Temeljem Članka 60 Stavka 2 I Članka 61 Stavka

temeljem članka 60. stavka 2. i članka 61. stavka 2. zakona o osnovnom školstvu (narodne novine, broj 59/1990) ministar prosvjete i kulture

Temeljem članka 60. stavka 2. i članka 61. stavka 2. Zakona o osnovnom
školstvu ("Narodne novine", broj 59/1990) ministar prosvjete i kulture
donio je
----------------------------------------------------------------------
PRAVILNIK
---------
O OSNOVNOŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU
--------------------------------------------------------------------
(Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 23/91 i 74/99-
Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu
u osnovnoj školi )
---------------------------------------------------------------------
Članak 1.
Ovim pravilnikom uređuju se oblici integracije učenika s teškoćama u
razvoju u osnovne škole, kriteriji prema kojima općinski organ uprave
nadležan za poslove školstva odnosno organ uprave nadležan za poslove
školstva grada Zagreba utvrđuje škole, uvjete i način osnivanja
odgojno-obrazovnih grupa i razrednih odjela u kojima su integrirani
učenici s teškoćama u razvoju i školovanje učenia s teškoćama u
razvoju u posebnim školama, organizacijma socijalne skrbi ili drugim
organizacijama.
Orijentacijska lista vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju sastavni je
dio pravilnika (Prilog 1.).
I. ŠKOLOVANJE UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U REDOVNOJ ŠKOLI
Članak 2.
Osnovno školovanje učenika s lakšim teškoćama u razvoju provodi se u
osnovnoj školi prema organizacijskim oblicima koji osiguravaju njihovu
potpunu ili djelomičnu integraciju.
Članak 3.
Općinski organ uprave nadležan za poslove školstva odnosno organ
uprave nadležan za poslove školstva grada Zagreba utvrdit će osnovne
škole u kojima će se realizirati oblici integracije iz članka 2. ovoga
pravilnika.
Kriteriji prema kojima će se utvrditi škole iz stavka 1. ovoga članka
sadržani su u republičkom pedagoškom standardu iz članka 10. Zakona o
osnovnom školstvu.
Članak 4.
Potpuna odgojno-obrazovna integracija ostvaruje se uljučivanjem
učenika s lakšim teškoćama u razvoju u razredni odjel osnovne škole, u
pravilu od I. do IV. razreda.
U razredni odjel mogu se uključiti do tri učenika s teškoćama u
razvoju, a takav odjel ne može imati sveukupno više od 25 učenika.
Učenik s teškoćama u razvoju iz stavka 1. ovoga članka svladava
redovne ili prilagodene nastavne programe individualiziranim
postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa odgovarajuće
specijalnosti.
Napomena: sukladno čl. 11 Pravilnika o broju učenika u redovnom i
kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (Nar. nov., br. 74/99),
na dan stupanja na snagu tog Pravilnika prestaju vrijediti odredbe čl.
4 st. 2 Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s
teškoćama u razvoju (Nar. nov., br. 23/91.).
Članak 5.
Prilagodeni program iz članka 4. ovogg pravilnika je program primjeren
osnovnim karakteristikama teškoće u djeteta, a u pravilu pretpostavlja
smanjivanje·intenziteta i ekstenziteta pri izboru nastavnih sadržaja
obogaćenih specifičnim metodama, sredstvima i pomagalima.
Prilagođeni program izraduje učitelj u suradnji s defektologom
odgovarajuće specijalnosti.
Posebna dodatna pomoć iz članka 4. ovoga pravilnika ostvaruje se u
posebno opremljenom prostoru u školi, s defektologom odgovarajuće
specijalnosti i trajnim ili povremenim uključivanjem u
rehabilitacijske programe specijaliziranih organizacija.
Članak 6.
Za učenike sa senzoričkim i motoričkim oštećenjima (vida i sluha;
tjelesna oštećenja sa cerebralnom paralizom) koji su integrirani na
način iz članka 4. ovoga pravilnika, organizira se produženi stručni
postupak ovisno o stupnju oštećenja u djeteta.
Produženi stručni postupak organizira se u posebnim odgojno-obrazovnim
grupama nakon redovne nastave, a ostvaruju ga defektolozi odgovarajuće
specijalnosti.
Broj učenika s teškoćama u razvoju u produženom stručnom postupku može
biti od 6 do 10.
Program produženog stručnog postupka sastavni je dio prilagođenog
programa i posebnog programa prema vrsti i stupnju teškoća u razvoju.
Te programe donosi Ministarstvo prosvjete i kulture.
Napomena: sukladno čl. 11 Pravilnika o broju učenika u redovnom i
kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (Nar. nov., br. 74/99),
na dan stupanja na snagu tog Pravilnika prestaju vrijediti odredbe čl.
6 st. 3 Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s
teškoćama u razvoju (Nar. nov., br. 23/91.).
Članak 7.
Za učenike na stupnju lake mentalne retardacije organizira se i
djelomična integracija u posebnim odgojno-obrazovnim grupama.
U posebnoj odgojno-obrazovnoj grupi učenici iz stavka 1. ovoga članka
svladavaju dijelove nastavnog programa, a preostali program u matičnom
razrednom odjelu.
Dijelove nastavnog programa koje učenici iz stavka 1. ovoga članka ne
mogu svladati, svladavaju prema posebnom nastavnom planu i programu za
učenike s lakom mentalnom retardacijom, a preostali program u matičnom
razrednom odjelu uz maksimalnu individualizaciju.
Članak 8.
Rad u odgojno-obrazovnim grupama iz članka 7. ovoga pravilnika
realizira se u specijaliziranoj učionici s primjerenom opremom prema
republičkom pedagoškom standardu.
Programe u posebnoj odgojno-obrazovnoj grupi iz članka 7. ovoga
pravilnika ostvaruju defektolozi odgovarajuće specijalnosti, a
dijelove programa u matičnom razrednom odjelu učitelji.
Rehabilitacijske programe koji su sastavni dio posebnog nastavnog
plana i programa za učenike s lakom mentalnom retardacijom iz članka
7. ovoga pravilnika ostvaruju defektolozi odgovarajuće specijalnosti u
školi, posebnoj organizaciji odgoja i obrazovanja ili organizaciji
socijalne skrbi.
Članak 9.
Rad defektologa u posebnoj odgojno-obrazovnoj grupi ostvaruje se :
1. kao rad sa stalnom grupom u specijaliziranoj učionici od 6 do 15
školskih sati do 3 dana tjedno;
2. kao rad s promjenljivom grupom tako što se u specijaliziranoj
učionici prema utvrđenom rasporedu svakog dana preuzima učenike iz
matičnih razrednih odjela.
Posebnu odgojno-obrazovnu grupu u pravilu, čine učenici podjednake
obrazovne razine, a broj učenika u grupi može biti od 5 do 10.
U posebne odgojno-obrazovne grupe iz članka 7. ovoga pravilnika
uključuju se, u pravilu, učenici s teškoćama u razvoju od V. do VIII.
razreda temeljem odluke učiteljskog vijeća.
Članak l0.
Za učenike s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju može se
zavisno od stupnja teškoće organizirati osnovno školovanje u posebnim
razrednim odjelima pri osnovnoj školi.
U posebnim razrednim odjelima iz stavka 1. ovoga članka učenici
svladavaju posebni program za učenike s organski uvjetovanim
poremećajima u ponašanju, a ostvaruju ga defektolozi odgovarajuće
specijalnosti.
Broj učenika u posebnom razrednom odjelu iz stavka 1. ovoga članka
može biti od 5 do 10.
U redovnu osnovnu školu može se ukljućiti do 8% učenika s organski
uvjetovanim poremećajima u ponašanju u odnosu na ukupan broj učenika
škole.
Članak 11.
Učenici s teškoćama u razvoju ukljućuju se u jedan od integracijskih
oblika iz članka 4, 6, 7. i 10. ovoga pravilnika na temelju rješenja
općinskog organa uprave nadležnog za poslove školstva, odnosno organa
uprave nadležnog za poslove školstva grada Zagreba, prema Pravilniku o
upisu djece u osnovnu školu ("Narodne novine", broj 13/1991.)
Općinski organ uprave nadležan za poslove školstva, odnosno organ
uprave nadležan za poslove školstva grada Zagreba, utvrdit će osnovne
škole ili obvezati posebne organizacije na svom području koje će
provoditi produženi stručni postupak iz članka 6. stavka 1. i škole u
kojima će se ostvarivati integracijski oblici iz članka 7. i 10. ovoga
pravilnika.
II. ŠKOLOVANJE UČENIKA S VEĆIM TEŠKOĆAMA U RAZVOJU U POSEBNIM
ORGANIZACIJAMA
Članak 12.
Za učenike s većim teškoćama u razvoju osnovno školovanje ostvaruje se
u posebnim organizacijama odgoja i obrazovanja, a može se obavljati i
u drugim organizacijama (zdravstva; socijalne skrbi i pravosuđa).
Učenici s većim teškoćama u razvoju su:
- učenici na stupnju lake mentalne retardacije s utjecajnim teškoćama
u razvoju,
- učenici na stupnju umjerene i teže mentalne retardacije,
- učenici s oštećenjima vida i utjecajnim teškoćama u razvoju,
- učenici s oštećenjima sluha i utjecajnim teškoćama u razvoju,
- učenici s tjelesnom invalidnošću i utjecajnim teškoćama u razvoju,
- učenici s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju i utjecajnim
teškoćama u razvoju,
- autistični učenici s utjecajnim teškoćama u razvoju.
Utjecajne teškoće iz stavka 2. ovoga članka su teškoće koje bitno
smanjuju sposobnost djeteta za svladavanje odgojno-obrazovnog programa
redovne osnovne škole.
U posebne odgojno-obrazovne organizacije uključuju se učenici s većim
teškoćama u razvoju iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 13.
U posebnim odgojno-obrazovnim organizacijama iz članka 12. ovoga
pravilnika ostvaruje se odgojno-obrazovni i rehabilitacijski rad prema
posebnim planovima i prograrnima primjerenim potrebama i mogućnostima
učenika s većim teškoćama u razvoju u skladu s republičkim pedagoškim
standardom.
Posebni plan i program može biti modificirani redovni plan i program
ili posebno strukturirani program ovisno o stupnju teškoća u razvoju,
kojeg je sastavni dio program produženog stručnog postupka.
Planove i programe iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo
prosvjete i kulture, a ostvaruju ga defektolozi odgovarajuće
specijalnosti.
U posebnim odgojno-obrazovnim organizacijama timski se rješavaju
odgojno-obrazovne, zdravstvene, socijalne i druge potrebe učenika s
većim teškoćama u razvoju. Tim čine liječnik i defektolog odgovarajuće
specijalnosti, psiholog, fizioterapeut i socijalni radnik.
Članak 14.
U razrednom odjelu ili grupi broj učenika s većim teškoćama u razvoju,
ovisno o vrsti i stupnju, može biti:
a) za učenike na stupnju lake mentalne retardacije s utjecajnim
teškoćama u razvoju od 5 do 9
b) za učenike na stupnju umjerene i teže mentalne retardacije od 3 do
7
c) za učenike s oštećenjima vida i utjecajnim teškoćama u razvoju od 5
do 8
d) za učenike s oštećenjima sluha i utjecajnim teškoćama u razvoju od
5 do 8
e) za učenike s tjelesnom invalidnošću i utjecajnim teškoćama u
razvoju od 5 do 8
f) za učenike s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju i
utjecajnim teškoćama u razvoju od 5 do 10
g) za autistične učenike s utjecajnim teškoćama u razvoju do 3.
Napomena: sukladno čl. 11 Pravilnika o broju učenika u redovnom i
kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (Nar. nov., br. 74/99),
na dan stupanja na snagu tog Pravilnika prestaju vrijediti odredbe čl.
14 Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s
teškoćama u razvoju (Nar. nov., br. 23/91.).
Članak 15.
Za učenike s većim teškoćama u razvoju školovanje u posebnim
odgojno-obrazovnim organizacijama može trajati do 21. godine života.
Učenici iz stavka 1. ovoga članka tijekom osnovnog školovanja mogu se
istodobno i radno osposobljavati.
Članak 16.
Učenici s većim teškoćama u razvoju uključuju se u posebne
organizacije odgoja i obrazovanja temeljem rješenja općinskog organa
uprave nadležnog za poslove šklstva, odnosno organa uprave nadležnog
za poslove školstva grada Zagreba, prema Pravilniku o upisu djece u
osnovnu školu ("Narodne novine", broj 13/1991.)
Članak 17.
Na dan stupanja na snagu ovoga pravilnika prestaje važiti Uputstvo o
načinu uključivanja djece s većim teškoćama u psihičkom razvoju u
posebne organizacije odgoja i obrazovanja ("Narodne novine", broj
9/1981.)
Članak 18.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana nakon objave u Narodnim
novinama.
Prilog 1.
Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama
u razvoju
ORIJENTACIJSKA LISTA VRSTA I STUPNJEVA TEŠKOĆA U RAZVOJU
Vrste teškoća u razvoju su:
l. oštećenja vida
2. oštećenja sluha
3. poremećaji govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće u
učenju
4. tjelesni invaliditet
5. mentalna retardacija
6. poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima ili
progredirajućim psihopatološkim stanjem
7. autizam
8. postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkm razvoju.
1. Oštećenje vida jest sljepoća i slabovidnost. Sljepoćom se smatra
kada je na boljem oku s korekcijskim staklom oštrina vida 0,10 (l0%) i
manje te s centralnim vidom na boljem oku s korekcijskim staklom do
0,25 (25%), ali je vidno polje suženo na 20 stupnjeva ili manje.
Prema stupnju oštećenja sljepoća se dijeli:
a) na potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla
bez projekcije ili na osjet svjetla s projekcijom svjetla;
b) ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom do 0,05 (5%) ili
na boljem oku s korekcijskim staklom ostatak vida msnje od 0,10 (l0%),
ali sa suženjem vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje;
c) ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom manjim od 0,10
(l0%) ili ostatak centralnog vida na boljem oku s korekcijskim staklom
do 0,25 (25%), uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili ispod 20
stupnjeva.
Sljepoćom u smislu potrebe edukacije na Brailleovom pismu smatra se
ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom do 0,05 (5%) ili bez
obzira na oštrinu vida neosobnost čitanja slova ili znakova veličine
Jaeger 8 na blizinu.
Slabovidnošću se smatra oštrina vida na boljem oku s korekcijskim
staklom od 0,4 (40%) i manje. Prilikom određivanja najmenje vidne
oštrine i najveće dozvoljene vidne oštrine na boljem oku za pojedine
kategorije sljepoće odnosno slabovidnosti smatra se ona vidna oštrina
koja je označena za minimalnu odnosno maksimalnu. Na primjer, ako je
vidna oštrina na boljem oku odredena do 0,10 (6/60), tada se uzima kao
mjerilo vidna oštrina 6/60 (0,10) a ne vidna oštrina od 0,09 odnosno
5/60. Ako postoji sljepoća na jednom oku, a slabovidnost na drugom
oku, kategorija oštećenja odreduje se uvijek prema funkcionalnoj
sposobnosti boljeg oka.
2. Oštećenje sluha jest gluhoće i nagluhost. Gluhoćom se smatra
gubitak sluha od 81 decibel i više i kada se ni uz pomoć slušnih
pomagala ne može cjelovito precipirati glasovni govor. Prema stupnju
razvitka glasovnog govora, u kojem je nastao gubitak sluha, gluhoća se
razvrstava na:
a) gubitak sluha bez usvojene vještine glasovnog sporazumijevanja;
b) gubitak sluha s usvojenom vještinom glasovnog sporazumijevanja.
Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 25 do 80 decibela na uhu s
boljim ostacima sluha i kada je glasovni govor djelomično ili gotovo
potpuno razvijen.
Prema stupnju oštećenja sluha i razvijenosti glasovnog
sporazumijevanja, nagluhost se razvrstava na:
a) lakši gubitak sluha (linearne kontinuirane redukcije) od 25 do 35
decibela na uhu s boljim ostacima sluha, a pod prirodno povoljnim
uvjetima slušanja spontano je usvojen glasovni govor bez značajnih
odstupanja;
b) umjereni gubitak sluha od 36 do 60 decibela na uhu s boljim
ostacima sluha, a prije oštećenja sluha usvojena je vještina glasovnog
sporazumijevanja;
c) umjereni gubitak sluha (linearne kontinuirane redukcije) od 36 do
60 decibela na uhu s boljim ostacima sluha, a nije spontano i pod
prirodno povoljnim uvjetima cjelovito svladan glasovni govor;
d) teži gubitak sluha od 61 do 80 decibela, a prije oštećenja sluha
usvojena je vještina glasovnog sporazumijevanja;
e) teži gubitak sluha (linearne i selektivne redukcije) od 61 do 80
decibela na uhu s boljim ostacima sluha, a spontani razvoj glasovnog
govora značajno je otežan, zbog čega je potreban sistematski
demutizacijski proces izgradnje glasovnoga govora.
Gubitak sluha procjenjuje se na temelju prosjeka praga sluha na
govornim frekvencama (500 - 4000 Hz). Kad je u pitanju asimetrični
gubitak sluha, procjena se vrši na temelju praga sluha na uhu s boljim
sluhom. Kad su u pitanju granični slućajevi, ako postoji asimetrična
nagluhost ili nagluhost na jednom, a gluhoća na drugom uhu, smetnja se
svrstava u skupinu s težim oštećenjem.
3. Poremećajima govorno-glasovne komunikacije (glas, govor, jezik,
čitanje, pisanje) smatraju se oni kod kojih je, zbog ireparabilnih
organskih i funkcionalnih promjena u centralnom i perifernom
neuromuskularnom sustavu, komunikacija govorom otežana ili ne postoji,
pa je stoga potrebno osigurati primjerene uvjete za osposobljavanje i
zaštitu.
Specifićne teškoće u učenju su smetnje u području:
- čitanja (disleksija, aleksija),
- pisanja (disgrafija, agrafija) te
- računanja (diskalkulija, akalkulija).
4. Tjelesnim invaliditetom smatraju se oštećenja, deformacije,
funkcionalne ili motoričke smetnje, zbog kojih je potrebna zaštita i
osposobljavanje za život i rad pod primjerenim uvjetima.
Uzroci ovoga stanja jesu:
- oštećenja lokomotornog aparata,
- oštećenja centralnog nervnog sustava,
- oštećenja perifernog nervnog sustava,
- oštećenja· nastala kao posljedica kroničnih bolesti drugih sustava.
5. Mentalnom retardacijom smatra se stanje u kojem je značajno otežano
uključivanje u društveni život, a povezano je sa zaustavljenim ili
nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja što je utvrđeno na
osnovi medicinske, psihologijske, defektološke i socijalne ekspertize.
Intelektualna razina ispitana mjernim instrumentima približna je
kvocijentu inteligencije Wechslerova tipa od 0 do 69 ako nije utvrđena
izrazita emocionalna labilnost.
Stupnjevi mentalne retardacije jesu:
a) laka mentalna retardacija, zbog koje treba, radi postizanja
odgovarajućeg socijalnog funkcioniranja, osigurati primjerene uvjete
za osposobljavanje. Kvocijent inteligencije približno je u rasponu od
50 do 69;
b) umjerena mentalna retardacija zbog koje treba, radi postizanja
djelomičnog socijalnog funkcioniranja, osigurati primjerene uvjete za
osposobljavanje u zadovoljavanju jednostavnih radnih aktivnosti.
Kvocijent inteligencije približno se kreće u rasponu od 35 do 49;
c) teža mentalna retardacija, zbog koje treba, radi zadovoljavanja
najjednostavnijih osnovnih osobnih potreba, komuniciranja s okolinom i
obavljanja najjednostavnijih radnih aktivnosti, osigurati primjerene
uvjete za rehabilitaciju, njegu i pomoć. Kvocijent inteligencije
približno se kreće u rasponu od 20 do 34;
d) teška mentalna retardacija, koja zahtijeva trajnu njegu i zaštitu.
Ovisno o stupnju sposobnosti može se primjerenom rehabilitacijom
doseći razina najjednostavnijih navika. Kvocijent inteligencije
približno se kreće u rasponu od 0 do 20.
6. Poremećaji u ponašanju za koje je na temelju medicinske,
psihologijske, pedagoške i socijalne ekspertize, utvrđeno da su
uvjetovani organskim faktorom ili progredirajućim psihopatološkim
stanjem zahtijevaju osposobljavanje za život i rad u primjerenim
uvjetima te primjenjivanje odgovarajućih socijalno-zaštitnih oblika.
7. Autizam je stanje kod kojeg je došlo do poremećaja emocionalne
stabilnosti, inteligencije, psihomotornih sposobnosti, verbalne i
socijalne komunikacije. Osnovna znakovitost autizma je povlačenje u
sebe, poremećaji glasovno-govorne komunikacije te nesvrhovita
aktivnost i perseveracija.
8. Postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju
uključuje dvije ili više njih predviđenih ovom orijentacijskom listom.
Postojanje više vrsta teškoća uključuje jednu od njih izraženu u
stupnju predviđenom ovom orijentacijskom listom i jednu ili više onih
koje nisu izražene u stupnju određenom ovom listom, ali njihovo
istodobno postojanje daje novu kvalitetu teškoća u razvoju.
Postojanje više vrsta teškoća uključuje dvije ili više njih, od kojih
ni jedna nije izražena u stupnju određenom ovom orijentacijskom
listom, ali njihovo istodobno postojanje zahtijeva primjerene u uvjete
za školovanje i osposobljavanje.