250 sveučilište u zagrebu filozofski fakultet zagreb, ivana lučića 3 klasa: 602-04/05-11/1 ur. br.: 3804-850-05-2 zagreb,

250
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
Klasa: 602-04/05-11/1
Ur. br.: 3804-850-05-2
Zagreb, 2. veljače 2005.
P O Z I V
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 5. sjednicu Fakultetskog vijeća
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u srijedu, 9.
veljače 2005. s početkom u 11.00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 4. sjednice Fakultetskog vijeća održane 12.
siječnja 2005.
A. IZBORI
Prijedlozi za izbor u počasno zvanje professor emeritus
2. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za izbor dr. sc. Ive Škarića u
počasno zvanje professor emeritus.
str. 24
3. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor dr. sc. Josipa Silića u
počasno zvanje professor emeritus.
str. 43
Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, nastavna, suradnička i
istraživačka zvanja
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Inje Skender Libhard u
nastavno zvanje višeg lektora za područje humanističkih znanosti,
polje jezikoslovlje, grana germanistika na Odsjeku za germanistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje
Matičnog povjerenstva).
str. 57
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Andree Violić u
znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana opća
povijest književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 60
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Ive Grgić i mr.
sc. Anadee Čupić u nastavno zvanje više lektorice za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana
romanistika, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za
talijanistiku.
Pristupnice ispunjavaju uvjete iz člana 81. stav 2. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 73
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Dubravke Dubravec
Labaš, Milvie Marić-Kos i Roberta Zanata u nastavno zvanje višeg
lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za talijanski jezik, na
Odsjeku za talijanistiku.
Pristupnica mr. sc. Dubravka Dubravec Labaš ispunjava uvjete iz člana
81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Milvia
Marić-Kos i Roberto Zanata ne ispunjavaju uvjete iz čl. 81. ZVU ni
uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH (NN 94/96) (negativno
mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 88
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA
VISOKIH UČILIŠTA
8. Mišljenje za izbor Krunoslava Mikulana u nastavno zvanje predavača
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 94
9. Mišljenje za izbor mr. sc. Rajka Petkovića u naslovno nastavno
zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
filozofija, za kolegij Filozofija odgoja na Visokoj učiteljskoj školi
u Gospiću.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 96
10. Izvještaj stručnog povjerenstava o ispunjavanju uvjeta dr. sc.
Maje Jokić za izbor u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice u
području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.
-------------------------------------------------------------------
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 3. ZZDVO. str. 97
--------------------------------------------------------------
11. Mišljenje za izbor mr. sc. Mirka Petrića u nastavno zvanje višeg
predavača za za područje humanističkih znanosti, polje znanost o
književnosti, grana teorija i povijest književnosti, predmeti
Poznavanje medija i Osnove semiotike na Umjetničkoj akademiji
Sveučilišta u Splitu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 109
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Peje Ćoškovića u
znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje povijest.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 3. ZZDVO. str. 122
13. Mišljenje za izbor mr. sc. Vesne Lisičić, Spomenke Šabić, Ive
Šarić i mr. sc. Irene Gluhak u nastavno zvanje višeg predavača za
znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
predmet Francuski jezik na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu.
Pristupnice mr. sc. Vesna Lisičić, Spomenka Šabić i Iva Šarić
ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje
Matičnog povjerenstva), a mr. sc. Irena Gluhak ne ispunjava uvjete iz
čl. 80. ni uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta RH (NN 94/96)
(negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 124
14. Mišljenje za izbor Perice Domjan u nastavno zvanje predavača za
znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
predmet francuski i talijanski jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku
trgovinu Sveučilišta u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno
mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 131
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
15. Izvještaj o radu Maje Tančik, znanstvene novakinje na Odsjeku za
anglistiku. str. 133
16. Izvještaj o radu dr. sc. Radovana Vrane, znanstvenog novaka na
Odsjeku za informacijske znanosti. str. 135
------------------------------------------------------------------
17. Izvještaj o radu mr. sc. Dubravke Botica, znanstvene novakinje na
Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 137
18. Izvještaj o radu Zvonimira Galića, znanstvenog novaka na Odsjeku
za psihologiju. str. 138
19. Izvještaj o radu mr. sc. Krunoslava Nikodema, znanstvenog novaka
na Odsjeku za sociologiju. str. 139
20. Izvještaj o radu Đurđe Mikulić, znanstvene novakinje na Odsjeku za
sociologiju. str. 142
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
21. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc.
Mirele Holy pod naslovom Mitski aspekti ekofeminizma. str. 144
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Srećka
Ljubljanovića pod naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od 12. do 16.
stoljeća.
str. 148
E. STJECANJE MAGISTERIJA
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje
Špoljarić, pod naslovom «Prijevod s engleskog na hrvatski i s
hrvatskog na engleski s osobitim obzirom na područje novih
materijala». str. 151
24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive
Špoljar pod naslovom «Lik i uloga u kazalištu Aphre Behn, prve
profesionalne književnice u Engleskoj». str. 153
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive
Pleše pod naslovom Etnografija elektronskog dopisivanja: elektronske
poruke i pisma.
str. 159
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog
specijalističkog rada Damira Salarića pod naslovom Prijevod s
njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na njemački jezik s osobitim
obzirom na područje sociologije. str. 162
27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sonje
Špiranec pod naslovom Obrazovanje korisnika u visokoškolskim
knjižnicama: novi pristup u mrežnom okruženju. str. 164
---------------------------------------------------------------------
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marice
Čilaš pod naslovom Besubjektne rečenice u hrvatskome standardnom
jeziku.
str. 166
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Kristine Peternai pod naslovom Performativna koncepcija pripovjednog
teksta.
str. 170
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Esmeralde Sunko pod naslovom Stavovi studenata učiteljskih i
nastavničkih studija o odgoju i obrazovanju mladih za pluralno
društvo. str. 173
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene
Hip-Fabek pod naslovom Utjecaj korištenja strategija
samohendikepiranja na stvaranje dojma o sebi. str. 179
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(sa sjednice održane 31. siječnja 2005. od točke 32. do točke 50.)
Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata
znanosti izvan
doktorskog studija
32. Molba mr. sc. Jelene Šesnić za pisanje doktorske disertacije pod
naslovom "E pluribus unum": politika identiteta i uobličavanje
etničnosti u suvremenoj američkoj prozi, na engleskom jeziku. Mentor:
dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.
(Tema je prihvaćena 17. lipnja 2002. na sjednici Fakultetskog vijeća)
str. 184
33. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanje uvjeta mr. sc.
Zorana Wiewegha za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitektura hrvatskog dijela
rimske provincije Panonije, mentor: dr. sc. Zoran Gregl.
str. 185
34. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc.
Tatjane Tkalčec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološka slika obrambenog
sustava srednjovjekovne Slavonije, mentor: dr. sc. Željko Tomičić,
red. prof. str. 190
35. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc.
Domagoja Tončinića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija i prihvaćanje teme Arhitektura rimskih legijskih logora,
mentorica: dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
str. 196
36. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Ivane
Ožanić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i
prihvaćanje teme pod naslovom Kasna antika u Hrvatskoj, mentorica: dr.
sc. Mirjana Sanader, red. prof.
str. 200
37. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc.
Želimira Brnića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija i prihvaćanje teme pod naslovom Prodori stranih kultura u
kasnom eneolitiku Karpatske kotline, mentor: dr. sc. Aleksandar
Durman, red. prof. str. 205
38. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc.
Siniše Opića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija
i prihvaćanje teme pod naslovom Poremećaji u ponašanju učenika osnovne
škole: pojava, uzroci, oblici i pedagoška prevencija, mentor: dr. sc.
Vlatko Previšić, red. prof. str. 209
39. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Marka
Jurčića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i
prihvaćanje teme pod naslovom Zadovoljstvo roditelja osnovnom školom i
njihova spremnost za suradnju, mentorica: dr. sc. Dubravka Maleš, red.
prof. str. 214
Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti u
doktorskom studiju i odobrenje predložene teme
40. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc.
Tamare Krajne predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija
informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Znanstvena
komunikacija u području tehničkih znanosti na primjeru Sveučilišta u
Zagrebu, mentorica: dr. sc. Jelka Petrak, doc.
str. 222
Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje
doktorata
znanosti u doktorskom studiju
41. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li mr.
sc. Svjetlana Mokriš uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg
doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema
pod naslovom Novinske zbirke u regionalnom knjižničnom sustavu na
primjeru Slavonije i Baranje, mentorica: dr. sc. Mirna Willer,
1. dr. sc. Mirna Willer,
2. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
42. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li mr.
sc. Lidija Dujić uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog
studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom
Kontrapunkt tradicije hrvatske ženske književnosti. Od mita o Cvijeti
Zuzorić do autobiografske trilogije Irene Vrkljan, mentor: dr. sc.
Miroslav Šicel, red. prof. u miru.
1. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, izv. prof.
2. dr. sc. Miroslav Šicel, red. prof. u miru
3. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
43. Borisa Badurine pod naslovom Korištenje informacijskih tehnologija
na hrvatskim visokim učilištima. Longitudinalna studija, mentor: dr.
sc. Srećko Jelušić, doc. str. 228
44. Katice Krešić pod naslovom Pasivni leksik u djelu Politika za
svakog čovika fra Petra Bakule, mentor: dr. sc. Marko Samardžija, red.
prof. str. 231
45. Đurđe Mikulić pod naslovom Sociokulturni aspekti tranzicije u
Hrvatskoj: analiza socioekonomskih stavova, mentor: dr. sc. Benjamin
Čulig, red. prof.
str. 233
46. Anđelke Galić pod naslovom Grafički ciklus Vasi candelabri …
Giovannija Battiste Piranesija u muzeju za Umjetnost i obrt u Zagrebu,
mentor: dr. sc. Sanja Cvetnić, doc. str. 235
47. Katice Kuljašević pod naslovom Uloga pedagoga u stvaranju
poticajnog okruženja u dječjem vrtiću, mentor: dr. sc. Arjana Miljak,
red. prof.
str. 237
48. Ksenije Švenda Radeljak pod naslovom Ustroj tezaurusa za
znanstveno područje socijalne djelatnosti-Grana socijalna politika,
mentor: dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof. str. 239
49. Karmen Delač-Petković pod naslovom Selo Gornji Kuti i njegova
«Hrvatska čitaonica», mentor: dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.
u miru.
str. 241
Nastavni predmeti
50. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija psihologije
da se dr. sc. Vesna Buško, doc. imenuje novom mentoricom Faniki
Mihaljević pri izradi magistarskog rada.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
51. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune
istovrijednosti fakultetske diplome iz pedagogije Danijele Rudež
stečene na Naučno-nastavnom odsjeku za pedagogiju Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, BiH.
str. 243
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
52. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za realizaciju
programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet
materijalne kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u Zagrebu
(pristupnik: dr. sc. Marko Dizdar)
1. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
53. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje višeg
znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana antička arheologija, za realizaciju programa
trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne
kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u Zagrebu (pristupnica: dr.
sc. Vlasta Begović)
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Marina Milićević Bradač red. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
54. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje višeg
znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana srednjovjekovna arheologija arheologija, za
realizaciju programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i
kontinuitet materijalne kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u
Zagrebu (pristupnica: dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan)
1. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
2. dr. sc. Janko Belošević, red. prof. u miru (Filozofski fakultet u
Zadru)
3. dr. sc. Željko Tomičić, znanstv. savjet. (Institut za arheologiju,
Zagreb)
55. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za realizaciju
programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet
materijalne kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u Zagrebu
(pristupnica: dr. sc. Dunja Glogović)
1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru
2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjet. (Institut za arheologiju,
Zagreb)
56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za realizaciju
programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet
materijalne kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u Zagrebu
(pristupnica: dr. sc. Kornelija Minichreiter)
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
3. dr. sc. Željko Tomičić, znanstv. savjet. (Institut za arheologiju,
Zagreb)
57. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje arheologija, grana srednjovjekovna arheologija, za realizaciju
programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet
materijalne kulture Hrvata u Institutu za arheologiju u Zagrebu
(pristupnik: dr. sc.Željko Tomičić)
1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
3. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
58. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju
uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog
ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje filozofije, grana logika, za predmete Logika i Filozofija
znanosti, na Filozofskom fakultetu u Zadru – Odsjek za filozofiju
(pristupnik: dr. sc. Mirko Jakić)
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
3. dr. sc. Mario Radovan, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
59. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
filozofije, grana spoznajna teorija, za predmet Teorija spoznaje na
Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru (pristupnik dr. sc. Dario
Škarica)
1. dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.
2. dr. sc. Borislav Dadić, docent (Odjel za filozofiju Sveučilišta u
Zadru)
3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
60. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača,
višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Filozofija odgoja
na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (pristupnik: dr. sc.
Miljenko Brkić)
1. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
2. dr. sc. Milan Polić, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)
3. dr. sc. Ante Čović, izv. prof.
61. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor nastavnika u nastavno zvanje
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje,
grana germanistika za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj
školi u Čakovcu (pristupnice: mr. sc. Blaženka Abramović i Lena Sušić)
1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac izv. prof.
3. dr. sc. Stanko Žepić, red prof. u miru
62. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana
germanistika na Međunarodnoj visokoj školi za menagement u
hoteljerstvu, Vodnjan (pristupnice: Danijela Mihić i Marieta Djaković)
1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac izv. prof.
3. dr. sc. Stanko Žepić, red prof. u miru
63. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje informacijske znanosti, za skupinu predmeta Informatika i
Organizacija znanstvenog i stručnog rada, na Grafičkom fakultetu u
Zagrebu ( pristupnik: Antun Koren)
----------------------------------------------------------------------
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
----------------------------------
2. dr. sc. Vilko Žiljak, red. prof. (Grafički fakultet u Zagrebu)
-----------------------------------------------------------------
3. dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. prof.
--------------------------------------
64. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih
znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i
informatologija, za predmet Uvod u društveno-humanističku
informatiku., na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu
(pristupnice: Anita Jeličić, Meira Rusković i Vanja Škrobica)
---------------------------------------------------------------------
1. dr. sc. Tomislava Lauc, doc.
-------------------------------
2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
----------------------------------
3. dr. sc. Vladimir Šimović, doc. (Učiteljska akademija u Zagrebu)
------------------------------------------------------------------
65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih
znanosti, polje informacijske znanosti, grana knjižničarstvo, za
predmet Upravljanje i marketing u narodnim knjižnicama, na Odjelu za
knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru (pristupnik: mr. sc. Ivan Pehar)
--------------------------------------------------------------------
1. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. (Filozofski fakultet u
Osijeku)
--------------------------------------------------------------------
2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
-------------------------------------------
3. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
----------------------------------------
66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje,
grana klasična filologija na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu
(pristupnik: dr. sc. Pavao Knezović)
1. akademik Radoslav Katičić
2. dr. sc. Mate Križman, red. prof.
3. dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje
asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost
o umjetnosti, grana teatrologija, predmet Povijest drame i kazališta
na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu (pristupnici: mr. sc. Marin
Blažević i mr. sc. Dubravka Crnojević-Carić)
1. dr. sc. Vjeran Zuppa, red. prof. (ADU)
2. dr. sc. Sibila Petlevski, doc. (ADU)
3. dr. sc. Boris Senker, red. prof.
68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističke znanosti,
polje jezikoslovlje za predmet Hrvatski jezik i novinarska stilistika,
na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (pristupnik:
dr. sc. Ivo Žanić).
1. dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
3. dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru
69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
redovitog profesora za znanstveno područje humanističke znanosti,
polje znanost o umjetnosti za Etnomuzikološke predmete, na Umjetničkoj
akademiji Sveučilišta u Splitu (pristupnik dr. sc. Nikola Buble).
1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. (Muzička akademija u Zagrebu)
2. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.
3. dr. sc. Ivo Babić, red. prof. (Umjetnička akademija u Splitu)
70. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju
uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na
Visokoj učiteljskoj školi u Puli Sveučilišta u Rijeci (pristupnica:
mr. sc. Aida Muradbegović)
1. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
2. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.
3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u naslovno
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne
znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Obiteljska pedagogija,
na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (pristupnica: dr.
sc. Maja Ljubetić)
1. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
2. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.
3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača
, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna
pedagogija, za predmet Specijalna pedagogija, na Stručnom odjelu za
izobrazbu učitelja i odgajatelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru
(pristupnica: mr. sc. Smiljana Zrilić)
1. dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
2. dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof.
3. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.
73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marka Babića za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje povijest
1. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
2. dr. sc. Tihomila Težak Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u miru
74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za kolegije
Umjetnost renesanse i Umjetnost baroka, na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Rijeci (pristupnica: dr. sc. Nina Kudiš Burić)
1. dr. sc. Nada Grujić, red. prof.
2. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.
3. dr. sc. Vladimir Goss, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno
područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegij Pedagoška
psihologija-nastava na talijanskom jeziku na Visokoj učiteljskoj školi
Sveučilišta u Puli (pristupnica: Merilin Modrušan)
1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
2. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc.
3. dr. sc. Krunoslav Matešić, doc. (Učiteljska akademija Sveučilišta u
Zagrebu)
76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje profesora
visoke škole, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
psihologija, za kolegij Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj
školi Sveučilišta u Puli (pristupnik: dr. sc. Aldo Špelić)
1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.
2. dr. sc. Denis Bratko, izv. prof.
3. dr. sc. Sanja Smojver-Ažić, doc. (Filozofski fakultetu u Rijeci)
77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegij Psihologija odgoja
i obrazovanja (na hrvatskom i talijanskom jeziku) na Filozofskom
fakultetu u Puli (kandidat: dr. sc. Neala Ambrosi-Randić)
1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
3. dr. sc. Sanja Smojver-Ažić, doc. (Filozofski fakultetu u Rijeci)
78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje sociologija, za predmet Sociologija hrvatskog društva, na
Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (pristupnik: dr.
sc. Dražen Lalić, doc.)
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. dr. sc. Zvonko Lerotić, red. prof. (Fakultet političkih znanosti)
79. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje sociologija, za predmet Sociologija stomatološke profesije, na
Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (pristupnica: dr. sc.
Gordana Cerjan-Letica, doc.)
1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
3. dr. sc. Zvonimir Kaić, red. prof. (Stomatološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu)
80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača
ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete
Povijesni uvod u sociologiju i Sociologija kulture, na Odjelu za
sociologiju Sveučilišta u Zadru (pristupnici: mr. sc. Neven Duvnjak,
mr. sc. Ratko Čorić i Darko Duilo)
1. dr. sc. Davorka Matić, doc.
2. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.
3. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. (Odjel za sociologiju
Sveučilišta u Zadru)
81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u znanstveno zvanje
znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje sociologija na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu
(pristupnice: dr. sc. Jadranka Čačić-Kumpes i dr. sc. Sonja
Podgorelec)
1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. dr. sc. Saša Božić, znanstveni sur. (Institut za migracije i
narodnosti u Zagrebu)
b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje
doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog
studija
82. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.
Branislave Vojnović-Traživuk za stjecanje doktorata znanosti izvan
doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Uloga likovnog
folklora u građanskoj kulturi Dalmacije u prvoj polovici dvadesetog
stoljeća
1. dr. sc. Vitomir Belaj,
2. dr. sc. Jasna Galjer, doc.
3. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.
83. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc.
Jelene Kuvač za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija
i odobrenje teme pod naslovom Kompeticijski model jezičnoga usvajanja
na primjeru jezične obrade u hrvatskome.
1. dr. sc. Ranko Matasović, red. prof.
2. dr. sc. Vlasta Erdeljac, doc.
3. dr. sc. Zrinka Jelaska, doc.
84. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc.
Snježane Dobrota za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskih
studija i odobrenje teme pod naslovom: Popularna glazba, glazbena
nastava i glazbeni ukus mladih. Mentor: dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš,
red. prof.
1. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.
2. dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. (Muzička akademija u Zagrebu)
3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc.
Zvonimira Jakobovića pod naslovom Razvoj hrvatskoga tehničkog i
prirodoznanstvenog nazivlja.
----------------------------------------------------------------------
1. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
--------------------------------------
2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
----------------------------------
3. dr. sc. Slaven Ravlić ( Leksikografski Zavod )
-------------------------------------------------
86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc.
Marinka Koščeca pod naslovom ''Poetika Michela Houllebecqa.
Naratološka, stilistička i kontekstualna studija opusa''
1. dr. sc. Predrag Matvejević, red. prof. u miru
2. dr. sc. Nenad Ivić, red. prof.
3. dr. sc. Ingrid Šafranek, red. prof.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
87. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene
Miholić
pod naslovom «Svirači, mediji i identitet Hrvatskog zagorja»
1. dr. sc. Tvrtko Zebec,
2. dr. sc. Grozdana Marošević
3. dr. sc. Tihana Petrović Leš
88. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Rozane Petani pod naslovom Povezanost samoprocjene roditeljske
kompetentnosti i stavova prema odgojnim postupcima.
1. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
3. dr. sc. Dijana Vican, doc. (Odjel za pedagogiju Sveučilišta u
Zadru)
89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Vilmice Kapac pod naslovom Povezanost razrednog ozračja i stresa kod
ocjenjivanja.
1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Ana Proroković, izv. prof. ( Odjel za psihologiju
Sveučilišta u Zadru)
90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Tamare Ilić Olujić pod naslovom Figuralna plastika romaničkog doba na
Kvarneru
1. akademik Igor Fisković
2. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
3. dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta
u Zadru)
91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Damira Lučanina pod naslovom Uloga psihosocijalnih čimbenika u dužini
životnog vijeka
1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.
2. dr. sc. Slavko Kljajić, red. prof. u miru
3. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc.
92. Prijedlog za promjenu stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog
rada Jelene Vojvoda pod naslovom Osobine ličnosti i uspjeh u poslu:
Prilog evaluaciji modela slaganja karakteristika ličnosti i
karakteristika posla.
1. dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.
2. dr. sc. Denis Bratko, izv. prof.
3. dr. sc. Boris Petz, prof. emeritus
93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada
Ivančice Banković-Mandić pod naslovom Govor hrvatskih parlamentarnih
stranaka
1. dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
2. dr. sc. Gordana Varošanec Škarić, doc.
3. dr. sc. Ivo Žanić, doc. ( Fakultet političkih znanosti u Zagrebu)
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
94. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih
znanosti, znanstveno polje arheologija, grana antička arheologija na
Katedri za klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju
1. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
3. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
95. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje filozofije, na Katedri za logiku Odsjeka
za filozofiju
1. dr. sc. Goran Švob, izv. prof.
2. dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof. (Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb)
3. dr. sc. Andrej Ule, red. prof. (Filozofski fakultet u Ljubljani)
96. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Odsjeku za
germanistiku
1. dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi, red. prof.
2. dr.sc. Mirko Gojmerac, izv.. prof.
3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof. u miru
97. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih
znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, za
predmete: Povijest knjige i knjižnica, Medijska kultura i Specijalne
zbirke, na Katedri za bibliotekarstvo Odsjeka za informacijske
znanosti
--------------------------------------------------------------------
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
----------------------------------------
2. dr. sc. Nada Ivanetić, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
-------------------------------------------------------------------
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
---------------------------------
98. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
jezikoslovlje na Katedri za povijest hrvatskog jezika i hrvatsku
dijalektologiju Odsjeka za kroatistiku
1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
2. akademik Milan Moguš
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
99. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana hungarologija, na
Katedri za hungarologiju Odsjeka za orijentalne studije i
hungarologiju
1. dr. sc. István Lukacs, red. prof.
2. dr. sc. Milka Jauk – Pinhak, doc.
3. dr. sc. István Nyomarkáy, red. prof. (Sveučilište ELTE u
Budimpešti)
100. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne
znanosti na Katedri za predškolsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju
1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Marko Mušanović, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
101. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
sociologija, za predmete Sociologija kulture i Sociologija spolnosti
na Odsjeku za sociologiju
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
3. dr. sc. Silva Mežnarić, znan. savjetnica (Institut za migracije i
narodnosti, Zagreb)
102. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog
profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
sociologija, za predmete Osnove sociološke statistike, Odabrana
poglavlja statističke analize I, Odabrana poglavlja statističke
analize II, Metodu ankete I i Metodu ankete II na Katedri za
metodologiju Odsjeka za sociologiju.
1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
3. dr. sc. Zvonimir Lerotić, red. prof. (Fakultet političkih znanosti,
Zagreb)
J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO
103. Prijedlog Odbora za nastavu da se Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa uputi zahtjev za poništenje podzakonskih akata o
stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju. str. 245
(Napomena: Prijedlog je pripremljen u skladu s zaključkom Fakultetskog
vijeća sa sjednice održane 15. prosinca 2004.)
104. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za promjenu nositelja izbornog
kolegija Sociologija sela (umjesto pok. dr. sc. Stipe Šuvara, red.
prof., novi nositelj kolegija dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.).
105. Prijedlog Katedre za metodologiju Odsjeka za sociologiju za
promjenu nositelja predmeta na predmetima Metoda ankete II i Obrada i
analiza podataka – dosadašnji nositelj predmeta bio je dr. sc.
Benjamin Čulig, izv. prof. uz dr. sc. Krešimira Kufrina, v. asist., a
za nositelja predmeta predlaže se dr. sc. Krešimir Kufrin, doc., uz
dr.sc. Benjamina Čuliga, izv. prof.
Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri
106. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se za predstojnika Katedre za
filozofiju azijskih naroda imenuje dr. sc. Borislav Mikulić, izv.
prof. u Odsjeku za filozofiju.
Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora
107. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za angažiranje mr. sc. Darje
Ložnjak Dizdar za vanjskog suradnika u ljet. sem akad. god. 2004/05.
iz kolegija Uvod u prapovijesnu arheologiju II i Seminar iz
prapovijesne arheologije I, 2 sata nastave tjedno.
108. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje
vanjskog suradnika dr. sc. Marka Pranjića, red. prof. u nastavi u
akad. god. 2004/05. iz kolegija Teološka antropologija.
109. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti da se
za ljetni semestar akad. godine 2004/05. za kolegij Hrvatski književni
jezik angažira Lidija Cvikić, znanstvena novakinja na Odsjeku za
kroatistiku, 2 norma sata seminara (izvannastavna obveza).
110. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za angažiranje Zvonimira
Bošnjaka, predavača za vanjskog suradnika na predmetu Metodika nastave
sociologije (2 sata predavanja i dva sata vježbi tjedno, semestralno)
u ljetnom semestru ak. god. 2004/2005.
111. Prijedlog Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti da se
za ljetni semestar akad. godine 2004/05. za kolegij Hrvatski književni
jezik angažira Lidija Cvikić, znanstvena novakinja na Odsjeku za
kroatistiku, 2 norma sata seminara (izvannastavna obveza).
112. Prijedlog Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti da se
za ljetni semestar akad. godine 2004/05. za kolegij Hrvatski književni
jezik angažira Lidija Cvikić, znanstvena novakinja na Odsjeku za
kroatistiku, 2 norma sata seminara (izvannastavna obveza).
Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave (obavijesti)
113. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se znanstvenoj novakinji
Rajni Šošić odobri sudjelovanje u izvođenju dijela nastave na Katedri
za prapovijesnu arheologiju (voditelj kolegija: dr. sc. Ivor
Karavanić, doc.)
114. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se odobri
izvođenje nastave znanstvenim novacima Dolores Grmača i Nikoli
Ljubešiću, pod vodstvom prof. dr. sc. Damira Borasa, i Nives Mikelić,
pod vodstvom prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana.
---------------------------------------------------------------------
115. Molba Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti da se
odobri izvođenje nastave (izborni seminar u 1. i 3. semestru)
znanstvenoj novakinji Danijeli Lugarić pod vodstvom prof. dr. Josipa
Užarevića na Katedri za rusku književnost.
Održavanje nastave na drugim visokim učilištima
116. Molba dr. sc. Anđele Frančić za održavanje nastave na Visokoj
školi za poslovanje i upravljanje «Baltazar Adam Krčelić» u Zaprešiću
dva sata tjedno (predavanje i seminar) iz predmeta Kultura hrvatskog
jezika.
117. Molba dr. sc. Dinke Čorkalo, doc. na Odsjeku za psihologiju, za
odobrenje održavanja nastave iz kolegija Psihologijski praktikum III
na Filozofskom fakultetu u Osijeku u akad. god. 2004/2005.
118. Molba dr. sc. Jasmine Vojvodić za odobrenje održavanja nastave na
Sveučilištu u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Odsjek za
ruski jezik i književnost (30 sati, ljetni semestar akademske godine
2004/05.).
Mentori
119. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor Antonije Buljan za
mentora za metodiku nastave njemačkog jezika za akad. god. 2004/2005.
120. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za imenovanje mentora iz
Didaktike u Osnovnoj školi «Davorin Trstenjak»-vježbaonica Filozofskog
fakulteta u akademskoj godini 2004/05.
1. Vlasta Božić
2. Nada Hižak
3. Beata Doko
4. Ružica Ceranić
5. Ksenija Gojmerac
6. Ana Marija Medved
7. Ariana Razum-Čipčić
8. Vera Kovačević
9. Zrnka Trajkov
10. Lucija Veseli
Demonstratori
121. Prijedlog Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju za izbor
Hrvoja Tadića, studenta II. godine studija antropologije za
demonstratora u nastavi u akad. god. 2004/05.
122. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za izbor Krešimira
Zaudera za demonstratora, kao pomoć u nastavi iz predmeta Teorija
informacijske znanosti kod prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana ( ljetni
semestar ).
-------------------------------------------------------------------
Gostovanja
123. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti za gostovanje Rozane Vojovda
u razdoblju od 15. ožujka do 19. travnja 2005. radi održavanja nastave
iz seminara predmeta Umjetnost romaničkog doba.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
124. Molba mr. sc. Nataše Pavlović za odobrenje plaćenog dopusta od
1.travnja do 1.svibnja 2005. radi stručnog usavršavanja u Bruxellesu,
u okviru Tempus projekta.
125. Molba mr. sc. Jasenke Šafran za odobrenje plaćenog dopusta od
1.travnja do 1.svibnja 2005. radi stručnog usavršavanja u Beču, u
okviru Tempus projekta.
126. Molba Odsjeka za arheologiju da se djelatnicima Odsjeka odobri
plaćeni dopust u veljači 2005. godine, radi zaštitnih arheoloških
istraživanja na dionici autoceste, lokaliteti Banjače i
Pećina-Zemunica:
1. dr. sc. Mirjani Sanader
2. dr. sc. Aleksandru Durmanu
3. mr. sc. Domagoju Tončiniću
4. Marcelu Buriću
5. Rajni Šošić
6. dr. sc. Hrvoju Potrebici
7. dr. sc. Ivoru Karavaniću
8. dr. sc. Tihomili Težak-Gregl
9. dr. sc. Heleni Tomas
10. Marini Šegvić
11. mr. sc. Zrinki Šimić-Kanaet
12. dr. sc. Mirji Jarak
13. Krešimiru Rončeviću
14. mr. sc. Ivani Ožanić
15. Nadi Begić
Ispiti i konzultacije u zimskom ispitnom roku bit će održani u
najavljenim terminima, a tome će se prilagoditi i ritam odlaska na
teren djelatnika Odsjeka.
127. Molba mr. sc. Sanje Potkonjak, asistentice, za odobrenje plaćenog
stručnog dopusta od 23. do 28. veljače 2005. godine, radi sudjelovanja
u radu regionalnog seminara Gender/Women's and European Studies, koji
će se održati u Skopju, Makedonija.
128. Molba Nevene Škrbić Alempijević, znanstvene novakinje, za
odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 1.05. do 30.06. i od 1. 09. do
30.09.2005. godine, radi istraživanja u okviru međunarodnog projekta
«The Politics and Poetics of Place: The Actualization of Myth, Memory
and Monuments in the Modern Context» na Sveučilištu u Bergenu,
Norveška.
129. Molba Lidije Cvikić za odobrenje plaćenog dopusta od 3. do 16.
ožujka 2005. radi odlaska u Chicago, u Sjedinjene Američke Države gdje
će sudjelovati u održavanju stručnih seminara za učitelje u hrvatskim
školama. Seminare organiziraju Hrvatska matica iseljenika i Generalni
konzulat Republike Hrvatske u Chicagu. str. 247
130. Molba Evaine Le Calvé Ivičević, više lektorice na Odsjeku za
romanistiku, za odobrenje plaćenog dopusta od 30. siječnja do 21.
veljače 2005, radi korištenja stipendije u Kanadi (Ottawi), u sklopu
projekta ''Partherships for Tomorrow Program Phase II: Croatia –
Education Resource Strengthening''.
131. Molba Gorane Bikić Carić, više lektorice na Odsjeku za
romanistiku, za odobrenje plaćenog dopusta od 17. ožujka do 7. travnja
2005.. radi odlaska na stručno usavršavanje u Pariz u okviru projekta
TEMPUS.
132. Molba dr. sc. Aleksandra Štulhofera, izv. prof. za odobrenje
plaćenog dopusta od 15. ožujka do 15. travnja 2005. radi korištenja
jednomjesečne stipendije na London School of Economics. Tijekom
boravka u Londonu, nastava iz Sociologije kulture bi se odvijala
virtualno, uz pomoć programa Omega instaliranog na fakultetskom
serveru.
133. Molba dr. sc. Sanje Roić, red. prof. za odobrenje plaćenog
dopusta zbog sudjelovanja na znanstvenom skupu od 6. do 14. ožujka
2005. na University of Delhi, Delhi, Indija.
134. Molba dr. sc. Natalije Vidmarović, izv. prof. za odobrenje
plaćenog dopusta od 19. veljače do 1. ožujka 2005. radi sudjelovanja u
radu međunarodne konferencije «Baryšnikovskie čtenija» u Lipecku,
Ruska Federacija.
135. Molba asistentice Željke Čelić za odobrenje plaćenog dopusta od
28. veljače do 3.svibnja 2005. radi specijalizacije na Nevskome
institutu jezika i kulture u Sankt-Peterburgu, Ruska Federacija.
136. Molba mr. sc. Siniše Habijanca za odobrenje plaćenog dopusta od
1. do 14. veljače 2005. radi istraživačkog boravka na Sveučilištu
Komenskoga u Bratislavi, Slovačka.
Obavijesti dekana i prodekana
Dekan
dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
P R I L O Z I
Odsjek za fonetiku
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Vijeće Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj
je sjednici od 24. siječnja 2005. godine donijelo odluku da se
prof.dr.sc. Ivu Škarića predloži za izbor u počasno zvanje professor
emeritus. Podnosimo Fakultetskom vijeću obrazloženje tog prijedloga.
1. Kratki životopis
Prof.dr.sc. Ivo Škarić rođen je u Postirima na Braču 1933. godine.
Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu diplomirao je 1958. godine studijsku grupu Hrvatski jezik i
jugoslavenske književnosti te Francuski jezik. Za asistenta u Zavodu
za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu primljen je 1960. godine.
Doktorirao je disertacijom “Povezanost emisije i percepcije govora”
1965. Iste je godine izabran za docenta, a 1980. za redovitog
profesora. U trajno zvanje profesora izabran je 1996. godine.
Prof.dr.sc. Ivo Škarić umirovljen je 2002. godine ali i nadalje ostaje
nastavno i istraživački vezan uz Odsjek za fonetiku.
Za člana suradnika HAZU izabran je 1990.
Školske godine 1972./73. bio je na studijskom boravku u Parizu.
1989./90. predavao je na slavistici Univerziteta u Lundu i na visokoj
pedagoškoj školi u Malmö-u (Švedska).
Bio je glavni je urednik časopisa “Govor”(1986.-2002.), član
uredništva časopisa “Jezik” (1980. - 1999.) i “Medijska istraživanja”.
Obavljao je dužnosti u Matičnoj komisiji za filologiju, danas Matično
povjerenstvo za područje humanističkih znanosti - polje jezikoslovlje
i znanosti o književnosti od 1983. do danas, i to dužnost zamjenika
predsjednika od 1983. do 1992. i od 1999. do danas, predsjednika
Povjerenstva od 1992. do 1994. i od 1997. do 1999., te člana od 1994.
do 1997. godine.
Član je Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva kojeg je
predsjednik od 2001. godine. Inicijator je osnutka i prvi predsjednik
Sekcije (Odjela) za fonetiku Hrvatskog filološkog društva. Član je
Hrvatskog logopedskog društva i međunarodnih strukovnih udruga (International
Phonetic Association).
1992. godine dobio je državnu nagradu “Bartol Kašić” za istaknuto
znanstveno djelo u toj godini za “Fonetiku hrvatskog književnog
jezika” u akademijinom “Povijesnom pregledu, glasovima i oblicima
hrvatskoga književnog jezika”.
Bogata bibliografija radova (7 knjiga, 90 znanstvenih i 130 stručnih
rada) pokazuje široki raspon i veliku plodnost znanstveno-istraživačke
djelatnosti prof.dr.sc. Ive Škarića. Bio je voditelj osam
znanstveno-istraživačkih projekata od kojih su dva još u tijeku,
istraživač je bio u dva, a sada je glavni istraživač na projektu
“Hrvatska standardna prozodija riječi”. Aktivno je sudjelovao na
brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, a za neke od
njih bio je inicijator i glavni organizator.
Nastavna djelatnost prof.dr.sc. Ive Škarića, osim istaknute temeljne
sveučilišne nastave, uključuje sudjelovanje u osnivanju novih
dodiplomskih i poslijediplomskih studija, predavanje na sedam
smjerova/fakulteta dodiplomskih i osam smjerova poslijediplomskih
studija na Zagrebačkom sveučilištu, vođenje dvanaest
predmeta/kolegija, mentorstvo i članstvo u povjerenstvima za mnoge
magisterije i doktorate, predavanja na sveučilištu u Parizu
(Francuska), te Lundu i Malmö-u (Švedska), organizaciju, vođenje i
sudjelovanje na mnogim tečajevima i seminarima iz područja
govorništva, recitacije, rehabilitacije sluha i govora i učenja
stranih jezika, te sudjelovanje na nekoliko ljetnih Slavističkih škola
kao i bezbroj javnih nastupa usmjerenih na popularizaciju fonetske
struke i podizanje kulture govornog komuniciranja.
2. Znanstvena i stručna djelatnost
Prošlo je pedeset godina od onih dana kada se u našoj sredini govor
nametnuo kao važno područje znanstvenog istraživanja i kada je otvoren
put konstituiranju fonetike kao zasebne znanstvene discipline. Ti su
se procesi kretali u tri osnovna pravca: razvija se nova
audiovizualno-globalnostrukturalna fonetska metoda nastave stranih
jezika, zatim verbotonalna metoda rehabilitacije slušanja i govora te
konačno fonetska lingvistika i eksperimentalna fonetika kao akademska
i znanstvena disciplina. U stvaralačkom poletu pionirskog otkrivanja i
novog gledanja na govor uz glavnog idejnog i organizacijskog
pokretača, akademika Petra Guberinu, sudjelovao je i Ivo Škarić, tada
mladi asistent. Dakle, bio je u fonetici od njezinih zagrebačkih
začetaka. Kako je Škarić sam napisao on je Profesora (Guberinu, op.
DH) upoznao 1953. godine kada je upisao romanistiku. Godinu dana potom
profesor Guberina ga je s još nekoliko studenata uključio u rad netom
osnovanog Instituta za fonetiku gdje je kao demonstrator i potom
asistent sudjelovao u začecima tog Instituta. Škarić je bio sudionik
prvih eksperimentalnih fonetskih istraživanja, razvoja “elektroničke
fonetike”, i osnivanja na ovim prostorima prvog fonetskog laboratorija
podržanog suvremenom tehnologijom: prvim magnetofonima, akustičkim
filtrima, audiometrima, delayem, sonografom, te je sudjelovao u
razvoju fonetskih istraživačkih metoda sve do današnjih
kompjutoriziranih fonetskih instrumenata. Institut ubrzo prerasta u
Odsjek za fonetiku (1968.) u kojem Škarić djeluje kao nastavnik na
diplomskom i poslijediplomskom studiju fonetike i u profiliranju jedne
nove struke - “fonetičara”. Škarić je fonetičara vidio kao stručnjaka
za govor u području rehabilitacije sluha i govora, stručnjaka u
području kulture govora i, konačno, kao «govornog tehnologa», tj.
stručnjaka za prijenos govora u različitim medijima. I današnji se
studij fonetike organizira u ta tri usmjerenja. Škarić je dakle u
našoj fonetici od njezinih početaka do danas, uvijek značajno
pridonoseći njezinom razvoju.
Danas se prof.dr.sc. Ivo Škarić uistinu može smatrati vodećim
hrvatskim fonetičarem u teorijskom i primijenjenom području. Njegov se
znanstveni rad može podijeliti na nekoliko područja.
Široki raspon interesa u fundamentalnim fonetskim istraživanjima, koja
uključuju istraživanja odnosa emisije i percepcije govora, odnos
fonološkog i fonetskog opisa hrvatskog govora i jezika, psihofonetsku
prirodu glasova, razvoj dječjeg govora, prirodu normiranja hrvatskog
standarda i njegove sociofonetske uporabe, pitanja prozodije i
općenito ortoepije Škarić je ugradio i sublimirao u svojoj Fonetici
hrvatskog književnog jezika (1991.), za koju je nagrađen državnom
nagradom Bartol Kašić za znanstveno djelu 1992. godine. Predmet je te
fonetike cjelokupna govorna signalizacija, uključujući parajezičnu
razinu i razinu glasa. Ta je knjiga velikim dijelom i opća fonetika, a
ne samo fonetika hrvatskog jezika jer se opširno opisuju sve razine
proizvodnje i primanja govora, te opća narav zvuka i posebni oblici
govornih zvukova. Ipak, to je fonetika hrvatskog jezika jer se opće
fonetske zakonitosti oslikavaju primjerima govora hrvatskim
standardnim jezikom. Škarićeva je Fonetika prva opsežna fonetika
hrvatskog jezika i govora u kojoj se hrvatski opisuje suvremenim
znanstvenim instrumentarijem i čime se njegov fonetski opis može
ravnopravno mjeriti s opisima drugih, pa i velikih svjetskih jezika. U
okvirima ove teme valja istaknuti da je Škarić šezdesetih godina
prošlog stoljeća, kada su se pojmovi informacija, entropija, zalihost,
kibernetika, teorija informacija, teorija komunikacije, povratna
sprega, šum u kanalu, semantička buka i sl. pojavili kao novi
znanstveni pogled na svijet i tumačenje mnogih fenomena uveo, u
znanost o govoru kibernetički, informatički i komunikacijski pogled na
govor i čovjeka kao informacijsko ustrojstvo koje prikuplja, obrađuje,
prima i odašilje obavijesti.
Sljedeće veliko područje fonetskog interesa prof.dr.sc. Ive Škarića u
kojem je otvorio nove poglede i nove interese u javnoj govornoj
komunikaciji jest područje suvremenog govorništva. U potragu za
izgubljenim govorom (U potrazi za izgubljenim govorom, 1982.) Škarić
je krenuo puno prije demokratskih promjena, ističući važnost govorne
komunikacije u suvremenom "elektroničkom" vremenu, s jedne strane,
ali, s druge strane, i još i više, u društvu koje bi trebalo biti tako
organizirano da se omogući pravedno i efikasno odlučivanje o
društvenim pitanjima na svim razinama. Ti ciljevi i uloga govorništva
i kulture govornog komuniciranja aktualni su i danas. Stremeći tomu da
govornici ovladaju govorničkim vještinama, ali uvijek s etički
opravdanim ciljem, Škarić je iskazao svoje nepokolebljive humanističke
poglede na vrijednosti ljudske govorne komunikacije. Kao aktivan i
strastven borac na širenju kulture govorništva i govorne komunikacije
uopće, Škarić se istaknuo u kreiranju jezične i govorne koncepcije
javnog govora na HTV-u, u tečajevima govorništva za različite
gospodarske institucije, pučka sveučilišta i građanstvo, te
organizacijom Govorničke škole za nadarene srednjoškolce koja djeluje
već jedanaest godina.
Škarić se nije bavio samo normalnim govorom, nego i problemima
poremećaja slušanja, govora i glasa te je tako i normalan i oštećen
govor mogao dublje i potpunije sagledati, gledajući ih s one druge
strane: govornu patologiju kroz prizmu zdravog govora i zdrav govor
kroz prizmu govorne patologije. Ukupnost te Škarićeve djelatnosti
vidljiva je u Govornim poteškoćama i njihovom uklanjanju (1988.),
knjizi koju je on zamislio, priredio i uz druge stručnjake sam napisao
neka poglavlja. Sve su poteškoće opisane pojavno, etiološki, s
podacima o njihovoj rasprostranjenosti i opisom rehabilitacijskih
postupaka, ali i sa savjetima roditeljima, pedagozima, pedijatrima i
samim pacijentima kako postupati paralelno sa stručnim tretmanom. Tako
se Škarić i u ovom području iskazuje kao teoretičar koji nastoji
primijeniti teorijske postavke u praktičkim rehabilitacijskim
postupcima, svjestan u kojoj je mjeri govor sastavni dio osobnosti
svakog čovjeka i koliko je ljudska osobnost pogođena ako je čovjeku
oštećen govor. Stoga je u temeljima ovog segmenta Škarićevog rada
duboka i istinska želja pomoći onima kojima je na neki način uskraćen
dar govora i slušanja.
Pitanjima ortoepskog standarda u hrvatskom jeziku Škarić pristupa
polazeći od sociofonetskih načela, mjereći stvarnu uporabu jezika u
govornika koji se mogu prihvatiti kao govornici hrvatskog standarda.
Sami se govornici prihvaćaju kao kreatori uporabne norme suvremenog
hrvatskog jezika koja u nekim fonetskim parametrima odstupa od
klasične kodificirane norme. Napetosti koje se rađaju između dviju
normi pokretačke su sile jezičnih i govornih promjena u hrvatskom
jeziku. Škarić hrabro otkriva te napetosti i zato su njegovi pogledi i
stajališta ponekad izvor polemičkih, ali istodobno i plodnih
znanstvenih rasprava. Tako Škarić suvremeni hrvatski jezik gleda iz
njega samoga i u njemu samom u njegovoj dijakroniji i sinkroniji traži
zakonitosti razvoja. Na toj osnovi ističe važnost dijalektalnih
sastavnica u konstituiranju standarda koji Škarić radije naziva
prihvaćenim idiomom, tj. govorom i jezikom kojim se služe obrazovani
govornici u javnom govoru oslobođeni svog organskog idioma.
Uz navedena četiri glavna kruga interesa prof.dr.sc. Škarić imao je
što reći i u području učenja stranih jezika, poučavanja brzog čitanja
i u smišljanju programa za kompjutorsku analizu glasa.
Sva je znastvena djelatnost prof.dr.sc. Ive Škarića čvrsto teorijski
utemeljena. Druga je njezina značajka primjena teorijskih spoznaja u
razradi stručnih, korisnih i primjenjivih programa u različitim
govornim područjima.
3. Nastavni rad
Rezultate svojih znanstvenih istraživanja prof.dr.sc. Ivo Škarić
znalački je primijenio i u svojem nastavničkom radu. On je predavač
koji, uz to što ima što reći, to zna učiniti i predavački vješto,
nalazeći ravnotežu između preciznosti i logičnosti izraza s jedne
strane i govorne izražajnosti i predavačkog šarma, s druge. U svom
nastavnom radu on studentima otkriva istine o govoru na teorijskoj,
metafonetskoj razini, ali on je i Pigmalion praktičar, učitelj
govorništva. Mnogi istaknuti govornici u našem javnom govoru mogu biti
zahvalni profesoru Škariću što su prošli kroz njegov «fonetski dril».
Dakako, još je veći broj studenata fonetike koji su tijekom studija
brusili svoj govor po uputama profesora Škarića. Njegov se nastavnički
rad može podijeliti na nekoliko segmenata.
(1) Na matičnom Odsjeku za fonetiku prof.dr.sc. Ivo Škarić bio je šef
Katedre za teorijsku fonetiku. On je sudjelovao u osnivanju
dodiplomskog i poslijediplomskog studija fonetike i na tom je odsjeku
formirao i osmislio cijeli niz kolegija: mehanička fonetika,
eskperimentalna fonetika, teorijska fonetika, opća fonetika, teorija
informacije i komunikacije, metodologija znanstvenog rada,
psihoakustika, suvremeno govorništvo, kultura govora. Njihovi sadržaji
pokazuju da je Škarić prenosio studentima znanja od temeljnih
fonetskih disciplina do primijenjene fonetike uvijek u matici
aktualnih znanstvenih teorija.
(2) Fonetske kolegije, kao što su količinski vid obavijesti, struktura
jezika i patologija sluha i govora, scenski govor, prof. Škarić je
godinama predavao studentima drugih odsjeka Filozofskog fakulteta i
drugih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta: lingvistima,
informatolozima, studentima kazališne akademije, defektologije i
novinarstva, ekonomskog fakulteta, fakulteta strojarstva i
brodogradnje. Na taj su način stručnjaci nefonetičari dobili općenito
potpunije obrazovanje dopunjeno fonetskim sadržajima integriranima u
njihove struke.
(3) Osobito je značajna djelatnost prof.dr.sc. Ive Škarića na
poslijediplomskim studijima. On je sudjelovao, osim u osnivanju
poslijediplomskog studija fonetike, i u osnivanju takvog studija
defektologije. Uz bogatu nastavničku djelatnost na poslijediplomskim
studijima, ne samo fonetike, on je bio mentor mnogim magistrandima i
doktorandima.
(4) Značajnu nastavničku aktivnost predstavlja djelovanje prof.dr.sc.
Škarića izvan sveučilišnih okvira. To su javni nastupi na radiju,
televiziji, javnim tribinama na kojima je popularizirao fonetsku
znanost i isticao značaj govorne kulture. Nadalje, to su brojni
tečajevi iz govorništva za gospodarstvenike i građanstvo. Autor je i
organizator dvadeset i četiri (osmodnevne) govorničke škole za
nadarene srednjoškolce čime govorništvo posredno ulazi u programe
srednjoškolskog obrazovanja. Vodio je tečajeve za recitatorske
voditelje i recitatore. Održao je brojne seminare za učenje stranih
jezika i rehabilitaciju sluha i govora u zemlji i u inozemstvu.
Sudjelovao je na nekoliko Slavističkih škola u Zagrebu i Dubrovniku.
4. Međunarodna djelatnost
Prof.dr.sc. Ivo Škarić proveo je godinu dana na studijskom boravku u
Parizu a jednu je akademsku godinu predavao na slavistici na
Sveučilištu u Lundu i na visokoj pedagoškoj školi u Malmö-u (Švedska).
Seminari o nastavi stranih jezika i rehabilitaciji sluha na kojima je
sudjelovao u inozemstvu u to su vrijeme bili dokaz vrijednosti
hrvatske znanosti u svijetu tako da se on kao najbliži suradnik
akademika Guberine može smatrati jednim od pionira u znanstvenom
oblikovanju teorijskih postavki i razradi verbotonalne metode
rehabilitacije sluha i slušanja i audiovizualno-globalnostrukturalne
metode učenja stranih jezika što je poznato pod imenom Zagrebačka
fonetska škola. Sudjelovao je na mnogobrojnim međunarodnim znanstvenim
skupovima.
5. Zasluge za fonetsku struku
Prof.dr.sc. Ivo Škarić uporno se i trajno zalaže za boljitak fonetske
struke i status fonetičara u društvu. Bio je inicijator osnivanja
Odjela za fonetiku Hrvatskog filološkog društva kao strukovne udruge
fonetičara. Izborio je uvođenje govorništva kao fakultativnog predmeta
u srednjim školama koji bi predavali fonetičari. Jedan je od
inicijatora (uz Jasminu Nikić) osnivanja Službe za jezik i govor pri
HTV-u, čime je omogućeno da i fonetičari brinu o kvaliteti govora
profesionalnih govornika na televiziji. Međutim, sve to nije činjeno
samo u uskom cehovskom interesu struke već i u cilju poboljšanja opće
razine govorne komunikacije u nas.
6. Prijedlog
Na temelju izloženog prikaza djelatnosti prof.dr.sc. Ive Škarića
smatramo da je on kao jedan od pionira teorijskog oblikovanja svjetski
prepoznatljivih znakova tzv. Zagrebačke fonetske škole ali i svojim
cjelokupnim znanstvenim radom u kojem se iskazao kao plodan i
originalan znanstvenik, nadalje, svojom dojmljivom akademskom
karijerom u kojoj je nadasve uspješnim nastavnim radom odgojio
generacije fonetičara i prenosio fonetska znanja stručnjacima dodirnih
struka, te, konačno, svojom javnom, stručnom i organizacijskom
djelatnošću na promicanju i popularizaciji fonetske struke te naporima
na institucionalizaciji mnogih aspekata fonetske djelatnosti, zadužio
Filozofski fakultet na kojem je proveo cjelokupni radni vijek,
sveučilišnu zajednicu i našu znanost i obrazovanje u cjelini značajnim
doprinosom u području temeljnih i primijenjenih fonetskih znanja.
Predlažemo stoga da mu se dodijeli počasni naslov professor emeritus.
Zagreb, 24. siječnja 2005.
Pročelnik Odsjeka za fonetiku: Obrazloženje sastavio:
Prof.dr.sc. Juraj Bakran Prof.dr.sc. Damir Horga
Dr.sc. Ivo Škarić, red.prof. u trajnom zvanju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za fonetiku
S U G L A S N O S T
Suglasan sam s prijedlogom Odsjeka za fonetiku da se za mene pokrene
postupak za dodjelu počasnog zvanja professor emeritus.
U Zagrebu, 25.1.2005. Prof.dr.sc Ivo Škarić
Prof.dr.sc. Ivo Škarić
Životopis
=========
Rođen sam 1933. godine u Postirima na Braču. Klasičnu gimnaziju
završio sam 1953. u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
diplomirao sam 1958. studijsku grupu hrvatski jezik i jugoslavenske
književnosti te francuski jezik. Za asistenta u Zavodu za fonetiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu primljen sam 1960. godine. Doktorirao
sam s disertacijom "Povezanost emisije i percepcije u govoru" 1965.
Iste sam godine izabran za docenta, a 1980. za redovnog profesora.
Školske godine 1972/73. bio sam na studijskom boravku u Parizu. Godine
1990. izabran sam za člana suradnika HAZU. 1992. dobio sam državnu
nagradu "Bartol Kašić" za istaknuto znanstveno djelo u toj godini.
2002. godine dobio sam Plaketu Vladimir Nazor na Nazorovima danima,
koji se održavaju u Postirima pod pokroviteljstvom sabora RH.
Bio sam voditelj mnogih znanstvenih projekata, inicijator i glavni
organizator znanstvenog skupa "Istraživanja govora" (Zagreb, 1985 -
Govorne komunikacije, 1995 - Govor elektroničkih medija).
Sudjelovao sam u osnivanju dodiplomskog i poslijediplomskog studija
fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; bio sam inicijator i
suosnivač poslijediplomskog studija defektologije pri Sveučilištu u
Zagrebu.
Od 1986. do 2002. bio sam glavni urednik časopisa Govor. Bio sam član
uredništva časopisa Jezik od 1980. do 1999. Sada sam član uredništva
časopisa Govor i časopisa Medijska istraživanja. Član sam Matice
hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva (od 2002. predsjednik sam toga
društva), inicijator osnutka i prvi predsjednik Sekcije (Odjela) za
fonetiku pri HFD-u, Društva logopeda Hrvatske, član International
Phonetic Association i dr.
Obavljao sam dužnosti u Matičnoj komisiji za filologiju, danas Matično
povjerenstvo za područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje
i znanosti o književnosti od 1983. do danas, i to član od 1994. do
1997., predsjednik od 1992. do 1994. i od 1997. do 1999., a zamjenik
predsjednika od 1983. do 1992. i od 1999. do danas.
Do umirovljenja 2002. bio sam šef Katedre za teorijsku fonetiku u
Odsjeku za fonetiku.
Prof. dr. sc. Ivo Škarić
Dr.sc. Ivo Škarić
Bibliografija
1962.
Radijske emisije. [Zvučna snimka]. Ch. 1, 25. 12. 1961; Ch. 2, 8. 01.
1962; Ch. 3, 15. 01. 1962; Ch. 4, grlo, larinks, 19. 02. 1962, Zavod
za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
1963.
Glasovi hrvatskosrpskog jezika u fizio(psiho)-akustičkoj i akustičkoj
analizi (1). Jezik, 11, br. 2, Zagreb, str. 45-53.
Glasovi hrvatskosrpskog jezika u fizio(psiho)-akustičkoj i akustičkoj
analizi (2). Jezik, 11, br. 3, Zagreb, str. 79-84.
Nauka i život. [Zvučna snimka]. RZG - emisija 5. II. 1963, Zavod za
fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
1965.
Povezanost emisije i percepcije u govoru. Doktorska disertacija. Zavod
za fonetiku, Zagreb.
L’ audition par rapport a l’ articulation. Revue de Phonétique
Appliquée, br. 6, Mons, str. 32-38.
Correction de la prononciation des eleves qui apprennte le francais
[koautor s Guberina, P., Gospodnetic, Y., Pozojević, M. i Vuletić,
B.]. Revue de Phonétique Appliquée, Mons, str. 81-94.
1966.
Artikulacijska optimala glasa. Defektologija, 2, br. 2, Zagreb, str.
43-48.
Linguistic problems of foreing students [koautor s Cesarec, M. i
Vuletić, B.]. Zavod za fonetiku, Zagreb.
1967.
Artikulacijska optimala glasa. Govor, 1, br. 1, Zagreb, str. 40-45.
Govori u sukobu. Govor, 1, br. 2, Zagreb, str. 31-52.
Mogućnost rehabilitacije sluha i govora s aspekta verbotonalne
teorije. Defektologija, 3, br. 2, Zagreb, str. 33-47.
Informacije o studiju teorijske i primijenjen fonetike. Govor, 1, br.
2, Zagreb, str. 136-140.
1968.
Rasprostranjenost psihosomatskih nedostataka u predškolske djece na
području općine Varaždin [projekt]. Zavod za fonetiku, Zagreb.
Od krika do govora. Zbornik IV saveznog seminara surdopedagoške
sekcije SDD Jugoslavije, Murter-Zagreb, str. 194-201.
1969.
Govor, čovjek i univerzum. Encyclopaedia moderna, br. 9, Zagreb, str.
79-82.
Pronalaženje osoba oštećena sluha predškolskog uzrasta. Symposia
otohrinolaryngologica iugoslavica, br. 1-2, Zagreb, str. 104-108.
Timska dijagnostička obrada i prognoza za osobe oštećena sluha.
Symposia otohrinolaryngologica iugoslavica, br. 3-4, Zagreb, str.
134-145.
Glasovne promjene unutar izgovorne riječi. Jezik, 17, br. 5, Zagreb,
str. 134-145.
Simeon, R.: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. [Obrađenih
540 termina iz područja fonetike], Matica Hrvatska, Zagreb.
1970.
Analiza rasprostranjenosti psihosomatskih nedostataka u predškolske
djece na području općine Brač [projekt]. Zavod za fonetiku, Zagreb.
Exercice de la voix en fonction de la reeducation de la parole par le
systeme verbotonal. XIX congresse brasiliere de ORL et I congresse
brasiliere de foniatria, Rio de Janeiro.
Prvo izazivanje govora kod gluhe djece [koautor s Flass, O.]. Murter –
Zagreb, str. 278-288.
Govor i rad. Pitanja, br. 15, Zagreb, str. 1309-1315.
Principi usvajanja govora i izbor građe u radu na razvijanju govora
kod djece oštećena sluha [koautor s Gojšić, I.]. Murter - Zagreb, str.
76-86.
Inscenacije govornih situacija. Zbornik V saveznog seminara
surdopedagoške sekcije SDD Jugoslavije, Zagreb, str. 98-104.
Parametres de l’ audition phonetique. Meždunaroden simposium
Rehabilitacija na sluga i govora, (1970/71), Varna, Sofija, (bugarski
prijevod Parametri na podobrjavanete na čuvanete na rečta), str.
234-242.
1971.
Study of the sensitivity of the blind for rhytm and intonation when
learning foreing languages. [projekt, koautor s Guberina, P.], Centar
za rehabilitaciju govora i slušanja, Zagreb.
Kako postajati jezikom? Govor, 2, br. 3, Zagreb, str. 29-34.
Jednodimenzionalni auditivni kapacitet u funkciji stupnja
simboličnosti simulacije. IV kongres psihologa SFRJ, Bled, str.
114-117.
La structure de la situation linguisitique dans l’ apprentissage des
langues. Active Methods and Modern Means in Teaching Foreing Languages,
CUP, London, str. 75-80.
Diskusija na temu "Govor i rad". Pitanja, br. 21-22, Zagreb, str.
143-146.
1972.
Case studies in the use of restricted bands of frequencies in auditory
reabilitation of deaf [koautor s Guberina, P. i Žaja, B.]. Zavod za
fonetiku, Zagreb.
Televizija od sintetičkog govora do razgovora. BIT INTERNATIONAL, br.
8/9, Zagreb, str. 149-164.
Kome, kada i kako dodjeljivati individualno slušno pomagalo? Sluh, god
2, br. 3-4, Zagreb, str. 11.
Mjesto defektologa u školskoj medicini. I kongres liječnika školske
medicine Hrvatske – Zbornik radova, Split – Trogir, str. 289-293.
Govor i stid. Pitanja, 5, br. 42/43, Zagreb, str. 2096-2100.
Govor kao obilje informacija. Pitanja, 5, br. 42/43, Zagreb, str.
2101-2109.
1973.
Optimalna propusna karakteristika za transmisiju govora u
radio-komunikacijama, a u području opsega do 4,5 kHz i određenog
gornjeg nivoa intetnziteta [projekt] [koautor s Bakran, J.]. Zavod za
fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
Istraživanje nastanka govora u naše djece [projekt]. Zavod za
fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
Vokalna imitacija auditivnih stimulacija u djece od 3 do 6,5 godina.
Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, br. 6, Beograd, str.
95-100.
Motivacija u usvajanju živih jezika. Strani jezici, 2, br. 1-2,
Zagreb, str. 38-41.
Kibernetika i jezik. Suvremena lingvistika, br. 7-8, Zagreb, str.
17-27.
Problemi hrvatskosrpske ortoepije. Zbornik Zagrebačke slavističke
škole, 1, br. 1, str. 245-253.
Rad na kulturi govora u školskoj dobi [koautor s Vuletić, B.]. Zbornik
Instituta za pedagoška istraživanja, Zbornik br. 6: Dječji govor,
Beograd, str. 245-252.
1974.
Les bases sensorielles de la parole (1). Revue de Phonétique
Appliquée, br. 31, Mons, str. 49-77.
Les bases sensorielles de la parole (2). Revue de Phonétique
Appliquée, br. 32, Mons, str. 49-64.
Program kulture govora (1). Jezik, 22, br. 4, Zagreb, str. 97-103.
Program kulture govora (2). Jezik, 22, br. 5, Zagreb, str. 131-141.
Kultura i govor. Oko, 2, br. 46, 06. 03. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Kvalitet i kvantitet (govorne) kulture. Oko, 2, br. 47, 13. 03. 1974,
u rubrici Kultura govora, str. 18.
Mjera govorne kulture. Oko, 2, br. 48, 20. 03. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Kakvu govornu kulturu. Oko, 2, br. 49, 27. 03. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Kultura govora ili govorom. Oko, 2, br. 50, 03. 04. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 18.
Govorne univerzalije. Oko, 2, br. 51, 10. 04. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Jezik i metajezik. Oko, 2, br. 52, 17. 04. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Eufoničnost. Oko, 2, br. 53, 24. 04. 1974, u rubrici Kultura govora,
str. 18.
Logičnost. Oko, 2, br. 54, 01. 05. 1974, u rubrici Kultura govora,
str. 18.
Pažljivo slušanje govora. Oko, 2, br. 55, 08. 05. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 18.
Identifikacija govorom. Oko, 2, br. 57, 22. 05. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 18.
Tehnika govora. Oko, 2, br. 58, 29. 05. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Jačina govora. Oko, 2, br. 59, 12. - 27. 06. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 18.
Vrijeme govorenja. Oko, 2, br. 60, 27. 06. - 11. 07. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 9.
… i standardni jezik. Oko, 2, br. 62, 25. 07. - 08. 08. 1974, u
rubrici Kultura govora, str. 9.
Spoznaja govora. Oko, 2, br. 66, 19. 09. - 03.10. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 9.
Govor – hladni medij. Oko, 2, br. 68, 17. - 31. 10. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 13.
Poetičnost u govoru. Oko, 2, br. 69, 31. 10. - 14. 11. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 13.
Konvencionalni govor. Oko, 2, br. 70, 14. - 28. 11. 1974, u rubrici
Kultura govora, str. 13.
Retorika. Oko, 2, br. 71, 28. 11. - 12. 12. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 13.
Priprema govora. Oko, 2, br. 72, 12. - 26. 12. 1974, u rubrici Kultura
govora, str. 13.
1975.
Sistematski pregled djece. Zbornik radova Jugoslavenskog savjetovanja
o problemima glasa i govora, Zagreb, str. 111-113.
Program rehabilitacije za malu gluhonijemu djecu [koautor s Flass,
O.]. Centar SUVAG, Zagreb.
Razlikovna obilježja. Jezik, 23, br. 1, Zagreb, str. 1-10.
1976.
Efikasnost auditivno-govornih metoda u njegovanju govornog izražavanja
u osnovnim i srednjim školama 1971-1975. [projekt, koautor s Vuletić,
B.]. Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
Prirodna metoda usvajanja drugog živog jezika. Strani jezici, 5, br.
4, Zagreb, str. 272-277.
O progesiji. Strani jezici, 5, br. 1-2, Zagreb, str. 91-95.
U potrazi za govorom na radiju i televiziji. List RTZ, broj 48, 15.
10. 1976, str. 8.
Osjećanje komunikacije. List RTZ, broj 49, 15. 11. 1976, u rubrici U
potrazi za govorom, str. 11.
"Recept" za dobar govor (1. dio). List RTZ, broj 50, 25. 11. 1976, u
rubrici U potrazi za govorom, str. 11.
1977.
Funkcionalno saniranje disfonija slušanjem. Problemi glasa i
artikulacije glasova: dislalije, dizartrije, disfonije, Savez DDJ i
SDS, Beograd, str. 197-202.
Prirodna metoda usvajanja drugih jezika. Godišnjak Saveza društava za
primijenjenu lingvistiku Jugoslavije, br. 1, Beograd, str. 13-40.
Rehabilitacija sluha i govora. Defektologija, 13, br. 2, Zagreb, str.
51-63.
Pledoaje za govor organski i govor standardni. Jezik, 25, br. 2,
Zagreb, str. 33-42.
Le traitement du begaiment a laide du VIBIŠ. 17-th international
congress of logopedics and phoniatrics, Copenhagen.
Televizija od sintetičkog govora do razgovora. Zavod za fonetiku,
Zagreb.
"Recept" za dobar govor. List RTZ, broj 52, 15. 01. 1977, str. 10.
"Recept" za dobar govor (nastavak). List RTZ, 1977, 28. 04. 1977, str.
10.
U potrazi za govorom na radiju i televiziji [članci objavljeni u listu
Radiotelevizije Zagreb od 15. 10. 1976. do 28. 04. 1977.]. Zavod za
fonetiku, Zagreb.
1978.
Govor televizijskih dnevnika u ogledalu publike [projekt 1977/78,
suradnici: Hajnić, V., Lakuš, V., Matanović, M., Milošević, M.,
Popović, V. i Serventi, G.]. Zagreb.
Test slušanja. Radovi sa znanstvenog skupa Istraživanja na području
defektologije, II tom, (ur. Mašović, S.), Zagreb, str. 25-34.
Komunikacijski smjerovi. Dometi, 4, br. 8, Rijeka, str. 9-17.
Croquis dobra govora u obrazovnim televizijskim emisijama. Časopis
obrazovnog programa RTV, Zagreb.
1979.
Govor televizijskih dnevnika u ogledalu publike [sažetak]. RTV teorija
i praksa, br. 16, Beograd, str. 105-115.
Grupna tonalna audiometrija. Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
30, br. 4, Zagreb, str. 357-362.
Marksizam i lingvistika. Naše teme, br. 7-8, Zagreb, str. 1355-1357.
Programi specijaliziranih tečajeva govornih komunikacija. Radničko
sveučilište Moša Pijade, Zagreb.
Karakteristike govornog i pisanog jezika. Intelektualni rad - metode i
tehnike (ur. Ormuš-Matijević), Radničko sveučilište Moša Pijade,
Zagreb, str. 115-117.
Fragmenti iz retorike. Pravnik, br. 14 i 15, Zagreb, str. 150-155.
Strukturiranje gramatičkih elemenata kod djece oštećena sluha [koautor
s Pozojević, M., Borković, Lj. i Šimunović, A.]. Murter – Zagreb, str.
105-112.
Organizacija govorne poruke. List RTZ, 7, br. 99-100, 30. 06. 1979,
str. 12-13.
Govor televizijskih dnevnika u ogledalu publike (1. dio). List RTZ,
VII, broj 101, 20. 07. 1979, str. 4-5.
Posvećujemo li dovoljnu pozornost čistoći govornog izraza?! (2. dio).
List RTZ, VII, broj 102-103, 25. 11. 1979, str. 10-11.
Kultura govora. Serija od dvanaest 20-minutnih televizijskih emisija s
naslovima: Govorni bonton I i II, Radni govor, Sastanački govor, Kako
telefonirati?, Vrijeme govorenja, Logika u govoru, Suvremena retorika,
Poetika govora, Slušanje govora, Glas u govoru, Izgovor. Arhiva HTV-a.
1980.
Konvencionalan govor. Jezik, 28, br. 3, Zagreb, str. 72-75.
Izgovor. Jezik, 28, br. 5, Zagreb, str. 129-138.
Logika u govoru. Pravnik, br. 16-17, Zagreb, str. 159-168.
Bilježim, dakle pamtim. Start, br. 291, Zagreb, str. 40.
Čitači kao trkači. Start, br. 288, Zagreb, str. 44.
Retorika nije tavanska starudija - intervju s Ivom Škarićem (Ranko
Marinković). Sedam dana/Vjesnik, br. 106, 22. 03. 1980, str. 14.
1981.
Poetsko i afektivno u govoru. Umjetnost riječi, br. 2, Zagreb, str.
147-152.
Priručni rječnik uz II dio tečaja hrvatskosrpskog jezika [koautor s K.
Pranjićem]. Jugoton, Zagreb.
Usta puna zemlje - razgovor s dr. Ivanom Škarićem (Nikola Rašić).
Studentski list, 09. 01. 1981, str. 10.
(Ivo Shkariq) Si mund te formohet gjuha? (Metoda
audiovizuelo-globalostrukturale). Flaka e vëllazërimit, 37, br. 2624,
17. 05. 1981, Skopje (Shkup), str. 12. i 14.
1982.
U potrazi za izgubljenim govorom. Liber - Školska knjiga, Zagreb.
Šumovi u znanstvenim komunikacijama. Interdisciplinarnost znanosti,
obrazovanja i inovacija, (1/1982, ur. Šeparović, Z. i Jušić, B.),
Pravni fakultet, Zagreb, str. 21-27.
1983.
Kultura govora u radu. Kultura rada, Zavod za kulturu Hrvatske,
Zagreb, str. 83-104.
O tridesetoj obljetnici časopisa Jezik. Jezik, 31, br 1, Zagreb, str.
1-2.
Hardware je zapravo željezarija. Jezik, 31, br. 4, Zagreb, str.
101-103.
1984.
Slovo, glas i fonem j. Jezik, 32, br. 5, Zagreb, str.131-138.
Problemi interdisciplinarnog djelovanja [diskusija].
Interdisciplinarnost znanosti, obrazovanja i inovacija (2/1982, ur.
Šeparović, Z. i Jušić, B.), Pravni fakultet, Zagreb, str. 193-195.
Raskorak teorije i prakse i posrednička uloga obrazovanja [diskusija].
Interdisciplinarnost znanosti, obrazovanja i inovacija, (2/1982, ur.
Šeparović, Z. i Jušić, B.), Pravni fakultet, Zagreb, str. 204-205.
Mjerenje govora. Izbor i priprema kandidata za novinare, spikere i
voditelje. Televizija Zagreb, Služba za poslove razvoja i kadrova,
str. 12-30.
Kakvo je to bilo ozračje. Večernji list, 06. 12. 1984, str. 5.
Serija od deset 30-minutnih radijskih emisija Kultura govora (ur.
Anđus, M.). Hrvatski radio: Govorna dokumentacija.
1985.
The Entropy of Uncoordinated Systems. Informatologia Yugoslavica, 17,
br. 1-2, Zagreb, str.137-142.
1986.
Određenje govora. Govor, 3, br. 2, Zagreb, str. 1-16.
Glasničke preinake. Jezik, 34, br. 3, Zagreb, str. 71-81.
Mucanje; Antifon; Zaninović [Zvučna snimka]: seansu vodi 16. 12. 1986.
Ivo Škarić, Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Zagreb.
1987.
Hrvatskosrpski: audio-vizuelna metoda (2. dio) [koautor s Jonke, LJ.,
Leskovar, E. i Pranjić, K.]. Jugoton, Zagreb.
Silazni naglasci na nepočetnim slogovima u riječi [koautor s Babić,
Z., Škavić, Đ. i Varošanec, G.]. Govor, 4, br. 2, Zagreb, str.
139-151.
D.Vuletić: Govorni poremećaji - izgovor [prikaz]. Govor, 4, br. 1,
Zagreb, str. 87-88.
O govoru, rode. Novi prolog, br. 3, Zagreb, str. 70-74.
Funkcija političkog govora. Jezik politike, Centar za idejno-teorijski
rad GK SKH, Zagreb, str. 84-86.
1988.
Govorne poteškoće i njihovo uklanjanje [urednik i autor nekoliko
poglavlja]. Mladost, Zagreb.
U potrazi za izgubljenim govorom. Školska knjiga, Zagreb; 2. dopunjeno
izdanje.
Govorne predodžbe i govorne osjetilne slike. Govor, 5, br. 1, Zagreb,
str. 7-27.
Spatial and Temporal Tactics. Informatologia Yugoslavica, Separat
Speciale br. 7, (ur. Plenković, M. i Caratang, B.), Zagreb, str.
51-55.
Zaostajanje govornog razvitka zbog slušnih nedostataka. Sluh, 9, br.
2, Zagreb, str. 8-9.
1989.
Roba je poruka. Tehnologija i razvoj – znanstveni skup (sažeci
izlaganja), 23-24. 10. 1989, Zagreb, str. 6.
1990.
Kako se sklanjaju imena Mia i Pio. Jezik, 38, br. 4, Zagreb, str.
123-125.
Operacionalizacija demokracije kroz javna glasila. Zbornik novinarstvo
u funkciji razvoja, Zagreb, str. 77-79.
Društveno nije ničije. Nedjeljna Dalmacija, 12. 08. 1990, str. 19.
1991.
Fonetika hrvatskoga književnog jezika. U: Povijesni pregled, glasovi i
oblici hrvatskoga književnog jezika: Nacrt za gramatiku, HAZU -
Globus, Zagreb, 61-379.
Sami glasnici. Govor, 8-9 (1991/92), br. 1-2, Zagreb, str. 1-30.
Jezik u pravopisu. Jezik, 39, br. 2, Zagreb, str. 33-45.
1993.
Hrvatski jezik danas. Jezik, 41, br. 4, Zagreb, str.97-103.
Prosječni spektar govora kao slika boje glasa. 4. strukovno srečanje
logopedov Slovenije, Portorož, Multidisciplinarni pristup v
logopediji, str. 202-205.
Roba je poruka. Profit, Hrvatski poslovni magazin, ožujak 1993.
Zagreb, str.18-19.
Hrvatskoj trebaju znanstvenici, a ne znanost. Profit, Hrvatski
poslovni magazin, listopad 1993, Zagreb, str. 93-95.
1994.
Ocjene televizijskih govornika [koautor s Varošanec-Škarić, G.].
Govor, 11, br. 1, Zagreb, str. 1-6.
Skupna slika govora Hrvatske televizije [koautor s Varošanec-Škarić,
G.]. Govor, 11, br. 2, Zagreb, str. 1-14.
Zagrebačka fonetika [predgovor]. Govor, 11, posebno izdanje, Zagreb.
Hrvatski će jezik učiti od Hrvata – intervju s Ivom Škarićem. Večernji
list, Kulturni obzor, 31.12.1994. i 01.01.1995.
1995.
Usporedba spektrova glasova gluhih, nagluhih i dobročujućih osoba
[koautor s Varošanec-Škarić, G.]. SUVAG, 8, br. 1, Zagreb, str. 1-8.
Kako se naglašavaju posuđenice [koautor s Škavić, Đ. i
Varošanec-Škarić, G.]. Jezik, 43, br. 4, Zagreb, str. 129-138.
Odlike hrvatske medijske državne govorničke škole. Govor, 12, br. 1,
Zagreb, str. 33-46.
Croatian – Illustrations of the IPA [koautor s Landau, E., Lončarić,
M., Horga, D.]. Journal of the International Phonetic Association, 25,
br. 2, str. 83-86.
Damir Horga: Obrada fonetskih obavijesti [prikaz]. Govor, 12, br. 2,
Zagreb, str. 153-155.
Odlike hrvatske državne medijske govorničke škole. Istraživanja govora
– znanstveni skup, 7-9. prosinca 1995. (sažeci). Zagreb, str. 4.
Opis i ocjena govornih i govorničkih sposobnosti profesionalnih
govornika hrvatske televizije [koautor s Varošanec-Škarić].
Istraživanja govora – znanstveni skup, 7-9. prosinca 1995. (sažeci).
Zagreb, str. 10.
Dislalija i disgnatija [koautor s Hunski, M. i Ivičević-Desnica, J.].
Istraživanja govora – znanstveni skup, 7-9. prosinca 1995. (sažeci).
Zagreb, str. 28.
Europu treba stizati veličinom. Stvaranje stabilnog, prilagodljivog i
životno sposobnog hrvatskog gospodarstva (ur. Božičević, J.), Zagreb,
str. 405-407.
Hrvati se srame humora – intervju s Ivom Škarićem. Vjesnik, 5. 06.
1995, str 17.
Budišini govori su monotoni, kao da diktira pisarici – intervju s Ivom
Škarićem (Dražen Ćurić). Nedeljna Dalmacija, br. 1257, Split, 02. 06.
1995, str. 30-31.
1996.
V iskanju izgubljenega govora. (Prevela Sonja Stergaršek), Pravljično
gledališče, Ljubljana.
Što s hrvatskim standardnim refleksom dugoga staroga jata? Govor, 13,
br. 1-2, str. 1-27.
Sloga na kraju akcentološke polemike [koautor s Škavić, Đ. i
Varošanec-Škarić, G.]. Jezik, 44, br. 4, Zagreb, str. 154-155.
Kako govore hrvatski političari? – intervju s Ivom Škarićem (Tifani
Šumunović). Večernji list, 26. 05. 1996.
Voditelji hrvatske televizije govore bolje od spikera CNN-a – intervju
s Ivom Škarićem. Slobodna Dalmacija, 02. 05. 1996.
Negdje između (nacionalni indentitet) – intervju s Ivom Škarićem
(Jasna Plevnik). Hrvatsko gospodarstvo, 6, br. 84/85, HGK, Zagreb
1996. str 34-35.
O naglašavanju posuđenica - još jednom, nakon Vukušića [koautor s
Škavić, Đ. i Varošanec-Škarić, G]. Jezik, 44, br. 2, Zagreb, str.
66-73.
1998.
Comparison of Spectra of the Congenitaly Deaf, Hard-of-hearing and
Voices of Well Hearing Persons [koautor s Varošanec-Škarić, G.].
Proceedings of 24th Congress of International Association of
Logopedics and Phoniatrics, Vol. I, Amsterdam, str. 108-112.
Suvremeni svehrvatski implicitni govorni standard [koautor s Škavić,
Đ. i Varošanec-Škarić, G.]. Istraživanja govora – znanstveni skup
(sažeci), Zagreb, str. 44.
Sociofonetski pristup u standardizaciji hrvatskih naglasaka [koautor s
Škavić, Đ. i Varošanec-Škarić, G.]. Istraživanja govora – znanstveni
skup (sažeci), Zagreb, str. 44.
Izgovorni poremećaji i ortodontske anomalije u adolescenata [koautor s
Hunski, M. i Ivičević-Desnica, J.]. Istraživanja govora – znanstveni
skup (sažeci), Zagreb, str. 43-44.
O retorici – intervju s Ivom Škarićem. Jutarnji list, 16. 07. 1998,
str. 23,
Govor koji vrijedi deset tenkova – intervju s Ivom Škarićem. Nedjeljni
Vjesnik, 29. 11. 1998, str. 26.
1999.
V iskanju izgubljenega govora. (Prevela Sonja Stergaršek), Šola
retorike, Ljubljana.
Sociofonetski pristup standardnom naglašavanju. Govor, 16, br. 2, str.
117-137.
Constellation of Sounds in Mental Space. Proceedings of the 14th
International Congress of Phonetic Sciences, San Francisco, str.
337-340.
Croatian [koautor s Landau, E., Lončarić, M., Horga, D.]. Handbook of
The International Phonetic Association, Cambridge University Press,
str. 66-69.
Što će nam retorika? Glasoviti govori [predgovor], Naklada Zadro,
Zagreb, str. IX.-XII.
Vježbe za glas i izgovor [koautor s Varošanec-Škarić, G.]. Zbornik
Ustvarjalnost v logopediji, (ur. Bajc, A., Bucik, K. i Janežič, S.),
Nova Gorica, str. 197-200.
Suvremeni svehrvatski implicitni govorni standard. Knjiga sažetaka,
Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek, str. 150-151.
Ije je je. Vijenac, 7, br. 136, 20. 05. 1999. str. 23.
Eppur si muove! (Osvrt na Brozovićev osvrt). Jezik, 46, br. 3, Zagreb,
str. 115-119.
Četvrti međunarodni fonetski kongres, San Francisco, SAD, 1-7.
kolovoza 1999. [prikaz]. Govor, 16, br. 2, str. 191-194.
Govorničko umijeće vodećih hrvatskih političara – intervju s Ivom
Škarićem. Globus, br. 461, 08. 10. 1999, str. 58-63.
Iz Europe nas izbacuje i loša retorika – intervju s Ivom Škarićem (Iva
Ušćumlić). Nedjeljni vjesnik, 18. 07. 1999, str. 18.
Oporbenjaci su bolji govornici – intervju s Ivom Škarićem. Slobodna
Dalmacija, 12. 04. 1999, str. 5.
2000.
Č i đ. Govor, 17, br. 2, str. 1-28.
Poetika recitiranja. Kolokvij o umetniškem govoru, Zbornik, 13. 04.
2000, str. 30-37.
Hrvatski nije prikladan da njime govore Hrvati – intervju s Ivom
Škarićem (Iva Ušćumlić). Nedjeljni Vjesnik, 05. 11. 2000, str. 26.
Govornici bez govora – intervju s Ivom Škarićem. Jet set magazin,
kolovoz/rujan 2000, str. 88-90.
2001.
Kakav pravopis (između fonetike i fonologije). Govor, 18, br. 1, str.
1-32.
Razlikovna prozodija. Jezik, 48, br. 1, str. 11-19.
Sport ili šport. Rasprave o jeziku, Web stranica Službe za jezik i
govor Hrvatske radiotelevizije. http://www.hrt.hr/htv/jezik/sport.html
(1. 5. 2004.)
Određenje glasa. Simpozij Glas/Voice – Zbornik sažetaka (ur.
Varošanec-Škarić, G. i Brestovci, B.), Opatija, str. 3 - 6.
Taktike u političkoj transformacijskoj strategiji. Istraživanja govora
– znanstveni skup (sažeci), Zagreb, str. 15.
Prepoznavanje artikulacijskog statusa govornika s ortodontskim
poremećajima [koautor s Ivičević-Desnica, J., Hunski, M., i Horga,
D.]. Istraživanja govora – znanstveni skup (sažeci), Zagreb, str.
45-46.
Hrvatski pravopis u budućnosti. XV. savjetovanje Hrvatskog društva za
primijenjenu lingvistiku, Opatija.
Govor koji je Vuk Karadžić proglasio uzornim Hrvata se nimalo ne tiče!
– intervju s Ivom Škarićem (Mirjana Jurišić). Večernji list (tjedni
prilog Kulturni obzor), VIII, br. 356, 23. 04. 2001, Zagreb, str. 15.
i 18.
2002.
Govor. Časopis za fonetiku. [Glavni urednik od 1986. do 2002.] Odjel
za fonetiku Hrvatskog filološkog društva, Zagreb.
Vrijednosni sudovi o hrvatskim naglascima [koautor s Lazić, N.].
Govor, 19, br. 1, str. 5-34.
Naglasci iz suprostavljenih pravila. Govor, 19, br. 2, str. 115-135.
Našem profesoru. Govor, 19, br. 1, str. 1-3.
Rhetorics in Scientistic Communication. Hrvatski kongres telemedicine
s međunarodnim sudjelovanjem (sažeci), Zagreb.
Naglasci iz sukobljenih pravila (sociofonetsko ispitivanje prozodije
javnoga svehrvatskoga govora). Treći hrvatski slavistički kongres –
knjiga sažetaka, (ur. Milanja, C.), Zadar 15-19. 9. 2002, str. 63 -
65.
Program XX. Govorničke škole. Ministarstvo prosvjete i športa RH i
Odjel za fonetiku HFD-a, Zagreb.
Nitko ne razlikuje č i ć, zato ć treba ukinuti. – Intervju s Ivom
Škarićem. Nacional, br. 320, 1. 2. 2002, str. 58-60.
Hrvati dobro govore i ne treba im ukoričeni pravopis. – Intervju s
Ivom Škarićem. Slobodna Dalmacija, 3. 3. 2002.
Crkva ne smije nekritički slijediti hrvatske normativističke zablude –
Intervju s Ivom Škarićem (Branimir Stanić). Glas koncila, 41, br. 17,
28. 04. 2002, str. 9.
2003.
Temeljci suvremenoga govorništva. Školska knjiga, Zagreb; prvo izdanje
2000.
Određenje glasa. Glas/Voice, Zbornik radova 1. znanstvenoga skupa s
međunarodnim sudjelovanjem (ur. Varošanec-Škarić, G.), 26-28. 02.
2001, Opatija, Hrvatska, str. 4-20.
Vladimir Nazor i hrvatski književni jezik. Nazorovi dani. Zbornik
radova 1996-2002. (ur. Bratulić, J. i Maroević, T.), Postira, str.
71-82.
Pužnica i sluh te govor. Logopedija za vsa življenjska obdobja:
zbornik, 1. slovenski kongres logopedov z mednarodno udeležbo/Speech
and language therapy for all stages of life: 1st Congress of Slovenian
Speech and Language Pathologists with international participation/,
Bled, 19. - 21. 3. 2003, Zavod za gluhe in naglušne, Ljubljana, str.
200-204.
Stupanj tolerancije hrvatskih govornika na "pogrešne" naglaske.
[koautor s Varošanec-Škarić, G.]. Zbornik Zagrebačke slavističke škole
2002 (ur. Botica, S.), Filozofski fakultet, Zagrebačka slavistička
škola - Seminar za strane slaviste [rad s Međunarodnog slavističkog
kongresa u Ljubljani, 2003], FF press, Zagreb, str. 291-304.
Jezična politika mora postojati - intervju s Ivom Škarićem (Nevenka
Kružić). Matica, Časopis Hrvatske matice iseljenika, br. 7, srpanj
2003, Zagreb, str. 48-49.
2004.
Fonetika hrvatskoga jezika. U: Gramatika hrvatskoga književnog jezika.
HAZU - Globus, Zagreb, (180 stranica, u tisku).
Govor na proslavi povodom 50 godišta časopisa Jezika, Ivo Škarić,
predsjednik HFD. Jezik, 51, br. 1, Zagreb, str. 11-13.
Croats are in need of an interdialectal hybrid - intervju s Ivom
Škarićem (Mislav Togonal). Most/The Bridge, br. 1-2, Zagreb, March
2004, str. 30-32.
Dr.sc Ivo Škarić, red.prof. u trajnom zvanju
II. ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKA DJELATNOST
Bio sam voditelj sljedećih znanstvenih projekata:
1. Rasprostranjenost psihosomatskih nedostataka u populaciji djece
osmogodišnjih škola na području općine Varaždin (1970).
2. Rasprostranjenost psihosomatskih nedostataka u predškolske djece na
području općine Brač (1970).
3. Istraživanja nastanka govora u naše djece (1975).
4. Govor televizijskih dnevnika u ogledalu publike (1978).
5. Priručnik standardne hrvatske prozodije (u tijeku).
6. Etiologija izgovornih poremećaja te sistematizacija i
rehabilitacija glasa (u tijeku).
7. Optimalna propusna karakteristika za transmisiju govora u
radiokomunikacijama a u području opsega do 4,5 kHz i određenog gornjeg
intenziteta (s J. Bakranom, 1973).
8. Efikasnost auditivno-govornih metoda u njegovanju govornog
istraživanja u osnovnim i srednjim školama (s B.Vuletićem, 1974).
9. Hrvatska standardna prozodija riječi (2000).
10. Istraživanje općega svehrvatskoga govora (u tijeku).
Sudjelovao sam u radu projekata:
1. Case stadies in the use of restricted bands of frequencies in
auditory rehabilitation of deaf (voditelj P.Guberina, 1972).
2. Study of the sensitivity of the Blind for Rhytm and Intonation when
learning Foreing
Languages (voditelj P.Guberina, 1971).
Bio sam inicijator i glavni organizator znanstvenog skupa
"Istraživanja govora" (Zagreb, 1995), te jedan od ogranizatora
znanstvenog skupa "Govorne komunikacije" (Zagreb, 1984).
Aktivno sam sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i
inozemstvu: Ljubljana, Portorož, Skoplje, Sarajevo, Beograd, Novi Sad,
Varna (Bugarska), Moskva, Lenjingrad, Sofija, Mons (Belgija), Rio de
Janeiro, Dubrovnik, Varaždin, Zagreb, Amsterdam, San Francisco,
Opatija, Ljubljana, Nova Gora, Osijek i dr.
Prof.dr.sc. Ivo Škarić
Dr.sc Ivo Škarić, red.prof. u trajnom zvanju
III. NASTAVNI RAD
Predajem ili sam predavao na dodiplomskim studijima fonetike,
lingvistike, informatologije, kazališne akademije, defektologije i
novinarstva.
Predavao sam ili predajem na postdiplomskim studijima fonetike,
lingvistike, logopedije, surdopedagogije, komunikologije,
stomatologije i ekonomije.
Predavao sam ili predajem kolegije: Mehanička fonetika,
Eksperimentalna fonetika, Teorijska fonetika, Opća fonetika,
Količinski vid obavijesti, Teorija informacije i komunikacije,
Metodologija znanstvenog rada, Struktura jezika i patologija govora i
sluha, Scenski govor, Psihoakustika, Suvremeno govorništvo (s
Praktikumom), Kultura govora.
Školske godine 1989/90 predavao sam na slavistici u Lundu (Švedska) i
na visokoj pedagoškoj školi u Malmö-u (Švedska).
Bio sam prvi ocjenjivač nekoliko doktorskih radnji (D.Horga, J.Bakran,
J.Ivičević-Desnica, M.Stamenković) i jedan od članova povjerenstva
(M.Pozojević, D.Orlandi, Z. Drežančić, I.Ivas, M.Plenković, M.Hunski).
Vodio sam više magisterijskih radova (D.Horga, Lj.Borković, A.Krvavac,
G.Mikulić, M.Dolenc, D.Obad, V.Zenić, N.Desnica-Žerjavić, Z.Babić,
J.Fox, N.Bertapelle, S.Miljković Kharboutly), te bio član stručnoga
povjerenstva mnogim drugima.
Počevši od 1965. godine održao sam brojne tečajeve za govornike radija
i televizije, te sudjelovao u brojnim audicijama za prihvat novih
djelatnika u tim medijima. Jedan sam od inicijatora (uz J.Nikić)
organiziranja posebne Službe za jezik i govor (od 1991) pri HTV-u.
Autor sam programa i organizator do sada dvadeset i četiri govorničke
škole (osmodnevne) za darovitu srednjoškolsku mladež iz RH. Autor sam
i voditelj brojnih tečajeva govorništva za gospodarstvenike i za
ostalo građanstvo.
Vodio sam nekoliko tečajeva za recitatorske voditelje i recitatore
(Grožnjan, Komiža, Grubišno Polje, Pakrac, Zagreb).
Održao sam brojne seminare (ili bio jedan od sudionika) za
rehabilitaciju govora i sluha, te za učenje stranih jezika (Zagreb,
Primošten, Portorož, Maribor, Ljubljana, Sarajevo, Zemun, Subotica,
Beograd, Skoplje, Sao Paolo, Rio de Janeiro, Pariz, Mons (Belgija),
Besancon (Francuska), Ponza (Italija), Cluj (Rumunjska), Sofija i dr.
Održao sam brojna javna predavanja.
Sudjelovao sam na nekoliko slavističkih ljetnih škola u Dubrovniku i u
Zagrebu.
Prof.dr.sc. Ivo Škarić
Katedra za hrvatski standardni jezik
Odsjeka za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta
Zagreb, 30. studenoga 2004.
Predmet: Prijedlog za izbor u zvanje profesor emeritus
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA
FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Katedra za hrvatski standardni jezik, uz potporu dvaju odsjeka –
matičnoga Odsjeka za kroatistiku i Odsjeka za slavistiku – predlaže da
se prof. dr. Josip Silić, umirovljeni profesor, izabere u počasno
zvanje profesor emeritus. Molimo Fakultetsko vijeće Filozofskoga
fakulteta da podrži ovaj prijedlog i proslijedi ga nadležnom tijelu na
Sveučilištu.
.................................................................
prof. dr. Ivo Pranjković, redoviti profesor
na Katedri za hrvatski standardni jezik
Prilozi:
1.
Životopis profesora Josipa Silića
2.
Popis objavljenih radova prof. J. Silića
3.
Opis posebnih zasluga profesora J. Silića
4.
Suglasnost predloženika
5.
Potpora Odsjeka za kroatistiku
6.
Potpora Odsjeka za slavistiku
ŽIVOTOPIS PROFESORA JOSIPA SILIĆA
Josip Silić rođen je 4. siječnja 1934. u Milašima. Osnovnu školu
završio je 1948. u Ratuljama (razlog je zakašnjelom završetku
osnovnoga školovanja rat i internacija u Italiji). Prvih pet razreda
klasične gimnazije završio je u Biskupskome sjemeništu u Pazinu, a
ostale razrede (s maturom) u Biskupskome sjemeništu u Rijeci. Tamo je
završio i jednu godinu studija bogoslovije. Po povratku iz vojske
1955. morao je (ponovo) polagati šesti, sedmi i osmi razred gimnazije
s maturom u Hrvatskoj gimnaziji na Sušaku (jer se vjerska klasična
gimnazija nije priznavala zbog prekida političkih odnosa sa Svetom
Stolicom).
Na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu završio je 1961. studij
jugoslavenskih jezika i književnosti (kao prvoga glavnog predmeta) i
ruskoga jezika i književnosti (kao drugoga glavnog predmeta). Iste je
godine biran za asistenta na Katedri za suvremeni hrvatski jezik
Odsjeka za jugoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Od 1963. do 1965. bio je lektor hrvatskoga
jezika na Sveučilištu u Lilleu (Francuska). Godine 1970. obranio je
magistarski rad pod naslovom Pristup sintaktičkoj fonetici
hrvatskosrpskog jezika, a godine 1975. doktorirao obranivši doktorsku
disertaciju pod naslovom Organizacija vezanoga teksta
(Lingvističko-stilistički pristup nadrečeničnom jedinstvu hrvatskoga
književnog jezika). Godine 1976. postao je docent, 1979. izvanredni, a
1984. redoviti profesor. Od 1988. do 1991. bio je ponovo lektor
hrvatskoga jezika, ovaj put na Sveučilištu u Bochumu (Njemačka). Za
redovitoga profesora prvi put je reizabran 1993, a drugi put (u trajno
zvanje) 1999. godine.
Profesor Silić član je Hrvatskoga filološkog društva (bio je i član
predsjedništva toga društva), Hrvatskoga društva za primijenjenu
lingvistiku, Matice hrvatske, Katedre čakavskoga sabora Grobinšćine,
Hrvatskoga kulturnog društva «Napredak», Hrvatsko-makedonskoga
društva, Hrvatsko-francuskoga društva i Hrvatsko-njemačkoga društva.
Više je godina bio voditelj Odjela za kulturu hrvatskoga jezika pri
Hrvatskome filološkom društvu. Član je uredništva časopisa Suvremena
lingvistika i Umjetnost riječi. Član je Vijeća Poslijediplomskoga
studija kroatistike i Poslijediplomskoga studija lingvistike na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je i Stručnoga
vijeća Studija poslovne informatike Tehničkoga veleučilišta u Zagrebu.
Na dodiplomskome studiju kroatistike predaje (od 1963) teoriju jezika,
a od 1975. i hrvatski standardni jezik, najčešće morfologiju. Predavao
je teoriju jezika i na dodiplomskom studiju Pedagoškoga fakulteta u
Rijeci i Pedagoškoga fakulteta u Osijeku. Na tim je fakultetima on i
utemeljio studij teorije jezika. Na dodiplomskome studiju poslovne
informatike na Tehničkome veleučilištu u Zagrebu predaje od njegova
osnutka do danas kulturu hrvatskoga jezika. Na dodiplomskome studiju
kroatistike Pedagoškoga fakulteta u Puli nekoliko je godina predavao
opću i hrvatsku stilistiku. Na Višoj školi modernih jezika za tumače i
prevoditelje Sveučilišta u Trstu držao je (školske godine 2000/2001)
odabrana predavanja iz sociolingvistike, hrvatske stilistike i
tekstologije. Na Poslijediplomskom studiju kroatistike u Zagrebu
predaje kolegije iz područja teorije jezičnoga sustava, teorije
jezičnoga znaka, teorije gramatike (opće i hrvatske), teorije
standardnoga jezika i tipologije funkcionalnih stilova hrvatskoga
standardnog jezika. Na Poslijediplomskome znanstvenom studiju
lingvistike Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predaje
morfologiju hrvatskoga jezika, a neko je vrijeme predavao i sintaksu.
Na tome studiju vodi i seminar za studente kroatističkoga usmjerenja.
Na Poslijediplomskom studiju za prevoditelje Filozofskoga fakulteta u
Zagrebu voditelj je kroatističkoga usmjerenja.
POPIS OBJAVLJENIH RADOVA
I. KNJIGE
Prema modernoj nastavi jezika u srednjoj školi. Priručnik za
nastavnike (u suautorstvu s D.
Rosandićem), Zvod za unapređivanje stručnog obrazovanje, Zagreb, 1973.
Osnove fonetike i fonologije hrvatskoga književnog jezika (u
suautorstvu s D. Rosandićem). Priručnik za nastavnike. Školska knjiga,
Zagreb, 1974.
Osnove morfologije i morfostilistike hrvatskoga književnog jezika (u
suautorstvu s D. Rosandićem). Priručnik za nastavnike. Školska knjiga,
Zagreb, 1979.
Od rečenice do teksta (Teoretsko-metodološke pretpostavke
nadrečeničnog jedinstva). Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1984.
Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (u suautorstvu s
V. Anićem). Sveučilišna
naklada Liber i Školska knjiga, Zagreb, 1986. Izašla dva izdanja.
Hrvatski računalni pravopis (Gramatičko-pravopisni računalni vodič) (u
suatorstvu s B. Ranilovićem i S. Batnožićem). Matica hrvatska i SYS,
Zagreb, 1996.
Pravopis hrvatskoga jezika (u suautorstvu s V. Anićem), Novi Liber i
Školska knjiga, Zagreb,
2001.
Hrvatski jezik. Priručnik za nastavnike (u suautorstvu s I.
Pranjkovićem, M. Samardžijom i
M. Čubrić), Školska knjiga. Zagreb, 2004.
Gramatika hrvatskoga jezika za srednje škole i visoka učilišta (u
suautorstvu s I.
Pranjkovićem) (u tisku)
II. UDŽBENICI
Osnove fonetike i fonologije hrvatskoga književnog jezika (u
suautorstvu s D. Rosandićem). Školska knjiga, Zagreb, 1979. Udžbenik
prati Radna bilježnica. Izašlo nekoliko izdanja.
Osnove morfologije i morfostilistike hrvatskoga književnog jezika (u
suautorstvu s D. Rosandićem). Školska knjiga, Zagreb, 1979. Udžbenik
prati Radna bilježnica. Izašlo nekoliko izdanja.
Morfologija hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika od XVI. do
XIX. stoljeća. (Udžebnik za II. razred gimnazije). Školska knjiga,
Zagreb, 1997. Udžbenik prati Vježbenica.
Hrvatski jezik 1 (Udžbenik za prvi razred gimnazije). Školska knjiga,
Zagreb, 1998. Udžbenik prati Vježbenica. Dosad izašla dva izdanja.
Hrvatski jezik 2 (Udžbenik za drugi razred gimnazije). Školska knjiga,
Zagreb, 1997. Udžbenik prati Vježbenica. Dosad izašla dva izdanja.
III. ZNANSTVENI I PREGLEDNI RADOVI
Fonemska distribucija i sekundarno a u suvremenom hrvatskosrpskom
književnom jeziku. Jezik, XVI, str. 110-114.
O razgraničenju gramatičkog i stilističkog plana jezika. Književnost i
jezik, 14, Beograd, 1967, str. 51-61.
Prilog ortoepiji hrvatskosrpskog književnog jezika. Prilozi nastavi
srpskohrvatskog jezika i književnosti, 3, Banja Luka, 1970/71, str.
5-20.
O jednoj mogućnosti organiziranja vezanog teksta. Zb. "Izborna nastava
u gimnaziji", Nastavna biblioteka br. 2, Zavod za izdavanje udžbenika,
Sarajevo, 1973, str. 145-165.
Red riječi s gledišta aktualnog raščlanjivanja rečenice. VIII. kongres
jugoslavenskih slavista. Prilozi, Zagreb, 1975, str. 87-126.
Raspravljanje kao tip vezanoga teksta. Suvremena metodika, 3, 1976,
str. 171-181.
Ortoepija/ortografija i morfematska struktura jezika. Radovi Instituta
za jezik i književnost, III, Sarajevo, 1976.
Pristup kategoriji aspektualnosti u hrvatskom književnom jeziku.
Suvremena metodika, 1, 1977.
Aktualno raščlanjivanje složene rečenice. Radovi Zavoda za slavensku
filologiju, 15, Zagreb, 1977, str.121-126.
Kontekstualna uključenost složene rečenice (Implicitne strukture).
Filologija, 8, Zagreb, 1978, str. 273-281.
An Aproach to the Study of the Aspectuality in the Croatian Literary
Language. Contrastive
Analysis of English and Serbo-Croatian, II, Zagreb, 1978, str. 42-70.
The Basic, or Grammatical, Word Order in the Croatian Literary
Language. Contrastive Analysis of the English and Serbo-Croatian, II,
Zagreb, 1978, str. 356-393.
Od rečenice do teksta. Umjetnost riječi, 2, Zagreb, 1979.
Nekoliko misli o normi. Zb. "Jezik u savremenoj komunikaciji".
Beograd, 1983, str.
155-161. [i u: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika,
Matica hrvatska,
Zagreb, 1999, str. 203-211]
Razmišljanja u povodu standardizacije imunologijskog nazivlja (u
suautorstvu s D. Dekarisom i V. Silobrčićem). Zb. "Standardizacija
dijagnostičkih postupaka", Zagreb, 1983, str. 1-14.
Tvorbena struktura internacionalnih riječi u hrvatskom ili srpskom
jeziku. Zb. s Naučnog sastanka slavista u Vukove dane. MSC, 16,
Beograd-Novi Sad-Tršić, 1986, str. 59-69.
Tomo Maretić - jedan od najvećih hrvatskih lingvista. Virovitički
zbornik 1234-1984. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i
Skupština općine Virovitica, Virovitica, 1986, str. 395-404.
Sustav preteritalnih vremena nekad i danas. Kontrastivna analiza
engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika, III. Zavod za lingvistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1987, str. 7-32.
Opširan sažetak na engleskom.
Vrijeme i vid u složenim rečenicama sa zavisnim dijelom. Kontrastivna
analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika, III. Zavod za
lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Zagreb, 1987, str. 33-70. Opširan sažetak na engleskom.
O intonaciji jednosintagmatskog i dvosintagmatskog iskaza u hrvatskom
književnom jeziku. Zb. sa simpozija "Govorna komunikacija". Centar za
teorijsku i primijenjenu fonetiku / Centar za strane jezike i probleme
govora. Zagreb, 1987.
Varijante standardnog jezika: definicija, porijeklo, tipologija i
funkcija. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pos. izd.,
knj. LXXXII. Odjeljenje društvenih nauka, knj. 18, Sarajevo, 1987,
str. 129-133.
Sustav glagolskih vremena nekad i danas. Suvremena metodika, 1-2,
Zagreb, 1987, str. 50-59.
Ustrojstvo glagolske osnove. Suvremena lingvistika, god. 17, br.
31-32, Zagreb, 1991, str. 3-12.
Aktualizator jedan u hrvatskom jeziku (Uvodna razmišljanja).
Filologija 20-21, Zagreb, 1992/93, str. 403-411.
Status idioma u jeziku. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 27,
Zagreb, 1992, str.
115-122.
Dragutin Boranić. Portreti hrvatskih jezikoslovaca. Hrvatski radio,
Zagreb, 1993, str.
Valentnost i sintaksa. Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog
jezika, IV. Zavod za
lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
1993, str. 15-27.
Opširan sažetak na engleskom.
Jezično-stilska analiza Mihanovićeve "Horvatske domovine". Zb. "Antun
Mihanović i njegovo doba" (sa znanstvenog skupa u Klanjcu). Zagreb,
1996, str. 109-120.
Računalni pravopis. Zb. "Jezik i komunikacija". Hrvatsko društvo za
primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1996, str. 420-424.
Hrvatski jezik kao sustav i kao standard. Riječki filološki dani.
Zbornik radova 1, Rijeka, 1996, str. 187-193. [i u: Norme i normiranje
hrvatskoga standardnoga jezika, Matica
hrvatska, Zagreb, 1999, str. 235-245]
Slobodan Novak i jezik književnosti. Zbornik radova sa znanstvenoga
skupa "Slobodan Novak, život i djelo", Rijeka, 1996, str. 43-51.
Standardni jezik i narječja. Grobnički zbornik 4, Rijeka, 1996, str.
331-340.
Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika. MH, Kolo 1, Zagreb,
1996, str.
244-247.
Lingvističke i sociolingvističke zakonitosti. MH, Kolo 2, Zagreb,
1996, str. 243-248.
Administrativni stil hrvatskoga standardnog jezika. MH, Kolo 4,
Zagreb, 1996, str.
349-358.
Književnoumjetnički (beletristički) stil hrvatskoga standardnog
jezika. MH, Kolo 1, Zagreb, 1997, str. 359-369.
Znanstveni stil hrvatskoga standardnog jezika. MH, Kolo 2, Zagreb,
1997, str. 397-415.
Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika. MH, Kolo 3, Zagreb,
1997, str. 495-513.
Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika. MH, Kolo 4, Zagreb,
1997, str. 483-495.
(Hrvatski) jezik kao sustav i kao standard, Prvi hrvatski slavistički
kongres, Zbornik radova I,
Zagreb, 1997, str. 139.
Rečenica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika. MH,
Kolo 1, Zagreb, 1998, tr. 435-441.
Leksik i norma. Radovi Zavoda za slavensku filologiju (posvećeni
akademiku Josipu Vončini u povodu njegova 65. rođendana), 32, Zagreb,
1998, str. 169-178. [i u: Norme
i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb,
1999, str. 282-
292]
Morfologija hrvatskoga glagola. Tipovi osnova. Riječki filološki dani.
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998, str. 241-274.
Neka od dostignuća u hrvatskoj računalnoj lingvistici. Zb.
"Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata".
Forum, Udine, 1999, str. 139-146.
Kategorija neodređenosti/određenosti i načini njezina izražavanja.
Riječki filološki dani.
Zbornik radova 3, Rijeka, 2000, str. 401-406.
Hrvatski i srpski jezik. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Zagreb,
2001, str. 147-155.
Czy możemy mówić o kajkavskiej mnieszości językowej w Chorwacji? (u
suautorstvu s
Barbarom Kryžan-Stanojević). U Zborniku «Języki mnieiszości i języki
regionalne».
Instytut slawistyki Polskiej akademii nauk, Warszawa, 2003, str.
223-235.
Semantičko interpunkcijsko načelo u prozodiji rečenice. Govor, godine
XX, br. 1-2, Zagreb,
2003, str. 411-420.
Pretvorba imenskih vrsta riječi u neimenske. Zagrebačka slavistička
škola. Zbornik radova
2003, Zagreb, 2004, str. 43-48.
Mocijska tvorba u hrvatskome jeziku. Riječki filološki dani. Zbornik
radova 5, Rijeka, 2004,
str. 481-486.
IV. RECENZIJE TE NAPISI I INTERVJUI
U ČASOPISIMA I NOVINAMA
Objavio je pedesetak recenzija (posebno izdavačkih), zatim različitih
napisa i intervjua u časopisima i novinama.
V. EMISIJE NA RADIJU I TELEVIZIJI
Sudjelovao u tridesetak emisija posvećenih raznolikim jezičnim
problemima na radiju i televiziji.
POSEBNE ZASLUGE PROFESORA JOSIPA SILIĆA
Profesor dr. Josip Silić imao je dugu i vrlo bogatu akademsku karijeru
(1956-2004). Čitav svoj radni vijek proveo je Filozofskom fakultetu,
kao asistent, docent, izvanredni te redoviti profesor. Njegovu
znanstvenu karijeru obilježuje izrazita sklonost teorijskim aspektima
jezične problematike i vrlo širok interes za proučavanje hrvatskoga
standardnoga jezika na različitim razinama (i na razini fonologije, i
na razini morfologije, i na razini sintakse, i na razini stilistike, i
na razini standardologije). Ovdje ćemo posebno upozoriti na njegov
znastveni rad, na rad vezan za pravopis hrvatskoga jezika, na rad u
vezi s udženicima hrvatskoga jezika te na njegov predavački i
mentorski rad.
1. ZNANSTVENI RAD
Profesor je Silić od samih početaka svoje znanstvene karijere pa sve
do danas izrazito sklon jezikoslovnoj teoriji (jezikoslovnu teoriju, u
kolegijima pod naslovima Uvod u lingvistiku ili Osnove teorije jezika
predavao je studentima kroatistike, a i studentima drugih studijskih
grupa, npr. studentima slavistike, oko 40 godina!). Njegov teorijski
pristup jeziku karakterizira čvrsta logičnost, metodološka dosljednost
i težnja prema neproturječnosti. Tih se načela profesor Silić u
cijelom svome znanstvenom i stručnom djelovanju držao maksimalno
dosljedno i ustrajno.
Njegova su teorijska gledišta u velikoj mjeri originalna tako da ih
nije lako locirati u europsko i/ili svjetsko teorijsko naslijeđe. Ako
bismo to ipak pokušali učiniti, mogli bismo reći da ta gledišta
izrazito obilježuje strukturalizam europskoga, posebno francuskoga
tipa kojemu se pridružuje vrlo dobro poznavanje i visoko vrednovanje
ruske, a u vezi s nekim temama i češke jezikoslovne tradicije.
Od Silićevih konkretnih priloga proučavanju hrvatskoga jezičnog
ustrojstva spomenut ćemo najprije one koji se odnose na fonetsku,
fonološku, morfonološku i/ili morfološku razinu. S tim u vezi posebno
treba naglasiti da profesor Silić, u odnosu na hrvatsku jezikoslovnu
tradiciju, na nov način pristupa istraživanju fonoloških pojavnosti
nastojeći tu jezikoslovnu razinu, koliko je to god moguće, rasteretiti
od povijesnih podataka, a sam opis učiniti racionalnijim, logičnijim i
preglednijim. On naime smatra da su sve fonološke pojavnosti, posebice
npr. tzv. glasovne promjene, sinkronijski protumačive te da
sinkronijski opis nikada ne demantira dijakronijski.
Kad je riječ o morfonologiji, valja naglasiti da tē disciplinē prije
radova profesora Silića u kroatistici zapravo nije ni bilo. Zato se
može reći da joj je upravo on udario temelje te vrlo jasno i teorijski
uvjerljivo upozorio na jezične činjenice zbog kojih moramo suponirati
jednu posebnu razinu jezikoslovnih proučavanja koja je locirana između
fonologije i morfologije.
U morfologiji profesor Silić posebno insistira na morfemskoj
segmentaciji, kojoj su svojstvene dosljednost i osmišljenost, a one su
dovele do brojnih novosti u konkretnim morfološkim opisima, posebno
npr. u njegovim opisima glagolskih oblika.
I u području sintakse i suprasintakse odnosno nadrečeničnoga jedinstva
(ili tzv. lingvistike teksta) profesor Silić napravio je puno važnih i
vrlo korisnih stvari. Prije svega, najpotpunije je i najbolje dosada u
nas opisao red riječi i bio prvi koji je eksplicitno upozorio na to da
se osnovni semantičko-gramatički red riječi ne razlikuje zapravo od
reda riječi npr. u engleskom ili njemačkom jeziku, tj. da na toj
razini u redu riječi nema slobode, a pogotovo nema nekakve potpune
slobode o kojoj se u nas često pisalo. Osim toga, Silić je i teorijski
i praktično (na konkretnim primjerima) upozorio na potrebu jasnoga
razlikovanja osnovnoga (neobilježenoga), obilježenoga
(aktualiziranoga) i tzv. automatiziranoga reda riječi (tj. onoga reda
riječi koji je svojstven riječima bez naglaska: zanaglasnicama i
prednaglasnicama odnosno enklitikama i proklitikama). Zaslužan je
naravno i za to što je redu riječi, posebno aktualiziranome, pristupio
s komunikativnoga (aktualnosintaktičkoga) stajališta.
Silić je puno napravio i u opisivanju ustrojstva teksta ili tzv.
nadrečeničnoga jedinstva, a posebno u proučavanju sredstava veze ili
konektora te uopće signala kontekstualne uključenosti rečenice, bilo
jednostavne bilo složene. Napravio je i iscrpnu klasifikaciju takvih,
tekstnih sredstava veze kojoj je u osnovi podjela na gramatičke,
leksičko-gramatičke, leksičke i stilističke konektore.
Velikih zasluga profesor Silić ima i kao standardolog odnosno
normativist. On promatra normu kao statičko-dinamičku pojavnost, koja,
između ostaloga, ne pretpostavlja odnos prema standardnom jeziku u
cjelini, nego pretpostavlja da pojedini funkcionalni stilovi
standardnoga jezika imaju svaki svoju normu. Silić također strogo
razlikuje jezik kao sustav od jezika kao standarda. Jezik kao sustav
lingvistička je kategorija, kojoj je svojstvena izrazita apstraknost,
a jezik kao standard sociolingvistička je kategorija, uvjetovana ne
samo unutarjezičnim nego i brojnim izvanjezičnim čimbenicima. Jezik
kao sustav nezavisan je od fenomena koji pretpostavljaju vrijednosne
sudove, kao što su primjerice kultura, civilizacija, književnost,
politika, vjera ili nacija. Zato jeziku na toj razini nisu svojstveni
nikakvi tzv. «izmi» (npr. vulgarizmi, dijalektizmi, žargonizmi,
internacionalizmi, barbarizmi i sl.) jer oni ne mogu biti svojstva
jezika kao sustava, nego pretpostavlju odnos između jezika i onih koji
se jezikom služe (dakle su pojavnosti sociolingvističkoga tipa,
pripadaju jeziku kao standardu).
Svakako se moraju spomenuti i vrlo važni Silićevi prinosi stilistici,
posebice funkcionalnoj. On je, uz profesora Krunoslava Pranjića, bio
jedan od prvih jezikoslovaca u nas koji je insistirao na učenju o
funkcionalnim stilovima standardnoga jezika (književnoumjetničkom,
razgovornom, znanstvenom, publicističkom i administrativnom). Osim
toga, on je zasada jedini jezikoslovac u nas koji je ponudio i
konkretne opise svih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnoga
jezika.
2. RAD NA PRAVOPISU
Prof. Silić bavio se dugo godina i pravopisnom tematikom. On je naime
(s pokojnim profesorom Vladimirom Anićem) suautor Pravopisnoga
priručnika hrvatskoga ili srpskoga jezika iz 1986. godine (posljednje,
četvrto izdanje toga pravopisa objavljeno je 2001. pod naslovom
Pravopis hrvatskoga jezika). To je, po sudu mnogih kroatista, uz
Brozov Hrvatski pravopis, dosada najracionalniji i najlogičniji
pravopis u hrvatskoj jezikoslovnoj povijesti. U njemu se Silić,
zajedno s Anićem, trudi da pravopis rastereti od svega onoga što u nj
ne ide (nego se npr. tiče pravogovora, fonologije, gramatike, leksičke
norme i sl.), a svega je toga u većini ostalih naših pravopisa uvijek
bilo previše.
Izrazito je pravopisne naravi i hrvatski spelling-checker odnosno
Hrvatski računalni pravopis (s podnaslovom Gramatičko-pravopisni
računalni vodič), koji je Silić objavio 1996. godine u suautorstvu sa
Slavenom Batnožićem i Brankom Ranilovićem. Taj je priručnik doživio
opću primjenu u računalstvu, od informatičara je proglašen knjigom
godine, a otkupio ga je i Microsoft kao uzor spelling checkera za
slavenske jezike. Osim toga doživio je dosad i brojne primjene odnosno
specijalizacije, npr. u institucijama kao što su Hina, Ina i sl.
3. UDŽBENICI HRVATSKOGA JEZIKA
Kao što je vidljivo iz popisa objavljenih radova profesora Josipa, on
je autor ili suautor brojnih udženika i sličnih metodičkih priručnika
za srednje škole. Osobito su brojni njegovi udženici iz fonologije i
morfologije, koje je u početku izrađivao s profesorom metodike
Dragutinom Rosandićem, a kasnije samostalno. I aktualnim je udženicima
iz fonologije i morfologije (za prvi i drugi razred gimnazije) autor
profesor Silić. Osim toga profesor Silić autor je ili suautor i
brojnih priručnika za nastavnike, koji su odigrali vrlo važnu ulogu u
uvođenju novih (posebno strukturalističkih) metoda u nastavu
hrvatskoga jezika za srednjoškolce. Jedan takav priručnik objavljen je
i ove (2004) godine (u suatorstvu s M. Samardžijom, I. Pranjkovićem i
M. Čubrić).
4. PREDAVAČKI I MENTORSKI RAD
Naravno, znanstvena i stručna djalatnost profesora Silića najvažnije
su, ali ni iz daleka nisu jedine njegove djelatnosti koje zaslužuju
posebnu pozornost. Treba svakako spomenuti da je profesor Silić vrstan
predavač, da je održao tisuće sati raznovrsne dodiplomske i
poslijediplomske nastave na različitim visokoškolskim i drugim
ustanovama u zemlji i inozemstvu (u inozemstvu npr. u Lilleu, Bochumu,
Bratislavi, Varšavi, Ljubljani, Klagenfurtu, Grazu, Innsbrucku, Trstu,
Tuzli itd.), da je održao izuzetno velik broj predavanja na osnovnim i
srednjim školama te vrlo velik broj javnih predavanja, da je bio
izuzetno strpljiv i savjestan mentor stotinama diplomanada,
magistranada i doktoranada, da je u našoj struci sasvim sigurno među
onima koji su napisali najveći broj po svojoj naravi izrazito
samozatajnih internih recenzija, da je dugo bio voditelj
Poslijediplomskoga studija kroatistike te da je i danas aktivno
uključen u vođenje toga studija, da je svojim predavanjima i
lektoratima obilježio rad Zagrebačke slavističke škole te da to čini i
danas (ni sa 70 godina nije mu teško obavljati posao lektora), da je
na Fakultetu praktično svaki dan (i poslije službenoga umirovljenja) i
da je uvijek na raspolaganju svima koji trebaju njegov savjet, njegovu
potporu u bilo čemu ili jednostavno njegovu toplu ljudsku riječ.
ZAKLJUČAK
Iz svega što je rečeno proizlazi da je profesor Josip Silić bitno
unaprijedio struku kojom se bavi (jezikoslovnu kroatistiku) i kad je
riječ o fundamentalnom i kad je riječ o primijenjenom njezinom
aspektu. Kad je riječ o fundamentalnom aspektu, on je učinio velike
pomake u usvajanju novijih teorijskih i metodoloških dostignuća u
jezikoslovlju (posebno u području fonologije i gramatike), a kad je
riječ o primjeni, on je, posebno svojim udžbenicima, bitno pripomogao
unapređenju i osuvremenjenju nastave hrvatskoga jezika, posebno u
srednjim školama. Osim toga, profesor Silić postavio je vrlo visoke
akademske standarde i kao predavač na velikom broju visokoškolskih i
drugih ustanova u zemlji i inozemstvu te kao uzoran i samozatajan
mentor mnogim naraštajima dodiplomaca, poslijediplomaca, magistranada
i doktoranada. Stoga su svi predlagatelji profosora Josipa Silića za
počasno zvanje profesor emeritus (i Katedra za hrvatski standardni
jezik, i Odsjek za kroatistiku, i Odsjek za slavistiku – svi s
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) uvjereni da predloženik u svim
elementima i u cijelosti udovoljava visokim zahtjevima toga vrijednog
akademskog naslova.
Uime predlagatelja:
.....................................................
prof. dr. Ivo Pranjković, red. prof.
na Katedri za hrvatski standardni jezik
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 13. rujna 2004 u
Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno
zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika u Odsjeku za
germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Podnosimo ovaj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u „Vjesniku“ od 20. rujna 2004. godine prijavila
se Inja Skender Libhard. Kandidatkinja je rođena u Zagrebu 18. rujna
1969. Osnovnu školu i gimnaziju polazila je u Zagrebu, a 1993.
diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu njemački jezik i
književnost i francuski jezik i književnost. Radila je kraće vrijeme
kao nastavnik njemačkog jezika i kao znanstveni novak sudjelovala u
projektu učenja i usvajanja stranih jezika u ranoj školskoj dobi. Od
1996. do 1998 radila je kao lektor za njemački jezik na Odsjeku za
germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon kraćeg prekida
ponovno je 1999. izabrana za lektora na Odsjeku za germanistiku, gdje
i danas radi. Upisala je poslijediplomski studij „Međunarodni odnosi“
na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Inja Skender Libhard priložila je natječajnom materijalu popis
stručnih radova, ukupno 11, koji su objavljeni u domaćim i stranim
časopisima i stručnim publikacijama. Većina radova bavi se
problematikom usvajanja stranog jezika u ranoj dobi i podukom jezika
struka u nastavi za odrasle. Koautorica je i ilustriranog rječnika
hrvatskog, engleskog i njemačkog jezika za rano učenje jezika.
Kandidatkinja se bavi i prevođenjem, a za ovaj natječaj priložila je
duži prijevod povijesti Sveučilišta u Zagrebu od utemeljenja do danas.
Inja Skender Libhard ističe se svojim radom kao lektor za njemački
jezik na Odsjeku za germanistiku. Kao istaknuti član Odsjeka za
germanistiku sudjeluje i u nastavi njemačkog jezika na
Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim stručnim seminarima u
zemlji i inozemstvu, a u najnovije vrijeme aktivno sudjeluje na
TEMPUS-projektu „Übersetzen und Dolmetschen in Kroatien“. U sklopu tog
projekta sudjelovala je na seminaru „Terminology“ na sveučilištu u
Beču, a uskoro će otići i na jednomjesečno usavršavanje na Institut za
prevođenje i tumačenje u Beču.
Lektorica Inja Skender Libhard sudjeluje i u izradi novih nastavnih
planova i programa za studij germanistike, bila je voditeljem
razredbenog postupka na Odsjeku za germanistiku u više navrata,
članica je uredništva časopisa „Strani jezici“ itd.
Iz svega navedenog proizlazi da Inja Skender Libhard u potpunosti
ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg lektora koje
propisuje Zakon o visokim učilištima, čl. 81 te uvjete za izbor u
nastavna zvanja Rektorskog zbora. Zbog toga Stručno povjerenstvo
predlaže da se Inja Skender Libhard izabere u nastavno zvanje višeg
lektora.
U Zagrebu, 11.11.2004.
Dr. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Dr. Zrinjka Glovacki Bernardi, red. prof.
Dr. Stanko Žepić, red. prof. u miru
Inja Skender Libhard
Objavljeni stručni radovi od 1993. do 1999. godine:
1. Skender, I.: Lecture et écriture dans
l'apprentissage/l'enseignement précoce des langues étrangères,
Monografija Children and Foreign Languages/Les enfants et les langues
étrangères, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 1993,
str. 206-211
2. Vrhovac., Y., Skender, I.: Testiranje usmenog izraza u stranom
jeziku eksperimentalnih drugih razreda osnovne škole – Metode rada,
Strani jezici, XXII, br. 3-4, Školska knjiga, Zagreb 1993.
3. Skender, I: Problemi pisanja u učenju francuskog jezika u ranoj
dobi, Strani jezici, XXII, br. 3-4, Školska knjiga, Zagreb 1993, str.
265-269
4. Skender, I.: Charmian O'Neil: Les enfants et l'enseignement des
langues étrangères, Didier, Hatier, 1993, str. 294-296
5. Skender, I.: Eléments culturels dans l'apprentissage/enseignement
précoce des langues étrangères, Monografija Children and Foreign
Languages/Les enfants et les langues étrangères/Kinder und
Fremdsprachen/Bambini e lingue straniere, Filozofski fakultet,
Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 1995, str. 104-113
6. Skender, I.: Savjetovanje Hrvatskoga društva za primijenjenu
lingvistiku, Strani jezici, XXV, br. 1-2, Školska knjiga, Zagreb 1996,
str. 113-114
7. Skender, I.: Neka iskustva u podučavanju njemačkoga poslovnog
jezika, Strani jezici, XXV, br. 3-4, Školska knjiga, Zagreb 1996, str.
219-222
8. Skender, I.: Eine kroatische Grammatik der deutschen Sprache
(Zrinjka Glovacki-Bernardi: Osnove njemačke gramatike), Zagreber
Germanistische Beiträge 6, Abteilung für Germanistik der
Philosophischen Fakultät der Universität Zagreb, Zagreb 1997, str.
219-220
Objavljeni stručni radovi u razdoblju od 01.09.1999. do 01.09.2004.:
Stručni članak:
1. Messestandort Deutschland - u sklopu projekta Landeskunde im
Kontext (Koordination der DAAD-Lektorenarbeitsgruppe Kroatien: Martin
Sandhop), Deutscher Akademischer Austauschdienst, Bonn/Zagreb, 2000.
Autorica njemačkog dijela rječnika:
2. Bikić, A. V., Carić G., Skender, I.: Ilustrirani rječnik
hrvatskoga, engleskoga i njemačkoga jezika, Didakta d.o.o., Zagreb
2001.
Prijevod na njemački jezik:
3. Luetić, T.: Die Geschichte der Universität Zagreb von ihrer
Gründung bis heute, FF press, Zagreb 2002, str. 5-65
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 16.
srpnja 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata
natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog
ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje znanost o književnosti, na Katedri za opću povijest književnosti
u Odsjeku za komparativnu književnost, podnosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» od 05. rujna 2004. prijavila se dr.
sc. Andrea Violić, izvanredni profesor na Katedri za opću povijest
književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Životopis
Dr. sc. Andrea Violić (r. Zlatar) rođena je 13. travnja 1961. godine u
Zagrebu, gdje je polazila osnovnu i srednju školu, klasično
usmjerenje. 1980. upisala je a 1984. diplomirala komparativnu
književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao
student dobila je Rektorovu nagradu. 1984. upisala je poslijediplomski
studij književnosti, te usporedan studij klasične filologije. Tema
diplomskoga rada glasila je «Srednjovjekovna književnost kao kušnja
genologije» a magistarskoga «Epska tehnika i biblijski predložak u
Marulićevu spjevu Davidias». Magistarski rad obranila je 1988. godine,
a 1992. doktorirala je na temi «Ispovijest i životopis: modeli
srednjovjekovne latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću» na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1986. radi na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, na Katedri za Opću povijest književnosti, od
1999. godine u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora.
Usporedo sa znanstvenonastavnom djelatnošću bavi se publicistikom te
izdavačkom i uredničkom djelatnošću. Bila je urednica kulture u
«Studentskom listu» i na «Omladinskom radiju», kao i urednica časopisa
«Gordogan», «Vijenac» i «Zarez». Od srpnja 2001. godine članica je
Gradskog poglavarstva grada Zagreba, zadužena za područje kulture.
Član je Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog PEN-kluba.
Dosad je objavila sedam knjiga (4 iz područja povijesti i teorije
književnosti, dvije knjige eseja i jednu knjigu poezije) te nekoliko
desetaka znanstvenih i stručnih radova u Hrvatskoj i u inozemstvnu.
Sudjelovala je u radu većega broja domaćih i međunarodnih znanstvenih
skupova.
Znanstvena djelatnost
Dr. sc. Andrea Violić objavila je do izbora u zvanje izvanrednog
profesora 1999. tri knjige, te više desetaka znanstvenih radova
posvećenih različitim književnopovijesnim, književnoteorijskim i
estetičkim temama. Bavljenje hrvatskim latinistima, propitivanje novih
teorijskih određenja metafore-slike i metafore-pojma, raspravljanje o
alegoriji kao figuri, odnosno književnoj vrsti, zatim zaokupljenost
problematikom odnosa subjekta autobiografskog diskursa i ideje
privatnog jezika, te semantikom književnosti kao pitanjem o istini
književnosti, i, napokon, argumentirano tumačenje složenog odnosa
postmoderne i postmodernizma, otkriva autoričin širok obuhvat struke,
upućenost u različita područja i složene probleme o kojima piše
znanstveno utemeljeno, ali i sjajnim stilom što čitatelju jamči veliko
zadovoljstvo u čitanju.
Knjiga dr. Andree Violić Marulićeva Davidijada (1991) tiskani je
autoričin magistarski rad o kojem je Vijeće svojedobno bilo podrobno
izviješteno. Ovdje valja tek napomenuti da je riječ o veoma važnom
doprinosu našoj marulologiji, koja je ima veliki ugled u europskim
akademskim zajednicama i u američkim stručnim krugovima.
Autoričinu knjigu Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti
(1989) odlikuju visoka znanstvena kompetencija i intrigantna
interpretacija kojima dopunjuje književnoteorijsku i estetičku
raspravu o pojmovima navedenim u naslovu. O odnosu jezika i svijeta, o
odnosu mimeze prema fikciji, žive metafore prema mrtvoj, te općenito o
učinku fikcionalnosti, dr. Andrea Violić govori krećući se od antičkih
učenja sve do najsuvremenijih postavki u filozofiji i književnoj
znanosti da bi zaključila kako nas pojam fikcionalnoga veže uz
imaginarno i time obvezuje da ih razmatramo unutar antropologije
imaginarnoga i antropologije fikcionalnoga. Književnost, kojoj ne
želimo uskratiti njezin estetski temelj, tako postaje oglednom temom
svakoga razmišljanja o imaginarnom.
U knjizi Autobiografija u Hrvatskoj s podnaslovom Nacrt povijesti
žanra i tipologija narativnih oblika, autorica nas najprije izvješćuje
o suvremenoj istraživačkoj situaciji, odnosno o radovima Jamesa Olneya
i Philippea Lejeunea, da bi istakla vrijednost prinosa naših
proučavatelja: Mirne Velčić i Vinka Brešića. Istraživanje je zatim
posvećeno povijesnom pregledu i tradiciji latinističke autobiografije
od 14. do 19. stoljeća, što ponovno upućuje na autoričino široko
poznavanje građe vođeno težnjom da se otkriju poetičke odrednice
autobiografije kao književnoga žanra, te prati njegova evolucija i
utvrdi status u suvremenoj hrvatskoj autobiografijskoj praksi i
književnoteorijskoj refleksiji. Držimo da je osobito zanimljivo,
teorijski dragocijeno a ljudski potresno poglavlje naslovljeno Diskurs
rata u kojem se kaže da su autori knjiga «ratnog diskursa» osobe što
su svoje pravo na priču stekle svojim životom: njihovu pripovjedačku
legitimnost potvrđuje autentično doživljajno iskustvo. Posljednje
poglavlje svoje knjige Andrea Violić posvetila je iskaznom subjektu
književne teorije. Tko je «Ja» književne teorije, tko je iskazni
subjekt književne toretičarke Anderee Violić, kreće se u obzoru
pitanja postoji li evolucija u njegovu izboru. Tipove iskaznih
subjekata koji se pojavljuju u naših teoretičara autorica razdjeljuje
u šest stupnjeva, od potpuno obezličenog iskazivanja do izravne
autorske autoreferencije, da bi «ja» vlastita teoretiziranja citatno
zaogrnula u želju da ne bude ona od koje dolazi govor, već sudionica u
slučajnostima njegova odvijanja.
Držimo da spomenuta knjiga dr. Andree Violić nije samo novost u našim
književnoznanstvenim istraživanjima, već i prilog beletristici zbog
iskaznog subjekta njezine teorijske proze, koji tako lijepo govori.
Od zadnjeg izbora (izbor u zvanje izvanrednog profesora 1999.) dr.
Andrea Violić objavila je knjigu Ispovijest i životopis.
Srednjovjekovna autobiografija (2000). Riječ je o preradi autoričine
doktorske disertacije o kojoj je ovo Vijeće svojedobno bilo podrobno
izviješćeno. Uskoro Andrei Violić izlazi knjiga Tekst, tijelo, trauma.
Ogledi o suvremenoj ženskoj književnosti (priložena je potvrda Naklade
Ljevak o rukopisu prihvaćenom za tisak).
Autorica je također objavila devet (9) znanstvenih radova tiskanih u
domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima, od kojih se vrsnoćom
posebno ističu tri teksta pisana za zbornike vezane uz projekt
Komparativna povijest hrvatske književnosti.
U tom razdoblju A. Violić objavila je i osam (8) stručnih radova, te u
suradnji s D. Dudom, S. Jurićem i D. Šporerom priredila dvije stručne
knjge Lektira na dlanu 1. Od antike do romantizma (Zagreb, Sysprint:
2001) i Lektira na dlanu 2. Od realizma do postmodernizma (Zagreb,
Sysprint: 2002)
A. Violić sudjelovala je u radu većeg broja domaćih i međunarodnih
skupova. Od 2001. godine aktivni je član međunarodne frankofone mreže
«Reseau Europe centrale et du sud de cooperation francophone en
sciences humaines et sociales», u čijem je okviru sudjelovala na
seminarima u Lilleu (2001), Dubrovniku (2002) i Nici (2003).
2003. godine bila je na studijskom boravku u Parizu (15. 11. – 6. 12.)
u okviru programa Francuske vlade posvećene suradnji i istraživanju u
kulturi.
2000. godine bila je na studijskom boravku u Cambridgeu (4. – 15. 7.)
na seminaru «Contemporary British Literature» u okviru projekta
British Councila.
Znanstvenonastavna djelatnost
Dr. sc. Andrea Violić, izv. prof., predaje na dodiplomskom i
poslijediplomskom studiju komparativne književnosti na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Na poslijediplomskom studiju u Zadru držala je
jednosemestralni kolegij 2001. godine. Kolegiji su posvećeni temama iz
područja povijesti i teorije književnosti, kao i temama kulturalne
analize: Antička književnost, Tragedija:povijest žanra, Vrste
srednjovjekovne književnosti, Razdoblja književne povijesti,
Metodologija povijesti književnosti, Priča o životu: autobiografija i
biografija, Tekst i identitet, Fikcionalna i nefikcionalna
književnost, Kulturne politike, Žanrovi znanstvene proze. Za potrebe
studenata priredila je nekoliko tematskih blokova stručne prijevodne
literature u časopisima («Gordogan», Treći program Radio Zagreba») kao
i studentskih «readera».
Pod mentorstvom kolegice Violić izrađeno je tridesetak diplomskih
radnji, nekoliko magistarskih radova i 3 doktorske disertacije.
Trenutno je mentor 8 diplomskih radnji, 6 magistarskih i 3 doktorske
radnje.
Andrea Violić suradnik je na znanstvenom projektu «Komparativna
povijest hrvatske književnosti» kojega je voditelj Prof. dr. Pavao
Pavličić.
Kao nastavnik kolegica Violić iznimno je cijenjena. Studenti je znaju
kao vrsnog predavača u potpunosti zaokupljenog predmetom, a kolege
nastavnici drže je nadasve zanimljivim sugovornikom i članom zajednice
što kreativno pristupa rješavanju tekućih problema.
Ocjena i prijedlog
Gledan u cjelini, znanstveni, nastavni i stručni rad dr. sc. Andree
Violić zaslužuje prema mišljenju ovog povjerenstva najvišu ocjenu. Kao
znanstvenica Andrea Violić visoko kotira u našoj akademskoj zajednici,
a potvrdila se i kao vrstan nastavnik kojemu već mnoge generacije
studenata ukazuju puno povjerenje.
Zbog svega toga sa zadovoljstvom predlažemo da se dr. sc. Andrea
Violić I Z A B E R E u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o
književnosti, grana opća povijest književnosti u Odsjeku za
komparativnu književnost.
U Zagrebu, 27. rujna 2004.
Stručno povjerenstvo:
1.
dr. sc. Gordana Slabinac, red. prof.
2.
dr. sc. Milivoj Solar, red. prof.
3. dr. sc. Mirko Tomasović, red. prof. u miru
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za komparativnu
književnost dana 4.10.2004.
POPIS RADOVA DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA 1999.
Magistarski rad "Epska tehnika i biblijski predložak u Marulićevu
spjevu "Davidias",
obranjen u svibnju 1988. pred komisijom u sastavu: prof. dr. Mirko
Tomasović, prof. dr.
Darko Novaković, prof. dr. Rafo Bogišić.
Magistarski rad objavljenje 1991. kao knjiga.
Doktorski rad "Modeli latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću:
ispovijest i životopis",
obranjen u prosincu 1992. pred komisijom u sastavu: prof. dr. Darko
Novaković, prof. dr.
Mirko Tomasović, prof. dr. Nikica Kolumbić
KNJIGE
1. Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti, biblioteka
"Filozofska istraživanja",
Zagreb 1989, 147 stranica, bibliografija, summarv, indeks imena..
2.
Marulićeva Davidijada, Latina et Graeca, Zagreb 1991. 85 str.
(tiskani magistarski rad)
3.
Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb 1998., 202
str.
ZNANSTVENI RADOVI
1.
"Roman o Ruži", "Pitanja" 1983/3, str. 49-50.
2.
"Semantika književnosti kao pitanje o istini književnosti",
"Filozofska istraživanja"
1983/7, str. 117-125.
3.
"Proust bez povoda", "Gordogan" 1985/17-18, str. 36-45.
(ujedno pripremila tematski blok književnokritičkih tekstova o
Proustu.)
4.
"Nec oninibus fabulis philosophiarepugnat...", "Filozofska
istraživanja" 1987/23, str.
1199-1207. (eng. prijevod objavljen u "Synthesis philosophica
1988/6. str. 587-597)
5.
"San" (žanrovski komentar uz Ciceronovo djelo Somnium Scipionis),
zajedno s
Ž.Trkanjec, "Latina et Graeca", 1987/29, str. 76-81.
6.
"Dva tipa postmoderne proze", Treći program Radio Sarajeva, 1989.
7.
"Marulićev spis 'In eos qui beatum Hieronvmum Italum esse
contendunt",
"Mogućnosti" 1-2/1989, str. 133-141. (pretiskano u zborniku Dana
hvarskog kazališta
sv. XV, Split 1989)
8.
"Anima mea in ruinis...", zbornik sa simpozija "Subjekt u
postmodernizmu", Ljubljana
1989. (tekst je na francuskom jeziku)
9.
"Priča, život", "Quorum" 1989/4, str. 234-257.
10.
"Autobiografsko u elegijama Jana Panonija", Dani hvarskog
kazališta XVI, Split
1990, str. 105-115.
11.
"Subjekt autobiografskog diskursa i ideja privatnog jezika",
Quorum 3: 176-192,
1991.
12.
"Metafora-slika i metafora-pojam: slučaj Paula Celana", Filozofska
istraživanja 2:
331-339, 1991.
13.
"Knjiga nad knjigama (srednjovjekovna književnost između zbornika
i sume)",
Književna smotra 83: 17-27, 1991.
14.
"Memoriale Pauli de Paulo patritii jadrensis", Mogućnosti 1-2:
188-196, 1991.
(pretiskano u zborniku Dana hvarskoga kazališta)
15.
"Apologia Matije Vlačića Ilirika", "Mogućnosti" 3-4/1992, str.
265-273. (pretiskano u
zborniku Dana hvarskoga kazališta)
16.
"Krčelićeve Annuae i tradicija latinske autobiografije",
"Dubrovnik" 5/1994: 39/47.
17.
"Srednjovjekovna autobiografija: sveti jezik i vremenske
strukture", "Mogućnosti"
6/1994: 123-137.
18.
"Kašićeva Vita": životopis kao putopis", Zbornik radova o Bartolu
Kašicu, ur.
N.Kolumbić, Zadar 1994: 233-240.
19.
"Alegorija: figura, tumačenje, vrsta", zbornik "Tropi i figure",
ur. Ž.Benčić i
D.Fališevac, Zagreb 1995: 261-281.
20.
"Oblici autobiografskog pripovijedanja u suvremenoj hrvatskoj
književnosti (s
posebnim osvrtom na Slavenku Drakulić i Irenu Vrkljan), Republika
3/4, 1996,
str. 5-18.
21.
"Die Autobiographie in Kroatien", Bios, Zeitschrift fur
Biographieforschung und Oral
Historv, Heft 2/1996, p. 197-213.
22.
"Formen autobiographischen Ezahlens in der zeitgenossischen
kroatischen Literatur",
in: Diskurs der Schwelle (Dagmar Burkhart, Vladimir Biti hrsg.),
Peter lang, 1996,
p. 169-188.
23.
"Od teorije autobiografije do dnevničkog istraživanja: Philippe
Lejeune", Umjetnost
riječi 1996/2-3, str. 225-237.
24.
"Autobiografski identitet i glumačko samopredstavljanje", Frakcija
br. 5, 1997.
p. 54-58.
25.
"Žanrovski kontekst srednjovjekovne autobiografije", Kolo 1998/1,
p. 185-200.
26.
"Autobiographie ene Croatie", Le pont, 1998/3-4, p. 212-222.
(francuski prijevod
rada br. 2).
STRUČNI RADOVI
1.
"Zajednička kupka", R. Marinkovića. "Gordogan", 1981/7, str.
155-177
2.
"Filozofijske analize moderne umjetnosti" W. Biemela, "Filozofska
istraživanja"
1981/3, str. 82-84.
3.
"Estetska dimenzija" H. Marcusea, "Filozofska istraživanja"
1981/4-5. str.249-253.
4.
"Moć mašte" E. Grassija, "Gordogan" 1982/11-12, str. 251-255.
5.
"Živa metafora" P. Ricoeura, "Gordogan" 1983/13-14.
6.
"Morfologija bajke" V. Proppa, "Dometi" 1983/3.
7.
"Temps et recit" P. Ricoeura, "Filozofska istraživanja" 1984/9,
str. 280-284.
8.
"Istina i estetska istina" K. Hamburger, "Gordogan" 1984/15-16,
str. 304-308.
9.
"Planeta Držić" S.P. Novaka, "Gordogan" 1985/17-18, str. 307-310.
10.
"Spreading the Word" S. Blackburna, "Filozofska istraživanja"
1985/15.
11.
"Chateau de la subversion" A. le Brun, "Gordogan" 1985/19, str.
338-341.
12.
"Figure" i "Mimologije" G. Genettea, "Gordogan" 1986/20-21, str.
198-201.
13.
"Hologrami straha" S. Drakulić, "Gordogan" 1987/26-27, str.
148-151.
14.
"Oblik i smisao" S. Petrovića, "Republika" 19877 5-6.
15.
"Povijesna poetika romana" V. Žmegača, "Filozofska istraživanja"
1988/25, str. 683-
684.
16.
"U potrazi za teorijskim početkom" (G. Peleš, Priča i značenje),
Umjetnost riječi
XXXV/2: 163-171, 1991.
17.
"Opsjednutost manirizmom" (G. R. Hocke: Svijet kao labirint),
Gordogan 34-35: 179-
184, 1992.
18.
Zbornik o hrvatskom književnom baroku, Umjetnost riječi XXXVI/3:
273-276, 1992.
19.
Autobiografski diskurs (M. Velčić: Otisak priče), Republika 7-8,
Zagreb 1992, str.
208-212.
20.
"Davidijada" W. Baumanna, Colloquia Maruliana I, Književni krug,
Split 1992. str.
139-143.
21.
"Četiri pjesnička doba" (pogovor knjizi Andriane Škunce Zeleni
prah, Zagreb 1994.
22.
"Srednjovjekovna književnost", "Romantizam", "Europski realizam",
"Modernizam",
uvodni tekstovi u književnopovijesne cjeline, Čitanke za srednju
školu 1,2,3, Školska
knjiga, Zagreb 1996.
23.
"Povijest kazališnih teorija" Marvina Carlsona, Kolo 1997/2, p.
509-513.
24.
"Glasom protiv topova" Alemke Mirković, Vijenac 90, 1997, p 14.
25.
"Autobiografije hrvatskih pisaca" V. Brešića, Vijenac 91, 1997. p.
16.
26.
"Hodanje uz prugu" Danijela Dragojevića, Kolo 1997/4, p 555-559.
27.
"Čitatelji treba da čitaju a ne da vjeruju", Cicero br. 3. Zagreb
1999. p. 39-40.
ZNANSTVENI POPULARIZACIJSKI ČLANCI
1.
"Novi srednji vijek", Zbornik III programa Hrvatskog radija 37:
171-173, 1992.
2.
"Roland Barthes", u zborniku "Velikani naše epohe", ur. R. Vince,
Biblioteka Hrvatski
radio, Zagreb, 1994: 34-41.
PROJEKTI I SKUPOVI DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA 1999.
a.
aktivno sudjelovanje u realizaciji projekta "Tropi i figure" (vod.
D. Fališevac i Ž.
Benčić)
b.
aktivno sudjelovanje u realizaciji projekta "Suvremena hrvatska
teorijska misao"
(vod. V. Biti, J. Užarević, N. Ivić)
c.
aktivno sudjelovanje (znanstveni skup i rad) na projektu "Hrvatska
književnost"
(voditelj prof. dr. Mirko Tomasović, 1998-1999.)
SUDJELOVANJE U ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
a.
Međunarodni estetički simpozij "Subjekt u postmodernoj", Ljubljana
1989.
(usmeno izlaganje, tekst tiskan u zborniku na francuskom jeziku)
b.
Međunarodni estetički simpozij "Mit i slika", Budimpešta 1990.
(usmeno
izlaganje, sažetak na stranom jeziku tiskan u zborniku)
c.
Međunarodni simpozij u Parizu (Pariš VIII), na temu odnosa fikcije
i zbilje u
historiografiji i književnosti (ožujak 1998, usmeno izlaganje,
rukopis zbornika u
pripremi za tisak)
Sudjelovanje na domaćim znanstvenim skupovima
a.
sudjelovanje na Danima hvarskog kazališta 1989, 1990, 1991, 1992.
godine
(usmeno izlaganje, tekst tiskan u zborniku)
b.
sudjelovanje na skupu o životu i djelu Bartola Kašica, Zadar 1991.
(usmeno
izlaganje, tekst tiskan u zborniku)
c.
sudjelovanje na skupu o Rajmundu Kuniću, Dubrovnik 1994 (usmeno
izlaganje,
predan pisani tekst referata)
d.
sudjelovanje na Krležinim danima, Osijek 1995. (predan pisani
tekst referata za
tisak u zborniku)
e.
sudjelovanje na znanstvenom skupu o komparatističkom izučavanja
XIX-stoljetne
hrvatske književnosti (Split 1998)
Nastavna djelatnost do 1999.
1.
vrši dodiplomsku nastavu od 1986. godine, uključujući predavanja i
seminare
2.
od 1994. vodila je kao mentor petnaestak diplomskih radnji
3.
sudjelovala u vršenju nastave na poslijediplomskom studiju
književnosti 1993.,
1994. i 1995. godine, te vodila poslijediplomski kolegij 1997. i
1998. godine
4.
mentor je 6 magistarskih radnji u postupku, voditelj dviju
doktorskih radnja te
predsjednik jedne komisije za obranu doktorata. Teme prijavljenih
magistarskih
doktorskih radnji tiču se povijesti hrvatske književnosti iz
komparatističke vizure,
te teorijskih problema izučavanja autobiografije.
Bibliografija radova objavljenih od zadnjeg izbora (izbor u zvanje
izvanrednog profesora 1999.)
Knjige
Ispovijest i životopis. Srednjovjekovna autobiografija, Zagreb,
Antibarbarus: 2000.
U tisku:
Tekst, tijelo, trauma. Ogledi o suvremenoj ženskoj književnosti.
Zagreb, Naklad Ljevak: 2004. (Priložena potvrda Naklade Ljevak o
rukopisu prihvaćenom za tisak. Objavljivanje planirano za listopad
2004.)
Znanstveni radovi
1.
«Autobiografska proza XIX stoljeća: slučaj Dragojle Jarnević», u
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova I.
(XIX stoljeće), Split, Književni krug: 1999, str. 162 – 174.
2.
«Moderna – pitanja periodizacije», u Komparativna povijest
hrvatske književnosti. Zbornik radova II. Moderna, Split: 2000,
str. 7-16.
3.
«Narativne strategije u dnevnicima Vladimira Nazora», u
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova III.
Vladimir Nazor. Split, Književni krug: 2001. str. 85-92.
4.
«Konstrukcija privatnosti: prostor teksta» «Kolo», Zagreb 2001/2,
str. 205-221.
5.
«Kultura u tranzicijskom periodu u Hrvatskoj», «Reč», Beograd
2001/67, str. 59-75.
6.
«Cultural Policy in Croatia», www.eurozine.com, 2002.
7.
«Stefan Zweig. Die zeitgenossische Rezeption in Kroatien», in:
Kulturelle Nachbarschaft. Zur Konjuktur eines Begriffs. (hg.
Gerhard Kofler, Jacques Le Rider, Johann Strutz), Klagenfurt,
Wieser Verlag, 2002. str. 187-197.
8.
«Ideja grada i suvremena umjetnost», u: Zagonetka umjetnosti,
prir. Damir Barbarić), Zagreb, Demetra 2003, str. 115-127.
9.
«Žena, identitet, tijelo», u: Slavenka Drakulić: Sabrani romani,
Zagreb, Profil 2003, str. 5-21.
Stručni radovi
Knjige:
1.
Lektira na dlanu 1. Od antike do romantizma, u suradnji s: D.Duda,
S. Jurić, D. Šporer, Zagreb, Sysprint: 2001.
2.
Lektira na dlanu 2. Od realizma do postmodernizma, u suradnji s:
D.Duda, S. Jurić, D.Šporer, Sysprint: 2002.
Članci
1.
«Tko stanuje u staroj Burggasse?» (Irena Vrkljan: «Posljednje
putovanje u Beč»), Zarez 38/2000.
2.
«Ljepotica i zvijer» (Erika Fischer: «Aimee i Jaguar»), Zarez
36-7/2000.
3.
«Jezički poljubac» (Anka Žagar: «Male proze...»), Zarez 70-1/2001.
4.
«Duga obiteljske magije» (Michael Ondatjee: «Obiteljsko
nasljeđe»), Zarez 93/2002.
5.
«Diskurs osobnoga u suvremenoj hrvatskoj književnosti», u: Helena
Sablić tomić: Intimno i javno, Zagreb, Naklada Ljevak: 2002, str.
211-216.
6.
«Tijelo teksta», u: Christa Wolf: U tijelu, Zagreb, Profil: 2003.
7.
«Čovjek-zgrada i anđeo vremena» (Pavao Pavličić: «Kronika
provincijskog kazališta»), Zarez 114/2003.
8.
«Odgovornost čitanja», u: Milovan Tatarin: «Kućni prijatelj»,
Zagreb, Mozaik knjiga: 2004. str. 213-217.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima (održani referati)
1.
«Komparativna povijest hrvatske književnosti: Moderna», Split,
rujan 1999.
2.
«Kulturelle Nachbarschaft», Klagenfurt, svibanj 2000.
3.
«Komparativna povijest hrvatske književnosti: međuratno
razdoblje», Split, rujan 2000.
4.
«Le témoin dans le texte: entre histoire et biographie», Zagreb,
travanj 2003.
5.
«Cultural policy in Zagreb», Bucurest, svibanj 2004.
U razdoblju od 2001. godine Andrea Violić aktivni je član međunarodne
frankofone mreže «Réseau Europe centrale et du sud-est de coopération
francophone en sciences humaines et sociales», u čijem okviru je
sudjelovala na seminarima u Lilleu (2001), Dubrovniku (2002) i Nici
(2003).
2003. godine bila je na studijskom boravku u Parizu (15.11 – 6.12) u
okviru programa Francuske vlade posvećenom suradnji i istraživanju u
kulturi.
2000. godine bila je na studijskom boravku u cambridgeu (4-15.7. 2002)
na seminaru «Contemporary British Leterature» u okviru projekta
Britisch Councila.
Znanstvenonastavna djelatno od izbora u zvanje izv.prof. 1999. godine
Dr.sc. Andrea Violić, izv.prof. predaje na dodiplomskom i
poslijediplomskom studiju komparativne književnosti na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Na poslijediplomskom studiju u Zadru držala je
jednosemestralni kolegij 2001. godine. Kolegiji su posvećeni temama iz
područja povijesti i teorije književnosti, kao i temama kulturalne
analize: «Antička književnost», «Tragedija: povijest žanra», «Vrste
srednjovjekovne književnosti», «Razdoblja književne povijesti»,
«Metodologija povijesti književnosti», «Priča o životu: autobiografija
i biografija», «Tekst i identitet», «Fikcionalna i nefikcionalna
književnost», «Kulturne politike», «Žanrovi znanstvene proze». Za
potrebe studenata priredila je nekoliko tematskih blokova stručne
prijevodne literature u časopisima («Gordogan», Treći program Radio
Zagreba) kao i studentskih «readera».
Pod njezinim mentorstvom izrađeno je tridesetak diplomskih radnji,
nekoliko magistarskih i 3 doktorske disertacije. Trenutno je mentor 8
diplomskih radnji, 6 magistarskih i 3 doktorske radnje.
Andrea Violić suradnik je na znanstvenom projektu «Komparativna
povijest hrvatske književnosti» kojega je voditelj prof.dr.sc. Pavao
Pavličić.
Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja
za izbor u nastavno zvanje višeg lektora
Katedra za talijanski jezik
Odsjek za talijanistiku
Filozofski Fakultet
Ivana Lučića 3, Zagreb
Renata Hace Citra, viši lektor
Mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
Dr. sc. Josip Jernej, red. prof. u miru
Veza: Broj 3804-300-04-2
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
I FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata javnog
natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora, za područje
humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski
jezik, na Katedri za Talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
Na sjednici od 16. srpnja 2004. Fakultetsko vijeće Filozofskog
fakulteta imenovalo nas je Stručnim povjerenstvom za ocjenu rezultata
natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet
Talijanski jezik, na Katedri za Talijanski jezik u Odsjeku za
talijanistiku (dva izvršitelja), stoga podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 10. rujna 2004. prijavile su se mr.
sc. Iva Grgić i mr. sc. Anadea Čupić, više lektorice na Katedri za
talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
1. Mr. sc. Iva Grgić je prijavi za natječaj priložila: životopis,
Izvještaj o nastavnoj, stručnoj i znanstvenoj djelatnosti, te Popis
objavljenih radova, uz napomenu da se njezina diploma i domovnica
nalaze u arhivu Filozofskog fakulteta.
Biografski podaci
Mr. sc. Iva Grgić je rođena 5. ožujka 1963. u Zagrebu. Diplomirala je
1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na grupama Talijanski jezik i
književnost i Engleski jezik i književnost. Godine 1988. završila je
poslijediplomske studije Amerikanistike u Dubrovniku, a 1994. i
Poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Magistrirala je 1999. radom iz Traduktologije “Talijanski
prijevodi Gundulićeva Osmana”, a sada radi na izradi doktorske
disertacije (sinopsis odobren 2001) pod naslovom “Poetike
talijansko-hrvatskog pjesničkog prevođenja u dvadesetom stoljeću”.
Nakon diplome pristupnica je radila kao profesorica talijanskog i
engleskog jezika u Školi za strane jezike Varšavska, kao
prevoditeljica u Ministarstvu informiranja i Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti, te kao predavač talijanskog jezika na
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Godine 1994. primljena je u stalni radni odnos u Odsjeku za
talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u zvanju lektora u
kojem ostaje do 1999. kada je izabrana je u zvanje višeg lektora pri
Katedri za talijanski jezik Odsjeka za talijanistiku.
U lipnju ove godine izabrana je za predsjednicu Društva hrvatskih
književnih prevoditelja.
Godine 1993. Talijanski institut za kulturu u Zagrebu dodijelio joj je
godišnju nagradu “Frano Čale” za književni prijevod s talijanskog
jezika.
Boravila je na brojnim stručnim usavršavanjima u Italiji.
Nastavna djelatnost
Pristupnica posjeduje dugogodišnje nastavno iskustvo na gotovo svim
razinama podučavanja talijanskog jezika, od tečajeva u Školi za strane
jezike - Varšavska (gdje je bila i mentorica studentima talijanistike
na praksi iz metodike) do sveučilišne nastave: dvije godine predavala
je Poslovni talijanski jezik na Ekonomskom fakultetu, a preko deset
godina predaje Talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: od
1994 u svojstvu lektora, a od 1999. u statusu višeg lektora. Na
Odsjeku za talijanistiku šest je godina vodila nastavu i ispite te
pripremala materijale za predmet “Talijanski jezik I” i “Talijanski
jezik II”, a posljednje četiri akademske godine vodi nastavu i ispite
iz predmeta “Talijanski jezik III”. Njezin se pristup lektorskom radu
vodi kontrastivnom metodom koju neprestano produbljuje zahvaljujući
svojem prevoditeljskom iskustvu. U radu sa studentima nastoji
njegovati što je moguće više individualiziran pristup, dok pristup u
obradi gramatičke i leksičke problematike definira metodom “zrakaste
progresije”.
Od ove akademske godine Iva Grgić sudjeluje u nastavi na
Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju na Filozofskom
fakultetu kroz vođenje sesija prijevodnih vježbi i suradnju s prof.
dr. sc. Smiljkom Malinar na kolegiju “Kultura i civilizacija”.
Stručni rad Ive Grgić na matičnom fakultetu odlikuje se aktivnim
promišljanjem nastavnog plana i programa (skuplja i priprema tekstove
i vježbe slažući ih u veći broj tematskih cjelina, od kojih sami
studenti na početku godine prema svojim interesima odabiru one koje će
te godine obrađivati), suradnjom s kolegama na Katedri, te vođenjem
različitih ispitnih komisija i radom u povjerenstviama za izbor u
nastavna zvanja. Uz to je bila članicom povjerenstva za ocjenu
diplomskih radova studenata Talijanistike, a jednom i za ocjenu
magistarskog rada na temu pjesništva autorica pripadnica talijanske
etničke zajednice u Hrvatskoj.
Osim nastave na matičnom fakultetu predaje i gostuje na drugim
ustanovama i fakultetima u zemlji i inozemstvu. Tako je od 1997. do
1999. održala četiri predavanja na dvosemestralnom studiju Centra za
ženske studije u Zagrebu na temu talijanske ženske poezije; 2000-01,
2001/02 i 2002/03 bila je suvoditeljica (s dr. L. Čale Feldman)
kolegija vezanih uz feminističku književnu kritiku.
U okviru suradnje Centra za ženske studije s Filozofskim fakultetom
(danas Sveučilištem) u Zadru, u razdoblju 2001-2003. održala je četiri
predavanja: “Književnost i rod” (s dr. L. Čale Feldman), “Talijanske
petrarkistkinje”, “La madre Grazie Deledde” i “Majčinstvo i književno
stvaranje u romanu Njezin muž Luigija Pirandella”. Na Visokoj školi za
prevodioce i tumače Sveučilišta u Trstu 2000. i 2001. vodila je
dvosemestralni kolegij “Metode i poetike književnog prevođenja u
dvadesetom stoljeću”. U rujnu 2003. godine, održala je predavanje pod
naslovom “Caos come luogo privilegiato della narrazione femminile” na
jednotjednoj ljetnoj školi koju je organiziralo udruženje Società
italiana delle letterate pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Firenci. U
ljetnom semestru akademske godine 2003/4. držala predavanja i seminare
u sklopu kolegija “Talijanska književnost 20. stoljeća” koji vodi
prof. dr. Živko Nižić na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Pristupničin nastavni rad odlikuje interdisciplinarno povezivanje sa
srodnim područjima. Osim didaktike talijanskog jezika i prevodilaštva,
svoje interese otvara književnosti i rodnim sudijima zadržvajući u
središtu svoje pozornosti jezičnu problematiku.
Znanstvena djelatnost
Nakon što je 1999. obranila magistarski rad “Talijanski prijevodi
Gundulićeva Osmana” pristupnica je svoj znastveni interes za
prevođenje i telijansko-hrvatske jezične odnose usredotočila na izradu
doktorske disertacije pod naslovom “Poetike talijansko-hrvatskog
pjesničkog prevođenja u dvadesetom stoljeću” koja je u tijeku.
Mr. sci Iva Grgić je izlagala na brojnim međunarodnim znanstvenim i
stručnim skupovima među kojima ističemo: “In difesa dei traslocatori
di parole. Editori e traduttori a confronto”, Trst 1991;
“Hrvatsko-talijanski književni odnosi 16-18 stoljeća”, Dubrovnik 1995;
“Donne in letteratura”, (PEN), Lugano 1999; “Marko Marulić”, Milano
2001.
Od izbora u zvanje višeg lektora nastavlja se intenzivno baviti
traduktologijom što se može pratiti kroz niz objavljenih radova (8
znanstvenih članaka i jedna knjiga) u kojima se osobito posvetila
talijanskim prijevodima Marulića i Gundulića, njihovu leksiku, te
usporednim sematičkim i stilističkim analizama izvornika i prijevoda.
U knjizi Osman i njegovi dvojnici. Traduktološka studija (Hrvatska
sveučilišna naklada, DHKP, Matica hrvatska Dubrovnik, Zagreb, 2004,
148 str.) analizirala je talijanske prijevode Gudulićeva Osmana u
svjetlu povijesno-kulturoloških poimanja i prevodilačkih poetika
njihovih autora.
Suradnica je na znanstvenom projektu “Hrvatsko-talijanski književni
odnosi”, koji vodi prof. dr. Sanja Roić.
Stručna djelatnost i organizacijski rad:
Od 1987. godine objavljuje prijevode, uglavnom književnih djela, ali i
iz drugih područja (poglavito lingvistike i likovnih umjetnosti) s
talijanskog, a povremeno i s engleskog te s talijanskog na engleski
jezik.
Nakon predhodnog izbora u zvanje višeg lektora pristupnica je objavila
deset stručnih radova (osvrti prikazi i recenzije) u različitim
časopisima (Dubrovnik, Cenobio, Vijenac, Zarez, Kazalište, Gordogan) u
kojima se osvrnula na specifične prevoditeljske probleme u pojedinih
autora, odnosno poetike prevođenja, te uradila niz prikaza autorica
vezanih za talijansku kulturu i žensko pismo. Isto tako nastavila je
svoj intenzivni prevodilački rad te objavila vrijedne prijevode
književnih djela: (2001. roman Lourdes, R. Mateucci; 2002. roman
Pokojni Matija Pascal, knjigu eseja Humorizam, 2. dio, te novele
Requiem aeternam dona eis domine, Sretnici, Pero, Dašak, Agonija, S
večeri, geranij L. Pirandella; 2003. roman Vlastita Soba V. Woolf i
dramu Veronika, pjesnikinja i bludnica D. Maraini) za koja je u
nekima, kao što je to slučaj kod Pirandella i V. Woolf ujedno i
urednicom i piscem pogovora.
Za Društvo hrvatskih književnih prevodilaca organizirala i vodila
“Drugi zagrebački prevodilački susret” (2003) s temom “Prevođenje i
kultura”, a sada radi na objavi zbornika s tog skupa.
U okviru suradnje Centra za ženske studije s Nacionalnom i
sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, u travnju 2003. bila je
suorganizatorica izložbe i voditeljica okruglog stola posvećenog
djelima hrvatskih spisateljica kroz stoljeća, a za isti Cntar
osmislila i pokrenula biblioteku “Virginia Woolf” koja objavljuje
dosad neobjavljene radove europskih književnica. Naposlijetku tvalja
spomenuti da je u uredništvu biblioteke “Vrhovi svjetske knjižnevnosti”
koju koordinira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a da u sklopu
projekta “Radionice književnog prevođenja” Društva hrvatskih
književnih prevodilaca vodi “Talijansku radionicu”, te da je članica
programskog savjeta X. Festivala knjige u Puli koji će se održati u
prosincu ove godine.
2. Mr. sc. Anadea Čupić je prijavi za natječaj priložila: Životopis, u
koji je uključila Izvješće o nastavnoj, znanstvenoj i stručnoj
djelatnosti, i Popis objavljenih radova. Njezina domovnica i diploma
nalaze se u arhivu Filozofskog fakulteta.
Biografski podaci
Mr. sc. Anadea Čupić rođena je 25. travnja 1963. u Zagrebu u obitelji
u kojoj su se govorila dva jezika, hrvatski i talijanski. Godine 1980.
nakon ispita zrelosti u Jezičnom obrazovniom centru (smjer suradnik u
nastavi) upisuje na Filozofskom fakultetu studij Talijanskiog jezika i
književnosti i Engleskog jezika i književnosti gdje je diplomirala
1990. Nakon Poslijediplomskg studija iz književnosti 1990/1991,
magistrirala je 1998. na Filozofskom fakultetu radnjm pod naslovom
Religiozno i okultno u D’Annunzievom teatru.
Još u osnovnoj školi počinje pisati pjesme, isprva na hrvatskom a
kasnije i dvojezično, na hrvatskom i talijanskom, a od gimnazijskih
dana bavi se prevođenjem tekstova po narudžbi iz raznih područja
djelatnosti.
Kao apsolvent honorarno radi kao predavač talijanskoga jezika pri
Studentskom Centru u Zagrebu (1987-1989), potom 1989. godinu dana radi
na Omladinskom radiju kao prevoditelj i urednik tekstova na
talijanskom jeziku, te čita vijesti na talijanskom. Njezin intervju s
talijanskim književnim kritičarom Giancarlom Vigorellijem, koji radi u
sklopu tog posla, bio je prikazan i na televiziji iste godine.
Pristupnica se u to vrijeme bavi simultanim i konsekutivnim
prevođenjem pa 1989. radi kao prevoditelj za hrvatski i talijanski na
Velesajmu (područje hidraulika), kao službeni prevoditelj Gospodarske
komore i hrvatske delegacije na susretu u Ascoli Picenu (Marche), a
potom i na međunarodnom Sajmu frizera (1990).
Po završetku studija na Filozofskom fakultetu, počinje predavati
engleski i talijanski jezik u Centru za strane jezike u Vodnikovoj
(1990). Od 1990. do 1994. višim je predavačem tehničkoga engleskog
jezika na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U istom
razdoblju honorarno drži jezične vježbe iz talijanskoga jezika na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za talijanistiku (6
mjeseci, 1992), vodi večernje tečajeve u privatnoj školi Agora u
Zagrebu (1992-1993) i u školi Dante Alighieri u Zagrebu (1992 -1994).
Godine 1996. primljena je u stalni radni odnos u Odsjeku za
talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao lektor za talijanski
jezik, gdje je od 1999. u zvanju višeg lektora za talijanski jezik.
U više navrata boravila je u inozemstvu kao korisnik raznih stipendija
za stručno usavršavanje, prevođenje i metodiku jezika (Italija,
Engleska, Danska,1983 -2003).
Vanjski je suradnik i prevoditelj Dramskoga studija slijepih i
slabovidnih «Novi život» koji djeluje u Zagrebu i s kojim je
sudjelovala na raznim inozemnim kazališnim festivalima.
Uz engleski i talijanski jezik, služi se španjolskim, njemačkim te
francuskim jezikom.
Nastavna djelatnost
Još kao apsolvent počela je predavati talijanski jezik (Studentski
Centar, Zagreb, 1987-1989), a po završetku studija a Filozofskom
fakultetu, 1990. predavala je engleski i talijanski jezik (Centar za
strane jezike, Zagreb). Od 1990. do 1994. bila je višim predavačem
tehničkoga engleskog jezika na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu. U istom razdoblju honorarno je držala jezične vježbe iz
talijanskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za
talijanistiku (6 mjeseci, 1992), te vodila večernje tečajeve u
privatnoj školi Agora u Zagrebu (1992 -1993) i u školi Dante Alighieri
u Zagrebu (1992 -1994).
Od 1996. u stalnom je radnom odnosu na Odsjeku za talijanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao lektor za talijanski jezik, gdje
je od 1999. u zvanju višeg lektora za talijanski jezik.
Pristupnica preko deset vodi kolegije “Talijanski jezik I” i
“Talijanski jezik II” u kojima se iskazala kao vrsni predavač. Godine
2002. vodila je fonetske vježbe iz talijanskoga jezika studentima prve
godine talijanistike, a od ak. godine 2003/2004. sudjeluje u dijelu
nastave na Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu predavanjima u kojima je naglasak
stavljen na stručnu terminologiju iz područja prava.
Pristupnica je pohađala niz seminara za nastavnike talijanskog i
engleskog jezika u inozemstvu: Siena (1984, 2002), Perugia (1985),
Helsingore (1988), Canterbury (1991), Hull (1993), na kojima se
jezično i metodički usavršavala te prikupljala materijale za izvođenje
nastave na predmetnom jeziku.
Pristupnica u svom radu iskazuje osobitu pozornost praćenju i
usavršavanju u jeziku struke te nastavnom usavršavanju.
Znanstvena djelatnost
Nakon Poslijediplomskog studija iz književnosti 1990-1991, godine
1993. obranila je magistarsku radnju pod naslovom “Religiozno i
okultno u D’Annunzievom teatru” (mentor: Prof. dr. Mate Zorić).
Duhovnost i religioznost ostaju temama koje nastavlja istraživati u
D’Annunzijevu književnom opusu, pa tako sudjeluje na simpoziju
organiziranom na Filozofskom Fakulteru u Zagrebu 1997. u čast prof.
dr. Mate Zoriću izlaganjem pod naslovom “D’Annunziev odnos prema
religiji i okultnom”.
Od zadnjeg izbora u zvanje višeg lektora izlagala je na tri
međunarodna znanstvena skupa: 2000. na simpoziju A.I.S.L.L.I.-ja u
Italiji posvećenom D’Annunziju (“Aspetti psicologici nella
considerazione del peccato nella Città morta e nella Crociata degli
innocenti”); 2002. na skupu pod naslovom “Mora Nikole Tommasea i druga
mora” što ga je organizirao Odsjek za talijanistiku Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (“D’Annunzio e Tommaseo: spiritualità
come riverbero di due interpretazioni”); te 2004. na međunardnom skupu
“Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana” održanom u
Dubrovniku u organizaciji Odsjeka za talijanistiku Filozofskog
fakulteta iz Zagreba i Talijanskog instituta za kulturu. (“La Nave di
D’Annunzio: Un connubio tra sacro e profano”).
Od izbora u nastavno zvanje višeg lektora pristupnica je objavila tri
znanstvena članka iz područja književnosti: “D’Annunzio i sudbina biti
čovjekom, Hrvatsko-talijanski književni odnosi”, knjiga VII, Zavod za
znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb, 2000, str. 273-280; “D’Annunzio i utjecaj sv. Franje”, ibidem,
str. 281-292; “Il divino e il caotico nel sogno cosmico dannunziano”,
Studia Romanica et Aanglica Zagrabiensia (SRAZ) XLV-XLVI, 2000-2001,
str. 225-232.
Stručna djelatnost
Pristupnica je sudjelovala pri pisanju udžbenika za učenje
talijanskoga jezika Conosciamo l’Italia d’oggi, corso avanzato,
(autorica Gina Battigelli-Čupić, izdanje Centra za učenje stranih
jezika, Zagreb, 1990), pomažući u izboru tekstova i vježbi kao i
obradi gramatičkih nastavnih jedinica, te ilustrirajući pojedine
tematske cjeline.
Aktivno se bavila svim oblicima prevođenja na talijanski, engleski i
hrvatski jezik, kao i lektoriranjem stručnih tekstova iz raznih
područja djelatnosti; samo iz elektrotehnike spominje prijevode i
lekture dvadesetak znanstvenih priloga među kojima prijevod članka
Tomislava Petkovića za simpozij “Convegno di studi su Francesco
Patrizi” održanog u Ferrari 1997. pod naslovom “Il Modo di pensare e
la cosmologia moderna di Franciscus Patritius – Modello”.
Kao simultani i konsekutivni prevoditelj sudjelovala je na
međunarodnim festivalima kazališta slijepih u Lodzu 1995. (hrvatski,
talijanski, engleski i španjolski jezik); u Zlinu 1994. (hrvatski i
engleski jezik); u Olomoucu 1995. (hrvatski i engleski jezik), te u
Zagrebu 1999. (hrvatski, talijanski i engleski).
Nakon predhodnog izbora u zvanje višeg lektora pristupnica je objavila
pet stručnih prijevoda od kojih tri na talijanski, odnosno s
talijanskog na hrvatski: Ramón Lucas Lucas, “Encefalička smrt i
ljudska smrt”, Vladavina prava, br. 5, 2000, (str. 47-62); Stanko
Špoljarić i Leila Mehulić, Sergije Mihić, Eufrazijeva bazilika
(katalog), Poreč 2001; Dubrovnik, Naklada J&B, Zagreb, 2004.
Godine 2003. lektorirala je hrvatski prijevod knjige iz područja
pedagogije Rosa Agazzi nella cultura pedagogica italiana e nella realtà
educativa della scuola materna, (razni autori) u izdanju instituta
«Pasquali-Agazzi», Brescia 2003, 278 str.
Pristupnica je u svojim stručnim radovima iskazala vrsno poznavanje
jezika i zamjetnu prevodilačku vještinu.
Zaključak
Nakon uvida u dokumentaciju i radove Stručno povjerenstvo utvrđuje da
mr. sci. Iva Grgić posjeduje odgovarajuću stručnu spremu, dugogodišnje
radno iskustvo u struci, od čega 10 godina kao lektor, odnosno viši
lektor, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da pristupnica pokazuje
izrazitu sklonot za nastavnu djelatnost, stručno usavršavanje i
unapređivanje nastavne struke, da je svim navedenim aspektima u
posljednjih pet godina postizala izvrsne rezultate i iskazivala visoku
razinu kvalitete predavajući kolegije koji su predmetom ovoga
natječaja. Nadalje, od svojega prvog izbora u nastavno zvanje višeg
lektora objavila je čak 9 znanstvenih radova, među kojima je i knjiga
iz traduktologije “Osman i njegovi dvojnici” studija o talijanskim
prijevodima Gundulićeva Osmana, 21 stručni rad (eseji, prikazi,
osvrti, pogovori, prijevodi), te bila urednicom i priređivačem triju
izdanja, čime njezina bibliografija znatno premašuje minimalne uvjete
koji su postavljeni za reizbor u zvanje višeg lektora.
Pristupnica dakle, udovoljava svim odredbama članka 81. stavka 2.
Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” - pročišćeni tekst
59/96.) i uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta (“Narodne novine”
br. 94/96.) za (re)izbor u nastavno zvanje višeg lektora.
Stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sci. Anadea Čupić posjeduje
odgovarajuću stučnu spremu, dugogodišnje nastavno iskustvo u struci,
od čega preko deset godina kao lektor talijanskog jezika na
Filozofskom fakutetu u Zagrebu gdje se potvrdila u radu, te iskazala
vrijedne rezultate. Od zadnjeg izbora u zvanje višeg lektora,
pristupnica je objavila 3 znanstvena rada i 3 stručna prijevoda iz
talijanistike, koji svojim obimom i stručnošću nadilaze minimalne
uvjete koji su određeni za reizbor u zvanje višeg lektora (“N.N.” -
pročišćeni tekst 59/96; “N.N.” br. 94/96.)
Mišljenje i prijedlog Povjerenstva
Slijedom izloženog predlažnemo Matičnom povjerenstvu i Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta da se mr. sc. Ivu Grgić i mr. sc. Anadeu
Čupić (ponovno) izabere u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet
Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za
talijanistiku.
U privitku slijedi popis znanstvenih i stručnih radova dviju
pristupnica.
U Zagrebu, 4. studenog 2004. Stručno povjerenstvo:
Renata Hace Citra, viši lektor
mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
dr. sc. Josip Jernej, red. prof. u miru
Mr. sci. Iva Grgić: Popis objavljenih radova
Znanstveni radovi:
1996. "Ribellione al passato prossimo - problemi di traduzione", Atti
del Convegno internazionale sulla traduzione letteraria
italiano-croata e croato-italiana, IIC, Zagreb, str. 171-180.
1997. "Il genere e la storia: le 'donne in poesia' sulle due sponde",
Studia romanica et Anglica Zagrabiensia 41, str. 29-38.
1998. "Neposlušni autor: otčitavanje gramatike u poetici i što s njima
u prijevodu", u bloku "Poetike prevođenja", Kolo 3, str. 335-342.
1999. "Tragom jednog Zorićeva Skjavuna - o metametričkim aspektima
talijanskih prijevoda Gundulićeva Osmana", Talijanističke i
komparatističke studije u čast Mati Zoriću, ur. S. Roić, Odsjek za
talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, str. 126-138.
"Prilozi traduktološkoj analizi talijanskog prijevoda Institucije",
Colloquia Maruliana VIII, Split, str. 109-120.
Od prvog izbora u zvanje višeg lektora:
2000.
"Apologija interpretacije. Postilla o talijanskom prijevodu
Institucije", Radovi s međunarodnog skupa Marko Marulić, hrvatski
pjesnik i katolički humanist: Prijedlog za Europu trećeg
tisućljeća, Pontificium consilium de cultura - Književni krug
Split, Split – Rim, str. 441-448.
"De intentione mediatoris: Pretpostavke traduktološke analize
talijanskih prijevoda Gundulićeva Osmana", Hrvatsko-talijanski
književni odnosi, 7; ur. M. Zorić, Zagreb, str. 61-78.
"Poetike talijanskih prijevoda Gundulićeva Osmana",
Hrvatsko-talijanski književni odnosi, 7, Zagreb, str. 87-126.
2000.
“Suvremeni talijanski prijevod Gundulićeva Osmana”, Zbornik radova
Drugog hrvatskog slavističkog kongresa, ur. D. Sesar, Hrvatsko
filološko društvo, Zagreb, str. 121-128.
2001.
“Semantika stiha, semantika proze. Još o metametričkim aspektima
talijanskih prijevoda Osmana”, Hrvatsko-talijanski književni
odnosi 8, str. 215-256
“Marulova Judita i hrvatski libretisti”, Radovi s međunarodnog skupa
Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, Književni krug Split, str.
501-510.
2000.
“Muška vrlina, ženska vrlina u Marulićevoj Instituciji”, Colloquia
Maruliana XII, Književni krug, Split, str. 73-84.
2001.
Osman i njegovi dvojnici. Traduktološka studija, Hrvatska
sveučilišna naklada, DHKP, Matica hrvatska Dubrovnik, Zagreb (148
stranica)
"I volgarizzamenti italiani del Marulić latino", u zborniku Marko
Marulic umanista croato nel contesto storico letterario dell'Italia e
di Padova, a.c. di L. Borsetto, Edizioni dell'Orso, Alessandria, str.
139-149.
Stručni članci, prikazi, osvrti, eseji, pogovori:
1989. "Uvod i komentar prepiski 'Marinetti-Palazzeschi'", Zbornik trećeg
programa radio Zagreba 25-26, str. 284-291.
1990. "Svijet znakova na papiru" (uz Američka predavanja I. Calvina),
Odjek XLII, str. 20-21.
"Tam ethice quam physice" (uz Pasolini i smrt G. Zigaine), Quorum 3,
str. 235-236.
1991. "Primo Levi od iskustva do iskaza", pogovor u P. Levi,
Periodički sistem, GZH, Zagreb
1992.
"Qual è il nostro ideale di lingua", Scuola Nostra, str. 74-79.
1993.
"Recensione di G. Vico - knjževnost, retorika, poetika" di S. Roić
u Bollettino del Centro di studi vichiani XXI, Napulj, str.
171-174.
"Zna li Moravija talijanski", Strani jezici 4, 260-263.
"Pomanjkanje riječi" (povodom izdanja Lettere a nessuno), Vjesnik
24. lipnja
"Goldoni Hrvatima - Hrvati Goldoniu", Dometi 3/4, str. 63-70.
1995."Machiedov utemeljeni izbor", Danica, Vjesnik 8. travnja
1996. Kritički portreti Massima Bontempellija, Prima Levija i Grytzka
Mascionija u Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća,
ur. M. Machiedo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, str. 20, 162. i
242.
"Recensione di Autobiografia di G. Vico" u Bollettino del Centro di
studi vichiani XXVI-XXVII, Napulj, str. 249-250.
"Smrt i Venecija Paola Barbara", Republika 1/2, str. 175-184.
1997. "Glumiti na talijanskom - uz predstavu Petroliniana dramske
grupe studenata talijanistike", Vijenac 17. srpnja
"Rođenje tradicije (Uz zbirku prepjeva Zvonjelice ljuvene Mirka
Tomasovića, a ne zaboravljajući njegove Traduktološke rasprave)",
Mogućnosti 7/9, str. 219-225.
1998. "O prevodilačkom erosu i prevodilačkom etosu" (Uz izabrane
prepjeve Nikole Milićevića) Kolo 1, str. 525-529.
"Wimbledonski stadion, nedovršeni puzzle Danielea Del Giudicea",
pogovor u D. Del Giudice Wimbledonski stadion
"Epilog Vlastitoj sobi Virginije Woolf", Treća, Časopis Centra za
ženske studije 1, str. 103-106; poslije objavljeno i kao pogovor u V.
Woolf, Vlastita soba (Centar za ženske studije, 2003)
1999. "Osman i njegovi dvojnici. O Gundulićevu spjevu i njegovoj
prijevodnoj fortuni", Dubrovački horizonti 39, str. 68-80.
Od prvog izbora u zvanje višeg lektora:
2000."Sin kaosa - postscriptor za dvadeset i prvo stoljeće", u bloku
"Luigi
Pirandello", Dubrovnik 3-4, str. 63-70; poslije objavljeno i kao
pogovor u Luigi Pirandello (Školska knjiga, 2002)
"Sull'intraducibilità dell'esperienza", Cenobio 3, str. 341-345.
2001. ”Kako god želite. Metakritička primjedba uz igrani naslov
Shakespearove komedije”, Zarez br. 49
2002. “Potencijal Cvijetine legende” (Uz knjigu M. Tortore Dijalog bez
Torquata), Vijenac br. 210
“Marko Marulić na talijanskom” (Uz prijevod Judite na talijanski),
Vijenac br. 212
2003.”Tihi skandal.Višnja Machiedo – skica za portret”, Vijenac br.
238
“Identitet i kockice. Proza Dunje Robić”, Vijenac br. 241
“Prevesti... stvoriti novo djelo (Traduktološka bilješka uz antologiju
suvremene talijanske drame)”, časopis Kazalište 13-14, str. 102-103.
“Katalog prijateljica ili grupni portret dame”, pogovor u I. Bossi
Fedrigotti, Katalog prijateljica, Disput, Zagreb
2004. “Dunja Robić ili o isklizavanju ženskog”, časopis Gordogan
Važniji prijevodi:
1987. D. Del Giudice, "Dillon Bay", u Nova talijanska pripovijetka,
Republika 3-4, str. 179-190.
E. Albinati, "Pustinjske ruže", u Nova talijanska pripovijetka, str.
196-200.
1988. G. Lagorio; "Slatka Suzana" u Nova talijanska drama, Novi Prolog
III, str. 13-47.
G. Vattimo, "Frigidno društvo" u bloku "Šezdesetosma", Delo, Beograd,
str. 14-19.
P.L. Battista, "Mitovi na polici" u bloku "Šezdesetosma", str. 22-26.
U. Eco, "Minervine etikete" i "Filozof i djevica", u bloku Umberto Eco,
Republika 9-10, str. 127-141 i 149-150.
1989. "Prepiska Marinetti - Palazzeschi", u Zbornik Trećeg programa
Radio Zagreba 25-26, str. 284-291.
1991. P. Levi, Periodički sistem (roman), GZH, Zagreb
1992. J. Matasović, “Il vecchio ponte di Osijek” u La Croazia che
scrive, Most-The Bridge, Zagreb, str. 5-46
1993. D. Del Giudice, Brodolom sa slikom (pripovijetke), Durieux,
Zagreb
G. Mascioni, "Nasilje i ravnodušje", Encyclopaedia Moderna 41, str.
74-79.
1994. G. Berruto, Semantika, Antibarbarus, Zagreb
1995. V. Cappelletti, "Enciklopedija između pamćenja i projekta",
Encyclopaedia Moderna 1, str. 58-65.
G. Mascioni, "Moje Sredozemlje u Dubrovniku, (ulomak iz romana Puck)",
Dubrovnik 6, str. 146-150.
Pjesme više autora u Non è terra bruciata. Antologia di poesie della
guerra in Croazia, a.c. di I. Sanader e A Stamać, Book Editore,
Bologna,str.19,20,21,25,26,28,29,38,41,42,43,44,46,47,61,62,66,84,99112,113.
1996. G. Mascioni, Kleopatra, jedne noći (roman), Hefti Edizioni,
Milano
M. Bontempelli, "Gotovo ljubavna" i "Kataklizma" u Drukčiji i drugi,
str. 21-28.
P. Levi, "Čovjekov prijatelj" i "Stvaralački rad" u Drukčiji i drugi,
str. 163-171.
G. Mascioni, "Krik iz nijemog filma", "Telefonski poziv u Quito" i
"Taj naš sparni kolovoz" u Drukčiji i drugi, str. 242-245.
P. Barbaro, "Tamo gdje su alge" i "Gdje je tomu kraj" (pripovijetke),
Republika 1/2, str. 175-184.
1998. D. Del Giudice, Wimbledonski stadion (roman), Durieux, Zagreb
1999. "Ivan Gundulić, Osman, Canto primo", (s Grytzkom Mascionijem),
Dubrovnik 1, str. 127-140.
Od prvog izbora u zvanje višeg lektora:
2000. F. D’Agostino, “Bioetika kao pravni problem”, Vladavina prava 4,
str. 175-181.
2001. R. Matteucci, Lourdes (roman), MIOB, Velika Gorica
W. Parkins, "Protestirati kao žena", (s engleskog) časopis Treća, vol.
3, 1-2, str. 12-27.
V. Valentini, “Glumci – likovi – tijela”, s talijanskog na hrvatski,
te isti tekst s talijanskog na engleski “Actors-characters-bodies”, u
drugom dijelu časopisa, Frakcija, magazin za izvedbene umjetnosti
20/21, str. 23-31¸/I i 27-36/II.
I. Zidić, "Temi sacri e profani nell'opera di Ivo Dulčić", u katalogu
izložbe Ivo Dulčić, Rovinj, str. 9-18.
I Zidić, "Bukovac, ieri e oggi", u katalogu izložbe Vlaho Bukovac,
Rovinj, str. 9-11.
2002. L. Pirandello, Pokojni Mattia Pascal (roman)
L. Pirandello, Humorizam, 2. dio (esej)
L. Pirandello, novele Requiem aeternam dona eis domine, Sretnici, Pero,
Dašak, Agonija, S večeri, geranij (sve navedeno objavljeno u izdanju
Luigi Pirandello, Školska knjiga, 2002)
2003. V. Woolf, Vlastita soba, Centar za ženske studije, Zagreb
D. Maraini, Veronika, pjesnikinja i bludnica (drama) u Suvremena
talijanska drama, ur. M. M. Giorgetti, Biblioteka Mansioni, Hrvatski
centar ITI, Zagreb
Uređena i priređena izdanja:
1993. Hrvatsko-englesko-njemački slikovni rječnik za djecu, Mosta,
Zagreb
1996. Zbornik Sulla traduzione letteraria italiano-croata e croato
italiana, Istituto italiano di cultura i Društvo hrvatskih književnih
prevodilaca (s M. Čale i Z. Ružić), Zagreb
1998. Blok "Poetike prevođenja", časopis Kolo br. 3
Od prvog izbora u zvanje višeg lektora:
2000. Blok "Luigi Pirandello" u časopisu Dubrovnik. 3-4
2002. Luigi Pirandello, (izbor, bibliografija, kronologija, pogovor),
Biblioteka Nobelovci, Školska knjiga
2003/4.Biblioteka "Virginia Woolf" Centra za ženske studije. (Dosada
objavljeno Vlastita soba i Tri gvineje)
mr.sc. Anadea Čupić
POPIS RADOVA DO ZADNJEG REIZBORA:
PRIJEVODI:
1.
KADMOS – L'informatore Mitteleuropeo (prijevod na hrvatski jezik,
listopad 1990, I-34170 Gorizia, Italia, 15 str.);
2.
LA CROAZIA TRA LA GUERRA E L'INDIPENDENZA (razni autori; prijevod
na talijanski), Sveučilište u Zagrebu, OKC, Zagreb, 1991, 92 str;
3.
objavljen prijevod teksta s engleskoga jezika («Otisak stopala») i
dvije pjesme kojih sam autor («Vapaj za milošću», a druga bez
naslova), ZBIRKA DUHOVNE POEZIJE HRVATSKIH PJESNIKA – RECITAL –
Dramski studio slijepih i slabovidnih «Novi život», Zagreb,
Šenoina 32, 1995, (str. 45);
4.
prijevod kataloga na hrvatski i engleski jezik smotre kazališta
slijepih i slabovidnih Blind in Theatre (BIT), Slijepi u teatru,
7-10. listopada 1999, u nakladi Dramskoga studija slijepih i
slabovidnih «Novi život», Zagreb 1999;
RADOVI U ZBORNICIMA:
5.
članak pod naslovom D'ANNUNZIEV ODNOS PREMA RELIGIJI I OKULTNOM
(str. 255-280), (Talijanističke i komparatističke studije u čast
Mati Zoriću / Studi di italianistica e di comparatistica in onore
di Mate Zorić, Zbornik radova Međunarodnog skupa Zagreb, 27-28,
svibnja 1997, uredila Sanja Roić, Odsjek za talijanski jezik i
književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1999);
6.
znanstveni članak iz područja književnosti pod naslovom «D'Annunzio
i sudbina biti čovjekom», Hrvatsko-talijanski književni odnosi,
knjiga VII, zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000, str. 273-280;
7.
znanstveni članak iz područja književnosti pod naslovom «D'Annunzio
i utjecaj sv. Franje», Hrvatsko-talijanski književni odnosi,
knjiga VII, zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000, str. 281-292;
POPIS RADOVA OD ZADNJEG REIZBORA
PRIJEVODI:
8.
Prijevod stručnoga teksta s talijanskoga jezika pod naslovom «Encefalička
smrt i ljudska smrt» (autor dr. sc. Ramón lucas Lucas), objavljno
u Vladavina prava / Rile of law, Časopis za pravnu terminologiju i
praksu, 5, «Lux» d.o.o. Zagreb, 2000, (str. 47-62).
9.
Prijevodi na talijanski jezik u monografiji Sergije Mihić,
Eufrazijeva bazilika, autori Stanko Špoljarić i Leila Mehulić,
Poreč 2001;
10.
Prijevod kataloga na engleski jezik za drugi međunarodni festival
kazališta slijepih Blind in Theatre (BIT), 7-12. listopada 2001, u
nakladi Dramskoga studija slijepih i slabovidnih «Novi život»;
11.
Prijevod kataloga na engleski jezik prilikom gostovanja Dramskog
studija slijepih i slabovidnih «Novi život» u Engleskoj s
predstavom Danila Ivanoviča Harmsa pod naslovom Nule i ništice, u
nakladi Dramskog studija slijepih i slabovidnih «Novi život»,
Zagreb, 2002;
RADOVI U ZBORNICIMA:
12.
znanstveni članak iz područja književnosti pod naslovom «Il divino
e il caotico nel sogno cosmico dannunziano», STUDIA ROMANICA ET
ANGLICA ZAGRABIENSIA (SRAZ) XLV-XLVI, 2000-2001, str. 225-232;
RADOVI U TISKU:
13. članak pod naslovom «D'Annunzio e Tommaseo: spiritualità come
riverbero di due interpretazioni» s međunarodnoga znanstvenog skupa
pod naslovom MORA NIKOLE TOMMASEA I DRUGA MORA / I MARI DI NICCOLO'
TOMMASEO E ALTRI MARI kojeg je organizirao Odsjek za talijanistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (4. i 5. listopada 2002)
14.prijevod knjige suvenira «Dubrovnik» na talijanski jezik, Naklada
J&B, Zagreb;
Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ul. I. Lučića 3, Zagreb
Predmet : Izbor nastavnika u zvanje lektora ili višeg lektora za
kolegij talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici
od 16. srpnja 2004. godine imenovalo je stručno povjerenstvo, Ingrid
Damiani Einwalter, višeg lektora; mr. sc. Suzanu Glavaš, višeg lektora
i dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru; za davanje
mišljenja o ispunjavanju uvjeta predložnika za izbor u nastavno zvanje
lektora ili višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje
jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik na Katedri za talijanski
jezik u Odsjeku za talijanistiku. Oglas objavljen u “Vjesniku” 5.
rujna 2004. Stoga podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 5. rujna 2004. godine prijavili su
se Dubravka Dubravec Labaš, Milvia Marić-Kos i Roberto Zanata.
Dubravka Dubravec Labaš, diplomirani romanist i talijanist,rođena je
17. studenog 1967. godine u Cubincu općina Križevci, Hrvatica, udata i
majka dvoje djece. Priložila je uz zamolbu, životopis, presliku
diplome o stečenoj stručnoj spremi sedmog stupnja (VII/1), presliku
diplome o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti, presliku
potvrdnice o pedagoško-psihološkoj naobrazbi, presliku domovnice i
izvješće o obrazovanju, usavršavanju i radnom iskustvu od 2004.
1986. maturirala je u Ugostiteljsko-hotelijerskom obrazovnom centru u
Zagrebu, 1992. godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu francuski jezik i književnost i talijanski jezik
i književnost. U svibnju godine 2003. stekla je stupanj magistra
znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o
književnosti, obranivši znanstveni rad pod naslovom Poetika Grazie
Deledde (mentor prof. dr. Mladen Machiedo). Budući da je za vrijeme
dodiplomskog studija izabrala znanstveni smjer, akademske godine
2003./4. upisala je program psihološko-pedagoške izobrazbe na
Učiteljskoj akademiji i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i
položila sve propisane ispite.
Nakon diplomiranja radi kao prevoditeljica u Centru za ljudska prava
pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedanaest godina radi
kao predavač talijanskog jezika (deset u Školi za strane jezike “Sova”
, Varšavska 14, gdje predaje svim dobnim skupinama i po različitim
programima (početni tečajevi, tečajevi poslovnog jezika,
konverzacijski tečajevi, specijalizirani tečajevi za razne struke). U
istoj ustanovi sudjeluje u izradi brojnih planova i programa, izradi
tekstova te sudjeluje u raznim stručnim seminarima. Akademske godine
2003./04., kao lektor (vanjski suradnik na ugovor) održava jezične
vježbe Talijanski jezik I, na Odsjeku za talijanistiku. Održava
također prijevodne vježbe na na poslijediplomskom specijalističkom
studiju na Katedri za talijanski jezik.
Stručno usavršavanje: u Italiji 1991. i 1993. godine, gdje koristi
ljetnu stipendiju Sveučilišta za strance u Perugi i 1994. sa
stipendijom tijekom koje istražuje i prikupljala građu za magistarski
rad.
Služi se odlično talijanskom, francuskim, engleskim i njemačkim
jezikom.
Do sada je objavila slijedeće radove:
Prijevodi:
1.
Prijevod s talijanskog na hrvatski, predgovora za talijansko
izdanje romana Rebecca nel profondo dell’anima Jasminke Domaš
(prevela i uredila Suzana Glavaš); Lidia Caputo: S Rebekom na
izvoru nade u Novi Omanut, prilog židovskoj povijesti i kulturi,
broj 64, svivanj-lipanj 2004., str.10-11.
2.
Prijevod s hrvatskog na talijanski, 28 priča iz monografije Sanja
Iveković, Ženska kuća 1998.-2002.(Women’s house 1998-2002), Muzej
suvremene umjetnosti, Zagreb, 2003.
3.
Prijevod teksta s hrvatskog na talijanski, fotomonografija
L’Adriatico croato, Laurana, Zagreb, 2002. , dvije stranice,
Nacionalna i sveučilišna knjižnica.
4.
Ciklovitost i epigrafizam u djelu Margherite Guidacci , diplomski
rad, preveden na hrvatski i nadopunjen, “Dubrovnik” , časopis za
književnost i znanost, br. 4 1999. str. 117-141.
5.
Prijevod novele, s talijanskog na hrvatski, Corrada Alvara Mornar
i ruža u
Drukčiji i drugi, Talijanska pripovjetka 20. stoljeća, Hrvatsko
filološko društvo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 1995., str.
87-89.
6.
Prijevod novele, s talijanskog na hrvatski, Corrada Alvara Potres
u Drukčiji
drugi, Talijanska propovjetka 20. stoljeća, Hrvatsko filolosko
društvo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 1995., str. 89-91.
Autorski članci:
1.
Talijanski prijevod Kalnovečkih razgovora i Kalinovčana Ivana
Goluba, Đurđevečki zbornik, u povodu 70. obletnice živlenja Đuke
Tomerlina-Picoka, Đurđevac, 1996., str. 343-349.
Prikazi knjiga u tisku:
1.
Talijansko-hrvatske književne veze (prikaz knjige Mladena
Machieda, Dritto e rovescio (Saggi novecenteschi), Erasmus
Editore, Zagreb, 2002.) u “Glas Koncila”, 15.prosinca 2002., str
23.
2.
Žene i književnost kroz “vlastitu sobu” (prikaz knjige Virginie
Woolf, Vlastita soba, Centar za ženske studije – Zagreb, Zagreb,
2003., prijevod i pogovor Iva Grgić) u “Glas Koncila”, 7. ožujka
2004., str. 20.
3.
Dva originala-Breton i Machiedo (prikaz knjige Andréa Bretona,
Luda ljubav, «Adamić» Rijeka, 2002., prijevod i predgovor Višnja
Machiedo) u «Glas Koncila», 20.lipnja 2004. str. 16.
Nastavni materijali:
Interno stručno glasilo “Sove”, Škole za strane jezike, Varšavska 14,
Zagreb.
1.
Obrada novele Grazia, Goffreda Parise u Naši prilozi na temu
“Kreativnost u radu s udžbenikom”, “Sova”, Zagreb, 2003., str.
31-33.
2.
“Kratke aktivnosti na početku i na kraju sata (četiri priloga) u
mješovitim grupama”,”Sova”, Zagreb, 2002., str. 24.
3.
Asocijacije (četiri priloga) u Naši prilozi na temu “Moja
najdraža aktivnost”, “Sova”, Zagreb, 2002., str. 33.
4.
Filmske nagrade i festivali –Oscar, Fontana di Trevi,
Michelangelo e Giulio II u Naši prilozi na temu ““Kultura i
civilizacija”, “Sova”, Zagreb, 2001, str.47-60.
U tisku:
Prijevod s hrvatskog na talijanski jezik, Management neprofitnih
organizacija i socijalno zagovaranje, plan i program poslijediplomskog
specijalističkog studija, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2004.
Prijevod sa talijanskog na hrvatski za “Ha-ol” glasilo židovske
zajednice u Hrvatskoj: Gideon Foerster, Ehud Netzer, Kosta Lako,
Etleva Nallbani, Sinagoga u Sarandi, i “Archeo 228”, str. 52-59.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da Dubravka Dubravec Labaš
cjelokopnom djelatnošću pozakuje sklonost prema nastavnom i
znanstvenom radu. Objavila je, uz magisterij, više od pet stručnih
radova; sudjelovala je na stručnim i znanstvenim skupovima i
seminarima u inozemstvu, aktivna je u povijesnim i uopće kulturnim
područjima i ima više od pet godina radnog iskustva u struci.
Ispunjava stoga uvjete iz članka 81. stavak 2. Zakona o Visokim
učilištima za izbor u zvanje viši lektor.
Milvia Marić-Kos, rođena je u Rijeci 29. kolovoza 1962. godine,
Hrvatica, udata i majka jednog djeteta. Osnovno i srednjoškolsko
obrazovanje je stekla u Rijeci (Centar za kadrove u obrazovanju i
kulturi, Rijeka), nakon mature uspisuje na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu studij Talijanskog jezika i književnosti i Francuskog jezika i
književnosti.1987. godine diplomira i stiće stručni naziv profesora
talijanskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti.
Uz zamolbu prilaže: životopis,presliku domovnice i presliku diplome.
Od rujna 1984. do ožuka 2004.. godine radi kao nastavnica talijanskog
jezika u Školi za strane jezike, «Sova» d.d. Varšavska 14, Zagreb,
najprije honorarno (1984-1987) potom je primljena na stalni radni
odnos. Od ožujka 2004. godine predaje talijanski jezik u Lecti, centar
za poduku i prevođenje, Degenova 2, Zagreb. Od 1993-1996 u suradnji sa
profesoricom B.P. Biffel radi kao eksperimentator u novim udžbenicima.
Dugogodišnji je profesor u visokim konverzacijskim tečajevima za koje
samostalno priprema materijal.
Zajedno sa gore navedenom profesoricom B.P. Biffel napisala je tri
skripta Forza ragazzi! 2, «Pasqua con chi vuoi» i «Natale con i tuoi
... video se puoi» koja međutim nisu priložena. Recenzirala je
slikovni rječnik za djecu i roditelje N. Karković i O. Breka,
Divertiti con le parole1, Haid, Zagreb, 2000, koji nije priložen..
Milvia Marić-Kos je također mentor studentima Talijanstike koji polažu
praktični dio metodike – rad u nastavi. Godine 2002. dobila je novčanu
nagradu i proznanje Škole za strane jezike «Sova»d.d., na području
stručnog rada, a nagrađena je također zbog najboljeg reupisa polaznika
na talijanskoj grupi u razdoblju 1996.-2001.
Sudjeluje u znanstvenim skupovima za stručno usavršavanje: Zagreb,
2002., seminar za profesore, voditelj Rod Bolitho Meaningful Talk and
Questioning, Zagreb 2001., seminar za profesore, voditelj H.A. Swan, New
Language and Changes in Grammar, Zagreb, 2001., seminar za profesore,
voditelj Jeremy Harmer, Teaching Grammar, Zagreb, 2000., seminar za
profesore voditelj Pietro Catizone, Ascolto autentico, Rim,1997.,
međunarodni seminar za profesore talijanskog jezika na temu «Parlare»
Dilit International house, Firenze, 1994., tečaj talijanskog poslovnog
jezika i kulture, Istituto di lingua e cultura italiana Michelangelo,
Siena, 1984., tečaj talijanskog jezika i kulture, Scuola di lingua e
cultura italiana per stranieri.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da se Milvia Marić-Kos od
1984. godine bavi se nastavnim radom, sudjelovala je na stručnim i
znanstvenim skupovima i seminarima u inozemstvu, ima više od tri
godine radnog iskustva u struci ima tri stručna rada (nisu proložena
te ih ne možemo ocjeniti), te stoga samo djelomično ispunjava
minimalne uvjete iz članka 81 stavak 1. Zakona o Visokim učilištima za
izbor u zvanje lektora.
Roberto Zanata, rođen je u Cagliariju, Republika Italija, 5.lipnja
1966. godine, po narodnosti je Talijan i izvorni govornik talijanskog
jezika. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Cagliariju.
28.10.1987. godine uspisao se na Sveučilište u Cagliariju (Università
degli Studi di Cagliari, Area Dipartimenti della Didattica) gdje je
diplomirao filozofiju sa vrlo visokim uspjehom 30.06. 1993. godine.
Uz zamolbu prilaže: životopis, presliku diplome, potvrdu o predavačkom
iskustvu, potvrdu o trajnom boravku, potvrdu o znanju hrvatskog
jezika.
Radio je kao asistent povijesti glazbe pri sveučilištu u Cagliariju i
kao slobodni umjetnik-kompozitor. Od 1999. godine živi u Zagrebu, gdje
je stalno nastanjen. Od 2000. godine vodi tečajeve talijanskog jezika
pri Talijanskom istitutu za kulturu. Ukupno ima tri godine radnog
iskustva u struci. Govori hrvatski.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da Roberto Zanata, je bio
vrlo dobar student, s nekim iskustvom u nastavi, da tijekom studija
osim filozofije, usavršava svoje znanje u književnim predmetima, nema
stručih objavljenih radova te ne ispunjava minimalne uvjete iz članka
81 stavak 2. Zakona o Visokim učilištima za izbor u zvanje lektora.
Nakon uvida u gore navedene podatke, stručno povjerenstvo smatra da
pristupnica Dubravka Dubravec Labaš, ispunjava sve uvjete (magisterij,
više od 11 godina iskustava u struci od toga jednu kao lektorica na
jezičnim vježbama Talijanski jezik I na Odsjeku za talijanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, više od pet objavljenih radova) za
izbor u nastavno zvanje višeg lektora za talijanski jezik.
Milvia Marić- Kos, ima više od tri godine iskustva u struci, nije
priložila objavljene radove, pa nije moguće vidjeti da li je stekla
propisane uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora za talijanski
jezik.
Roberto Zanata, izvorni govornik talijanskog jezika, diplomirao
filozofiju, ima tri godine iskustva u nastavnoj struci, nije imenovao
niti priložio potrebne radove u struci, stoga nije stekao propisane
uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora za talijanski jezik.
Stručno povjerenstvo:
Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
-------------------------------------
mr.sc. Suzana Glavaš, viši lektor
dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru
U Zagrebu, 25.listopada 2004.
BIBLIOGRAFIJA
Objavljeni radovi:
Prijevodi:
1.
Prijevod (s talijanskog na hrvatski) predgovora za talijansko
izdanje romana Rebecca nel profondo dell'anima Jasminke Domaš
(prevela i uredila Suzana Glavaš), Lidia Caputo: S Rebekom na
izvoru nade u NOVI OMANUT, Prilog židovskoj povijesti i kulturi,
Broj 64, svibanj-lipanj 2004., str. 10-11.
2.
Prijevod (s hrvatskog na talijanski) 28 priča iz monografije Sanja
Iveković, Ženska kuća 1998.-2002./Women's House 1998-2002, Muzej
suvremene umjetnosti, Zagreb, 2003.
3.
Prijevod (s hrvatskog na talijanski) u fotomonografiji L'ADRIATICO
CROATO, Laurana, Zagreb, 2002.
4.
Prijevod novele (s talijanskog na hrvatski) Corrada Alvara Mornar
i ruža u Drukčiji i drugi, Talijanska pripovijetka 20. stoljeća,
Hrvatsko filološko društvo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb,
1995., str. 87-89.
5.
Prijevod novele (s talijanskog na hrvatski) Corrada Alvara Potres
u Drukčiji i drugi, Talijanska pripovijetka 20. stoljeća, Hrvatsko
filološko društvo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 1995.,
str. 89-91.
U tisku:
1.
Prijevod (s hrvatskog na talijanski) Management neprofitnih
organizacija i socijalno zagovaranje, Plan i program
poslijediplomskoga specijalističkog studija, Katolički bogoslovni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2004.
2.
Prijevod (s talijanskog na hrvatsk)i za »Ha-kol«, glasilo židovske
zajednice u Hrvatskoj: Gideon Foerster, Ehud Netzer, Kosta Lako,
Etleva Nallbani, Sinagoga u Sarandi, «Archeo 228», str. 52-59.
Stručni radovi:
1.
Talijanski prijevod Kalnovečkih razgovora i Kalinovčana Ivana
Goluba, Đurđevečki zbornik, V povodu 70 obletnice živlejna Đuke
Tomerlina – Picoka, Đurđevac, 1996., str. 343-349.
2.
Ciklovitost i epigrafizam u djelu Margherite Guidacci, diplomski
rad, preveden na hrvatski i nadopunjen, “Dubrovnik”, Časopis za
književnost i znanost, br. 4, 1999, str. 117-141.
Prikazi knjiga u tisku:
1.
Talijansko-hrvatske književne veze (prikaz knjige Mladena
Machieda, Dritto e rovescio (Saggi novecenteschi), Erasmus
Editore, Zagreb, 2002.) u "Glas Koncila", 15. prosinca 2002.,
str.23.
2.
Žene i književnost kroz «vlastitu sobu» (prikaz knjige Virgine
Woolf, Vlastita soba, Centar za ženske studije-Zagreb, Zagreb,
2003., prijevod i pogovor Iva Grgić) u "Glas Koncila", 7. ožujka
2004., str. 20.
3.
Dva originala – Breton i Machiedo (prikaz knjige Andréa Bretona,
Luda ljubav, «Adamić», Rijeka, 2002., prijevod i predgovor Višnja
Machiedo) u "Glas Koncila", 20. lipnja 2004., str. 16.
Nastavni materijali:
Interne stručne publikacije «Sove», Škole za strane jezike, Varšavska
14, Zagreb
1.
Obrada novele Grazia Goffreda Parisea u Naši prilozi na temu "Kreativnost
u radu s udžbenikom", Interno stručno glasilo "Sove", Škole za
strane jezike d.d., Varšavska 14, Zagreb, 2003., str. 31-33.
2.
Kratke aktivnosti na početku i na kraju sata (4 priloga) u
Mješovite grupe: "Kratke aktivnosti na početku i na kraju sata",
Interno stručno glasilo "Sove", Škole za strane jezike d.d.,
Varšavska 14, Zagreb, 2002., str. 24.
3.
Asocijacije (4 priloga) u Naši prilozi na temu "Moja najdraža
aktivnost", Interno stručno glasilo "Sove", Škole za strane jezike
d.d., Varšavska 14, Zagreb, 2002., str. 33.
4.
Filmske nagrade i festivali – Oscar, Fontana di Trevi,
Michelangelo e Giulio II u Naši prilozi na temu "Kultura i
civilizacija", Interno stručno glasilo "Sove", Škole za strane
jezike d.d., Varšavska 14, Zagreb, 2001., str.47-60.
Prijevodi s drugih jezika:
Pierre Lefèvre, Veliki Europljani, izdavač «Glas Koncila», Zagreb. (s
francuskog na hrvatski)
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za engleski jezik i književnost
======================================
U Zagrebu 15. srpnja 2004.
Fakultetskom vijeću
ovdje
Fakultetsko vijeće, na svojoj sjednici održanoj 26. travnja 2004.
godine, izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
predmet Engleski jezik (reizbor) na Visokoj učiteljskoj školi u
Čakovcu. Na temelju natječajnog materijala (prijave, domovnice, dokaza
o stručnoj spremi, popisa radova, te samih radova, izvješća kandidata
o nastavnoj djelatnosti) podnosimo slijedeći
Izvještaj
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 16. siječnja 2004. i «Narodnim
novinama» 21. siječnja 2004. prijavio se Krunoslav Mikulan, prof.
Kratka biografija predloženika: Krunoslav Mikulan rođen je 1967.
godine u Čakovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Engleski
jezik i književnost te njemački jezik i književnost diplomirao je na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Nakon što je diplomirao
radio je na gimnaziji i ekonomskoj školi u Čakovcu kao profesor
engleskog i njemačkog jezika. Na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu
počeo je raditi honorarno 1997. godine, a 1998 na natječaju je izabran
u zvanje predavača za engleski jezik. Upisan je na znanstveni
poslijediplomski studij iz književnosti te pod mentorstvom prof.dr.
Sonie Bićanić piše magistarski rad pod naslovom Moralne vrijednosti u
djelima Arthura Ransamea i Joanne Kathleen Rowling.
Nastavna i stručna djelatnost: Predloženik sudjeluje u izvođenju
nastave u okviru pojačanog izbornog predmeta Engleski jezik (Jezične
vježbe, Dječja književnost na engleskom jeziku) te kolegija Engleski
jezik u sklopu općeprogramskih osnova. Bio je mentor sedmorici
studenata pri izradi diplomske radnje. Tijekom rada na Visokoj
učiteljskoj školi kandidat je pokazao posebno zanimanje za upotrebu
multimedija u nastavi stranog jezika, posebice Interneta. Predložio je
i razradio razne oblike rada i aktivnosti koje se mogu primijeniti u
nastavi jezika, kao npr., okupljanje studenata/učenika u virtualnim
svjetovima. Predložio je uvođenje kolegija Multimedijska nastava
engleskog jezika čiji je cilj da studente osposobi za izvođenje
nastave engleskog jezika uz korištenje niza multimedijskih nastavnih
sredstava: specijaliziranog edukativnog softvera, multimedijskih
rječnika, enciklopedija i dr., o čemu piše u jednom od stručnih
radova. Dao je inicijativu i angažirao se u opremanju multimedijalnih
praktikuma te je voditelj je jednog od dva takva praktikuma Iz ovog je
vidljivo da se radi o osobi koja pokazuje samoinicijativu i interes za
razvijanje različitih aspekata nastave engleskog jezika te
osmišljavanja i unapređivanja iste.
Predloženik je objavio jedan znanstveni rad naslovljen Tipologija
cirkularnosti priče u fantastičnoj dječjoj književnosti na engleskom
jeziku. U radu se analizira karakterističan strukture fantastične
dječje književnosti koji se naziva cirkularnost, a odnosi se na
potrebu da dječja priča ili roman završava upravo tamo gdje je i
počela. Autor govori o različitim tipovima cirkularnosti i o njihovoj
refleksiji na psihu djeteta, dajući mnoštvo ilustracija iz suvremenih
ali i klasičnih djela dječje književnosti. Ovaj rad kao i ostali
stručni radovi pokazuju želju i sposobnost predloženika za stručnim i
znanstvenim bavljenjem aspektima nastave engleskog jezika.
Popis radova objavljenih od prvog izbora u zvanje
I./ Izvorni znanstveni rad
1. Tipologija cirkularnosti priče u fantastičnoj dječjoj književnosti
na engleskom jeziku, Učitelj, br. 3, Čakovec, 2003. (12 str.)
II./ Stručni radovi
1. Multimedijska nastava engleskog jezika: Internet i virtualne
zajednice, Metodika, br. 2-3, Zagreb,2001. (5 str.)
2. Virtualni svjetovi i ljudi u nastavi engleskog jezika, Metodika,
br. 4, Zagreb, 2002. (9 str.)
3. Vježbe i testovi na računalima te na Internetu u nastavi engleskog
jezika, Strani jezici, br. 32, Zagreb, 2003. (8 str.)
Predloženik je sudjelovao i imao izlaganja na nekoliko stručnih
skupova.
Povjerenik je za uvođenje ECTS-a Visoke učiteljske škole u Čakovcu i
predsjednik Povjerenstva za nakladničku djelatnost.
Nakon uvida u predloženikovu nastavnu, stručnu i znanstvenu djelatnost
te stručne i znanstvene radove, stručno povjerenstvo smatra da
kandidat udovoljava uvjetima iz članka 80. Zakona o visokim učilištima
za ponovni izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski
jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
Stručno povjerenstvo:
mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof.
mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
Filozofski fakultet
===================
Odsjek za filozofiju
FAKULTETSKOM VIJEĆU
-------------------
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. travnja 2004. u
povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika
za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegij
filozofija odgoja na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću dajem
slijedeći
I Z V J E Š T A J
-----------------
Visoka učiteljska škola u Gospiću uputila je Fakultetskom vijeću molbu
za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Rajka Petkovića
koji se prijavio na natječaj objavljen u «Novom listu» i «Narodnim
novinama» 18. veljače 2004. za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje filozofija, za kolegij Filozofija odgoja.
Magistar Rajko Petković rođen je 1972. u Zadru gdje je na Filozofskom
fakultetu studirao engleski jezik i sociologiju i filozofiju. 1995.
stekao je diplomu profesora engleskog jezika i sociologije a 1999. i
diplomu profesora filozofije. Titulu magistra znanosti iz znanstvenog
područja humanističkih znanosti stekao je 2002. na Američkim studijama
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Pristupnik je od 1996. do 2003. radio kao profesor engleskog jezika na
srednjim školama u Zadru (Gimnazija «Vladimir Nazor», Ekonomska škola,
Hotelijersko-turistička škola) a sada na Strukovnoj školi u Gospiću
predaje engleski jezik, a na Visokoj učiteljskoj školi Fonetske i
jezične vježbe iz engleskog jezika. Sudjelovao je s referatom na
konferenciji «Srednja Europa danas» na IUC Dubrovnik. Pristupnik ima
predavačkog staža u zakonom predviđenom opsegu. Iako taj staž nije
stekao nastavom filozofije povjerenstvo predlaže da ga se izabere u
naslovno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje filozofija, a za kolegij Filozofija odgoja, zato što
ima odgovarajuću školsku spremu, iskustvo u nastavi i potvrđenu
sposobnost interdisciplinarnog znanstvenog istraživanja.
dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
dr. sc. Gordana Škorić, docent
Zagreb, 22.listopada 2004.
Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red. prof., predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof., članica Povjerenstva
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof., članica Povjerenstva
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva
– izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Maje Jokić
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na
sjednici održanoj 14. lipnja 2004. imenovalo nas je u Stručno
povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo zadovoljava li dr. sc. Maja Jokić,
znanstvena suradnica, uvjete propisane člankom 42. ZZID-a (NN 59/96) i
člankom 74. ZVU-a (NN, 59/96), te Minimalne uvjete Rektorskog zbora
visokih učilišta (NN, 94/96) i Minimalne uvjete za izbor u znanstvena
zvanja (NN, 38/97), za izbor u znanstveno zvanje više znanstvene
suradnice.
Nakon uvida u priloženu dokumentaciju utvrđeno je da kandidatkinja
nije priložila sve radove te da priloženi popisi radova nisu bili
priređeni u skladu s propisima (nisu bili razdvojeni znanstveni od
stručnih radova, radovi nisu bili razvrstani do izbora i nakon izbora
u zvanje znanstvene suradnice), pa je predsjednica Povjerenstva
zatražila dopune kako bi se moglo valjano prosuđivati o tome
zadovoljava li kandidatkinja uvjete iz navedenih zakona i podzakonskih
akata. Nakon sređivanja dokuentacije i potrebne obrade, podnosimo
Vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
I. Podaci o životu pristupnice
a) osobni podaci i školovanje
Dr. sc. Maja Jokić rođena je 13. studenoga 1955. godine u Kijevu.
Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, a 15. studenoga 1978.
diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu na studiju biologije. Magistrirala je 1990. godine, a
doktorirala 1995. na Sveučilištu u Zagrebu.
Hrvatske je nacionalnosti, udana i majka dvoje djece.
b) posao i napredovanje
Od 1980. godine zaposlena je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici
gdje je radila na poslovima bibliografske obrade članaka za Nacionalnu
bibliografiju i Bibliografiju radova znanstvenih radnika u Republici
Hrvatskoj. Bavila se istraživanjima vezanim uz primjenu
klasifikacijskog sustava Broad System of Ordering. Od 1986. do 2000.
bila je informacijski posrednik u pribavljanju znanstvenih informacija
u sklopu Službe znanstvenih informacija. Od 2000. savjetnica je u
Zavodu za knjižničarstvo pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,
zadužena za pitanja organizacije, djelovanja i razvoja visokoškolskih
i specijalnih knjižnica.
Uključena je u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu na
Prirodoslovno-matematičkom, Stomatološkom i
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, te Studiju za socijalni rad
pri Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Održala je nekoliko pozvanih predavanja na domaćim (4) i skupovima s
međunarodnom recenzijom (1), te nekoliko predavanja o vrednovanju
znanstvenoga rada i obilježjima znanstvenih časopisa.
Bila je mentorica pri izradi jednog magistarskog rada, a trenutno je
mentorica pri izradi jednog magistarskog rada.
Područje njezina nastavna djelovanja je metodologija
znanstvenoistraživačkoga rada i pretraživanje znanstvenih informacija.
c) stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi
Stručni ispit iz bibliotekarstva položila je 1984. godine. Stručno
znanje višeg bibliotekara priznato joj je 1993. godine, a zvanje
knjižničarske savjetnice 1999. godine.
U znanstveno zvanje znanstvene suradnice u znanstvenom području
društvenih znanosti, polje informacijske znanosti birana je 15.
travnja 1999. godine.
II. Znanstvena i stručna djelatnost pristupniCE
A. Magistarski i doktorski rad
Magistarski rad: Informativna vrijednost radova u oblasti biomedicine
na slavenskim jezicima zastupljenih u datoteci MEDLINE. Obrana: 7.
srpnja 1990. na Sveučilištu u Zagrebu.
Doktorski rad: Interakcija korisnika i elektroničkih baza podataka u
knjižnicama: na primjeru CDROM tehnike. Obrana: 26. rujna 1995. na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi
Pristupnica je priložila nekoliko popisa svojih radova razvrstanih
prema sljedećim kategorijama:
*
Popis svih dosad objavljenih radova: ukupno 37 radova
(nerazvrstano) i 4 samostalne publikacije (nerazvrstano; radi se o
1 stručnoj knjizi – urednica, 1 zbirci zadataka iz biologije za
razredbene ispite, 1 poglavlju u knjizi troje autora i 1
polupublikaciji, stručnome elaboratu za programsku koncepciju
zgrade Sveučilišne knjižnice u Splitu) – radovi su navedeni
kronološkim redoslijedom
*
Popis svih dosad objavljenih znanstvenih i preglednih radova – s
Popisa dosad objavljenih radova izdvojeni su znanstveni i
pregledni radovi. Na tom je popisu ukupno 18 radova (numerirano
kao 21, ali se tri rada ponavljaju).
*
Prilog s izdvojenim radovima A1 kategorije (radovi zastupljeni u
Science Citation Index-u i Social Science Citation Indexu):
navedeno 7 radova, bez kategorizacije.
*
Prilog s izdvojenim radovima A2 kategorije (zastupljenost radova u
ostalim relevantnim bazama podataka: ISA, LISA, Biological
Abstracts, ASFA i MEDLINE. Radovi s drugih popisa za koje se samo
utvrđuje da su navedeni i u tim bazama podataka, bez
kategorizacije.
*
Prilog s podacima o citiranosti radova dr. Sc. Maje Jokić: ukupno
10 citata u SCI i SSCI.
Napominjemo da je popise radova navedenih u SCI-u, SSCI-u, ISA-i,
LISA-i, Biological Abstract-u, ASFA-i i MEDLINE-u potpisala službena
osoba u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, te da su svi popisi
pečatirani.
Napominjeno također da nisu izdvojeni radovi prije i nakon posljednjeg
izbora, pa je povjerenstvo samo obavilo razvrstavanje.
Usporedbom navednih popisa i priloženih radova, Povjerenstvo je
također utvrdilo da nema razloga slijediti priložene popise jer je
slijedom Odluke o Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja
(NN, 38, 1997) za područje društvenih znanosti u koje je birana
pristupnica, potrebno razvrstati radove u skupinu A1 – znanstvene
radove objavljene u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po
vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (sic!) i
skupinu A2 – objavljene znanstvene radove.
Povjerenstvo je također utvrdilo da su neki od znanstvenih radova
pristupnice dr. sc. Maje Jokić objavljeni u časopisu najviše
kategorije (Periodicum Biologorum) razvrstani u rubriku Forum a ne u
rubriku Izvorni znanstveni rad, premda se radi o znanstvenim radovima,
ali je stajalište uredništva da se u rubrici Izvorni znanstveni radovi
navode samo radovi iz prirodoslovlja.
Stoga je Povjerenstvo, proučivši sve priložene radove, razvrstalo
radove M. Jokić kako slijedi:
Radovi iz skupine A1 – znanstveni radovi objavljeni nakon posljednjeg
izbora tj. od 1999. do 2004.
a) Znanstveni radovi indeksirani u Current Contentsu:
1.
Scientometric evaluation of the projekts in biology funded by the
Ministry of Science and Technology, Republic of Croatia, in the
1991-1996 period. // Periodicum Biologorum, 102, 1(2000), 129-142.
2.
Časopis Tekstil u pedesetogodišnjem razdoblju od 1952. do 2000.
godine – neki od bibliometrijskih pokazatelja. // Tekstil, 20,
12(2001), 614-622
3.
The communicability of the journal Acta botanica croatica over
1991-2000 period. // Acta Botanica Croatica, 61, 2(2002), 221-230.
Koautor: Grozdana Sirotić.
4.
Pedese godina kemije u industriji – bibliometrijski i
scientometrijski prikaz. // Kemija u industriji, 51, 3(2002),
116-122. Koaotori: M. Andreis i B. Klaić.
Radovi iz skupine A2 – znanstveni radovi objavljeni nakon posljednjeg
izbora tj. od 1999. do 2004.
a) Radovi objavljeni u časopisima koji se indeksiraju u međunarodnim
indeksnim publikacijama:
1.
Jokić, M. Online baze podataka kao relevantni profesionalni izvori
informacija za novinare. // Medijska istraživanja, 5, 1(1999),
93-104. (pregledni rad/review – recenzirano)
2.
Primjena XML-a na primjeru tekstovne baze hrvatskih znanstvenih
časopisa. // Zbornik radova Upravljanje informacijama u
gospodarstvu i znanosti: Konferencija CROINFO 2001, Dubrovnik
22-24. studenoga 2001. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna
knjižnica, 2001. Str. 113-121. (pregledni rad/review –
recenzirano)
3.
Komercijalne baze podataka dostupne tradicionalnom online
tehnikom, na CDROM mediju i web verziji. // Vjesnik bibliotekara
Hrvatske 43, 1/2(2000), 84-107. (pregledni rad/review –
recenzirano)
4.
Quality journals – basic evaluation elements. // Periodicum
Biologorum, 104, 4(2002), 487-493. (pregledni rad/review –
recenzirano)
5.
Evaluation of Croatian journal covered by the ISI databases
(Institute of Scientific Information). // Periodicum Biologorum,
105, 1(2003), 95-98. (pregledni rad/review – recenzirano)
Stručni radovi
1.
Komercijalne baze podataka za područje kemijskog inženjerstva. //
Kemija u industriji, 48, 11(1999), 403-409.
2.
Osvrt na Pravilnik o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija
s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći
izjednačenim časopisima i publikacijama. // Sveučilišni vjesnik,
46, 1/2(2000), 7-14.
3.
Informacijske usluge i službe za mala i srednja poduzeća: s
posebnim naglaskom na stanje u Hrvatskoj. // Zbornik radova
Upravljanje informacijama u gospodarstvu i znanosti: Konferencija
CROINFO 2000, Dubrovnik 16-18. listopada 2000. Zagreb : Nacionalna
i sveučilišna knjižnica, 2000. Str. 142-150.
4.
Konzorcijalni pristup: model nabavne politike. // Specijalne
knjižnice: izvori i korištenje znanja: zbornik radova i priloga s
4. dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske, Opatija, 10. i 11.
travnja 2002. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002. Str.
25-31.
5.
Obrazovanje korisnika specijalnih i visokoškolskih knjižnica –
stanje u Hrvatskoj. // Zbornik referatov za IX Posvetovanje
Sekcije za visokoškolske knjižnice SBDS. Ljubljana : narodna in
univerzitetna knjižnic, 2002. Str. 107-116.
6.
Library Consortia in Croatia. // LIBER Quarterly, 11, 1(2001),
35-41.
7.
Što znači biti zastupljen, a što citiran u bazama podataka ISI-ja
(Institut for Scientific Information)? // Kemija u industriji, 52,
1(2003), 17-19.
d) Sažeci kongresnih priopćenja koja su objavljena u časopisma koji se
indeksiraju u Current Contentsu
0
e) Ostala kongresna priopćenja
0
f) Broj citata (SCI ili SSCI) u zadnjih 10 godina
10
C. Znanstveni i stručni projekti
a) Znanstveni projekti
Tekstovi baza podataka hrvatskih znanstvenih časopisa – voditeljica
projekta koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije. Broj
projekta 0132001.
(URL http://www.hnk.ffzg.hr/nsk2)
b) Stručni projekti
Suradnica na projektu NISKA – Nacionalni informacijski sustava
knjižnica. Izradila je prijedloge za prijavu podprojektinih zadataka
Obrazovanje korisnika i Dizajn sustava te surađivala u podprojektu
Digitalna knjižnica.
Sudjelovala je u radom timu za pripremu programske osnove za novu
zgradu Sveučilišne knjižnice u Splitu na dionicima: Funkcije i zadaće
Sveučilišne knjižnice u Splitu – organizacijski ustroj, Kadrovi –
broj, struktura i profil, i Informatička oprema.
D. Organizacija znanstvenih i stručnih skupova
Uključena je u organizaciju i provedbu stručno-znanstvenih skupova o
specijalnim knjižnicama, koji se održavaju u Opatiji, od 1999. godine
pod nazivom Dani specijalnoga knjižničarstva.
E. Uredništvo znanstvenih ili stručnih časopisa
Članica je uredničkog odbora časopisa Acta Botanica Croatica.
F. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima
Članica je Hrvatskog knjižničarskog društva i Hrvatskog biološkog
društva. U Hrvatskom knjižničarskom društvu članica je Komisije za
automatizaciju, Komisije za visokoškolske knjižnice te Sekcije za
specijalne knjižnice kojoj je bila predsjednica u jednom mandatnom
razdoblju.
Predstavnica je Nacionalne i sveučilišne knjižnice u međunarodnim
udruženjima: European Library Automation Group (ELAG) i
Oesterreichische online Gruppe.
G. Znanstvene i stručne nagrade/priznanja
Nema podataka
H. Ostala znanstvena djelatnost
Sudjeluje u radu domaćih i međunarodnih skupova.
I. Ostala stručna djelatnost
Iz priložene dokumentacije razvidno je da dr. sc. Maja Jokić redovito
sudjeluje na savjetovanjima specijalnih knjižnica koje organizira
Savez knjižničarskih društava Slovenije, da aktivno sudjeluje u radu
ELAG-a kao predstavnica NSK.
Objavljuje prikaze i komentare.
J. Ocjena znanstvenog i stručnog rada
Uvidom u znanstvene i stručne radove dr. sc. Maje Jokić, zaključujemo
kako slijedi:
Znanstveni doprinos:
Izdvojeno je osam znanstvenih radova iz kategorija A1 i A2:
1.
Jokić, M. Online baze podataka kao relevantni profesionalni izvori
informacija za novinare. // Medijska istraživanja, 5, 1(1999),
93-104. (pregledni rad/review – recenzirano)
Rad pod brojem A2 – a) 1.
U članku se raspravlja o online bazama podataka koje su pouzdan i
vrijedan izvor podataka za novinare, a napose se upućuje na osobitosti
pojedinih baza podataka, njihovu primjerenost za određena novinarska
istraživanja i pouzdanost izvora. Kako je članak ujedno i
informativan, njime se promiče vrijednost praćenja referentnih i
izvornih baza podataka u stručnome radu novinara u Hrvatskoj.
Znanstveni je doprinos rada u tome što sustavno prikazuje, kritički
vrednuje i predstavlja temeljne kriterije za odabir i uporabu baza
podataka kao relevantnih izvora informacija za profesionalnu
zajednicu.
Rad je pisan na hrvatskom jeziku, opremljen je sažetkom i popisom
citirane literature.
2.
Scientometric evaluation of the projekts in biology funded by the
Ministry of Science and Technology, Republic odf Croatia, in the
1991-1996 period. // Periodicum Biologorum, 102, 1(2000), 129-142.
(znanstveni rad – recenzirano)
Rad pod brojem: A1 – a) 1.
U članku su predstavljeni rezultati istraživanja provedenog s ciljem
da se scientometrijskom metodom vrednuju projekti u polju biologije a
koje financira Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske. Istraživanjem
je obuhvaćeno razdoblje od 1991. do 1996. godine, na uzorku od 10
znanstvenih ustanova/jedinica koje su projekte izvodile odnosno 494
znanstvenika uključena u promatrane projekte. Znanstveni doprinos
mjeren je na osnovi broja publikacija indeksiranih u dvama relevantnim
sekundarnim izvorima, SCI-u I BIOSIS-u. Znanstveni utjecaj mjeren je
metodom citatne analize. U radu se promatraju i specifične razlike
između bioloških grana te komunikacijski doseg unutar pojedinih
projekata s obzirom na koautorstvo. Na osnovi predstavljenih rezultata
bibliometrijske analize, zaključuje se o najproduktivnijoj znanstvenoj
ustanovi, o objavljivanju rezultata projektata u tijeku u relevantnim
časopisima, njihovoj citiranosti te broju citiranih radova voditelja
projekata.
Rad je pisan na engleskom jeziku, opremljen je sažetkom i popisom
citirane literature (17 jedinica)
3.
Komercijalne baze podataka dostupne tradicionalnom online
tehnikom, na CDROM mediju i web verziji. // Vjesnik bibliotekara
Hrvatske 43, 1/2(2000), 84-107. (pregledni rad: review –
recenzirano)
Rad pod brojem: A2 – a) 1.
U radu se pregledno i argumentirano, na osnovi kritičke analize
dostupne literature, raspravlja o nastanku i razvoju profesionalnih
baza podataka prema njihovoj pojavnosti. Naglasak autorica stavlja na
baze podataka dostupne klasičnom online tehnikom, razvoj koje se
kretao u smjeru prilagođavanja pretraživačkih tehnika i metoda znanju
i vještinama krajnjih korisnika, kao i u smjeru razvoja njihovih CDROM
i mrežnih inačica. Navedena su osnovna obilježja novih medija za
pohranu i prijenos informacija, posebno sa stajališta pretraživosti
sadržaja znanstvenih, stručnih i poslovnih publikacija. U članku se
problematiziraju pitanja vezana uz znanja i vještine informacijskih
stručnjaka potrebnih za prilagodbu novim uvjetima pružanja informacija
korisnicima.
Rad je pisan na hrvatskome jeziku, opremljen je sažetkom na engleskom
jeziku i popisom citirane literature (25 jedinica).
4.
Časopis Tekstil u pedesetogodišnjem razdoblju od 1952. do 2000.
godine – neki od bibliometrijskih pokazatelja. // Tekstil, 20,
12(2001), 614-622. (znanstveni rad – recenzirano)
Rad pod brojem: A1 – a) 2.
U članku su predstavljeni rezultati opsežna istraživanja o razvoju
časopisa Teksil tijekom 50 godina njegova izlaženja (1952 do 2000)
temeljem bibliometrijskih pokazatelja. Analizira se dinamika izlaženja
časopisa, utjecaj uredništva na razvoj časopisa (kategorizacija radova
i priloga), zastupljenost autora s obzirom na broj radova,
komunikacija među autorima, jezici na kojima su radovi pisani, status
časopisa Tekstil u domaćoj i međunarodnoj znanstvenoj zajednici.
Posebno se raspravlja o citiranosti časopisa Tekstil i zaključuje o
njegovoj zastupljenosti u nejrelevantnijim svjetskim bazama podataka
prema formalnim kriterijima.
Rad je pisan na hrvatskome jeziku, opremljen je sažetkom na hrvatskom,
njemačkom i engleskom jeziku. U popisu literature navodi 5
bibliografskih jedinica. Kategoriziran je kao izvorni znanstveni rad.
5.
The communicability of the journal Acta botanica croatica over
1991-2000 period. // Acta Botanica Croatica, 61, 2(2002), 221-230.
Koautor: Grozdana Sirotić. (znanstveni rad – recenzirano)
Rad pod brojem: A1 – a) 3.
U radu je bibliometrijskom metodom analiziran jedan od najznačajnijih
časopisa u polju biologije u ovome dijelu Europe, Acta Botanica
Croatica, u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Cilj je provedena
istraživanja bio utvrditi komunikabilnost časopisa na osnovi nekoliko
parametara: zastupljenost autora s obzirom na njihovu institucionalnu
pripadnost i zemlju u kojoj djeluju, broj citata u SCI tijekom godine,
starost citirane literature, distribuciju i broj časopisa u kojima se
citiraju članci objavljeni u Acta Botanica Croatica. Rezultati
istraživanja predstavljeni su i o njima se raspravlja te zaključuje
slijedom pokazatelja prema navedenim parametrima.
Rad je objavljen na engleskom jeziku, opremljen je sažetkom i popisom
citirane literature (7 jedinica).
6.
Pedesetgodina kemije u industriji – bibliometrijski i
scientometrijski prikaz. // Kemija u industriji, 51, 3(2002),
116-122. Koaotori: M. Andreis i B. Klaić. (znanstveni rad –
recenzirano)
Rad pod brojem: A1 – a) 4.
Autorica predstavlja rezultate bibliometrijske analize časopisa Kemija
u industriji koji je zastupljen u mnogim relevantnim kemijskim i
tehničkim bazama podataka poput Chemical Abstracts-a, Analytical
Abstracts-a, Chemical Engineering-a i Biotechnology Abstracts-a, ali
nije uvršten u SCI. Cilj je provedena istraživanja bio obuhvatno
analitički obraditi časopis Kemija u industriji i to temeljem njegove
usporedbe s hrvatskim časopisima iz srodnih područja i analizom
pokazatelja o njegovoj citiranosti. Na osnovi predstavljenih rezultata
bibliometrijske analize raspravlja se o trendovima u odnosu na ukupnu
produktivnost promatranog časopisa, njegovom znanstvenom utjecaju
temeljem broja citata i faktora utjecaja.
Rad je pisan na hrvatskome jeziku, opremljen je sažetkom na hrvatskom
i engleskom jeziku te popisom citirane literature (14 jedinica).
7.
Primjena XML-a na primjeru tekstovne baze hrvatskih znanstvenih
časopisa. // Zbornik radova Upravljanje informacijama u
gospodarstvu i znanosti: Konferencija CROINFO 2001, Dubrovnik
22-24. studenoga 2001. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna
knjižnica, 2001. Str. 113-121. (pregledni rad/review –
recenzirano)
Rad pod brojem A2 – a) 2
U članku se predstavljuju preliminarni rezultati znanstvenoga projekta
“Primjena XML-a na primjeru tekstovne baze hrvatskih znanstvenih
časopisa”. Ukazuje se na znanstveni pristup i metodologiju rada te
kriterije odabira znanstvenih tekstova koji predstavljaju radni korpus
baze (hrvatski elektronički časopisi). Zatim se upućuje na provedenu
konverziju i svođenje zapisa u jedinstven XML format. Pretraživanje
kodiranih članaka uz uporabu XSL-a, prema mišljenju autora, omogućuje
znatnu fleksibilnost i pretraživanje prema svakoj riječi koja se
pojavljuje u bilo kojemu dijelu teksta. Autori također raspravljaju o
mogućnostima primjene jezičnotehnoloških alata za pretraživanje
tekstovnih baza podataka, poput morfološkog generatora, lingvističkog
tezaurusa i višejezičnog pretraživanja.
Rad je pisan na hrvatskome jeziku, opremljen je sažetkom na hrvatskom
i engleskom jeziku te popisom citirane literature.
8.
Evaluation of Croatian journal covered by the ISI databases
(Institute of Scientific Information). // Periodicum Biologorum,
105, 1(2003), 95-98. (pregledni rad/review – recenzirano)
Rad pod brojem A2 – a) 5
U uvodnome dijelu članka upućuje se na važnost baza podataka Instituta
za znanstvene istraživanja (ISI) odnosno njegovih citatnih baza
podataka poput WoS-a, JCR-a i CC-a kako bi se problematizirala pitanja
vezana uz vrednovanje znanstvenih časopisa i njihova faktora utjecaja
u znanstvenim zajednicama, osobito kakvoće i utjecaja hrvatskih
časopisa i citiranosti svjetskih časopisa u radovima hrvatskih
znanstvenika. Potanko se analizira faktor utjecaja hrvatskih
znanstvenih časopisa koji se navode u JCR-a, te se podatci uspoređuju
s podacima o časopisima iz zemalja-kandidata za ulazak u EU.
Zaključuje se u nekoliko čimbenika koji utječu na status hrvatskih
znanstvenih časopisa u bazi JCR-a.
Rad je pisan na engleskom jeziku, opremljen je sažetkom te popisom
citirane literature.
Iz predstavljenih znanstvenih radova pristupnice dr. sc. Maje Jokić,
razvidno je da vlastitu istraživačku znatiželju i napor usmjeruje
prema bibliometrijskim analizama, poglavito u polju biologije i
bio-tehničkih znanosti. Doprinos je njezinih istraživanja prije svega
u provjeri metoda bibliometrijske i citatne analize te u stvaranju
korpusa informacija na kojima se mogu graditi sinteze vezane uz
proučavanje znanstvene djelatnosti hrvatskih znanstvenika i
komunikabilnosti hrvatskih znanstvenih časopisa.
III. Ostalo
Sudjeluje u organizacijskim odborima domaćih skupova (1) i skupova s
međunarodnim sudjelovanjem (2) kao članica organizacijskog/programskog
odbora.
Aktivno je uključena u organizaciju stipendija za hrvatske
knjižničare, a i sama je bila korisnik međunarodne stipendije.
Recenzentica je većem broju članaka za hrvatske časopise te za
slovenski časopis Knjižnica. Članica je Upravnog vijeća Nacionalne i
sveučilišne knjižnice.
IV. Sažetak
Područje su stručnih i znanstvenih zanimanja dr. sc. Maje Jokić
istraživanja vezana uz dostupnost i korištenje znanstvenih
informacija, s naglaskom na praćenje i vrednovanje elektroničkih
izvora informacija i konzorcijalna povezivanja. Nadalje, zanima se za
načine komuniciranja u znanosti, scientometrijska istraživanja,
edukaciju korisnika knjižnica i mrežnih informacijskih usluga te
edukaciju knjižničnog osoblja i funkcioniranje knjižničnih sustava.
V. Mišljenje i prijedlog
Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju zaključujemo da pristupnica
dr. sc. Maja Jokić, znanstvena suradnica u području društvenih
znanosti, polje informacijskih znanosti, ispunjava sljedeće uvjete za
izbor u zvanje više znanstvene suradnice u području društvenih
znanosti, polje informacijske znanosti:
1. Udovoljava uvjetima iz čl. 42. stavka 3. ZZID-a
a) ima doktorat znanosti u području informacijskih znanosti
b) aktivna je znanstvenica i vodi znanstveni projekt Tekstovi baza
podataka hrvstakih znanstvenih časopisa – voditeljica projekta koji
financira Ministarstvo znanosti i tehnologije. Broj projekta 0132001.
(URL http://www.hnk.ffzg.hr/nsk2)
c) ima ukupno 9 objavljenih znanstvenih radova u časopisima i
publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom, i s njima po vrsnoći
izjednačenim časopisima i publikacijama, te 5 preglednih/znanstvenih
radova, i 1 nerazvrstan znanstveni rad, koji su značajnije utjecali na
razvoj bibliometrije kao teme u polju informacijskih znanosti. Ukupno
je uredila 1 knjigu, napisala 1 poglavlje u knjizi, 1 zbirku zadataka,
1 polupublikaciju te 19 stručnih radova.
d) uspješno je sudjelovala u znanstvenim projektima i programima
e) ima nove radove nakon izbora u zvanje znanstvene suradnice.
2. Udovoljava uvjetima iz čl. 74. stavka 3 ZVU-a
a) ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice:
ima doktorat znanosti, 16 znanstvenih/preglednih radova – u
međunarodno priznatim a u drugim znanstvenim publikacijama, od toga 9
objavljenih nakon njezina izbora u zvanje znanstvene suradnice
b) ima uvjete koje propisuje Rektorski zbor (vidjeti točku 3.)
c) ima izvedene znanstvene projekte koji značajno utječu na razvitak
bibliometrije kao teme u polju informacijskih znanosti
d) duži niz godina sudjeluje u izvođenju nastave na visokom učilištu
e) ima nove radove objavljene nakon izbora u zvanje znanstvene
suradnice (16 novih radova, od toga 9 znanstvenih)
3. Udovoljava uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno zvanje
više znanstvene suradnice u području društvenih znanosti:
a) održala je 6 priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga jedno na
međunarodnom skupu
b) izradila je tekst koji se koristi u nastavi na dodiplomskoj razini
c) pod njezinim vodstvom jedna je pristupnica izradila, a jedna
priprema magisterij
d) sudjeluje odnosno vodi znanstvene projekte
g) vodi kolegij na dodiplomskom studiju i sudjeluje u nastavi na
poslijediplomskom studiju kao suradnica i organizira međunarodne
skupove.
Stoga predlažemo da se dr. sc. Maja Jokić, znanstvena suradnica
izabere u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice u području
društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.
Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red. prof., predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić. Red. prof., članica Povjerenstva
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof., članica Povjerenstva
Popis knjiga, znanstvenih, preglednih i stručnih radova dr. sc. Maje
Jokić, znanstvene suradnice
Znanstveni radovi do izbora u zvanje znanstvene suradnice (15. travnja
1999.):
1.
Jokić, M. Kompjutorizirane baze podatak za područje zaštite
čovjekove okoline i analiza njihove korištenosti. //
Informatologia Yugoslavica, 21 3/4(1989), 133-136.
2.
Jokić, M. Information Value of Papers written in Slavonic
Languages in the MEDLINE database. // Online Review, 16, 1(1992),
17-27.
3.
Jokić, M. ; V. Borić. Znanstvena aktivnost na području botanike
mjerena kroz časopis Acta Botanica Croatiaca. // Acta Botanica
Croatiaca, 51(1992), 169-176.
4.
Jokić, M. Analysis of Users’ Search of CD ROM Databases in the
National and University Library in Zagreb. // Information
Processing and Management, 33, 6(1997), 785-802.
5.
Jokić, M. The Significance of Acta Adriatica in Scientific
Communication in the Field of Marine Biology, Fisheries and
Oceanography. // Acta Adriatica, 39, 1(1998), 81-90.
Znanstveni radovi nakon izbora u zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. Scientometric Evaluation of the Projects in Biology
funded by the Ministry of Science and Technology, Republic of
Croatia, in the 1991-1996 period. // Periodicum Biologorum, 102,
1(2000), 129-142.
2.
Jokić, M. Časopis Tekstil u pedesetogodišnjem razdoblju od 1952.
do 2000. godine: neki od bibliometrijskih pokazatelja. // Tekstil,
50, 12(2001), 614-622.
3.
Jokić, M. ; M. Andreis ; B. Klaić. Pedeset godina Kemije u
industriji: bibliometrisjki i scientometrijski prikaz. // Kemija u
industriji, 51, 3(2002), 116-122.
4.
Jokić, M. ; G. Sirotić. The Communicability of the Journal Acta
Botanica Croatica over the 1991-2000 period. // Acta Botanica
Croatica, 61, 2(2002), 221-230.
Znanstveni radovi do izbora u zvanje, objavljeni u nerecenziranim
publikacijama:
1.
Jokić, M. ; F. Bekavac-Lokmer. Zastupljenost suvremene
informacijske tehnologije u specijalnim knjižnicama Republike
Hrvatske. // Zbornik referatov za VII posvetovanje Sekcije za
specijalne knjižnice. Ljubljana : ZBDS, 1999. Str. 139-149.
Pregledni radovi do izbora u zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. ; D. Stančin-Rošić. Studija ”Korisnici i korištenje” u
Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. // Knjižnica, 40,
3/4(1996), 55-64.
Pregledni radovi nakon izbora u zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. Online baze podataka kao relevantni profesionalni izvori
informacija za novinare. // Medijska istraživanja, 5, 1(1999),
93-104.
2.
Komercijalne baze podataka dostupne tradicionalnom online
tehnikom, na CD ROM mediju i web-verziji. // Vjesnik biliotekara
Hrvatske, 42, 1/2(2001), 84-107.
3.
Tadić, M. ; M. Jokić. Primjena XML-a na primjeru tekstovne baze
hrvatskih znanstvenih časopisa. // Upravljanje informacijama u
gospodarstvu i znanosti: zbornik radova s Konferencije CROINFO
2001, Dubrovnik, 22-24. studeni 2001. Zagreb : Nacionalna i
sveučilišna knjižnica, 2001. Str. 113-121.
4.
Jokić, M. Quality Journals: Basic Evaluation Elements. //
Periodicum Biologorum, 104, 4(2002), 487-493.
5.
Jokić, M. Evaluation of Croatian Journals covered by the ISI
Databases. // Periodicum Biologorum, 105, 1(2003), 95-98.
Stručni radovi do izbora u zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. BSO: Opća shema za razvrstavanje (Broad System of
Ordering). // Informatika, 21, 4(1987), 235-240.
2.
Jokić, M. Bibliografske baze podataka za područje biomedicine. //
Lječnički vjesnik, 112, 1(1990), 59-62.
3.
Jokić, M. Uloga Nacionalne i sveučilišne biblioteke i specijalnih
biblioteka Republike Hrvatske u korištenju svjetskog znanja. //
III. Posvetovanje Sekcije za specijalne knjižnice Zveze
bibliotekarskih društev Slovenije, Ljubljana, 15-16 novembar,
1990. Ljubljana : ZBDS, 1990. Str. 265-272.
4.
Jokić, M. ; I. Gretić. Zastupljenost hrvatskih časopisa u
svjetskim sekundarnim izvorima (bazama podataka). // Zbornik 14.
posvetovanja o znanstvenih in strokovnih publikacijah in
polupublikacijah, Maribor, 16-18 decembar, 1991. Str. 169-175 – 4
tablice
5.
Jokić, M. Značaj LISA-e (Library and Information Science Abstract)
u praćenju literature o specijalnim knjižnicama. // IV.
Posvetovanje Sekcije za specijalne knjižnice Zveze bibliotekarskih
društev Slovenije, Ljubljana 5-6 novembar, 1992. Str. 166-173.
6.
Jokić, M. LISA na CD ROM-u. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 34,
1/4(1992), 169-176.
7.
Jokić, M. Baze podataka za područje grafičke industrije i dizajna.
// Acta Graphica, 6, 1(1994), 13-16.
8.
Jokić, M. ; F. Bekavac-Lokmer. Mjerila za vrednovanje kvalitete
usluga u specijalnim knjižnicama Republike Hrvatske. // Zbornik
referatov: V. Posvetovanje Sekcije za specijalne knjižnice Zveze
bibliotekarskih društev Slovenije, Ljubljana 10-11 novembar, 1994.
Str. 57-65.
9.
Jokić, M. The Education and Training of Librarians and Information
Professionals: Status in the Republic of Croatia. // FID News
Bulletin, 47, 2(1997), 54-58.
10.
Jokić, M. Evaluacija elektroničkih izvora informacija s
korisničkog stajališta. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti
suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture:
zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998.
Str. 69-80.
11.
Jokić, M. Časopis kao sredstvo komunikacije. // Sveučilišni
vjesnik, 44, 2/3(1998), 63-72.
12.
Jokić, M. National Information Policy in Croatia. // Proceedings
of the International Seminar “Information Provision: Politics and
Strategy, Wurtzburg, 1998. Str. 184-189.
Stručni radovi nakon izbora u zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. Komercijalne baze podataka za područje kemijskog
inženjerstva. // Kemija u industriji, 48, 11(1999), 403-409.
2.
Jokić, M. Osvrt na Pravilnik o mjerilima vrednovanja časopisa i
publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po
vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija. // Sveučilišni
vjesnik, 46, 1/2(2000), 7-14.
3.
Jokić, M. Informacijske usluge i službe za mala i srednja poduzeća
s posebnim naglaskom na stanje u Hrvatskoj. // Zbornik radova s
Konferencije CROINFO 2000, Dubrovnik 16-18. listopada 2000. Str.
142-150.
4.
Jokić, M. Consortia in Croatia. // LIBER Quarterly: the Journal of
European Reasearch Libraries, 11, 1(2001), 129-142.
5.
Jokić, M. Obrazovanje korisnika specijalnih i visokoškolski
knjižnica: stanje u Hrvatskoj. // Zbornik referatov IX.
Posvetovanja Sekcije za specijalne knjižnice Zveze bibliotekarskih
društev Slovenije, Ljubljana, 14-15. novembar, 2002. Str. 107-116.
6.
Jokić, M. Konzorcijalni pristup: model nabavne politike. //
Specijalne knjižnice: izvori i korištenje znanja: zbornik radova i
priloga s 4. dana specijalnog knjižničarstva Hrvatske, Opatija,
10. i 11. travnja 2002. Str. 25-31.
7.
Jokić, M. Što znači biti zastupljen, a što citiran u bazama
podataka ISI-a (Institut for Scientific Information)? // Kemija u
industriji, 52, 1(2003), 17-19.
Poglavlje u knjizi – nakon izbora u znanstveno zvanje znanstvene
suradnice:
1.
Mužić, V. ; M. Matijević ; M. Jokić. Istraživati i objavljivati:
elementi metodološke pismenosti u pedagogiji. Zagreb : Hrvatski
pedagoško-književni zbor, 2003. M. Jokić je autorica 7. poglavlja:
Međunarodna referiranost časopisa, citiranje i ključne riječi.
Str. 21- 29.
Polupublikacije
1.
Sveučilišna knjižnica u Splitu: program koncepta i
prostorno-funkcionalna organizacija nove zgrade. / priredili M.
Jokić, P. Krolo, I. Kuić, M. Mihalić, R. Pleić, D. Pšenice i J.
Stipanov. Split, 2001. 78. str.
Urednički rad – do izbora u znanstveno zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. Online baze podataka na CD-ROM-u u Republici Hrvatskoj.
/ uredila M. Jokić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka,
1994.
Priručnici – nakon izbora u znastveno zvanje znanstvene suradnice:
1.
Jokić, M. ; T. Bašić-Zaninović. Zbirka zadataka iz biologije za
razredbene ispite. Zagreb : Školska knjiga, 2000. (nije priloženo)
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta
predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača
za područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti,
grana teorija i povijest književnosti, predmeti Poznavanje medija i
Osnove semiotike na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća imenovani u stručno
povjerenstvo podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Mirko Petrić rođen je 1961. u Splitu. Na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1987. dvopredmetni studij
komparativne književnosti i engleskoga jezika i književnosti. Na istom
fakultetu, u Sveučilišnom centru za poslijediplomske studije u
Dubrovniku, završio je 1995. poslijediplomski studij amerikanistike i
stekao stručni naziv magistra društvenih, humanističkih i teoloških
znanosti iz područja filologije, obranivši rad pod naslovom Američke
knjige i knjižnice u inozemstvu: semiotički pristup. Tijekom i nakon
studija koristio je nekoliko stipendija i usavršavao se na prestižnim
inozemnim obrazovnim institucijama kao što su: Università italiana per
stranieri, Perugia (1985.), Università degli studi di Bologna (1990,
2000.), Freie Universität Berlin (1991.) i Karl-Franzens-Universität
Graz (1993-94.). Od 1980. objavljuje kritike i osvrte u hrvatskim
medijima (Slobodana Dalmacija, Vjesnik, Večernji list, Danas, Zarez,
Nacional), a osobito su zapaženi njegovi publicistički tekstovi u
Forumu, kulturnom prilogu Slobodne Dalmacije, gdje surađuje od 2002.
Nastavnu djelatnost započinje 1997. kao vanjski suradnik na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija i Odsjeku za nastavnički studij likovne
kulture Umjetničke akademije u Splitu. U istom statusu predaje i na
Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru (u
razdoblju od 1997. do 2000.), kao i na Zavodu za dizajn tekstila i
odjeće Tekstilno-tehnološkog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
(1999-2000.). Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu zaposlen
je od 1999. godine, i to u svojstvu predavača za kolegije Poznavanje
medija i Osnove semiotike. Član je nekoliko domaćih i inozemnih
semiotičkih udruga.
Petrićeva je znanstvena djelatnost iznimno plodna. Nakon izbora u
zvanje predavača objavio je pet znanstvenih radova u suautorstvu s I.
Tomić-Koludrović i I. Mitrović. Svi su radovi priloženi uz natječajnu
dokumentaciju, napisani na engleskom jeziku i objavljeni u relevantnim
inozemnim časopisima i zbornicima. Objavio je i desetak stručnih
radova u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na dvanaest međunarodnih
znanstvenih skupova, često kao član programskoga i organizacijskog
odbora. U razdoblju od 2001. do 2003. bio je voditelj međunarodnog
projekta Novi mediji i novi politički prostor u tranzicijskim zemljama
(ALIS, The British Council i MZ RH), zadužen za koordinaciju njegove
matične institucije i srodnog odsjeka (Department of Media Arts
University of Luton). Istraživački rad na tom projektu posvetio je
temi utjecaja movih medija na javnu sferu. Od 2001. suradnik je na
projektu Novi mediji: sociološki, estetski i tehnološki aspekti,
odobrenom od strane MZT RH (gl. istr. dr. sc. I. Tomić Koludrović ),
gdje je zadužen za semiotičke aspekte interdisciplinarne teme na kojoj
su okupljeni još sociologinja i računalni znanstvenik. Nastavna
djelatnost Mirka Petrića jednako je plodna: jedan je od urednika
elaborata o osnivanju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu,
suautor programa Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija, autor
programa kolegija što ih predaje, predstojnik Odsjeka (2000-2002.),
koordinator i suorganizator nekoliko arhitektonsko-dizajnerskih
radionica, međunarodnih konferencija, gostovanja inozemnih predavača
na matičnoj instituciji i okruglih stolova. Održao je desetak javnih
pozivnih predavanja i bio mentor tri diplomska rada.
Stoga zaključujemo da mr. sc. Mirko Petrić svojom znanstvenom i
nastavnom djelatnošću ispunjava sve zakonski propisane uvjete (radno
iskustvo, broj objavljenih znanstvenih rad, nastavna djelatnost itd.)
potrebne za izbor u zvanje višega predavača za područje humanističkih
znanosti, polje znanosti o književnosti, grana teorija i povijest
književnosti, predmeti Poznavanje medija i Osnove semiotike na
Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
U Zagrebu, 25. listopada 2004. Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Dean Duda, izv. prof.
dr.sc. Ante Peterlić, red. prof
dr.sc. Zvonko Maković, izv.prof.
Izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju
uvjeta za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na
Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (pristupnik: Mirko Petrić)
prihvaćen je na sjednici Odsjeka za komparativnu književnost dana 29.
listopada 2004.
Mirko Petrić
ZNANSTVENI l STRUČNI RADOVI
Znanstveni radovi
Prije prethodnog izbora u zvanje (1999):
Petrić, Mirko (1995) "Judging a Book by Its Cover: The Visual
Reception of American Literature", u Grosman, Meta, ur., American
Literature for Non-American Readers. Frankfurt am Main: Peter Lang,
str. 177-187 (poglavlje u knjizi).
Petrić, Mirko (1997) "In Search of the Intentio Mediatoris",
Semiotische Berichte sv. 21, br. 2; str. 183-191 (članak, znanstveni
rad).
Nakon izbora u zvanje (od 1999 - 2003):
Petrić, Mirko; Tomic-Koludrovic, Inga; Mitrovic, Ivica (2001), "A
Missing Link: The Role of Semiotics in Multiagent Enviroments", u
Nack, Frank, ur. Cosign 2001 Proceedings. Amsterdam: Stichting Centrum
voor VViskunde en Informatica, str.108-112 (članak, znanstveni rad u
zborniku skupa s međunarodnom recenzijom).
Tomic-Koludrovic, Inga; Mitrovic, Ivica; Petrić, Mirko (2001)
"Interaction in a Hvbrid Societv: A Terminological Footnote", Sozionik
aktuell sv.1, br. 3; 60-67 (članak, znanstveni rad).
Tomic-Koludrovic, Inga; Petric, Mirko; Mitrovic, Ivica (2002), "Mixed
Realitv or One Realitv: A Socio-Semiotic Approach to Hvbrid Multiagent
Environments", JASSS The Journal of Artificial Societies and Social
Simulation. sv. 5, br 1, str. 40-55 (članak, znanstveni rad, CC
časopis).
Tomic-Koludrovic, Inga; Mitrovic, Ivica; Petric, Mirko (2002)
"Habitus, Lifestvle, Subcultural Style: Developing Style Engines of
Socially Intelligent Agents", u Lindemann, Gabriela; Jonker,
Catholijn; Timm, Ingo J., ur., MASHO '02: Modelling Artificial
Societies and Hvbrid Organizations / Berlin: MASHO '02, str. 11-20
(članak, znanstveni rad u zborniku skupa s međunarodnom recenzijom).
Petric, Mirko; Tomic-Koludrovic, Inga; Mitrovic, Ivica (2002)
"Metanarratives and Believable Behavior: Developing Social Attitude
Engines of Socially Intelligent Agents" u Lindemann, Gabriela; Moldt,
Daniel; Paolucci, Mario ; Yu, Bin, ur., International VVorkshop on
Regulated Agent-Based Social Svstems: Theories and Applications
(RASTA'02). Hamburg : Bibliothek Des Fachbereichs Informatik,
Universitat Hamburg, str. 61-70 (članak, znanstveni rad u zborniku
skupa s međunarodnom recenzijom).
Stručni radovi
Nakon izbora u zvanje (izbor)
Petrić, Mirko (1999) »Komuniciranje je teška industrija« », Zarez,
sv.1, br.17, str. 12 (stručni rad, prikaz).
Petrić, Mirko (1999) "Strojevi i ljudi", Zarez, sv.1, br.20, str. 20
(stručni rad, prikaz).
Petrić, Mirko (2000) "Semiotika - fizika 21. stoljeća?", Glasnik
Sveučilišta u Splitu, sv 3., br.4, str. 31-32 (stručni rad, prikaz).
Petrić, Mirko (2000) "Građani terminali i virtualna politika", Zarez,
sv. 2, br.26, str. 18 (stručni rad, prikaz).
Petrić, Mirko (2000) "Dokidanje hijerarhija", Zarez, sv.2, br.42, str.
20 (stručni rad, prikaz).
Petrić, Mirko (2000) "Semiotika je praktična", Glasnik Sveučilišta u
Splitu, sv. 4, br. 5, str. 34-37 (stručni rad).
Petrić, Mirko (2001) "Semiotika za kraj stoljeća", Zarez, br. 48
(stručni rad, osvrt).
Petrić, Mirko (2001)" Both Semiotics and Cognitivism?",
Film-Philosophv sv.5, br.11; str 1-13 (stručni rad, osvrt).
Petrić, Mirko (2002) "Review of Roy Ascott (ed.) Art, Technologv,
Consciousness: [email protected] (Bristol and Portland: Intellect, 2000)",
Convergence: The Journal of Research into New Media Technologies sv.
8, br. 1, 112-114 (stručni rad, osvrt).
Petrić, Mirko (2002) "Design Education: A Dialogue Across Cultures",
Icograda eNews, br. 20/02, 19. svibnja 2002.
(stručni rad, osvrt).
PRIOPĆENJA NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
Prije prethodnog izbora u zvanje (1999):
Petrić, Mirko, "Judging a Book by its Cover: The Visual Aspects of
American Literature", međunarodna konferencija American Literature for
Non-Americans. Villa Serbioni, the Rockefeller Center, Bellagio, 4.
lipnja 1992. (znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko, "In Defense of the lvory Tovver: Neo-Marxism and the
Real VVorld", godišnja konferencija Austrian Association for American
Studies na temu America and the Left. Karl-Franzens-Universitat, Graz,
21. studenoga 1992. (znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko, "Three Definitions of Mass Culture: The Paperback and
America", godišnja konferencija French Association for American
Studies na temu U.S. Mass Culture. Chantillv, 22. svibnja 1993.
(znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko, "Semiotics of American Culture: A Contradiction in
Terms?", godišnja konferencija Austrian Association for American
Studies na temu American Studies and Ideologv. Universitat Klagenfurt,
Klagenfurt, 14. studenoga 1993. (znanstveni skup s međunarodnom
recenzijom).
Nakon izbora u zvanje (od 1999 - 2003):
Petrić, Mirko, "Why Buildings Fali Down: A Semiotic Interpretation",
Sign Processes in Complex Svstems - 7th International Congress of the
International Association for Semiotic Studies. Dresden, 8. listopada
1999. (znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko, "Tovvards a Dialogue with Historv: Semiotics of
Architectural Scripts", Congres Internacional: El Futur de
l'Arguitecte (Ment. Territori. Societat. Barcelona, 8. lipnja 2000.
(znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko, "Humans and Machines: New Problems for a Semiotic
Aesthetic", godišnja konferencija The Society for Literature and
Science na temu Media: Old and New. Atlanta, 9. listopada 2000.
(znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
Petrić, Mirko; Tomić-Koludrović, Inga; Mitrović, Ivica, "A Missing
Link: The Role of Semiotics in Multiagent Environments", COSIGN 2001.
1st Conference on Computational Semiotics for Games and New Media,
Amsterdam, 12. rujna 2001. (znanstveni skup s međunarodnom
recenzijom).
Petric, Mirko, "Missing Narratives: The Notion of Grand Recit in
Artificial Agent Modelling", godišnja konferencija The Society for
Literature and Science na temu Technologies. Bodies. Narratives.
Buffalo, NY, 14. listopada 2001. (znanstveni skup s međunarodnom
recenzijom).
Petric, Mirko; Tomić-Koludrović, Inga; Mitrović, Ivica, "Identites on
the Net: Gender and National Stereotvpes on Croatian Internet
Portals", godišnji kongres Hrvatskog sociološkog društva:
Globalizacija i hrvatsko društvo, Zagreb, 16. studenog 2001.
(znanstveni skup s domaćom recenzijom).
Petric, Mirko; Leaning, Marcus; Mitrović, Ivica, "From Public Sphere
to Foreign Monopolv: The Internet in Croatia in the 1990s", godišnji
kongres Hrvatskog sociološkog društva: Globalizacija i hrvatsko
društvo, Zagreb, 16. studenog 2001. (znanstveni skup s domaćom
recenzijom).
Leaning, Marcus; Tomić-Koludrović, Inga; Petric, Mirko, "New Media and
New Political Space in Croatia", godišnji kongres Hrvatskog
sociološkog društva: Globalizacija i hrvatsko društvo, Zagreb, 16.
studenog 2001. (znanstveni skup s domaćom recenzijom).
Petric, Mirko, "Semiotics as Techno-Science: From Societv to
Technologv and Back", 16th Annual Conference of the Societv for
Literature and Science Pasadena, ČA, 12. listopada 2002. (znanstveni
skup s međunarodnom recenzijom).
Petric, Mirko; Tomic-Koludrovic, Inga, "From a Sociological Point of
View: Evaluative Criteria in the Field of Sociallv Intelligent Agent
Modeling" 16th Annual Conference of the Societv for Literature and
Science. Pasadena, ČA, 13. listopada 2002. (znanstveni skup s
međunarodnom recenzijom).
Petric, Mirko; Tomić-Koludrović, Inga, "The Marriage of War and the
Internet: The Croatian Experience", godišnji kongres Hrvatskog
sociološkog društva, 7. prosinca 2002. (znanstveni skup s domaćom
recenzijom).
Tomic-Koludrovic, Inga; Petric, Mirko, "Reflexive Sociologv as
Reflexive Techno-Science", International conference Social Science
Bevond Bourdieu. Universitv of East London, 19. lipnja 2003.
(znanstveni skup s međunarodnom recenzijom).
SUDJELOVANJE U ZNANSTVENIM PROJEKTIMA
Prije prethodnog izbora u zvanje (1999):
Vizualni stil hrvatskog postkomunizma. Institut Otvoreno društvo -
Hrvatska, 1997. (voditelj projekta).
Nakon izbora u zvanje (od 1999 - 2003):
Novi mediji: sociološki, estetski i tehnološki aspekti. Ministarstvo
znanosti i tehnologije, projekt 0215001 (od 2001. - ), glavna
istraživačica dr. Inga Tomić-Koludrović. Suradnik na projektu, zadužen
za semiotička istraživanja u okviru interdisciplinarne suradnje
sociologinje, semiotičara i računalnog znanstvenika.
Novi mediji i novi politički prostor u tranzicijskim zemljama.
Academic Link Interchange Scheme (ALIS), The British Council i
Ministarstvo znanosti i tehnologije RH, 2001.-2003. Voditelj projekta,
zadužen za koordinaciju suradnje Odsjeka za dizajn vizualnih
komunikacija Umjetničke akademije Split i Department of Media Arts
University of Luton. U okviru projekta radi na temi utjecaja novih
medija na javnu sferu.
ČLANSTVA U ODBORIMA ZNANSTVENIH SKUPOVA
Član programskog odbora COSIGN 2002 - 2nd Conference on Computational
Semiotics for Games and New Media. Augsburg, 2. - 4. rujna 2002.

Član programskog odbora COSIGN 2003 - 3rd Conference on Computational
Semiotics for Games and New Media. Middlesbrough, 10. -12. rujna 2003.

Član programskog i organizacijskog odbora međunarodne konferencije
Design Education: A Dialogue Across Cultures. Split, 28. veljače - 2.
ožujka 2002. Suurednik (s dr. Inga Tomić-Koludrović) knjige sažetaka
(ISBN 953-6617-13-7).
Član programskog odbora International VVorkshop on Regulated
Agent-Based Social Svstems (AMAS 2002, First International Joint
Conference on Autonomous Agents and Multi-Agent Svstems, Bologna, 15.
-19. srpnja 2002.
RAD U SVEUČILIŠNOJ NASTAVI
Akademska godina 1997./1998.
Predaje kolegij Poznavanje medija na Odsjeku za dizajn vizualnih
komunikacija i kolegij Vizualne komunikacije na Odsjeku za nastavnički
studij likovne kulture Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu
(vanjska suradnja).
Predaje kolegije Deskriptivna gramatika 1 i 2 na Odsjeku za engleski
jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska suradnja).
Akademska godina 1998./1999.
Predaje kolegije Poznavanje medija i Osnove semiotike na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija, te kolegij Vizualne komunikacije na
Odsjeku za nastavnički studij likovne kulture Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu (vanjska suradnja).
Predaje kolegije Deskriptivna gramatika 1 i 2 na Odsjeku za engleski
jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska suradnja).
Akademska godina 1999./2000.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike i Vizualne
komunikacije II (Semiotika slike) na Odsjeku za dizajn vizualnih
komunikacija, te kolegij Vizualne komunikacije na Odsjeku za
nastavnički studij likovne kulture Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu.
Predaje kolegij Deskriptivna gramatika 1 (Morfologija) na Odsjeku za
engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska
suradnja).
Akademska godina 2000./2001.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike, Vizualne
komunikacije II (Semiotika slike) i Semiotika tiska na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu.
Predaje kolegij Vizualne komunikacije sa semiotikom pri Zavodu za
dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
RAD U SVEUČILIŠNOJ NASTAVI
Akademska godina 1997./1998.
Predaje kolegij Poznavanje medija na Odsjeku za dizajn vizualnih
komunikacija i kolegij Vizualne komunikacije na Odsjeku za nastavnički
studij likovne kulture Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu
(vanjska suradnja).
Predaje kolegije Deskriptivna gramatika 1 i 2 na Odsjeku za engleski
jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska suradnja).
Akademska godina 1998./1999.
Predaje kolegije Poznavanje medija i Osnove semiotike na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija, te kolegij Vizualne komunikacije na
Odsjeku za nastavnički studij likovne kulture Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu (vanjska suradnja).
Predaje kolegije Deskriptivna gramatika 1 i 2 na Odsjeku za engleski
jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska suradnja).
Akademska godina 1999./2000.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike i Vizualne
komunikacije II (Semiotika slike) na Odsjeku za dizajn vizualnih
komunikacija, te kolegij Vizualne komunikacije na Odsjeku za
nastavnički studij likovne kulture Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu.
Predaje kolegij Deskriptivna gramatika 1 (Morfologija) na Odsjeku za
engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru (vanjska
suradnja).
Akademska godina 2000.72001.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike, Vizualne
komunikacije II (Semiotika slike) i Semiotika tiska na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu.
Predaje kolegij Vizualne komunikacije sa semiotikom pri Zavodu za
dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
Akademska godina 2001./2002.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike i Semiotika tiska
na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu.
Predaje kolegij Vizualne komunikacije sa semiotikom pri Zavodu za
dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
Akademska godina 2002./2003.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike i Semiotika tiska
na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu.
Akademska godina 2003./2004.
Predaje kolegije Poznavanje medija, Osnove semiotike i Semiotika tiska
na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu.
Predaje kolegij Vizualne komunikacije sa semiotikom pri Zavodu za
dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
MENTORSTVO DIPLOMSKIH RADOVA
Vedrana Nagy, Web dizajn i primjena Interneta u nastavi, rad obranjen
19. prosinca 2000. na Odsjeku za nastavnički studij likovne kulture
Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.
Ante Jelavić, Umjetnost i socijalna praksa tatauirania. rad obranjen
21. prosinca 2000. na Odsjeku za nastavnički studij likovne kulture
Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.
Ana Kaštelan, Dizajn vojnih odora, rad obranjen 3.srpnja 2001. na
Odsjeku za nastavnički studij likovne kulture Umjetničke akademije
Sveučilišta u Splitu.
Mirko Petrić
IZVANNASTAVNA DJELATNOST l RAD NA UNAPRJEĐENJU NASTAVE
Prije prethodnog izbora u zvanje (1999):
Suurednik elaborata o osnivanju Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu (1997).
Koautor programa Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke
akademije Sveučilišta u Splitu (s doc. Gorkim Žuvelom, 1997).
Autor programa kolegija Poznavanje medija, Osnove semiotike, Semiotika
tiska i Vizualne komunikacije II (Semiotika slike) na Odsjeku za
dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu (1997).
U zimskom semestru 1997/1998. kao prvi v.d. pročelnika Odsjeka za
dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u
Splitu organizirao rad odsjeka i nabavku kompjutorske opreme za
izvođenje nastave grafičkog dizajna.
Priredio knjižice o prijemnim ispitima za upis u akademsku godinu
1998./1999., 1999./2000., 2000./2001. i 2001./2002., brošuru o
Umjetničkoj akademiji 1998/1999., te priloge Umjetničke akademije u
Sveučilišnom godišnjaku Sveučilišta u Splitu za akademsku godinu
1997./1998. i akademsku godinu 1998./1999.
Organizirao gostovanje umjetnika Martina Creeda (Velika Britanija) na
Umjetničkoj akademiji (1998.)
Predstavnik Umjetničke akademije u Povjerenstvu za znanstveno-nastavnu
literaturu Sveučilišta u Splitu (od 6. travnja 1999).
Organizirao Otvoreni seminar Umjetničke akademije na temu "Dizajn i
kultura u devedesetima" (21-22. svibnja 1999., uz sudjelovanje
nastavnika Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu i profesora Ante
Vladislavića s Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).
Nakon izbora u zvanje (od 1999 - 2003):
Autor koncepta, koordinator i suorganizator arhitektonsko-dizajnerske
radionice "Alternative 1999" (Stari Grad, otok Hvar, 22.-31. kolovoza
1999.), uz sudjelovanje studenata i studentica te nastavnika
Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu i Fakultete za arhitekturo
Univerze v Ljubljani, te arhitekata i dizajnera arhitektonske tvrtke
Produkcija 004 iz Zagreba i studija za grafički dizajn «Armanda &
Geisler» iz Beča.
Predstojnik Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke
akademije Sveučilišta u Splitu (od lipnja 2000. do prosinca 2002.)
Sindikalni povjerenik Umjetničke akademije Split od lipnja 2001. do
veljače 2003.)
Koordinator i suorganizator arhitektonsko-dizajnerske radionice
"Alternative 2000" (Stari Grad, otok Hvar, 27. kolovoza - 6. rujna
2000.), uz sudjelovanje studenata i studentica te nastavnika
Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, Fakultete za arhitekturo i
Biotehniške fakultete Univerze v Ljubljani, Arhitektonskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, arhitekata i dizajnera arhitektonske tvrtke
Produkcija 004 iz Zagreba i studija za grafički dizajn «Armanda &
Geisler» iz Beča).
Koordinator sudjelovanja Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu u
manifestaciji Indiscipline (Bruxelles, studeni 2000.), sudjelovanje u
web-castingu rasprave na temu «Globalizacija» (2. studenoga 2000.)
Koordinator i suorganizator arhitektonsko-dizajnerske radionice
"Alternative 2001" (Stari Grad, otok Hvar, 29. rujna do 9. listopada
2001), uz sudjelovanje studenata i studentica te nastavnika Umjetničke
akademije Sveučilišta u Splitu, te mentora iz studija za grafički
dizajn «Armanda & Geisler» iz Beča).
Koordinator Međunarodne konferencije "Design Education: A Dialogue
Across Cultures" (Umjetnička akademija, Split, 28. veljače - 2. ožujka
2002.), uz sudjelovanje sljedećih referenata/referentica: Alastair
Macdonald (Glasgow Šchool of Art), Angela McRobbie (Goldsmiths
College, London), Boštjan Botas Kenda (Studiobotas, Ljubljana),
(Studij dizajna Sveučilišta u Zagrebu), Julia Cassim (Royal College of
Art, London), Juri Armanda (Armanda & Geisler, Wien), Lucille Tenazas
(California College of Arts and Crafts, San Francisco), Marco Brizzi
(Facolta di architettura, Universita degli studi di Firenze), Martin
Krampen (prof. emeritus, Hochschule der Kunste, Berlin), Mathias Fuchs
& Svlvia Eckermann (Sibelius Akatemia, Helsinki), Michael Kneidl
(Fachochschule Dornbirn), Mieke Gerritzen (Sandberg Institute,
Amsterdam), Mikula Radman (freelance, Pariš), Mirko Petrić (Umjetnička
akademija, Split), Richard Kimbell (Goldsmiths College, London),
Steffen P. Walz (Hochschule fur Gestaltung und Kunst, Zurich), Sun-Hea
Choi (Napier University, Edinburgh), Tadej Glažar (Fakulteta za
arhitekturo, Univerza v Ljubljani), Toni Adamić (Elevator, Split),
Ante Tonči Vladislavić (Tekstilno-tehnološki fakultet, Zagreb), Zlatko
VVurzberg (Futura, Zagreb).
Organizator okruglog stola na temu "Studirati dizajn u Hrvatskoj", uz
sudjelovanje sljedećih diskutanata i diskutantica: Ivan Doroghv
(Studij dizajna Sveučilišta u Zagrebu), Zlatko Kapetanović (Studij
dizajna Sveučilišta u Zagrebu), Feđa Vukić (Studij dizajna Sveučilišta
u Zagrebu), Ante Tonči Vladislavić (Tekstilno-tehnološki fakultet,
Zagreb), Nina Režek (Tekstilno-tehnološki fakultet, Zagreb), Jesenka
Pibernik (Grafički fakultet, Zagreb), Tomislav Lerotić (Umjetnička
akademija, Split), Mirko Petrić (Umjetnička akademija, Split), Ira
Payer-Baletić (Hrvatsko dizajnersko društvo). Moderatorica rasprave
bila je dr. Inga Tomić-Koludrović.
Organizator seminara Jullie Cassim (Royal College of Art, London) na
temu "Inkluzivni dizajn", na Umjetničkoj akademiji u Splitu, 3. i 4.
ožujka 2002.
Organizirao gostovanja sljedećih inozemnih predavača i predavačica na
Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u
Splitu: Mare Mercier (2000), Caren Kunningham, Vivian Paradis i Peter
Bilak (2001), Georg Schoellhammer i Aaf Van Essen (2002), Mirko Ilic,
Juri Armanda i Konstantin Akinsha (2003).
Prijevodi i stručna redaktura, te priređivanje Glosarija uličnih
stilova u zborniku Moda: povijest, sociologija i teorija mode, ur. M.
Cvitan-Černelić, Dj. Bartlett, AT. Vladislavić, Zagreb: Školska
knjiga, 2002.
Član radne grupe za izmjene nastavnog programa, Zavod za dizajn
tekstila i odjeće, Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u
Zagrebu (2003.)
Imenovan u Povjerenstvo za znanstveno-nastavnu literaturu Sveučilišta
u Splitu (28. svibnja 2003).
Suorganizator tečaja i studijskog boravka na otoku Hvaru Uniadrion
Training Course for Experts in Development, Programming and Management
of Cultural Tourism in the Adriatic-lonian Regions (Universita degli
studi di Bologna, Sveučilište u Splitu, Centar za kulturu Stari Grad),
Stari Grad, 5.-10. listopada 2003.
Mirko Petrić
JAVNA l POZVANA PREDAVANJA
Prije prethodnog izbora u zvanje (1999):
"Sociološke implikacije transformacija masovne kulture", Hrvatsko
sociološko društvo - ogranak Split, Tvrđava na Gripama, 20. travnja
1993.
"Politička korektnost i svakodnevni jezik", Hrvatsko sociološko
društvo -ogranak Split, Tvrđava na Gripama, 11. svibnja 1993.
"What You See & What You Get: Media Representations of the Wars in
Former Vugoslavia", Institut fur Amerikanistik,
Karl-Franzens-Universitat Graz, 18. studenoga 1993.
"Intellectuals and the War", Institut fur Amerikanistik,
Karl-Franzens-Universitat Graz, studenoga 1994.
"Learning from Las Vegas, Part 2", Međunarodni arhitektonski seminar o
Dioklecijanovoj palači 1700 + (organizatori: Grad Split, Berlage
Institut Amsterdam), Velika dvorana Tvrđave na Gripama, Split, 8.
rujna 1997.
"Semiotička interpretacija razlike između logotipa i znaka", nastupno
predavanje za izbor u zvanje predavača, Umjetnička akademija
Sveučilišta u Splitu, 20. listopada 1998.
Nakon izbora u zvanje (od 1999 - 2003):
"Signs of Power: Parks and Squares in an Authoritarian Post-communist
Regime", Maison post-diplome, Ecole regionale des Beaux-artes Nantes,
Nantes, 7. siječnja 1999.
"Propaganda, semiotika, etika", u okviru Otvorenog seminara Umjetničke
akademije "Dizajn i kultura u devedesetima", Velika dvorana Tvrđave na
Gripama, Split, 22. svibnja 1999.
"Prema dijalogu s poviješću: semiotika arhitektonskih zapisa",
Međunarodna arhitektonsko-dizajnerska radionica "Alternative 1999",
Palača Biankini, Stari Grad, 23. kolovoza 1999.
"Medij plakata u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća", Zavod za
dizajn tekstila i odjeće, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, 10. svibnja 2000.
"The Practice of Theory: Teaching Design in the Land of Anti-Design",
Međunarodna konferencija Design Education: A Dialogue Across Cultures,
Umjetnička akademija, Split, 1. ožujka 2002.
"A Dialogue Across Cultures: Design Education in a Globalized
Context", The Icograda Inaugural Education Symposium, Brno, 20. lipnja
2002.
"Researching New Media: An Alternative Perspective", Centre for
International Media Analvsis Research Seminar, Universitv of Luton,
24. lipnja 2002.
"Communication models", Uniadrion Training Course for Experts in
Development, Programming and Management of Cultural Tourism in the
Adriatic-lonian Regions, Universita degli studi di Bologna, 19. ožujka
2003.
"Izazov umjetnih društava", s Ingom Tomić-Koludrović i Ivicom
Mitrovićem, Klub studenata sociologije, Sveučilište u Zadru, 19.
svibnja 2003.
"The Medium of the Poster and Advertising: Two Gase Studies",
Uniadrion International Summer School, Cervia, 1. rujna 2003.
"Visual Identities: Logotvpes, Signs, Typography", Uniadrion
International Summer School, Cervia, 2. rujna 2003.
"Visual ldentity for Cultural Tourism: The Example of Stari Grad",
Uniadrion Training Course for Experts in Development, Programming and
Management of Cultural Tourism in the Adriatic-lonian Regions, Stari
Grad, 6. listopada 2003.
"An Analysis of Web Pages Advertising Tourism" (s Ivicom Mitrovićem),
Uniadrion Training Course for Experts in Development, Programming and
Management of Cultural Tourism in the Adriatic-lonian Regions, Stari
Grad, 6. listopada 2003.
"Communication Skills: Advocacy and Lobbying" (s Ingom
Tomić-Koludrović), Uniadrion Training Course for Experts in
Development, Programming and Management of Cultural Tourism in the
Adriatic-lonian Regions, Stari Grad, 10. listopada 2003.
"Dizajn i politika: politička komunikacija u predizbornoj kampanji" (s
Tomislavom Lerotićem i Ivicom Mitrovićem), Klub studenata sociologije,
Sveučilište u Zadru, 20. studenoga 2003.
"Kulturni turizam u Starom Gradu", Tribina Ekološke udruge
"Pulentada", Stari Grad, 31. siječnja 2004.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Peje
Ćoškovića za izbor u
znanstveno zvanje
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
imenovalo nas je na sjednici od 9. veljače 2004. u stručno
povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Peje
Ćoškovića za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika
ili znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje povijest. Nakon uvida u natječajni materijal,
podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Pejo Ćošković rođen je u Domaljevcu kraj Bosanskog Šamca 12. travnja
1952. Studij povijesti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u
Beogradu 1978., na kojem je magistrirao 1986. s radom Bosanska
kraljevina u prijelomnim godinama 1443.-1446. i doktorirao 1988. s
disertacijom pod naslovom Ustrojstvo "Crkve bosanske" i njezina uloga
u XV. stoljeću. Nakon rada u srednjoj školi prelazi 1981. u Institut
za historiju u Banja Luci, a od 1989. zapošljava se na Pedagoškoj
akademiji u istom gradu. Nakon otkaza u studenom 1992. oko godinu dana
je bez posla, da bi 1993. bio primljen u Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, gdje i danas radi, prvo kao stariji stručni suradnik, a od
1996. kao urednik. Dok je bio zaposlen u Banja Luci, bio je 1988.
izabran u zvanje znanstvenog suradnika, a godinu dana kasnije u
nastavno zvanje profesora više škole. Godine 2002. izabran je u
Sarajevu za docenta na Filozofskom fakultetu, na kojem drži nastavu iz
predmeta Povijest srednjovjekovne Bosne.
Pejo Ćošković autor je dviju knjiga, niza rasprava i velikog broja
enciklopedijskih članaka.
Knjiga Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443.-1446., Banja
Luka 1988. djelomično je izmijenjen i dopunjen magistarski rad u kojem
autor na temelju objavljenih izvora i literature obrađuje početne
godine vladavine kralja Stjepana Tomaša. Na istoj se vrsti građe
temelji i druga Ćoškovićeva knjiga, Susret sa zagubljenom poviješću –
područje Bosanske Gradiške u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 2001.,
u kojemu je prvi put sustavno obrađena srednjovjekovna prošlost
bosanskogradiške mikroregije.
Većina Ćoškovićevih znanstvenih radova posvećena je povijesti Bosne u
15. stoljeću, pitanjima vezanima uz Crkvu bosansku i široj banjalučkoj
regiji. Prvoj skupini pripadaju radovi: "O dolasku Stjepana Tomaša na
vlast i njegovom međunarodnom priznanju", Istorijski zbornik 5 (1985)
5, 7-35; "Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić", Croatica christiana
periodica 37 (1996), 57-81 i "Bosna na prijelomu stoljeća i potvrda
državnih granica 1406.", Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 31
(2002), 57-81.
Drugoj skupini, koja je tematski usko vezana uz prvu, pripadaju
radovi: "O gostima 'Crkve bosanske'", Istorijski zbornik 4 (1983) 4,
7-40; "Tomašev progon sljedbenika Crkve bosanske 1459.", Migracije i
Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990, 43-50; "Krstjanin Vlatko Tumurlić
i njegovo doba (1403.-1423.), Croatica christiana periodica 35 (1995),
1-54; "Ustrojstvo Crkve bosanske", Zbornik radova o fra Anđelu
Zvizdoviću, Sarajevo-Fojnica 2000, 61-83; "Četvrt stoljeća
historiografije o Crkvi bosanskoj", Posebna izdanja ANUBiH CXX,
Odjeljenje društvenih nauka 36, Sarajevo 2003, 31-54; "Interpretacija
Kniewaldova kritičkog izdanja bilinopoljske izjave", Prilozi Instituta
za istoriju 32 (2003), 75-117. Svojim je radovima iz ove tematike
Ćošković unaprijedio naša znanja o Crkvi bosanskoj, uključivši se u
jedno od tradicionalnih polja bavljenja hrvatske historiografije.
Treću skupinu čine: "Dubica u bosansko-ugarskim odnosima 1398-1402.
godine", Istorijski zbornik 2 (1981), 43-53; "Banjaluka i pomaganje
jajcu 1525. godine", Istorijski zbornik 8 (1987), 13-36;
"Neproslavljena 500. obljetnica. Prilog pola stoljeća dugoj povijesti
Banje Luke", Hrvatska misao 1 (1997) 3/4, 24-115. Ti radovi čine s
ranije spomenutom knjigom o bosanskogradiškom području cjelinu kojom
je dan znatan doprinos poznavanju područja današnje sjeverozapadne
Bosne i Hercegovine.
Svojim radovima o povijesti srednjovjekovne Bosne Ćošković je pridonio
razvoju znanstvenog područja. Radovi su mu objavljeni u znanstvenim
časopisima s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima
izjednačenima (Croatica christiana periodica), a većinom su objavljeni
nakon njegova posljednjeg izbora za znanstvenog suradnika 1988. U
znanstvenom zvanju ima više od tri godine rada.
Kako kandidat ispunjava sve uvjete propisane zakonom, predlažemo da ga
se izabere u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.
U Zagrebu, 12.3.2004.
dr. sc. Neven Budak, red. prof.
dr. sc. Zdenka Janeković-Römer, izv. prof.
dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof.
POVJERENSTVO za ocjenu uvjeta kandidata za izbor
u zvanje predavača ili višeg predavača za predmet francuski
jezik na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
Veza: Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, Klasa: 630-03/04-04/56
Ur. broj: 3804-280-04-1, od 10. rujna 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Ul. Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb
U svojoj sjednici 16. srpnja 2004.Fakultetsko vijeće Filozofskog
fakulteta imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti
ispunjavaju li propisane uvjete predloženici (pristupnici) za izbor u
zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet francuski
jezik na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo (u sastavu: dr. sc. August Kovačec, red. prof.
Filozofskoga fakulteta; dr. sc. Dražen Varga, docent Filozofskoga
fakulteta; dr. sc. Zvonko Posavec red. profesor Fakulteta političkih
znanosti) podnosi Fakultetskomu vijeću ovo
IZVJEŠĆE I PRIJEDLOG
Na natječaj objavljen u Narodnim novinama (Službenom listu Republike
Hrvatske) od srijede 26. svibnja 2004. prijavile su se četiri
kandidatkinje:
Mr. sc. Vesna Lisičić, dosadašnji predavač francuskoga jezika n
Fakultetu političkih znanosti; Iva Šarić, prof.; mr. Irena Gluhak;
Spomenka Šabić, prof.
1.
Mr. sc. Vesna Lisičić diplomirala je francuski jezik i književnost
i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
g. 1977. Tijekom studija u više je navrata bila na studijskim
boravcima u Francuskoj, Belgiji, Italiji i Velikoj Britaniji, a
šk. G. 1973/1974. studirala je francuski jezik na Université de la
Sorbonne Nouvelle u Parizu. Nakon sveučilišne diplome, tri je
godine predavala na tečajevima francuskoga jezika, od g. 1978.
bila je zaposlena u Centru za kulturu, a od g. 1986. predaje
francuski jezik na Fakultetu političkih znanosti (od g. 1990. u
zvanju predavača). Završila je dvogodišnji poslijediplomski
znanstveni studij lingvistike i, obranivši tezu, stekla naslov
magistra znanosti (g. 2004.). Niz godina uspješno se bavi
prevođenjem s hrvatskog na francuski i s francuskoga na hrvatski
(ali i s engleskoga i talijanskog) tekstova iz sociologije, prava,
politologije i beletristike. Prije izbora u zvanje predavača,
prevela je na francuski i objavile nekoliko većih stručnih
tekstova, zatim jednu knjigu i nekoliko stručnih tekstova na
hrvatski. Nakon izbora u zvanje predavača, također je prevela i
objavila nekoliko većih stručnih tekstova na francuski ili s
francuskoga, objavila jedan stručni rad (na temelju priopćenja na
skupu), ali se glavnina njezine stručne izvannastavne djelatnosti
sastoji u prevođenju povijesnih, politoloških, pravnih i
beletrističkih knjiga (objavljeni ukupno devet knjiga, dio
Maupassantovih djela u tisku). Sudjeluje na skupovima, stručno
organizira putovanja svojih studenata.
2.
Iva Šarić, prof., završila je studij francuskog jezika i
književnosti te filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
(god. 1997), gdje se upisala i na poslijediplomski studij
francuske književnosti. Predavala je francuski jezik na Hrvatskom
vojnom učilištu, a od 1997. na srednjim školama (gimnazija,
ekonomska škola). Već je četvrtu godinu lektorica hrvatskoga
jezika na sveučilištima u Francuskoj (sveučilište u Lyonu i u
Clermont-Ferrandu). Istaknula se kao organizatorica studentskih
putovanja u Francusku, djeluje kao (konsekutivna) prevoditeljica
za francuski i hrvatski, na CD ROM-u je pripremila građu za učenje
hrvatskoga jezika (za taj je rad sklopila predugovor s izdavačem9:
3.
Mr. Irena Gluhak završila je studij francuskog jezika i
književnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
(god. 2000), a dva mjeseca bila je na usavršavanju francuskoga u
Grenobleu. Nakon jednogodišnjeg poslijediplomskog stručnog studija
stekla je magisterij Europskih studija (Sveučiliše Paris II i
Sveučilište u Zagrebu, 2001) te, na Collège d'Europe, Brugge,
Belgija (god. 2003), diplomu (Master of Arts) Europske politike i
administracije. God, 2002-2003, radila je kao prevoditeljica i
organizatorica u GONG-u te u Care international, a sada radi i
Mladež KDU u Švedskoj i vanjska je suradnica Centra za politološka
istraživanja.
4.
Spomenka Šabić, prof., završila je studij francuskog jezika i
književnosti te talijanskoga jezika i književnosti na Filozofskom
fakultetu sveučilišta u Zagrebu (god. 19999). Profesorica je
francuskoga i talijanskog jezika u srednjoj školi od kolovoza
1999. (s položenim stručnim ispitom), a vodi i tečajeve
talijanskoga u školi stranih jezika. Objavila je prijevod dviju
pripovijesti arapskih frankofonih autora, jedan rad u frankofonoj
književnosti Magreba (Libra libera, 08/2001), jednu radio emisiju
o toj temi, kao i više članaka s područja francuske i talijanske
književnosti u kulturnom tjednom prilogu ''Obzor''. Novinarka je,
urednica i prevoditeljica hrvatskoga političkog tjednika
''Hrvatska riječ'' u sarajevu.
Na temelju priložene dokumentacije i osobnoga poznavanja rada
kandidatkinja, u zaključku možemo reći da je riječ o četiri kvalitetne
stručnjakinje za francuski jezik. Uvjete za izbor u zvanje predavača
francuskoga jezika ispunjavaju kandidatkinje mr. sc. Vesna Lisičić,
Iva Šabić, prof., i Spomenka Šabić, prof., dok kandidatkinja mr. Irena
Gluhak nema potrebnoga (petogodišnjeg) iskustva kao nastavnica
francuskoga jezika. Poredak kandidatkinja bio bi ovaj: mr. sc. Vesna
Lisičić, Iva Šarić, rof., Spomenka Šabić, prof., i mr. Irena Gluhak.
Radnim iskustvom u struci (predavanje francuskoga jezika) te velikim
brojem potrebnih radova (ponajprije prijevodi stručnih studija i
knjiga iz politologije, sociologije i sl.) jedino mr. sc. Vesna
Lisičić ispunjava sve uvjete za višeg predavača francuskog jezika.
Na temelju svega toga, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga
fakulteta u Zagrebu da mr. sc. Vesnu Lisičić, dosadašnjeg predavača za
predmet francuski jezi, izabere u zvanje višeg predavača za predmet
francuski jezik (znanstveno područje humanističke znanosti, polje
jezikoslovlje) na Fakultetu političkih znanosti sveučilišta u Zagrebu
Dr.sc. Zvonko Posavec, Dr.sc. Dražen Varga, Dr.sc. August Kovačec,
red. prof. docent red. prof.
U Zagrebu, 10. studenoga 2004.
P O P I S R A D O V A
Mr. sc. Vesna LISIČIĆ
Radovi do izbora u zvanje predavača:
*
Prijevodi rađeni za časopis ''Socijalizam u svijetu'' 1976-1977.
god.:
1.
Grupa autora: Povijest teorije o migracijama rada
2.
Samir Amin: Razmatranja o teoriji imperijalizma
*
Manuel de graphisme pour les VIIIes Jeux mediterrannéens, Split,
1979. (prijevod na francuski)
*
Mediteranpres, službeno glasilo Mediteranskih igara 1079.
(prijevodi na francuski članaka za taj dnevnik)
*
R. Munitić: Guerre, révolution, écran, Spektar 1979. (prijevod na
francuski)
1.
Propos préliminaire
2.
Les exploits avec la caméra
3.
Jusqu'à la victoire et au-delà de la victoire
*
Boileau –Narcejac: Neizvršena oporuka (Carte vermeille) /roman/
Izdavač: Znanje, Zagreb 1981.
*
Za Pravni fakultet u Zagrebu prijevod Ustava Francuske Republike
od 5. fruktidora III godine
*
Rad objavljen u časopidu ''Strani jezici'' br. 1, Zagreb 1988. pod
naslovom; L' Etat – définition et spécification.
Nakon 1990. godine najviše prevodim beletristiku te dječju i pedagošku
literaturu (za izdavače ''Novi list'', Rijeka, ''Naša stvar'', Zagreb
i ''Miob'', Zagreb, ali i stručne radove, kao:
*
prijevod na francuski jezik za potrebe projekta Hrvatska u očima
Europe i svijeta, Institut za političke znanosti, FPN, 1992.
*
Claude Le3fort: Pitanje demokracije, časopis Politička misao, Vol.
30, No 3, 1993.
Radovi nakon posljednjeg reizbora:
Sudjelovala sam na stručnom skupu društva za primijenjenu lingvistiku,
održanom 6., 7. i 8. svibnja 1999. s izlaganjem: ''Spol Marije
Terezije (muški rod – ženski rod)''.
Rad je objavljen u zborniku ''Teorija i mogućnosti primjene
pragmalingvistike'', Zagreb – Rijeka, 1999.
Prijevodi knjiga:
*
Eugen Kvaternik: Hrvatska i talijanska konfederacije (La Croatie e
tla conféderation italienne, Amyot, Paris 1859) za Katedru za
povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za projekt ''Temeljni
dokumenti''
*
Daniel-Louis Seiler: Političke stranke (les partis politiques,
Armand Colin Ed., Paris 1993) izdavač Panliber,
Osijek-Zagreb-Split, 1999.
*
Maurice Duverger: Politička sociologije (Sociologie politique,
P.U.F. Paris 1967) izdavač Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 2001.
*
Marcel Prélot: olitičke institucije i ustavno pravo (Institutions
politiques et droit constitutionnel, Dalloz, Paris) izdavač
Politička kultura, Zagreb, 2002.
*
Pierre Cabannes: Iliri od Bardileja do Gentija (Les Illyriens de
Bardylis à Genthios, Sedes, Paris 1988) izdavač Svitava, Zagreb,
2002.
*
Martin Page: Kako sam postao glup (Comment je suis devenu stupide,
Le Dilettante, 2001), Fidas, Zagreb, 2002.
*
Michel Villey: Pravo i prava čovjeka (Le droit er les droits de
l'homme, P.U.F. Paris 1983), Disput, Zagreb, 2002.
*
Emmanuel Carrère: Protivnik Božji (l'Adversaire, P.O.L., Paris
2000), AGM, Zagreb, 2003.
*
Philippe Braud: Vrt demokratskih delicija (Le Jardin des délices démocratiques,
Presses de la Fondation Nationale des Sciences politiques, Paris)
u tisku kod izdavača ''Disput'', Zagreb.
*
Dio sabranih Maupassantovih novela, u tisku kod izdavača ''Stih'',
Zagreb.
Za Radio Zagreb III prevela sam tekst Anatola Lievena Put u rat (La
marche vers la guerre, Le Débat 123/2003), koji je emitiran 9. travnja
2003., a bit će objavljen i u publikaciji ''Treći program'' br. 59.
Iva ŠARIĆ
Radovi, aktivnosti i prijevodi
*
u pripremi: nastavni materijal za učenje hrvatskog kao stranog
jezika ''Kontakti'' – udžbenik, radna bilježnica i interaktivni
CD-rom
*
veljača 2004 – organizacija studijskog putovanja za članove
Društva studenata Hrvatska-Francuska (AECF) – posjet
Clermont-Ferrandu i okolici te predstavljanje Hrvatske u Auvergni
*
travanj/svibanj 2003 – organizacija studijskog putovanja za
student hrvatskog jezika iz Clermont-Ferranda (posjet Zagrebu i
Varaždinu, te predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
*
rujan/listopad 2001 – Izrada internetskih stranica za učenje
hrvatskog kao stranog jezika http:free-zg.hinet.hr/Lectorat-croate
*
kolovoz 1999 – prevoditeljica za fracuski jezik tijekom 2.
Svjetskih vojnih igara u Zagrebu
*
prevođenje za razne institucije: Poljoprivredni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
Hrvatski kulturno.informativni zavod
Mr. sc. Irena GLUHAK
Radno iskustvo
GONG, nevladina i nestranačka udruga
*
Trener u radionicama ''Prvi put biran''
*
Opis posla: provođenje interaktivnih radionica u završnim
razredima srednjih škola čija tematika su bili izbori, te
samoorganiziranje i lobiranje, s ciljem približavanja politike
mladima, te poticanje na političku osviještenost i aktivnost
*
1.3.2002.-1-5-2002., Osječko-baranjska županija
GONG, nevladina i nestranačka udruga
*
Koordinator županije i trener na projektima GONG-a ''Paket
izbori'' i ''Prvi put biram''
*
Opis posla: Koordiniranje rada volontera u Osječko-baranjskoj
županiji, obučavanje promatrača, promoviranje aktivnosti GONG-a u
javnosti, održavanje interaktivnih radionica ''Prvi put biram'' u
završnim razredima srednjih škola
*
1.10.-1-12-2003.
Care International, međunarodna nevladina udruga
*
Organizator i trener tečaja za predstavnike nevladinih udruga u
BIH u sklopu projekta ''Balkan Youth Project'' koji je
implementiran od strane Care International i Youth Forum, a
odobren i financiran od strane Europkse komisije. Teme seminara su
bile: Menadžment NVO-a, politika upravljanja ljudskim resursima,
pisanje projekta i upravljanje projektom, lobiranje i odnos prema
donatoru, samofinanciranje i postupak dolaženja do poslovne ideje,
s ciljem postizanja održivosti civilnog društva u BIH.
*
Opis posla: osmišljavanje tematike, razrađivanje teme, te
metodologije za seminar, organizacija, pripremanje didaktičkog
materijala z praćenje seminara, te pisanje materijala za
distribuciju, provođenje seminara (predavanje i dvaluacija,
vođenje praktičnog dijela seminara)
*
26.10.-28.12.2003.
Trenutna suradnja
Mladež KDU u Švedskoj
*
vanjski suradnik (prevođenje, osmišljavanje edukativnih
materijala)
Centar za politološka istraživanja
*
vanjski suradnik ( prevođenje)
Spomenka ŠABIĆ
Sada Profesorica francuskog i talijanskog jezika u stalnom radnom
odnosu u Srednjoj
školi Zabok (od kolovoza 1999.)
Vođenje tečaja talijanskog jezika I tečaja hrvatskog jezika za strance
u talijan-
skoj firmi Bulgari filati u Oroslavlju (angažirana od Pučkog otvorenog
učilišta
Donja Stubica)
2001. Prijevod s francuskog na hrvatski dviju pripovijesti frankofonih
arapskih autora,
Tahara ben Jelloouna i Cécile Oumhani, objavljenih u književnom
časopisu Li-
Bra libera, 08/2001, dostupno na Internetu na adresi
http://www.attack.hr/libera/br8/ oumhani.htm
Članak o frankofonoj književnosti arapskog svijeta Magreba, časopis
Libra libe-
ra, 08/2001, dostupno na Internetu na adresi:
http://www.attack.hr/libera/br8/ vareskic.htm
Prevođenje korespondencije između općine Kumrovec et Descartes oko
bratim-
ljenja ovih gradova
2001./2002. Prevođenje korespondencije pročelnika za kulturu Krapinsko
– zagorske
županije) s predstavnicima grada Descartes
2000. Esej o frankofonoj književnosti Magreba objavljen na Trećem
programu hrvat-
skog radija u emisiji Ogledi i rasprave.
1999.
Objavljivanje serije članaka iz oblasti francuske i talijanske
književnosti i
Kulture u tjedniku Obzor
1997.-2001. Novinarski, urednički i prevoditeljski rad za hrvatski
politički tjednik
Hrvatska riječ iz Sarajeva. redovito (svakotjedno) pisanje, uređivanje
i prijevod
članaka iz oblasti međunarodne politike, kulture, izdavaštva,
društvenih fenome-
na… Primjeri članaka dostupni na adresama:
http://www.hrvatska.rijec.com/347/03.html
http://www.hrvatska-rijec.com/328/01.html
1999.
Prevođenje tijekom službenog susreta predstavnika Talijanske
trgovačke komore i hrvatskih privrednika
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Zagreb
I. Lučića 3
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća 16. srpnja 2004. g. u stručno
povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u
nastavno zvanje predavača i više za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet francuski jezik i talijanski
jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu – Sveučilište u
Dubrovniku, podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji od 27. veljače 2004.
javila se
Perica Domijan
Perica Domijan, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 5. kolovoza
1959. g. u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u
Dubrovniku. Diplomirala je 1983. g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
talijanski jezik i književnost kao prvi (A) predmet i francuski jezik
i književnost kao drugi (B) predmet.
Od 1985. radila je u Dubrovačkim bibliotekama, od 1986. do 1987 g. u
Centru za turističku dokumentaciju a od 1988. g. u dubrovačkim
osnovnim i srednjim školama kao nastavnik francuskog i talijanskog
jezika. Od 1992. g. radi na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu
kao vanjski suradnik a od 1997. g. u stalnom je radnom odnosu na istom
fakultetu.
U ljetu 1996. g. bila je na stručnom usavršavanju iz francuskog jezika
na seminaru u Besançonu (Francuska).
Kao član Društva hrvatsko-francuskog prijateljstva i dubrovačke
podružnice udruge “Dante Alighieri” redovito prati skupove tih
društava.
Povremeno pruža usluge prevođenja (francuski i talijanski jezik) za
potrebe Fakulteta a od 2002. g. sudjeluje u ispitima kandidata za
turističke vodiče.
Do sada je objavila dva članka na francuskom jeziku i jedan na
talijanskom jeziku.
Članak Neka zapažanja o “Izvještaju gospodina le Maire-a, francuskog
konzula u Koroni o dubrovačkoj republici 1766. g.”, tiskan u časopisu
Ekonomska misao i praksa, god. IX. (2000.), br. 2, pokušava kritički
prikazati dio prošlosti Dubrovačke Republike kroz izvještaj koji je
francuski diplomat napisao oko 1766. g.
U drugom se članku Les problèmes de l’enseignement des langues
étrangères dans le tourisme et le commerce extérieur avec un coup
d’oeil sur la méthodologie de l’enseignement, objavljenom u Zborniku
radova FTVT 2004., prikazuje problematika nastave stručnoga stanog
jezika u specijaliziranim visoko-školskim ustanovama.
U članku na talijanskom jeziku, La presentazione dell’edizione “Il
libro dell’arte di mercatura di Benedetto Cotrugli Raguseo”, a cura di
Ugo Tucci, Venezia 1990, pristupnica se osvrća na novo izdanje
slavnoga traktata Benedikta Kotruljevića o umijeću trgovanja, s
posebnim obzirom na uvodni tekst u kojem je priređivač ponudio
zanimljivu suvremenu analizu ovoga djela iz 15. stoljeća.
ZAKLJUČAK
Iz iznesenog proizlazi da prema kriterijima natječaja a u skladu sa
Zakonom o visokim učilištima, stručno povjerenstvo smatra da
predloženica Perica Domijan ispunjava uvjete za izbor u zvanje
predavača. Ima odgovarajuću stručnu spremu, tri objavljena stručna
rada i višegodišnje nastavno iskustvo. Međutim predloženica nema
potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima
koje je ocijenilo povjerenstvo stručnog vijeća visokog učilišta. .
Stoga se Perica Domijan može izabrati u nastavno zvanje predavača za
francuski jezik i talijanski jezik SAMO pod uvjetom da održi nastupno
predavanje.
U Zagrebu, 22.11.2004.
dr. sc. Yvonne Vrhovac
Ingrid Damiani Einwalter
mr. sc. Iva Grgić
Objavljeni radovi su sljedeći:
*
Quelques observations sur le ‘’Rapport de Monsieur Le Maire,
consul français
à Coron, à l’égard de la Républikue de Raguse en 1766’’, Ekonomska
misao i praksa, Dubrovnik, IX. (2000) br. 2., str. 271.-279.
- La presentazione dell’edizione ‘’Il libro dell’arte di mercatura di
Benedetto
Cotrugli Raguseo’’ a cura di Ugo Tucci, Ekonomska misao i praksa, Vol.
XII.,
(2003), br. 1., str. 179.-192.
Vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu
PREDMET: Izvješće o radu na određeno vrijeme od 4 godine znanstvene
novakinje Maje Tančik
Maju Tančik novakinja je na projektu "Prisutnost Shakespearea u
hrvatskoj kulturi: aspekti i značenja", broj 0130458, po odobrenju
Ministarstva od 13. rujna 2000.
Tijekom druge godine njezina rada na projektu obavlja zadatke na
prikupljanju projektne građe te započinje rad na magistarskoj tezi:
“Shakespeareove žene u hrvatskoj književnoj i teatrološkoj kritici”.
Od ožujka do travnja 2002. boravi na tromjesečnoj stipendiji British
Scholarship Trust-a. U tijeku trajanja stipendije osigurana joj je
mogućnost znanstveno-istraživačkog rada na Queen Mary and Westfield
College u Londonu, kod jedne od zasigurno najistaknutijih i
najuglednijih britanskih šekspirologinja, profesorice Lise Jardine.
Tijekom boravka u Londonu novakinja je izradila članak "Shakespeare
and German Romanticism" te, navodno prema sugestiji prof. Jardine,
prikupljala građu za tezu pod istim naslovom. (Inače, rad koji je
izradila tijekom tromjesečnog boravka u Londonu sastoji se od 6
kartica, a kao literatura se navodi jedan znanstveni članak od 20
stranica te The Cambridge History of English and American Literature i
A Dictionary of Shakespeare) Stoji, dakle, činjenica da kolegica
Tančik u tromjesečnom razdoblju u Londonu nije obavila zadaće vezane
za svoj magistarski rad. Nije, naime, razvidno na koji bi način
bavljenje odnosom Shakespearea i njemačkog romantizma bilo relevantno
za njezinu kasniju magistarsku tezu, čak i da je to istraživanje dalo
iscrpnije rezultate. Naime, kolegica Tančik tek u ožujku 2004. ponovno
dolazi na konzultacije i ponovno traži promjenu teme. U skladu s
njezinim prevodilačkim sklonostima odabire se tema pod naslovom "Igre
riječima u Shakespeareovim tragedijama i njihovi hrvatski prijevodi".
Prema evidenciji u fakultetskoj administraciji rad je predan 16.
srpnja 2004, dakle samo 4 mjeseca nakon odabira nove teme. 10. rujna
2004. godine rad je poslan u proceduru. Postupak za obranu
magistarskog rada pokrenut će se čim članovi povjerenstva usklade
svoja izvješća. Do sada su, međutim, dva člana povjerenstva predložila
negativno izvješće, te traže preinake i doradu teze.
Istodobno, tijekom ove četiri godine znanstvena novakinja Maja Tančik
stručno se profilirala kao praktičan (i komercijalni) prevoditelj
suvremenog anglofonog filma i književnosti. Stoga nema potrebe za
njezinim daljnjim sudjelovanjem na mojem projektu.
U Zagrebu, 10.siječnja 2005.
Voditelj projekta:
Prof. dr. Janja Ciglar-Žanić
Predstojnik Katedre za englesku književnost
IZVJEŠĆE JE PRIHVAĆENO NA SJEDNICI ODSJEKA ZA ANGLISTIKU ODRŽANOJ
13.SIJEČNJA 2005.
Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić
Filozofski fakultet
Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku
Katedra za knjižničarstvo
Osijek, 15. prosinca 2004.
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI
KATEDRA ZA BIBLIOTEKARSTVO
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
I. Lučića 3
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka dr. sc. Radovana
Vrane
Znanstveni novak dr. sc. Radovan Vrana primljen je i sudjeluje u
istraživanjima na projektu Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske
pisane baštine evidentiranom pri Filozofskom fakultetu u Osijeku pod
brojem 122027, a zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za
informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. R. Vrana tijekom 2004. nastavio je istraživati teme vezane uz
očuvanje, organizaciju i uporabu pisane baštine uz podršku novih
tehnologija, osobito primjenu digitalnih metoda.
Dr. sc. R. Vrana sudjeluje u izvedbi nastave na redovnom i izvanrednom
studiju pri Odsjeku za informacijske znanosti, vodeći vježbe iz
predmeta Knjižnično poslovanje i upravljanje. Vodio je radionice i
seminare i to:
*
Pri Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara – predavač
na seminaru: Kvalitetni izvori na Internetu (20. 2. 2004.)
*
Pri Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara – predavač
na seminaru Izgradnja digitalnih zbirki (3 .3. 2004.)
*
Na 8. seminaru Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u
okruženju globalne informacijske infrastrukture, Poreč, 24.-26.
11. 2004. – voditelj radionice: "Digitalne zbirke i korisnici"
Na međunarodnim konferencijama Libraries in the digital age – LIDA
2004 (Dubrovnik, Mljet 25.-29.5.2004.) i 6. CARNetovoj korisničkoj
konferenciji CUC 2004 (Zagreb 27.-29.9.2004.) sudjelovao je s
izlaganjima.
Sudjelovao je na trima seminarima: na seminaru "Planning and managing
e-learning in higher education", Zagreb, CARNet, 5.4.2004., na
seminaru u Salzburgu, "Libraries in the 21st century", 23.-30.10.2004.
(The Salzburg seminar, Austrija) i na seminaru koji organizira Sustav
znanstvenih informacija, "Što je u šeširu?", Zagreb, 5.-6.11.2004.
Objavio je 23 stručna i znanstvena rada u domaćim i međunarodnim
časopisima i zbornicima, od toga tri rada tijekom 2004.
Iz uvida u dosadašnji rad dr. sc. Radovana Vrane razvidno je njegovo
sustavno istraživanje problema u sklopu projekta i kontinuirano
objavljivanje rezultata vlastitih istraživanja.
Svojim se dosadašnjim znanstvenim i stručnim djelovanjem dr. sc.
Radovan Vrana iskazao kao vrijedan i sposoban znanstveni novak, pa
molim Vijeće da prihvati ovaj izvještaj i da ga proslijedi
Ministarstvu znanosti i tehnologije.Prof. dr. sc. Tatjana
Aparac-Jelušićvoditeljica Projekta 122027
Prilog: Popis radova i sudjelovanje na skupovima – 2004.
RADOVAN VRANA, znanstveni novak
I. Objavljeni radovi u 2004. godini:
VRANA, Radovan. Oblikovanje digitalnih zbirki i odreðivanje kriterija
za
digitalizaciju graðe. // 7. seminar Arhivi, knjiznice, muzeji:
moguænosti
suradnje u okruzenju globalne informacijske infrastrukture: zbornik
radova
/ ur. Mirna Willer i Tinka Katiæ. Zagreb: Hrvatsko knjiznièarsko
drustvo,
2004. Str. 79-86
VRANA, Radovan. Use of electronic information resources among the
Croatian
scientists in the field of social sciences in a pre-digital library
environment: obstacles and opportunities // Proceedings of the
Libraries in
the digital age 2004. conference. Osijek: Pedagoski fakultet, 2004.
Str. 33-37.
VRANA, Radovan. In search of new models of scientific communication in
electronic environment: case of scientists in the field of social
sciences
in Croatia // Proceedings of the 6h CARNet Users Conference. Zagreb :
GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE
Mr. sc. DUBRAVKE BOTICE
Znanstvena novakinja Dubravka Botica suradnica je na projektu 130407
«Arhitektura i štafelajno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Hrvatskoj».
Radom na prethodnom projektu «Crkve i crkvena oprema 17. i 18.
stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj» je temeljem odobrenja
Ministarstva znanosti i tehnologije započela radom na Odsjeku za
povijest umjetnosti. U akademskoj godini 1999./2000. izabrana u
istraživačko zvanje mlađega asistenta odlukom Fakultetskoga vijeća
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Na poslijediplomskome studiju iz
povijesti umjetnosti izradila je i obranila u listopadu 2003.
magistarsku radnju pod naslovom «Sakralna arhitektura Vrbovečkog
arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća.
Od ljetnog semestra akademske godine 2003./2004. uz dozvolu Vijeća
Filozofskog fakulteta održava nastavu (predavanje i seminar) te
pismene i usmene ispite iz predmeta «Arhitektura baroka». U sklopu tog
predmeta organizirala je i vodila terensku nastavu u Veneciji te
zapadnom i istočnom Zagorju.
Pomagala je u održavanju pismenih i usmenih ispita iz predmeta
«Umjetnost baroka» te «Stil i tipologija sakralne arhitekture 17. i
18. stoljeća» u zimskome, ljetnom i jesenskom ispitnom roku i
održavala konzultacije iz navedenih predmeta. Bila je mentor pri
izradi diplomske radnje Margarete Turkalj Franjevački samostan i crkva
Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, obranjene u rujnu 2004. te je
sudjelovala u više komisija na obranama diplomskih radnju na katedri
za Umjetnost renesanse i baroka.
Tijekom 2004. godine objavila je znanstveni rad Izvori za povijest
sakralne arhitekture na području Vrbovečkog arhiđakonata (17.-19.st.),
(Croatica Christiana Periodica, 54/2004, str. 37-102) te stručni rad
Karta Vrbovečkog arhiđakonata iz 1803. godine, (Kaj 37, 1-2/2004.,
str. 121-130), a za objavljivanje u Radovi Instituta za povijest
umjetnosti prihvaćen je i rad pod nazivom Gotika u baroku. O problemu
stila u arhitekturi 17. stoljeća na odabranim primjerima recenziran
kao izvorni znanstveni rad (planirano objavljivanje u siječnju 2005.)
Prijavila je sinopsis doktorske radnje pod nazivom Četverolisne crkve
u srednjoj Europi – problem tipologije sakralne arhitekture 18.
stoljeća, koji je prihvaćen na sjednici Vijeća Fakulteta u prosincu
2004.
Tijekom listopada i studenog 2004. boravila je u Zentralinstitut für
Kunstgeschichte u Münchenu, gdje je radila na prikupljanju građe za
doktorsku radnju.
OCJENA
Dubravka Botica pokazuje izrazitu sustavnost, savjesnost i ozbiljnost
u istraživanju i pristupu svim obavezama na projektu, te samostalnim
organiziranjem i vođenjem nastave i u radu katedre za Umjetnost
renesanse i baroka na Odsjeku za povijest umjentosti. Objavljivanjem
više radova tijekom godine kao i prijavom sinopsisa doktorske radnje i
pripremama za nju pokazuje da intenzivno nastavlja započeti
istraživački rad. Njezin rad u protekloj godini mogu ocijeniti vrlo
uspješnim.
Doc.dr. Sanja Cvetnić U Zagrebu,17.01.2005.
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o radu znanstvenog novaka Zvonimira Galića
-------------------------------------------------------------
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Zvonimir Galić, jedan od najboljih studenata koji su ikad završili
studij psihologije, zaposlen je od 1. prosinca 2003. kao znanstveni
novak na projektu "Ljudski potencijali u promjenjivom svijetu rada"
(0130406). Odmah nakon svog dolaska uspješno se uključio u
istraživanja u okviru projekta, a aktivno sudjeluje i u projektu
"Psihološki aspekti nezaposlenosti". Kako suradnik u istraživanju
zaslužuje najviše ocjene: temeljito se je uputio u konceptualnu osnovu
istraživanja, odlično poznaje njegove metodološke aspekte i
najaktivnije sudjeluje u provedbi istraživanja na terenu i analizi
dobivenih podataka. Osim u istraživanju aktivno sudjeluje i u nastavi:
on izvodi vježbe iz Psihologije rada na zadovoljstvo studenata i
nastavnika.
Ove jeseni primljen je na postdiplomski (doktorski) iz psihologije,
čiji prvi ciklus nastave započinje u veljači ove godine.
Zvonimir Galić je 14. Danima psihologije u Zadru u svibnju 2004.
održao priopćenje pod naslovom "Selekcijska praksa u Hrvatskoj" a na
12.. Europskom kongresu psihologije rada prihvaćen mu je poster
"Selection Practice in Croatia". Zajedno s D. Maslić Seršić i B.
Šverkom napisao je rad "Radne vrijednosti i stavovi prema poslu u
Hrvatskoj: što se promijenilo u odnosu na 1990-te?" koji je poslan u
Društvena istraživanja i trenutno se nalazi u recenzentskom postupku.
Zvonimir Galić spada među naše najperspektivnije mlađe suradnike. On
uspješno izvršava sve svoje obveze i pokazuje dobre rezultate.
U Zagrebu, 15.1.2005.
Voditelj projekta:
Prof. dr. sc. Branimir Šverko
FILOZOFSKI FAKULTET
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
prof.dr.sc. Ivan Cifrić
projekt “Modernizacija i identitet hrvatskoga društva”
(0130400)
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 12.siječnja 2005.
PREDMET: IZVJEŠTAJ
o radu znanstvenog novaka mr.sc. KRUNOSLAVA NIKODEMA
za razdoblje od 2004. do 2005. godine.
Mr.sc. Krunoslav Nikodem znanstveni je novak na Odsjeku za sociologiju
od 3.ožujka 2003. godine. Za prvu godinu rada podnesen je izvještaj od
16. siječnja 2004. godine. Ovaj izvještaj odnosi se na aktivnosti
znanstvenog novaka za proteklo jednogodišnje razdoblje.
Aktivnosti mr.sc. Krunoslava Nikodema na projektu i na Odsjeku za
sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu možemo prikazati sljedećim
ostvarenim rezultatima:
1.
Mr.sc. Krunoslav Nikodem prijavio je temu doktorskog rada pod
naslovom «Modernizacija i religijske promjene u hrvatskom društvu.
Sociološki aspekti religijskog identiteta u tranzicijskom
razdoblju», izvan doktorskog studija uz mentorstvo prof.dr.sc.
Ivana Cifrića. Utvrđivanje stručne podobnosti pristupnika i teme
disertacije je u postupku.
2.
U istraživačkom timu, na projektu «Modernizacija i identitet
hrvatskog društva» (0130400) radio je na obradi podataka, pisanju
tekstova i pripremi znanstvenog izvještaja.
3.
Zajedno s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem, kao nositeljem kolegija,
surađivao je u nastavi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog
fakulteta, u okviru kolegija “Sociologija religije” i «Socijalna
ekologija».
4.
U proteklom razdoblju mr.sc. Nikodem je objavio sljedeće radove:
Cifrić, I., Nikodem, K. (2004). Religija i svjetski poredak.
Informatologija. 37, 2, 86-176, str.104-110.
Nikodem, K. (2004). Postmodernističko rastvaranje povijesti i pitanje
identiteta; U: Vuleta, B., Anić, R., Milanović Litre, I. Kršćanstvo i
pamćenje. Franjevački institut za kulturu mira, Hrvatski Caritas,
Split-Zagreb. str.239-255.
Nikodem, K. (2004). Tehno-identiteti kiborga. Rastvaranje jastva u
interesu preživljavanja. Socijalna ekologija. Vol.13, No.2.,
str.175-196.
5.
Prikazi knjiga:
Ronald Inglehart, Pippa Norris, Rising Tide, Gender Equality and
Cultural Change around the World. Cambridge, Cambridge University
Press, 2003. 226 str., U: Socijalna ekologija. Vol.13. No.1.
str.1-112. Zagreb, 2004. str.99-103.
Ross Abbinnett, Culture and Identity, Critical Theories. London, Sage,
2003. 230.str., U: Socijalna ekologija. Vol.13. No.1. str.1-112.
Zagreb, 2004. str.103-108.
Arthur Kroker, The Will to Technology and the Culture of Nihilism.
Heidegger, Nietzsche and Marx. Toronto, University of Toronto Press,
2004. 228 str., U: Socijalna ekologija. Vol.13, No.2., str.113-219.
Zagreb, 2004. str.197-202.
Zygmunt Bauman, Identity. Conversations with Benedetto Vecchi.
Cambridge, Polity Press, 2004. 104 str., U: Socijalna ekologija.
Vol.13, No.2., str.113-219. Zagreb, 2004. str.202-206.
Zygmunt Bauman, Liquid Love. On the Frailty of Human Bonds. Cambridge,
Polity Press, 2003. 162 str., U: Socijalna ekologija. Vol.13, No.2.,
str.113-219. Zagreb, 2004. str.206-212.
6.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:
3. Lošinjski dani bioetike, «Bioetika i nova epoha». 14-16.lipnja,
Mali Lošinj. Izložen rad «Infantilnost i neljudski identiteti,
Distopijska obećanja biotehnologije u 21. stoljeću»
11. Međunarodni znanstveni skup «Društvo i tehnologija», 28-30.
lipnja, Opatija. Izložen rad «Religija i svjetski poredak» (u
koautorstvu s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem).
Međunarodni simpozij 13. Dani Frane Petrića, «Filozofija i odgoj u
suvremenom društvu». 20-22. rujna. Cres, Izložen rad «Pastiš
identiteti i postmoderna igra neodređenosti».
Međunarodna konferencija «Bioethik in Süd – und Südosteuropa»,
«Chancen einer integrativen ethischen Reflexion vor dem Hintergrund
intrakultureller Differenzen in Europa», 1.-3.rujna. Dubrovnik.
Međunarodni metodološki seminar u sklopu projekta «European Value
Study». «The Enlargement of the EU and Its Consequences for European
Values and Policy». 28-30. listopada. Varšava.
Simpozij «Filozofija i rod». 2.-4. prosinca. Zagreb. Izložen rad
«'Bojno polje': obitelj. Komparativni pregled stavova o
obitelji-Hrvatska i Europa».
Međunarodni znanstveni skup «Društvene promjene, kulturni i etnički
odnosi i eurointegracijski procesi na Balkanu». 16-17. Prosinca. Niš.
Izložen rad «Mir među religijama kao pretpostavka mira u svijetu,
Religijski identitet, konflikti i dijalog» (u koautorstvu s prof.dr.sc
Ivanom Cifrićem).
S obzirom na aktivnosti na projektu, u nastavi i objavljivanju
znanstvenih radova, te na osobnom znanstvenom osposobljavanju i
usavršavanju, pozitivno ocjenjujem ukupni rad znanstvenog novaka
mr.sc. Krunoslava Nikodema. Svojim radom ispunio je sve preduvjete za
daljnje znanstveno usavršavanje. Stoga preporučam nastavak njegova
sufinanciranja za stjecanje doktorata znanosti na projektu
“Modernizacija i identitet hrvatskog društva” (0130400).
Prof.dr.sc. Ivan Cifrić
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Zagreb, Ivana Lučića 3
prof. dr. sc. Ivan Cifrić
projekt “Modernizacija i identitet
hrvatskog društva”
(130400)
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 27. siječnja 2005.
PREDMET: IZVJEŠTAJ
o radu znanstvene novakinje ĐURĐE MIKULIĆ
Temeljem ugovora Ministarstva znanosti i tehnologije Republike
Hrvatske, ĐURĐA MIKULIĆ izabrana je na mjesto znanstvenog novaka za
znanstveno osposobljavanje i usavršavanje stjecanjem magisterija
znanosti na Odsjeku za sociologiju, te je od 1. veljače 2003.
zaposlena na projektu “Modernizacija i identitet hrvatskog društva”
(130400).
Znanstvena novakinja Đurđa Mikulić također je izabrana u istraživačko
zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti
(sociologija).
Ovogodišnji rad Đurđe Mikulić na projektu te na Odsjeku za sociologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu mogao bi se prikazati sljedećim
rezultatima:
a.
Završena druga godina Poslijediplomskog studija sociologije.
b.
Prijavljen magistarski rad pod naslovom Sociokulturni aspekti
tranzicije u Hrvatskoj: analiza socioekonomskih stavova
c.
Rad na obradi i interpretaciji rezultata prikupljenih u svrhu
empirijskog istraživanja vezanog uz temu magistarskog rada.
d.
Suradnja u nastavi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta
na kolegiju Osnove sociološke statistike (održana dva predavanja i
nekoliko vježbi). Redovite konsultacije s jednopredmetnim i
dvopredmetnim studentima na predmetu Osnove sociološke statistike
e.
Kandidatkinja je objavila prikaz knjige Jürgen H. P.
Hoffmeyer-Zlotnik i Christof Wolf (ur.): Advances in
cross-national comparison, A European Working Book for Demographic
and Socio-Economic Variables, Kluwer Academic / Plenum Publishers,
New York, 2003 – objavljen u časopisu Socijalna ekologija 1-2/2004
f.
Kandidatkinja je održala izlaganje na međunarodnoj konferenciji
Social structures and institutions: the quest for social justice u
Interuniverzitetskom centru Dubrovnik, 14.-19. lipnja 2004. pod
naslovom «Perceived and measured economic inequality in Croatia»
S obzirom na aktivnosti na projektu, u nastavi i objavljivanju
znanstvenih radova, nastupu na međunarodnom znanstvenom skupu, te na
osobnom znanstvenom osposobljavanju i usavršavanju, pozitivno
ocjenjujem ukupni rad znanstvene novakinje Đurđe Mikulić. Svojim radom
ispunio je sve preduvjete za daljnje znanstveno usavršavanje. Stoga
preporučam nastavak njezinog sufinanciranja za stjecanje magisterija
znanosti na projektu “Modernizacija i identitet hrvatskog društva”
(0130400).
Prof.dr.sc. Ivan Cifrić
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, održanoj 10. studenoga 2004., u stručno povjerenstvo za
ocjenu doktorskog rada mr.sc. Mirele Holy Mitski aspekti ekofeminizma,
podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Doktorski rad mr.sc. Mirele Holy, naslovljen Mitski aspekti
ekofeminizma, ima ukupno 275 stranica kompjutorskog ispisa, a
podijeljen je na Uvod, pet glavnih dijelova: Povijest ideje, Mit o
matrijarhatu, Analiza i interpretacija ekofeminističkih tekstova,
Društveni aspekti ekofeminizma i Zaključak, te popis literature.
Obrađuje povijest i teoriju ekofeminizma kao zasebnog pokreta koji
nastoji povezati određene zamisli ekologije i feminizma te aspekta
analize i interpretacije njegovih najvažnijih teoretičara i
teoretičarki. Temeljna je tako metoda kritička analiza tekstova kojom
se želi obrazložiti kako se teorija cjelokupnog pokreta, koji od
osamdesetih godina prošlog stoljeća sve više prodire u glavne struje
cjelokupnog feminističkog pokreta, uvelike oslanja na mitove.
Prepoznatljive mitske strukture u teoriji i praksi pokreta, međutim,
nipošto ne znače da u književnim i teorijskim tekstovima, nastalim u
njegovom okviru, nema i vrijednih uvida i zamisli, osobito u
postavljanju određenih pitanja važnih za razumijevanje složenih
problema suvremene kulture.
Nakon Uvoda (1-3 stranica), u kojem se objašnjava naziv i pojam
«ekofeminizam», autorica u prvom dijelu, Povijest ideje (4-40) ocrtava
načelne postavke ekologije i zatim feminizma, kao dva temeljna
teorijska uporišta ekofeminizma. Poziva se pri tome na ugledne
teoretičarke, analizira najpoznatije zbornike i drži da su oba pokreta
izuzetno važna i u teorijskom i u kulturološkom smislu, pa je i
pokušaj njihovog «povezivanja» u ekofeminizmu zanimljiv kao pokušaj da
se u brizi za očuvanjem okoliša pronađe «žensko načelo» odnosa prema
prirodi i društvu.
Kako autorica, međutim, već u Uvodu napominje da je taj pokušaj
obrazložen u tekstovima koji pripadaju više književnosti, takozvanoj
«alternativi», pa i svojevrsnim ideološkim proglasima nego doista
izgrađenoj znanstvenoj teoriji, drugi je dio rada Mit o matrijarhatu
(41-64) podijeljen na tri poglavlja (Matrijarhat, Sadržaj mita o
Amazonkama i Povijest ili mit?), a posvećen je analizi ishodišne
zamisli o izvornoj tezi o pretpovijesnom društvu u kojem su žene
igrale odlučujuću ulogu. Tu tezu o matrijarhatu autorica drži ključnom
za razumijevanje ekofeminističkog svjetonazora i svojevrsnim temeljem
ekofeminističke ideje o «Velikoj majci Bogova».
U analizi pojma matrijarhata ona polazi od Bachofena i Rotherya te
poznate Veselove knjige o «mitu o matrijarhatu», da bi zatim
analizirala brojne mitove na tumačenju kojih se uvelike zasnivala teza
o «vladavini žena» koju je zamijenila «vladavina muškaraca», sa svim
primislima koje se uz to povezuju. Nakon toga prikazuje i analizira
različita mišljenja suvremenih teoretičarki, uglavnom onih
feminističke orijentacije, o novijim etnološkim istraživanjima i o
tome je li «mit o matrijarhatu» samo još jedno uporište
«patrijarhalnog» društva i načina mišljenja, ili je svojevrsna
nostalgija za «zlatnim dobom čovječanstva», ili je pak i svojevrsno
«obećanje o dolazećem razdoblju dominacije žena koje će uslijediti
nakon dugotrajnog i teškog razdoblja vladavina muškaraca» (str.63). Na
kraju tog dijela autorica zaključuje kako među ekofeministkinjama nema
suglasnosti o tom pitanju, ali da ono otvara obzor unutar kojeg će se
velikim dijelom kretati književnost, teorija i mitologija
ekofeminizma.
Središnji dio rada naslovljen je Analiza i interpretacija
ekofeminističkih tekstova (65-205), a podijeljen je na šest zasebno
naslovljenih poglavlja. Poglavlja su razvrstana problemski, što će
reći da se na primjerima dosta raznolikih ekofeminističkih tekstova
opisuju i analiziraju prjie svega odnosi prema dubinskoj ekologiji,
zatim prema znanosti i tehnologiji, prema politici, prema animizmu i
prema novoj duhovnosti. Autorica se uglavnom oslanja na one pripadnice
pokreta koje djeluju kao teoretičarke (Val Plumwood, Karen J. Ware,
Ariel Salleh, Carol J. Adams, Marti Kheel i druge), ali analizira i
neke fikcionalne tekstove, prije svega one Alicie Walker. Napominje
pri tome kako se teorija pokreta razgranala do te mjere da se čak
govori o «ekofeminizmima», ali se njezina analiza nastoji držati
«mitskih elemenata» koji su uglavnom zajednički svim pojedinačnim
«pravcima», a razvrstavanje nastupa tek prema «usredotočenosti» na
određene probleme i prema «odgovorima» koji se pokušavaju dati na ona
bez sumnje važna pitanja koje postavljaju suvremeni feminizam,
ekologija, ali i mnogi drugi alternativni pokreti. Iscrpnim opisima
pojedinih stajališta i analizama ključnih problema koji pri tome
dolaze do izražaja zahvaćena je tako velika građa u nas relativno
manje poznatih tekstova, pa je taj središnji dio rada i pouzdan prikaz
ekofeminizma kao određene i teorijski zasnovane koncepcije.
Sljedeći dio, Društveni aspekti ekofeminizma (potčinjenost i moć)
(206-240), podijeljen je na tri poglavlja, a posvećen je i
problematici koja povezuje ekofeminizam sa suvremenim varijantama
psihoanalize i kulturalnim studijima. Autorica, naime, drži da se
ekofeminizam ne može dokraja razumjeti ako se ne uzme u obzir kako je
to određena «varijanta» feminističkog pokreta, a u tom pokretu uvelike
su se u najnovije vrijeme razgranale rasprave o seksualnosti,
identitetu, «ženskom pismu i glasu» te pravu na biološku, spolnu i
kulturalnu različitost. Ona se pri tome s pravom drži ograničenja
vlastite teme, zanimaju je pretežito mitski aspekti i analiza
određenih tekstova pa ne ulazi opširnije u sociološku i kulturološku
problematiku, ali smatra da mora izložiti i razvrstati određena
stajališta koja pristalice ekofeminizma zauzimaju u spornim pitanjima
načina na koje se razlike između muškaraca i žena odražavaju i
izražavaju u cjelokupnoj kulturi, na koje je, možda, i u cjelini
prožimaju, i na koje se one doista mogu shvatiti i objasniti.
Posljednji dio, Zaključak (241-269), sastoji se od šest manjih
poglavlja u kojima se nastoji sažeti pregled, pa i kritička ocjena,
ekofeminizma s nekoliko ključnih aspekata. Na početku se ukratko
opisuje srodnost, ako ne i svojevrsna «pripadnost», ekofeminizma s
kulturalnim studijima, koju autorica pronalazi u određenoj «liberalnoj
i tolerantnoj pozadini» (str. 241), ali se i upozorava kako
ekofeminističke teorije odveć duguju mitologemima, ideologemima, pa i
pokušajima zasnivanja neke nove religije, pa bi, prema njezinom
mišljenju, «ekofeminizam morao učiti od kulturalnih studija»
(str.241).
Nakon toga slijedi kratki osvrt na ekofeminizam u Hrvatskoj, u kojem
se upozorava kako hrvatska javnost nije odveć sklona da zamijeni
tradicionalni «patrijarhat» novim «matrijarhatom», da bi se zatim
pokušalo pokazati kako je temeljna, a prema autoričinom mišljenju i
najpozitivnija, odlika ekofeminizma pokušaj posredovanja i povezivanja
ekologije i feminizma, što će reći pokušaj prevladavanja određenog
dualizma između kulture i prirode, pa tako i prirodnih i društvenih
znanosti.
Izravno se, međutim, upozorava i na sporove u feminističkom pokretu
koji prijete da cjelokupnu važnu kulturnu orijentaciju pretvore u
poprište sukoba koji zapravo odražavaju tek političke stavove i
određenu taktiku umjesto strategije, pa autorica naglašava kako drži
da takvo stanje ne bi smjelo dovesti do marginalizacije temeljnih
ideja ekofeminizma. Osvrće se zatim i na neke filozofske stavove o
krizi suvremenog društva (Jaspers, Marcuse, Hösle), pa na kraju
zaključuje kako ekofeminizam «i na ideološkoj i na aktivističkoj
razini» drži «mitsko-tragičnim», jer «nalik mnogim teorijama
današnjice postavlja prava pitanja, pitanja koja doslovce leže između
nas, svim nama pred očima, ali na njih ne daje prave odgovore, ako
uopće i daje odgovore» (str. 269).
Rad završava opsežnim pregledom rabljene literature.
Gledano u cjelini doktorski rad mr.sc. Mirele Holy iscrpna je i
pregledna studija. Autorica je obradila, ekplicirala i analizirala
opsežnu građu vrlo raznolikih tekstova. Njezin je prikaz ekofeminizma
kao pokreta i u tom smislu vrlo koristan, a ograničenje pristupa na
mitske elemente, te na analizu tekstova, prikladan je temeljnoj
zamisli, a istovremeno osigurava da se poštuje temeljna
književnoteorijska metodologija. Dakako, rad je u širem smislu također
interdisciplinaran, jer se u složenosti problematike mora ući u
područje sociologije, kulturologije i filozofije, ali i je pri tome
očuvana temeljna okosnica zasnovana na analizi i interpretaciji
tekstova, bez obzira kakvom tipu diskursa oni pripadali. Izvođenje
tako pokazuje da je autorica ovladala znanstvenom metodologijom i da
zna obrazlagati vlastita stajališta.
Tek povremeno u radu se javljaju i odveć opširne eksplikacije i navodi
koji se dalje ne razrađuju, no temeljni slijed izlaganja, koji ide od
analize ključnih mitologema do zaključaka o cjelini pokreta, pa i
ocjeni u njemu sadržanih ideja i «učenja», nije narušen, a kompozicija
odgovara pokušaju da se cjelina obuhvati s nekoliko ključnih aspekata.
Usporedbe ekofeminizma s kulturalnim studijima, suvremenim varijantama
psihoanalize i feminističkim književnim teorijama pokazuju kako
autorica prati suvremene književne teorije, kao i da poznaje
problematiku ekologije, a njezina sklonost eksplikaciji mitova govori
i o poznavanju suvremenih teorija o mitovima. Premda se ponekad u
kritičkim sudovima prepoznaju autoričine osobne sklonosti, konačni
zaključci nisu samo «uzdržani» nego su u velikoj mjeri skloni
znanstvenom objektivizmu, toleranciji i otvorenosti prema novim
spoznajama.
Zbog svega toga držimo da doktorski rad mr.sc. Mirele Holy Mitski
aspekti ekofeminizma u potpunosti odgovara svim propisanim uvjetima,
pa predlažemo ovom Vijeću da ga prihvati i omogući dalji postupak za
stjecanjem naslova doktora humanističkih znanosti, polje znanost o
književnosti.
U Zagrebu, 15. siječnja 2005.
1.
dr.sc. Lada Čale Feldman, znanstvena savjetnica Instituta za
etnologiju i folkloristiku
2.
dr.sc. Milivoj Solar, red. prof.
3.
dr.sc. Ivo Martinić, izv.prof. Šumarskog fakulteta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Ocjena doktorske disertacije
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 15. prosinca 2004. imenovani smo u
povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije SREĆKA LJUBLJANOVIĆA, pod
naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od XII. do XVI. stoljeća. U skladu
s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Doktorska disertacija Srećka Ljubljanovića obuhvaća ukupno 268
stranica teksta, od toga osnovni tekst s bilješkama 266 stranica.
Disertacija je, nakon predgovora, uvodnih napomena i kratkog osvrta na
izvore i literaturu (str. 3-8), podijeljena u više različitih
poglavlja: Počeci vinogradarstva u zagrebačkom okružju (8-10),
Nastanak zagrebačkih vinograda (10-13), Osnovne značajke zagrebačkog
vinogradarstva u XIV. i XV. stoljeću (13-19), Biskupski i kaptolski
vinogradi (19-25), Vinogradi pavlinskog samostana u Remetama (25-28),
Medvedgradski vinogradi (28-30), Oblici vlasništva nad vinogradima u
građanskom Zagrebu (30-79), Vinogradi crkve svetoga Marka (79-85),
Vinogradi bolnica i ubožnica (85-89), Vinogradi bratovština (89-97),
Vinogradi ostalih crkvenih institucija (97-106), Ugovorni odnosi
(106-119), Nazivlje vinograda (119-141), Vinogorja (141-157),
Organizacija vinogorja (157-161), Uzgojni oblici i sortiment
zagrebačkih vinograda (161-170), Obrada vinograda (170-179), Privredno
značenje vinogradarstva (179-188), Feudalna davanja od vinograda
(188-211), Vinogradarstvo Zagreba u XVI. stoljeću (211-216), Gradski
vinogradi (216-228), Gradski prihodi od vinograda i vina (228-232),
Vino u zagrebačkoj trgovini (232-237), Cijene vina u usporedbi s
cijenom rada, proizvoda i roba (237-240) te Vino u životu Zagrepčana
(240-261). Na kraju osnovnog dijela teksta jest Sažetak (261-266).
Tekst je dopunjen popisom korištenih izvora i literature (267-268).
Autor je prostorno definirao analizu zagrebačkog vinogradarstva
potocima Vrapčakom na zapadu i Bliznecom na istoku, padinama
Medvednice na sjeveru i savskom nizinom na jugu. Vremenski obuhvat
disertacije definirao je s jedne strane prvim spomenom u izvorima
jednog, uvjetno rečenog, zagrebačkog vinograda, dok je kraj 16.
stoljeća nazvao subjektivnim izborom za završetak analize, ponajprije
zbog nepostojanja objavljenih izvora za kasnija razdoblja. U tekstu
autor je detaljno obradio različite vidove vinogradarstva u Zagrebu u
razvijenom i kasnom srednjem vijeku, ponajprije prema strukturi
vlasnika ili korisnika, od građanskih, preko gradskih kondicionalnih,
kondicionalnih, kmetskih, slobodnih, samostanskih, župnih i drugih
crkvenih te altarijskih vinograda. Obradio je zatim davanja od
vinograda i njihovu visinu tijekom promatranog razdoblja, tako
primjerice oblike i visinu cenzusa, komutaciju, opraštanja, smanjenja
i otkup cenzusa. Bavio se zatim pitanjima međa, berbe, cijena
vinograda, vinske desetine i sukoba oko nje, gornice, cibriona, tlake
i darova te nadzora nad obradom gradskih vinograda. Posebnu je
pozornost posvetio maloprodaji vina, gradskim krčmama i gostionicama,
gradskim poklonima i čašćenjima te vjerskim praznicima s naglaskom na
ulogu vina i vinogradarstva u svemu tome. Treba napomenuti da je
najveći dio analize kolege Ljubljanovića zasnovan na korištenju
objavljenih i dijelom neobjavljenih izvora o srednjovjekovnom Zagrebu.
Nažalost, unatoč legitimnoj temi za analizu, kolega Ljubljanović nije
uspio istraživanja provesti na razini koja bi zadovoljila uvjete za
stjecanje doktorata znanosti. Prije svega, izostala je teoretska
refleksija i oblikovanje istraživačkih pitanja te radnih hipoteza
kojima bi kandidat usmjerio istraživanja prema relevantnom
historiografskom rezultatu. Stoga se kandidat našao suočen s mnoštvom
literature i poglavito izvora koje, prema onome što se može pročitati,
nije uspio usustaviti na višoj razini od opširnog i detaljnog nizanja
pojedinačnih podataka iz raznih izvora. U rad je uložen veliki trud,
analizirano je mnoštvo izvora, prikupljeni su na jednom mjestu svi
uopće poznati podaci o zagrebačkom vinogradarstvu. Autor je pokazao da
vlada osnovama zanata povjesničara, konzekventno i korektno oblikovao
je znanstveni aparat. S obzirom na veliki broj novih ili nepoznatih
podataka koje donosi, ne može se poreći stručni doprinos
Ljubljanovićeva rada. Stoga je povjerenstvo sugeriralo kandidatu da bi
bilo pogodnije i primjerenije objaviti tekst kao monografiju
namijenjenu širem krugu čitateljstva, zainteresiranom za različite
aspekte lokalne zagrebačke povijesti, nego inzistirati na proceduri
prihvaćanja i obrane teksta kao doktorske disertacije. Navedenu
sugestiju povjerenstva o objavi teksta u vidu opsežnog stručnog rada,
umjesto provođenja procedure stjecanja doktorata znanosti, kandidat
nije prihvatio.
Glavna zamjerka radu kolege Ljubljanovića, osim već navedenog, jest
što je analiza zagrebačkog vinogradarstva u razvijenom i kasnom
srednjem vijeku nedostatno kontekstualizirana. Iz rada se nedovoljno
vidi kakva je uloga i značaj zagrebačkog vinogradarstva u gospodarskom
i društvenom razvoju Zagreba i srednjovjekovne Slavonije, kako i
koliko na promjene u zagrebačkom vinogradarstvu utječu društveni,
politički i gospodarski okviri, koje su sličnosti, a koje razlike u
razvoju vinogradarstva u Zagrebu u odnosu na Slavoniju i šire područje
ugarsko-hrvatskog kraljevstva, i tako dalje. Da bi uspješno odgovorio
na navedena pitanja kandidat bi morao proučiti bitno veću količinu
domaće i strane relevantne literature, što je izostalo. Popis
literature i izvora kolege Ljubljanovića sadrži svega 37
bibliografskih jedinica, od čega nekoliko njegovih vlastitih radova,
među kojima, primjerice, nema niti jednog naslova na stranim jezicima
niti rada ijednog stranog autora, posebice mađarskih povjesničara koji
su vrlo važni za obrađivanu problematiku. Na navedene primjedbe,
izrečene u razgovoru s povjerenstvom, kandidat je odgovorio da nema
volje ni energije ulaziti u daljnju razradu predočenog teksta.
Uzimajući u obzir sve navedeno, mora se zaključiti da doktorska
disertacija kolege Srećka Ljubljanovića, pod naslovom Zagrebačko
vinogradarstvo od XII. do XVI. stoljeća, u ovom obliku ne može dobiti
prolaznu ocjenu. Stoga predlažemo Vijeću da disertaciju u predočenom
obliku ne prihvati za daljnji postupak.
Zagreb, 20. prosinca 2004.
Povjerenstvo:
dr. sc. Borislav Grgin, izv. prof., predsjednik
dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof., član
dr. sc. Damir Karbić, znanstveni suradnik,
Odsjek za povijest HAZU Zagreb, član
SANJA ŠPOLJARIĆ
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog stručnog rada
Sanje Špoljarić, pod naslovom «Prijevod s engleskog na hrvatski i s
hrvatskog na engleski s osobitim obzirom na područje novih materijala»,
podnosi Fakultetskom vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Sanja Špoljarić odslušala je i položila sve propisane kolegije na
poslijediplomskom prevoditeljskom studiju i izradila ovdje predloženi
rad kao posljednju obvezu na tom studiju. Rad se sastoji od uvodnog
dijela i šest prevedenih tekstova – tri prijevoda s engleskog na
hrvatski i tri prijevoda s hrvatskog na engleski jezik.
Pristupnica je bila obvezna prevesti stotinu stranica teksta, od toga
pedeset stranica s engleskog na hrvatski i pedeset stranica s
hrvatskog na engleski. Tekstovi su morali biti i tematski i stilski
raznoliki. Ove je uvjete pristupnica ispunila. Engleski tekstualni
korpus koji je prevela na hrvatski sastoji se od tekstova s područja
estetske kirurgije, sudstva i kemijske tehnologije, dok hrvatski
tekstualni korpus koji je prevela na engleski uključuje tekstove s
područja ornitologije, financija i turizma. Nijedno od ovih područja
nije njena struka, pa je time pokazala spremnost da proširuje svoje
jezično i prevoditeljsko iskustvo. U uvodnom dijelu pristupnica navodi
pomagala kojima se služila pri prevođenju i opisuje specifičnosti
svakog od tekstova te razloge zbog kojih je odabrala pojedine
prijevodne ekvivalente.
Prvi tekst u radu – opis liposukcije – mada pisan za široku publiku,
sadrži mnogo stručnih termina vezanih za kirurški zahvat i njegove
posljedice. Prevoditeljica je hrvatske ekvivalente potražila u srodnim
tekstovima, u medicinskoj enciklopediji i rječnicima, ali su se
najkorisnijima pokazale konzultacije sa stručnjakom – estetskim
kirurgom. Po njegovu savjetu, na primjer, nije kroatizirala neke
termine latinskog podrijetla, pa tako incision prevodi s incizija a ne
rez, i u tome slijedi mišljenje uže struke. Prijevod sadrži i poneki
kalk (na pr. «feel more at ease with one's body» prevedeno je kao
«ležerniji sa svojim tijelom»). Prevoditeljica mjestimično
previše slijepo slijedi englesku sintaksu rečenice i proizvodi
nezgrapnu hrvatsku rečenicu. Unatoč tim manjim zamjerkama pristupnica
je proizvela čitak i prihvatljiv prijevod.
Drugi tekst u engleskom tekstualnom korpusu su Pravila suda Europskog
suda za ljudska prava, tekst zahtjevan kako terminološki tako i po
svojim rečeničnim konstrukcijama. Pristupnica u uvodu navodi da nije
našla nijedan dokument koji bi sadržavao pravilnik nekog suda, pa se u
prevođenju oslonila na rječnike, pojmovnike i hrvatske zakone. Kao
jednu od osnovnih razlika između tekstova zakona i pravila na
engleskom i hrvatskom jeziku navodi način izražavanja obveze, koja se
u engleskom izriče futurnim oblikom «shall», dok se u hrvatskom
koristi sadašnje vrijeme. Najveći problem ovog prijevoda je red
riječi, koji na mnogim mjestima preslikava engleski red riječi i
proizvodi nezgrapnu i teško razumljivu hrvatsku rečenicu. Upitna je i
ponuđena interpunkcija, posebno u korištenju zareza ispred veznika ako
kada on ima funkciju spajanja a ne razdvajanja.
Treći prijevod na hrvatski, tekst pod naslovom Materijali za
kalcizaciju za tla Minnesote, opravdava naslov magistarskog rada.
Pristupnica je tom vrlo tehničkom tekstu pristupila odgovorno i
potrudila se da nađe hrvatske ekvivalente za velik broj
poljoprivrednih, kemijskih i strojarskih termina. Uz tehničke rječnike
i referentnu literaturu konzultirala je nekoliko stručnjaka te je
proizvela uvjerljiv tehnički prijevod. I u ovom je tekstu, doduše,
pala u zamku lažnog para (glagol control prevodi na jednom mjestu s
kontrolirati u rečenici u kojoj on ima značenje upravljati ili
odrediti; design ostaje dizajn u kontekstu u kojem znači
konstrukcija). No ti su lapsusi malobrojni i tek neznatno umanjuju
dobru ocjenu prijevoda.
Prvi u grupi tekstova koje je pristupnica prevela s hrvatskog na
engleski jezik je Ptice ribnjaka Končanice. Tekst, koji se bavi vrlo
uskom specijalističkom temom ptičjih staništa a sadrži i detaljan
geografski opis područja ornitološkog istraživanja, pristupnici zadaje
velike gramatičke i leksičke probleme, koje ona rješava s promjenjivim
uspjehom. Radi se o upotrebi člana, redu riječi, prepozicijama,
sinonimima, itd. Pristupnica je vrlo nedosljedna u primjeni
ortografskih pravila.
Drugi tekst u ovoj grupi je Proračun grada Crikvenice za 2002. U tom
tekstu kandidatkinja se snalazi znatno bolje i prijevod zvuči prirodno
ako apstrahiramo mjestimične pogreške.
Posljednji tekst u ovoj grupi je Daruvar u slici i riječi. Problem tog
teksta je razmjerno loše pisan izvornik, kao što je to često slučaj u
tekstovima toga tipa. Kandidatkinja je na pojedinim mjestima
ispravljala izvornik i pri tom pokazala snalažljivost i dokazala da
kad se potrudi može proizvesti sasvim pristojan prijevod.
Ukupno uzevši, ovaj rad pokazuje da je kandidatkinja uložila znatan
trud u pronalaženje prijevodnih ekvivalenata u tekstovima koje je
odabrala. Koristila se uobičajenim pomagalima za prevođenje između
hrvatskog i engleskog jezika. Time je dokazala da je ovladala osnovama
prijevodne tehnike i da izradi prijevoda pristupa ozbiljno. Međutim
treba također reći da njeni prijevodi na engleski pokazuju da će
morati još mnogo raditi na vlastitom usavršavanju u engleskom jeziku.
Neka od područja na kojima je ta potreba najjače izražena raspravit će
se s kandidatkinjom na usmenoj obrani. Predlažemo Fakultetskom vijeću
da prihvati ovu ocjenu i kandidatkinju uputi na usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 12 siječnja 2005.
Članovi povjerenstva:
1. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.
predsjednik povjerenstva
2. mr.sc. Vera Andrassy
član povjerenstva
3. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak
član povjerenstva
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 13.siječnja 2005.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poslijediplomski znanstveni studij književnosti
Zagreb, 09.01. 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Ive Špoljar pod naslovom Lik i
uloga u kazalištu Aphre Behn, prve profesionalne književnice u
Engleskoj.
Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća (br. 3804-360-04-2) na
sjednici održanoj 15. studenog 2004. imenovani u stručno povjerenstvo
za ocjenu magistarskoga rada Ive Špoljar pod naslovom Lik i uloga u
kazalištu Aphre Behn, prve profesionalne književnice u Engleskoj,
podnosimo Vijeću sljedeće skupno
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Ive Špoljar obaseže 149 stranica i podijeljen je u
sedam poglavlja: 1. Uvod (3-36), 2. Recepcija Aphre Behn do sredine
20. stoljeća (37-54), 3. Ponovno iščitavanje Aphre Behn krajem 20. st.
(54-66), 4. Pojava glumice i komercijalnost pozornice u Engleskoj
krajem 17. st. (67-86), 5. Lik i uloga u kazalištu Aphre Behn
(87-110), 6. Nasilje, seksualnost, društvo: estetika i politika u
kazalištu Aphre Behn (111-139) te 7. Zaključak (140-146). Na kraju
rada nalazi se Bibliografija (147-149) primarnih tekstova i stručne
literature. Budući da je magistarski rad Ive Špoljar u postupku
vrednovanja prije odluke o obvezatnim elementima (sažetak na hrvatskom
i engleskom jeziku, popis ključnih riječi i životopis), oni nisu ušli
u strukturu rada, ali ćemo kandidatkinji sugerirati da ih uvrsti u
završnu (uvezanu) verziju rada.
U opsežnom uvodnom poglavlju kandidatkinja obrazlaže zašto se odlučila
za analitički prikaz Aphre Behn, ističući nekoliko razloga: njezino
začetničko mjesto u genealogiji profesionalizacije književnosti u
engleskom kulturnom okviru (napose u smislu specifične rodne
distribucije toga procesa), obnovu interesa kako engleske pozornice
tako i angloameričke književne kritike i teatrologije za opus ove
autorice i razdoblje restauracije uopće, osobito s obzirom na konačnu
profesionalizaciju i ženske glumačke prakse, te naposljetku potpunu
odsutnost kazališne recepcije ali i kritičkih studija o Aphri Behn u
Hrvatskoj. Uvod također osvjetljuje razuđenost književnih interesa
spisateljice i njihovu povijesnu i političku kontingentnost, te
ocrtava poziciju književne i kazališne institucije u doba
restauracije, ali i krucijalne promjene u poimanju, vrednovanju i
definiranju ženina položaja u društvu i kulturi, osobito važne kada se
promišlja kontroverzna javna persona žene-pisca i žene-glumca, te sama
ideja ženskog rada za novac, neizbježno povezana s idejom seksualne
izravnosti i prostitucije u mentalitetu građanstva, kojega sve to jači
utjecaj, paradoksalno, istodobno omogućuje i opstruira javnost ženskog
glasa (i tijela) i u književnosti i u kazalištu.
Drugo je poglavlje rada, naslovljeno Recepcija Aphre Behn do sredine
20. stoljeća, pregled koji od kritičkih sudova i komercijalnog odaziva
suvremenika Aphre Behn, i slabe reputacije u viktorijanskome
razdoblju, slijedi prema prekretničkoj biografiji Montaguea Summersa
iz 1915. i fascinacije što ju je spisateljica, zahvaljujući
Summersovom posredništvu, pobudila poslije I svjetskog rata, osobito u
dviju važnih spisateljica i suradnica, Virginiji Woolf i Viti
Sackville West. Potonja svoje poistovjećenje sa slobodoumnošću daleke
predšasnice pretače u vlastitu verziju autoričine biografije,
objavljenu 1927., dok Woolf Aphru Behn proglašuje nemimoilaznom
začetnicom ženske književne povijesti u svojoj Vlastitoj sobi, već
zato što je Behn pisanjem zarađivala – što ga je, dakle, uopće
smatrala društvenim kućištem dostupnim ženi. Špoljar usto s pravom
naglašava kako ni jedna ni druga engleska književnica nisu opus Aphre
Behn smatrale estetski, nego socijalno i povijesno vrijednim osloncem
ženske spisateljske budućnosti.
Treće poglavlje rada opravdano izdvaja recentniju recepciju Aphre
Behn, koja se naglo budi osigurana suvremenijom aparaturom
kulturalno-materijalističke i feminističke metodološke provenijencije,
koju u izvjesnom smislu već, barem za Behn, anticipira anarhist George
Woodcock 1948., svojom biografijom Incomparable Aphra, koja je hvalila
revolucionarnost spisateljice za povijest društveno-analitičkog
romana. No, do sedamdesetih godina, pa čak i osamdesetih, nastupa
znakovita praznina, osobito u svjetlu zahtjeva da se iz ženske
perspektive reformuliraju kanoni pojedinih nacionalnih književnih
tradicija: prvi istupi feminističke kritike, primjerice radovi Elaine
Showalter i dvojca Gubar-Gilbert, obraćaju se istaknutim, kulturno i
jezično dostupnijim spisateljicama 19. i 20. stoljeća, napose i zbog
njihove neupitne popularnosti među čitateljima i čitateljicama, dok
ranija razdoblja ostaju zatamnjena, ako ne i neiskoristiva – Aphru
Behn je pratio stereotip razvratnosti i ekscentričnosti, te
problematičnih političkih naklonosti i veza, zbog kojih se teško mogla
uklopiti u ideološko čistunstvo drugog vala feminizma. No zato će
upravo recentne devedesete biti najplodnijim razdobljem proučavanja
proznog i dramskog opusa spisateljice, kada upravo njezini prekršaji
klasnih, spolnih i inih granica postaju neobično poticajnim križištima
analiza, te kad rodni studiji kazališta konačno u punom smislu posegnu
onkraj pukog presađivanja koncepata elaboriranih na korpusu ženske
proze, otkrivajući složenu interakciju kazališta i društva i u pogledu
spolnih uloga.
Četvrto poglavlje rada, nazvano Pojava glumice i komercijalnost
pozornice u Engleskoj krajem 17. st. pomnije će se usredotočiti upravo
na spomenute interese kazališnih rodnih studija, vodeći pritom računa
o nizu povijesnih i kulturološki relevantnih čimbenika, kao i
posljedici konačnog otvaranja engleske pozornice i ženama, no
isključivo u ulozi glumica. Pritom je važno naglasiti kako i
kandidatkinja skreće pozornost na ambivalenciju emancipatorskog učinka
tog preokreta: glumice su stupile na pozornicu, upravo kao i u
talijanskoj komediji dell'arte, kako bi ubrzo postale iznimnim
komercijalnim mamcem, te su bile i nehotično zaslužne za učestalost,
primjerice, prizora razgolićavanja i silovanja, nipošto dakle
emancipatorskih naglasaka u kontekstu rodne politike. No, ulaz na
pozornicu iznjedrio je i niz značajnih, omiljenih ženskih glumačkih a
onda i spisateljskih autorskih imena, pa i jedan transgresivni motiv –
prerušavanje žene u muškarca – kojim se i sama Behn rado i obilato
služila.
Peto poglavlje preuzima naslov cijeloga rada, jer je riječ o ključnom
križištu na kojemu se može odčitati razlikovni doprinos ženske
autorske vizure Aphre Behn ne samo dramskoj produkciji njezina doba –
u kojoj su feminističke tonove jednako revno katkad njegovali i
dramatičari – te mijeni klasnih i rodnih prilika u publici, već i
dramskoj povijesti uopće. Premda u svojim najznačajnijim komadima –
komedijama intrige kakve su The Rover, The Feigned Courtesans i The
Widow Ranter, satirama Sir Patient Fancy, The City Heiress i The Lucky
Chance te tragikomedijama The False Count i The Dutch Lover - operira
u uvriježenom tipološkom rasteru dramske karakterologije, nerijetko
poduprtom sugestivnim imenima likova, Behn uspijeva ponuditi niz
izazovnih preinaka u konstrukciji zapleta i raspleta, broju,
složenosti i snazi svojih junakinja, uplećući u svoje pristupačne
komade niz satiričkih akcenata u odnosu na dominantne kodove
muško-ženskog ophođenja, osobito kada je u pitanju ženama socijalno
nametnuta nužnost braka. Novina je pristupa kandidatkinje, međutim,
što uz djela koja su već pobudila interpretativni interes u eminentnih
autorica – napose Elin Diamond – svojem tumačenju pridružuje i
komedije koje se nisu uspjele dovinuti do statusa feminističkog kanona
(The Dutch Lover i The City Heiress), obrativši pozornost na nekoliko
provodnih motiva, primjerice prevaru ili izjalovljen i nesretan brak.
Nasilje, seksualnost, društvo: estetika i politika u kazalištu Aphre
Behn naslov je šestog poglavlja, koji dovoljno govori kako se
inovacija dramskoga autorstva Aphre Behn ne može sagledavati unutar
estetičkih premisa nesukladnih vremenu nastanka ovih komada, vremenu
osjetljivom na rekonfiguraciju socijalnih uloga, među inima i ženskih.
Vrijeme je to i izmijenjenih kazališnih konotacija potonje sintagme,
osobito ako se one odnose na moralističke sugestije o maski i kostimu,
prerušivanju, himbi i intrigi. Scenski se prikaz povlači u socijalni
svijet, u kojemu se aristokratske i građanske, muške i ženske
vrijednosti preklapaju na nov način, te u kojem novčane transakcije
vezane uz seksualnu ucjenu, nasilje i brak, poprimaju nove vrijednosne
dimenzije. U takvim okolnostima lukavstvo, intelektualna nadmoć i
okretnost junakinja povezuju se s idejom o seksualnoj slobodi koja je
ženama dotad bila nepoznata, pa dramatičarka koja tu ideju nudi,
ujedno je sama utjelovljujući, predstavlja inovaciju koja se ne može
reducirati na rodno neutralna pitanja dramaturške tehnike.
Sedmo i završno poglavlje nosi naslov Zaključak, te sažima povode,
predmet, metode i cilj rada, ističući kontroverzna pitanja ženskog
spisateljskog profesionalizma, autoričinu izloženost napadima, kao i
njezin svjesni odabir neuralgičnih točaka u aktualnoj političkoj,
klasnoj i rodnoj konstelaciji društva.
Rad Ive Špoljar tako je uspješno obuhvatio nekoliko analitičkih
segmenata korpusa i književnopovijesne pozicije Aphre Behn –
spisateljičinu biografiju i konstrukciju ženske profesionalne
spisateljske persone, proznu i dramsku proizvodnju, kazališne i
političke prilike u razdoblju engleske restauracije, te različite faze
autoričine recepcije u matičnoj kulturi, kritički se usput osvrnuvši i
na slab odjek toga opusa u Hrvatskoj, kako kada je u pitanju kazališna
tako i kada je u pitanju interpretacijska sudbina Aphre Behn.
Kandidatkinja se pritom usredotočila na analizu odnosa žensko
spisateljstvo-ženske junakinje-feministička kritika, skrenuvši
pozornost da se taj odnos u slučaju dramske književnosti ne može
izolirati od sfere kazališne produkcije, napose kada valja uzeti u
obzir važnu inovaciju u doba restauracije, nastup glumice, te je stoga
na središnje pitanje svoga rada – odnos lika i uloge – pokušala
odgovoriti upravo usporedbom glumišnih prilika i dramske konstrukcije
ženskosti kod Aphre Behn, kao i sučeljenjem dramske i socijalne tvorbe
uloge žene, redom problema koji se obrađuju u četvrtom i petom
poglavlju rada. Osjetljivo pitanje prepleta estetike i politike kojega
se dotiče u šestom poglavlju pouzdano pokazuje do koje je mjere tek
feministički interes mogao stubokom izmijeniti hijerarhijsku poziciju
engleske spisateljice u vrijednosnom rasteru suvremene kulture, kad
ovaj opus počinje udovoljavati novim čitateljskim i izvedbenim
potrebama, uspješno se uklapajući i u aktualni kulturno-studijski
poremećaj vrijednosnih asocijacija vezanih uz komercijalno usmjerenu
književnu i kazališnu djelatnost.
U naporu da osvijetli biografiju, opus i aktualnu relevantnost Aphre
Behn kandidatkinja se uvelike oslanjala na sve opsežniju kritičku
literaturu iz rodnih studija drame i kazališta, posebice monografske
radove, feministički impostirane studije i tumačenja pojedinih djela
Aphre Behn, kao i radove o ženskom glumačkom doprinosu radikalnoj
preobrazbi kazališnog krajobraza krajem 17. st. Da sekundarnoj
literaturi pristupa kritički i analitički, ponajbolje je pokazala u
drugom i trećem poglavlju rada, no istu kritičnost nije u jednakoj
mjeri pokazala u vlastitim analizama korpusa, što ostavljamo za
raspravu tijekom obrane rada. Naime, unatoč dojmu da pojedinim
aspektima – ponajprije naglasku na političkom učinku kazališne
djelatnosti Aphre Behn - pristupa bez izraženih rezervi s obzirom na
usvojene interpretacijske pozicije suvremene teorije, Iva Špoljar
napisala je vrijedan, iscrpan i opsežan, višestruko informativan
magistarski rad, zanimljiv i koristan ne samo anglističkoj i
teatrološkoj akademskoj zajednici te ženskim studijama, nego i
kazališnim poslenicima. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati naše
pozitivno izvješće i uputi kandidatkinju Ivu Špoljar na daljnji
postupak u stjecanju stupnja magistrice znanosti.
dr. sc. Tatjana Jukić-Gregurić, docentica, predsjednica povjerenstva
dr. sc. Boris Senker, redoviti profesor, član povjerenstva
dr. sc. Lada Čale Feldman, znanstvena savjetnica, članica povjerenstva
Dr. sc. Tihana Petrović Leš, docentica, predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Ivan Lozica, znanstveni savjetnik, član Povjerenstva
Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znan. savjetnica, članica Povjerenstva
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: ocjena magistarskog rada Ive Pleše “Etnografija elektroničkog
dopisivanja: elektroničke poruke i pisma”
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici
održanoj 15. prosinca 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za
ocjenu magistarskog rada Ive Pleše pod naslovom “Etnografija
elektroničkog dopisivanja: elektroničke poruke i pisma”. Na temelju te
odluke Vijeću podnosimo sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Ive Pleše obuhvaća 113 stranica, od čega 108 stranica
teksta i 7 stranica popisa literature. Na kraju se nalazi Prilog (34
stranice). Napomene uz tekst (ukupno 73) priložene su na dnu
odgovarajuće stranice. Rad je podijeljen u pet poglavlja.
Iva Pleše se bavi pojedinim praksama korisnika elektroničke pošte i
tekstovima koji nastaju njezinom upotrebom. Upravo je taj aspekt
interneta privlačio manje istraživačke pažnje jer je riječ o privatnoj
komunikaciji dvoje ljudi, no kandidatkinja ga smatra dijelom tzv.
etnografije pisanja, discipline koja se bavi svakodnevnom uporabom
pisanja, njegovim žanrovima, normama i zajedničkim osobinama.
Konkretno, I. Pleše analizira odnos nekolicine korisnica prema
elektroničkoj pošti, značenja koja ona za njih ima, načine na koje se
njome koriste, odnose koji se uspostavljaju među korespondenticama,
razloge za sudjelovanje u tim odnosima, te same proizvode -
elektroničke tekstove.
U prvome poglavlju - “Elektronička pošta iz etnografske perspektive”-
I. Pleše se ograđuje od povijesne i tehnološke perspektive iz kojih se
najčešće piše o internetu te obrazlaže zašto pozornost posvećuje
upravo praksama tzv. “običnih” korisnika interneta. Budući da ih ne
smatra samo pasivnim preuzimateljima novih tehnologija, u premisama
rada sadržana je teza da “ljudi prihvaćaju tehnološke proizvode na
različite načine, modificirajući njihove zamišljene funkcije,
prihvaćajući ili odbacujući pojedine njihove mogućnosti” (str. 4). Ta
teza izravno vodi kvalitativnom pristupu i etnografskom opisu
pojedinačnih praksi korisnika koje će I. Pleše ocrtati kao
“raznovrsne, promjenjive i u sebi ambivalentne” (str. 5). Njezin
odabir metodologije proizlazi iz stava da ideal etnologije/kulturne
antropologije nikada nije bio izdvajanje reprezentativnih uzoraka iz
pretpostavljene cjeline, nego, upravo suprotno: da bi postavio
međusobne odnose ili moguća poopćavanja etnolog/kulturni antropolog
polazi od cjelovito istraženih pojedinačnih situacija. Stoga I. Pleše
analizira jednu konkretnu situaciju - elektroničku korespondenciju
šest visokoobrazovanih, zaposlenih žena u kasnim dvadesetim ili ranim
tridesetim godinama, koje su se elektroničkim putem dopisivale (s
autoricom rada a neke i međusobno) u razdoblju od 1999. do 2003.
godine. Korpus analizirane građe sastoji se od oko 900 poruka. Budući
da se interpretacija gradi na temelju osobne elektroničke
korespondencije, ovaj rad možemo nazvati ego-centriranom etnografijom.
U drugom poglavlju naslovljenom “FW: Pošalji ovo na što više adresa iz
vlastitog adresara” I. Pleše bavi se porukama koje se najčešće
obraćaju više ili manje neodređenom primatelju i čiji su sastavljači
primatelju najčešće nepoznati ili pošiljatelji koji ih dalje
prosljeđuju nisu njihovi autori. Razvrstala ih je u nekoliko skupina:
poruke koje pozivaju na društveni angažman i izražavanje društvenoga
i/ili političkoga stava te se mogu nazvati oblikom “aktivizma na
mreži”; poruke raznovrsnog sadržaja i s privicima - sa slikovnim
materijalima, crtežima ili fotografijama, kratkim filmovima, sa šalama
i vicevima, komentarima (primjerice. tzv. lanci sreće) - koje uglavnom
bez suglasnosti primatelja preplavaljuju njihove elektroničke
poštanske sandučiće; poruke “lažnoga sadržaja” koje (poput folklornih
motiva) “putuju” svijetom mijenjajući neke svoje uzgredne elemente
(npr. apeli za skupljanje humanitarne pomoći za neku teško oboljelu
osobu ili sl.); elektroničke poruke koje najavljuju primateljima
mogućnost zarade ili nagrade. U ovome se poglavlju već ocrtavaju neka
obilježja elektroničke pošte: ona korisniku omogućuje privatnost (zato
što “omogućuje ‘pristup sistemu’ pod uvjetima koje postavljaju sami
korisnici”, str. 12), ona omogućuje i olakšava te ubrzava širenje
informacija, mišljenja i komentara, te nosi demokratski potencijal - u
smislu omogućavanja društvenoga angažmana preko mreže. Međutim, zbog
velike količine informacija i poruka te često upitne vjerodostojnosti
mnogih od njih, elektronička je pošta ambivalentna (str. 36) i nije
posve bezrezervno prihvaćeni način komunikacije.
U trećem poglavlju - “Predmet: Elektroničko pismo” - Iva Pleše
analizira privatnu i individualiziranu elektroničku korespondenciju,
dakle takvu korespondenciju u kojoj se pošiljatelji obraćaju
konkretnom i poznatom ili bliskom primatelju, te govore o sebi (str.
43). Premda je čvrstu razliku između pisma i elektroničke poruke teško
povući, oslanjajući se na analiziranu korespondenciju i iskaze
kazivačica, Pleše u daljnjem tekstu u heurističke svrhe razlikuje
intimne i informativne elektroničke poruke, a unutar intimnih (duža)
pisma i (kraće) poruke. Analizirajući ove druge dotiče se nekoliko
vlastitih korespondentskih odnosa koji su se, nakon prvotnoga
nepovjerenja prema mogućnosti intimnoga dopisivanja elektroničkim
putem, izdvojili većom emocionalnom obojenošću i postali iznimno
važnim dijelom autoričine elektroničke komunikacije. Suprotno općem
mišljenju da će pisama i dopisivanja nestati, I. Pleše pokazuje da
elektronička pošta zamjenjuje klasični medij razmjene pisama, ponekad
ga čak i ojačavajući, te da, unatoč tome što je njezina bit brza
razmjena informacija, ona “na neki način pokreće opsežniju i intimniju
osobnu prepisku” (str. 63). U analiziranoj korespondenciji, naime,
pojavljuju se pisma koja iz poslovnih prerastaju u privatna, pisma u
kojima se obnavljaju davno prekinuti odnosi, pisma razmjenjivana s
osobama iz bliske okoline - posebno zanimljiva stoga što se osobe koje
se dopisuju redovito u živo viđaju, kao i ona razmjenjivana s osobama
koje ne dijele isti fizički prostor, itd. Nadalje, na temelju potrebe
iskazane u razgovorima (a ponekad i u analiziranim pismima) da autori
pisama pišu o sebi, I. Pleše analizira elektroničko pismo kao
autobiografski fragment. Na kraju poglavlja raspravlja o ambivalentnom
odnosu korisnika prema čuvanju elektroničkih pisama.
U četvrtome poglavlju naslovljenom “Neke jezične i žanrovske osobine
elektroničke poruke/pisma” I. Pleše zaključuje kako se elektroničke
poruke oblikuju “kao osobit način komunikacije za koji je između
ostaloga karakterističan nedostatak brižljivosti u oblikovanju
rečenica to jest određeni otklon od standardnog ili pisanog jezika”
(str. 91). U analiziranoj korespondenciji on je svakako namjeran i
izraz je autorstva njezinih sudionica.
U epilogu Iva Pleše rezimira sadržaj rada, ali uvodi i neke nove teze.
Najzanimljiva je ona koja naglašava procesualnost ili promjenjivost
upotrebe elektroničke pošte. U opisanom konkretnom dopisivanju skupine
korisnica u jednome je trenutku nestalo dužih, vrlo osobnih
elektroničkih pisama, što I. Pleše tumači mijenom u tehnološkom
razvoju i u karakteru elektroničke razmjene (prezasićenost poslovnim i
lažnim porukama, većom prijetnjom usmjerenom na privatnost i
zaštićenost osobne komunikacije i sl.), pritom ne zanemarujući utjecaj
individualnih osobina i životnih faza korisnica elektroničke pošte.
***
Oslonjena na impresivnu stranu i domaću literaturu na temu interneta,
u magistarskome radu Iva Pleše otkriva i razmatra jednu novu facetu
suvremene svakodnevice, podvrgavajući je klasičnoj etnografskoj
analizi. Premda je, ne samo u domaćoj nego i u stranoj etnološkoj i
antropološkoj produkciji, ta tematika svojevrsni novum, Iva Pleše se
hrabro prihvatila njezine razrade. Pomno proučavanje i sadržaja i
forme osobnoga korpusa elektroničke korespondencije vodi je do
zaključka o njezinim krajnje ambivalentnim obilježjima i nemogućnosti
jasnog razgraničenja prema drugim oblicima pismenosti. Na temelju
iznesenoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u
Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ive Pleše te da
kandidatkinju uputi na daljnji postupak obrane.
U Zagrebu, 18. siječnja 2005.
Dr. sc. Tihana Petrović Leš, predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Ivan Lozica, član Povjerenstva
Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, članica Povjerenstva
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog specijalističkog
rada
Damira Salarića pod naslovom Prijevod s njemačkog na hrvatski i
hrvatskog na njemački jezik s osobitim obzirom na područje
sociologije,
podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Damir Salarić odslušao je i položio sve propisane kolegije na
poslijediplomskim prevoditeljskom studiju i izradio ovdje predloženi
rad kao završnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad pod naslovom “prijevod
s njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na njemački jezik s osobitim
obzirom na područje sociologije” sadrži uvodni dio i sam prijevod, te
zaključni dio sa zaključkom i s osvrtom na ključne riječi kao i
životopisom. U uvodnom dijelu pristupnik obrazlaže metodologiju rada i
navodi pomagala kojima se služio, te komentira specifičnosti pojedinih
tekstova koje je preveo, probleme na koje naišao i načine na koje je
donio svoju konačnu odluku u rješavanju tih problema.
Pristupnik bio je obvezan prevesti stotinu stranica teksta, od toga
pedeset stranica prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik i pedest s
hrvatskog na njemački jezik. Kako je pristupnik vodio računa o
misaonoj povezanosti pojedinih poglavlja i nije ni mogao ni htio
kratiti origalni tekst, prekoračio je zadan broj stranica i tako
njegov rad ima nešto veći obim. Pristupnik mogao je sam odabrati
korpus uz uvjet da se pobrine za raznolikost tematike, sadržaja i
stila. Njemački tekstualni korpus “Eine andere Welt ist möglich” koji
je pristupnik preveo na hrvatski jezik sadrži tekstove s područja
globalizacije- i tu se radi o razmatranjima te teme s raznih
stajališta. Prvi tekst govori o globalizaciji s ekonomskog stajališta,
dok se drugi tekst tom temom bavi sa stajališta sociologije i
psihologije. Treći je tekst preuzet iz knjige “Globale Trends 2000” i
govori o povijesnom razvoju i pojavi globalizacije te njenom utjecaju
na društvo u cjelini. Korpus je po temama i razini na kojoj su teme
obrađene i svom jeziku zahtjevan i odgovara osobnom interesu
pristupnika.
Tekstovni korpus za prijevod s hrvatskog na njemački jezik sastoji se
od grupe tekstova preuzetih iz knjige Katarine Spehnjak: Javnost i
propaganda: Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 1945-1952.
Prva tri teksta su s područja povijesti, ali se svaki tekst bavi
određenim vidom te povijesti. Područje koje zastupa četvrti tekst jest
filozofija politike i određivanje pojma javnosti. Peti tekst govori o
političkoj strani javnosti i njenim sociološkim djelovanjem na društvo
u cjelini. Posljednji tekst promatra utjecaj političke javnosti na
sustav obrazovanja u poratnim godinama .
U prijevodu s hrvatskog na njemački jezik prvi problem za pristupnika
bio je sam jezik budući je velik dio teksta pisan
srpsko-hrvatskim,odn. hrvatsko-srpskim jezikom koji odgovara tada
važećoj jezičnoj normi, no današnjem mlađem čitatelju ipak je teže
razumljiv, kao što je teže razumljiva i nejezična sociološka, povjesna
i kulturološka pozadina toga tekstovnog korpusa. Iapk pristupnik i
mentor mislili su da bi takvi tekstovi mogli biti zanimljivi i
njemačkoj publici i s toga se pristupnik prihvatio toga posla. No, kod
te vrste teksta postavlja se pitanje kako postići što veći stupanj
zajedništva između autora i njegove namjere, prevoditelja kao
prenosnika i čitatelja kao prijemnika- i ilustracije radi navest ću
napomenu “Jahači crvene kadulje” (Westernfilm) str., 122, tekst 2.2.2.
Das Modell der Einflu3nahme..... U tom odlomku se naime nabrajaju
naslovi omiljenih filmova koje je tadašnja javnost konzumirala usprkos
snažnoj propagandi koja je težila drugom, i kako je bilo nemoguće
pronaći originalni naslov toga filma, a prijevod na njemački također
nije bio dostupan, pristupnik se nakon savjetovanja s mentorom odlučio
na to da ostavi hrvatski naslov i dodaje opisno objašnjenje koje je i
jedino važno za današnjeg i hrvatskog i njemačkog čitatelja. U radu sa
svojim tekstovnim korpusom Damir Salarić pokazao je veliko zanimanje,
zalaganje i kreativnost. Nastojao je i uspio pratiti stilsku razinu
predloška.
Damir Salarić obavio je posao prevođenja savjesno, primiejnjujući
teorijske spoznaje koje je usvojio tijekom studija. Pokazao je da može
prevoditi tekstove različitih vrsta, sadržaja i stilova. Pristupnik je
pokazao da je svjestan problema prevoditeljstva, da se u njemu može
snaći ,kao i da je spreman na daljnje usavršavanje.
Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovu ocjenu i uputi
kandidata na usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 27. prosinca 2004.
Članovi povjerenstva:
1.dr.sc. Mirko Gojmerac
2.mr.sc. Marija Lütze-Miculinić
3. mr.sc.Christine Reiser-Dumbović
Prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik povjerenstva
---------------------------------------------------
Prof. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, član povjerenstva
Prof. dr. sc. Vladimir Šimović, član povjerenstva
Zagreb, 18. veljače 2005.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na Sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 15. prosinca 2004. godine
imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Sonje
Špiranec pod naslovom Obrazovanje korisnika u visokoškolskim
knjižnicama: novi pristupi u mrežnom okruženju. Temeljem te odluke
podnosimo Vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Polazeći od teze da su knjižnice oduvijek zauzimale infrastrukturno
mjesto u obrazovanju, te da suvremene ideje i kontekst informacijskog
društva i cjeloživotnog učenja poziciju knjižnica dodatno ojačava
čineći ih resursom bez kojeg su ciljevi suvremenih obrazovnih sustava
teško ostvarivi, rad se na teorijskoj i empirijskoj razini bavi
obrazovanjem korisnika knjižnica koje djeluju u okrilju visokog
obrazovanja.
Magistarski rad S. Špiranec pod naslovom Obrazovanje korisnika u
visokoškolskim knjižnicama: novi pristupi u mrežnom okruženju obuhvaća
118 stranica. Popis literature sadži 124 bibliografskih referenci, a
rad je opremeljen slikama, tablicama, grafikonima i prilogom.
Podijeljen je u trinaest cjelina: Uvod, Kognitivni pravac tumačenja
obrazovanja, Suvremeni modeli učenja, Pojmovno određenje obrazovanje
korisnika knjižnica, Povijesni pregled obrazovanja korisnika,
Odrednice promjena edukacije korisnika knjižnica, Suvremena edukacija
korisnika knjižnica, Istraživanje. Model edukacije korisnika
visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj, Zaključak, Literatura, Prilog,
Popis slika, tablica i grafikona.
U prvom dijelu rada pristupnica ukazuje na prevladavajuće teorijske
paradigme obrazovanja, koje po svojoj naravi uvećavaju ulogu knjižnice
u obrazovnim procesima, ali se također mogu prenijeti na obrasce
obrazovnih aktivnosti u knjižnicama. Posebno su prikazana
kognitivno-konstruktivistička uporišta koja poriču tradicionalnu ideju
izravnog poučavanja. U ovom su dijelu također analizirani radovi koji
se teorijama učenja bave s motrišta informacijskih znanosti i
knjižničarstva, čime je kandidatkinja ukazala na činjenicu da se
suvremena teorija knjižničarstva i informacijskih znanosti bavi
problematikom učenja i poučavanja. U drugom dijelu rada pristupnica
propituje kognitivno ukorijenjene koncepte problemskog, fleksibilnog,
istraživačkog učenja te učenja na izvorima znanja. Nadalje komentira
međunarodne dokumente vezane za fenomene cjeloživotnog i umreženog
učenja te ulogu koja se dodjeljuje knjižnicama. Zajednički je nazivnik
spomenutih modela da zahtijevaju aktivniji angažman učenika, ali i
povećavaju ulogu informacijskih izvora u obrazovnim procesima. Uspjeh
novih modela učenja dakle počiva na educiranosti korisnika za
korištenje informacijskih izvora, izravno naglašavajući snažniju ulogu
knjižnica.
U dijelu rada koji slijedi ponuđeno je pojmovno određenje obrazovanja
u knjižničnom okruženju. Pristupnica komentira definicije koje su
nastale u drugoj polovici 20. st., dakle u vremenu kada se primjećuje
jači naglasak na korištenje knjižnice, pa sve do suvremenih definicija
koje se reinterpretiraju i vezuju uz termin informacijske pismenosti.
Pregledu definicija slijedi prikaz razvoja obrazovne funkcije
knjižnica kroz povijest, pri čemu pristupnica uočava da su
automatizacija i tehnološki razvoj redovito utjecali na promjenu
koncepata obrazovne funkcije, dok su druge silnice utjecaja dolazile
iz samih obrazovnih sustava, pa se svaka reforma visokog obrazovanja
odražavala na oblikovanje knjižničnih programa obrazovanja korisnika.
U šestom dijelu rada slijedi osvrt na trenutnu preobrazbu i
rezultirajuću suvremenu sliku edukacije korisnika. Analizom se
pokazuje da su promjene potaknute čimbenicima koji djeluju na tri
razine: tehnološko-znanstvenoj, socio-ekonomskoj i na razini visokog
obrazovanja. Pristupnica zaključuje da je zajedničkim djelovanjem ovih
čimbenika obrazovanje korisnika steklo nova određenja u smislu
značenja koje mu se pripisuje, sadržaja na kojima se temelji i načina
na koji se provodi. Preobrazbu tumači kroz koncept informacijske
pismenosti kao novog sadržajnog i koncepcijskog određenja edukacije
korisnika, ali i kroz novi medij kojim se ona nudi i "dostavlja" do
korisnika, a riječ je o najnovijim mrežnim tehnologijama, primjerice
World Wide Web-u. U nastavku rada slijedi istraživanje obrazovne
funkcije visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj, i to u odnosu na
utvrđene pravce obrazovnih aktivnosti u svijetu. Pristupnica je
istraživanjem obuhvatila sve visokoškolske knjižnice te ga provela u
dvije faze: metodom neposrednog uvida i anketnim upitnikom. Potvrdila
je uvodnu hipotezu o nesustavnom provođenju edukacije korisnika u
Hrvatskoj, te da su postojeći oblici provođenja u raskoraku s
obilježjima edukacije korisnika u svijetu. Iz odgovora ispitanika
ujedno je zaključila da bi knjižničare tijekom školovanja i stalnog
stručnog usavršavanja trebalo sustavno pripremati za ulogu učitelja te
da je potrebno poduzeti dodatne napore promicanja i upoznavanja
koncepta informacijske pismenosti u stručnoj zajednici. U zaključnom
dijelu rada na temelju proučene literature i rezultata dobivenih u
okviru istraživanja, pristupnica predlaže model edukacije korisnika
visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj. Model predviđa transformaciju
tradicionalnih oblika edukacije korisnika na sadržajnoj, metodičkoj i
organizacijskoj razini, koji u ukupnosti donose novu filozofiju
obrazovanja korisnika.
Ocjena
Uvažavajući suvremena društvena kretanja, dostignuća knjižnične
znanosti i prakse, osobito iz područja visokoškolskog knjižničarstva
te novije spoznaje o učenju, S. Špiranec u svojemu je magistarskom
radu Obrazovanje korisnika u visokoškolskim knjižnicama: novi pristupi
u mrežnom okruženju ukazala na glavne pravce razvoja obrazovnih
aktivnosti u visokoškolskim knjižnicama, osobito u odnosu na širi
kontekst cjeloživotnog obrazovanja i korištenja
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi. Na osnovi
saznanja do kojih je pritom došla, te na osnovi rezultata istraživanja
koje je provela, ponudila je model edukacije korisnika koji predviđa
transformaciju tradicionalnih oblika edukacije korisnika na
sadržajnoj, metodičkoj i organizacijskoj razini, koji u ukupnosti
donosi novu filozofiju obrazovanja korisnika.
S obzirom na izneseno, te na činjenicu da je pristupnica S. Špiranec u
svom radu proučila dostupnu literaturu i provela odgovarajuća
istraživanja, smatramo da je svojim radom pokazala da je ovladala
metodologijom znanstvenoistraživačkog rada, te predlažemo Vijeću da
prihvati pozitivnu ocjenu njezina rada te da je uputi u daljnji
postupak obrane.
Članovi Stručnog povjerenstva:
Prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik povjerenstva
---------------------------------------------------
Prof. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, član povjerenstva
Prof. dr. sc. Vladimir Šimović, član povjerenstva
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za kroatistiku
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Marice Čilaš Besubjektne rečenice u
hrvatskome standardnom jeziku
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskoga vijeća (klasa: 643-02/04-02/86; ur. broj:
3804-560/2341-04-2) od 15. studenoga 2004. godine izabrani u stručno
povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Marice Čilaš pod naslovom
Besubjektne rečenice u hrvatskome standardnom jeziku podnosimo
sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Marice Čilaš pod navedenim naslovom obaseže 75
stranica računalnoga ispisa i podijeljen je, osim pristupnoga
poglavlja pod naslovom Obrazloženje teme i metodologija rada, u
poglavlja: Uvod, O proučavanju besubjektnih rečenica u prošlosti,
Tradicionalni pristup u hrvatskim gramatikama, Utjecaj
transformacijsko-generativne gramatike na hrvatske gramatike, Utjecaj
gramatike zavisnosti i teorije valentnosti u radovima o besubjektnim
rečenicama, Kognitivni pristup sintaksi, Zaključak i Sažetak.
U prvim dvama poglavljima magistrandica ističe da će se u radu služiti
raznim metodama (između ostaloga metodom indukcije i dedukcije,
analize i sinteze, metodom klasifikacije te komparativnom metodom).
Ističe također da jednostavne rečenice koje se u literaturi obično
nazivaju besubjektnim, bezličnim, jednočlanim ili neraščlanjenim (tipa
Kiši. Na početku je teško. Puno se radi i sl.) u kroatistici nisu
cjelovito opisane. Među razlozima takvu stanju magistrandica ističe da
su pojedini opisivači polazili s različitih metodoloških stajališta,
da nisu nudili potpunije tipologije, da su kriteriji pojedinih
tipologija nedovoljno jasni te da nisu u dovoljnoj mjeri uzimani u
obzir funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika.
U drugom poglavlju magistrandica se osvrće na to kako su problematici
o kojoj govori u prošlosti pristupali neki filozofi i/ili psiholozi
(npr. F. Brentano, W. Wundt i dr.). Oni su uglavnom zastupali tezu da
su impersonalne rečenice rezultat primitivnoga načina razmišljanja.
Međutim takvih i sličnih teza u 19. stoljeću uglavnom nema (bar u
jezikoslovlju). Već se tada naime zamjećuje da je razlika između
subjektnih i besubjektnih rečenica rezultat različite
konceptualizacije stvarnosti odnosno različite (rečenične)
perspektivizacije. Riječ je o isticanju ili neisticanju subjekta
(agensa) u prvi plan.
Jedan od ozbiljnijih koraka naprijed u proučavanju besubjektnih
rečenica učinio je Franc Miklošič (Subjeklose Sätze, 1883), koji je
smatrao da takve rečenice označuju sam događaj te da su one lišene
«aktivnoga predmeta». Smatrao je također da su takve rečenice nastale
poslije subjektnih, i to kao rezultat njihove svojevrsne deformacije.
On je ponudio i klasifikaciju takvih rečenica, koja obuhvaća osam
tipova. Tog se problema dotakao i Vatroslav Jagić, koji se posebno
osvrnuo na besubjektnost u niječnim tipovima konstrukcija.
Pristup besubjektnim rečenicama koji magistrandica naziva
tradicionalnim analiziran je na primjerima pojedinih hrvatskih
gramatika, i to Florschützove, Maretićeve, Težak-
-Babićeve, Brabec-Hraste-Živkovićeve i Raguževe. Posebno se upozorava
na Raguževu tipologiju besubjektnih (bezličnih) rečenica, utemeljenu
na semantičkim i pragmatičnim kriterijima.
U četvrtom poglavlju magistrandica analizira hrvatske gramatike u
kojima je osjetan utjecaj transformacijsko-generativne gramatike, tj.
Katičićevu Sintaksu i Hrvatsku gramatiku Instituta za hrvatski jezik.
Kad je riječ o pristupu besubjektnim rečenicama u Katičićevoj Sintaksi,
konstatira da se u njoj besubjektnim rečenicama pristupa uglavnom
fromalnogramatički (za razliku od drugih tipova rečenica, posebice
složenih), dok se pristupu toj problematici u Hrvatskoj gramatici (s
pravom) zamjera uvođenje kontradiktorne kategorije priložne oznake
vršitelja radnje (za ono što se u tradicionalnim pristupima nazivalo
logičkim subjektom).
Najveće poglavlje (str. 27-56) posvećeno je utjecaju gramatike
zavisnosti i teorije valentnosti na radove o besubjektnim rečenicama.
Najprije se u osnovnim crtama izlažu postavke gramatike zavisnosti i
teorije valentnosti (s posebnim insistiranjem na pojmovima koneksije,
junkcije i translacije), a zatim se komentiraju radovi posvećeni
besubjetnim rečenicama kod kojih je metodologija teorije valentnosti u
prvome planu. To su Pranjkovićeva rasprava Gramatika jednostavne
rečenice, u kojoj je ponuđena i jedna pojednostavljena tipologija
jednočlanih (besubjektnih) rečenica u hrvatskome jeziku, a zatim rad
Dubravke Sesar O jednočlanim glagolskim rečenicama u češkom i
hrvatskom jeziku. Posebno je opširno u nastavku prikazana monografija
H. Běličove i L. Uhlířove Slovanská věta (Praha, 1996), a posve
ukratko i odgovarajući dijelovi Gramatike srpskohrvatskoga jezika za
strance (1990) P. Mrazović i Z. Vukadinović, koja je u cjelini
koncipirana prema metodologiji teorije valentnosti i u kojoj se nudi
46 obrazaca jednostavne rečenice od čega se 16 odnosi na rečenice bez
dopune u nominativu (tj. na besubjektne rečenice). Magistrandica
ističe da su u okviru teorije valentnosti ponuđeni dosad najiscrpniji
i najprecizniji popisi i opisi jednočlanih (besubjektnih) rečenica te
da su ti popisi i opisi najuvjerljivije dosada upozorili na važnost
pragmatičnih (komunikacijskih) kriterija u definiranju i opisivanju
konstrukcija toga tipa (to se posebno odnosi na spomenute češke
autorice).
U šestom je poglavlju prikazan kognitivni pristup sintaksi i ponuđena
tipologizacija jednočlanih jednostavnih rečenica prema postavkama toga
pristupa. Uvažavajući formalnogramatičke (predikat u 3. licu jednine
srednjega roda), semantičke (odsutnost ili neodređenost agensa, a
eventualna prisutnost oznake za nositelja stanja ili zbivanja) te
pragmatične kriterije (rečenice imaju dvočlano ustrojstvo, ali je
stvarni agens neodređen ili uopćen), magistrandica predlaže
tipologizaciju besubjektnih rečenica u pet skupina.
U prvoj su skupini (npr. Sviće) protipične besubjektne rečenice kojima
je predikat u 3. licu jednine prezenta srednjega roda i u kojima nema
ideje o agensu. U drugu skupinu idu rečenice u kojima subjekt/agens
nije prisutan, ali se može opisati kao NEŠTO (npr. Šumi mi u ušima).
Ni u trećoj skupini besubjektnih rečenica nema subjekta/agensa, ali se
može opisati kao NETKO, ČOVJEK ili LJUDI (npr. Mora se raditi). Ni u
rečenicama četvrte skupine nema subjekta/agensa, ali je prisutna
semantička uloga duživljavača ili nositelja stanja odnosno zbivanja
(npr. Stricu se drijema). I napokon u petu skupinu idu jednostavne
rečenice koje imaju i formalnogramatički (nominativ) i semantički
subjekt (agens), ali iz pragmatičnih razloga nije jasno što je stvarni
subjekt odnosno agens (npr. Čovjek ne zna što bi u takvoj situaciji,
Na kraju rečenice pišemo točku, Zvali su te s posla i sl.).
Vrijedno je spomenuti i to da se magistrandica osvrće i na
funkcionalnostilistički aspekt problematike o kojoj govori. Tako ona
ističe da je većina rečenica o kojima govori vezana za razgovorni stil
standadnoga jezika, a da se neke od tih rečenica (npr. one tipa Na
kraju pišemo točku) često susreću i u znanstvenome stilu, u kojemu ili
imaju vrijednost znanstvenih generalizacija ili se njima izražava
svojevrsna autorska skromnost.
Naglašavamo također magistrandičino upozorenje na to da pri analizi
besubjektnih rečenica treba uzimati u obzir i govornikovu mogućnost
izbora odnosno njegovo pravo na izbor. Naime besubjektne se rečenice
upotrebljavaju ne samo zato što su neke od jednostavnih rečenica
strukturirane tako da ne otvaraju mjesto subjektu (agensu) nego i zato
što se govornik svojim svjesnim izborom u nekim situacijama odlučuje
za strategiju dekonkretiziranja i/ili uopćavanje subjekta/agensa ili
potiskivanja toga participanta u drugi plan.
Na kraju su magistarskoga rada Zaključak, Sažetak i Literatura (s
popisom od 59 bibliografskih jedinica na hrvatskom odnosno srpskom,
engleskom, njemačkom, francuskom, ruskom, poljskom, češkom i slovačkom
jeziku) te Životopis magistrandice.
Na temelju svega rečenoga konstatiramo da magistarski rad Marice Čilaš
Besubjektne rečenice u hrvatskome standardnom jeziku udovoljava
najvišim kriterijima koji se postavljaju pred tu vrstu znanstvenih
priloga. Magistrandica je pokazala vrlo dobro poznavanje i sintaktičke
problematike u cjelini, i novijih metodoloških odnosno teorijskih
kretanja u tom području (posebno se to odnosi na
transformacijsko-generativnu gramatiku, teoriju valentnosti i na
kognitivnu gramatiku), i kroatističke tradicije kako općenito u
sintaksi rečenice tako i s obzirom na opise jednostavnih jednočlanih
(besubjektnih) rečenica. Uza sve to magistarski je rad pisan vrlo
tečnim jezikom, izrazito sažeto i racionalno, gotovo bez ikakvih
propusta bilo jezičnonormativne bilo tehničke naravi. Zbog svega toga
prikazani i komentirani magistarski rad Besubjektne rečenice u
hrvatskome standardnom jeziku ocjenjujemo najvišom ocjenom i molimo
Fakultetsko vijeće da omogući nastavak postupka kojim će Marica Čilaš
steći znanstveni naslov magistrice.
Zagreb, 17. siječnja 2005.
STRUČNO POVJERENTVO
........................................................
dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miru
........................................................
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
........................................................
dr. sc. Marija Znika, viša znan. sur.
Dr. Zlatko Kramarić, izv. prof.
(Filozofski fakultet u Osijeku)
Dr. Vladimir Biti, red. prof.
Dr. Tatjana Jukić, docent
Predmet: Ocjena magistarskog rada Kristine Peternai pod naslovom
Performativna koncepcija pripovjednog teksta
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 15.
prosinca 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu
magistarskog rada Kristine Peternai Performativna koncepcija
pripovjednog teksta te na osnovi toga podnosimo Vijeću slijedeće
skupno
IZVJEŠĆE
Rad Kristine Peternai obuhvaća 157 stranica računalnog ispisa od čega
143 osnovnog teksta i 7 stranica literature. Na kraju se nalaze
Prilozi, Sažetak/Summary i Životopis. Napomene uz tekst (ukupno 152)
smještene su na dnu odgovarajućih stranica. Rad je podijeljen na Uvod
(1-5), dva velika poglavlja (5-141) i Zaključak (141-144). Prvo
poglavlje Performativni jezik (5-84) sadrži 12 odsječaka, i to: J. L.
Austin i pitanje performativa (5-12), Prve reakcije na Austinove teze:
Benveniste i Strawson (12-16), Searle kao akademski
institucionaliziran Austinov nastavljač (16-23), Polemika
Searle-Derrida i Derridaova koncepcija performativa (23-39),
Hermeneutika individualnosti: Manfred Frank (39-44), Čitanje kao čin:
Paul de Man (44-47), Prema teoriji govornih činova u diskurzu
književnosti: M. L. Pratt (47-52), Nedostaci primjene teorije govornih
činova u interpretaciji: S. Fish (52-55), Skandal performativa:
Shoshana Felman (55-62), Govorni činovi u književnosti: J. Hillis
Miller (62-68), Jezik i simbolička snaga: Pierre Bourdieu (68-74),
Preispisivanje performativa u diskurzu Judith Butler (74-84). Drugo
poglavlje Pripovjedni tekst kao performativ sadrži pet odsječaka, i
to: Tvorba identiteta i priroda (autorsko/čitateljskog) subjekta
(84-98), Povijest, teorija, fikcija (98-109), Lévinas i etička kritika
(109-116), Etičko-politički procjep pripovjednog teksta (116-130),
Političnost teorije (130-141).
Rad Kristine Peternai usredotočen je na genezu jednoga od središnjih
pojmova suvremene teorije, performativa, koji je svojom afirmacijom u
vrlo različitim disciplinarnim područjima poput filozofije,
sociologije, lingvistike, historiografije, teorije pripovijedanja,
psihoanalize, feminističke i postkolonijalne teorije itd. doveo do
njihove rekonceptualizacije i povezivanja na novoj osnovi. U skladu s
naslovom, dakako, predmet su posebnog interesa ovoga rada
konzekvencije što ih je uvođenje pojma performativa imalo u najnovijoj
teoriji pripovijedanja.
Prvo poglavlje rekonstruira kontroverznu povijest pojma otkako ga je u
znanstvenu raspravu potkraj 50-ih godina uveo engleski filozof J. L.
Austin. Prva kompetentna polemička reakcija pripada francuskom
lingvistu Émileu Benvenisteu, a druga britanskom filozofu P. F.
Strawsonu, što najavljuje predstojeći podjednako interdisciplinarni i
internacionalni karakter diskusije. Tako Austinov službeni akademski
nastavljač J. R. Searle nastoji učvrstiti pomalo neodređen pojam
performativa u već etabliranom metodologijskom okviru teorije činjenja
ili djelovanja, ali nailazi na otpor francuskog filozofa J. Derridaa
koji ga čita iz perspektive dekonstrukcije. U glasovitoj i vrlo
utjecajnoj polemici koja se među tom dvojicom filozofa vodila tijekom
70-ih godina 20. stoljeća, Derrida dovodi u pitanje
subjektno-centriranu paradigmu teorije činjenja i otvara vrata za
tumačenje performativa kao medija tvorbe subjekta i identiteta. Zbog
velike važnosti njihove debate, pristupnica je podrobno raščlanjuje te
kroz prikaz komentara s postkolonijalnog, hermeneutičkog i
psihoanalitičkog gledišta G. C. Spivak, M. Franka i S. Felman ocrtava
široki raspon njezinih posljedica. Tako se performativ malo-pomalo
premješta u fokus teorije književnog diskurza (M.-L. Pratt, J. H.
Miller), teorije pravnog diskurza (S. Fish), teorije čitanja (P. de
Man), teorije simboličke moći (P. Bourdieu) i teorije rodnog
identiteta (J. Butler). Posebna se pažnja posvećuje danas veoma
utjecajnoj koncepciji performativnosti J. Butler koja nastaje kroz
kritički dijalog s Hegelom, Nietzscheom, Freudom, Lacanom, Foucaultom,
Althusserom, Derridaom i Bourdieuom odnosno preispisivanjem njihovih
pojmova subjekta, identiteta, moći, žudnje, nesvjesnog, spola,
melankolije, interpelacije i sl.
U drugome poglavlju pristupnica ispituje različite učinke koje je
premještanje naglaska s prikazivačke na retoričku dimenziju jezika
imalo u teoriji pripovijedanja. Iz perspektive performativne
koncepcije jezika osnovni se problem «panoptičkog modela»
strukturalističke naratologije razabire u tome što teorijskom subjektu
osigurava povlašteno nadzorno mjesto. I retorički se model
pripovijedanja američkog teoretičara Waynea Bootha (1961) isto tako
neprimjereno gradi na suverenom autorskom i čitateljskom subjektu.
Pođe li se naime od načina kako ga u raspravi o ideologijskim
uređajima tumači francuski filozof Louis Althusser, performativ
identificira subjekt prije no što je subjekt u stanju identificirati
njega: on je dakle instrument subjektivacije. To dovodi u pitanje
samodostatnost teksta odnosno isključivanje iz rasprave problema
reprezentacije stvarnosti karakteristično za naratologiju te zahtijeva
novo povlačenje granica između teorije i fikcije. S obzirom da
re-prezentacija osim prikazivanja, predočavanja, predstavljanja i
oponašanja podrazumijeva i uprisutnjenje odnosno posadašnjenje,
njezina reaktualizacija otvara na nov način i pitanje historiografskog
diskurza. Uvučenost u performativne učinke pripovijedanja, konačno,
zaoštrava i pitanje odgovornosti teoretičara pokrećući
etičko-političku problematiku. U tom svjetlu, pristupnica posvećuje
osobitu pozornost recepciji djela francuskih filozofa Emmanuela
Lévinasa i Jacquesa Derridaa u suvremenoj teoriji pripovijedanja i
čitanja (Eaglestone, Robbins, Hutcheon, Gibson, Keenan, Newton,
Currie).
U Zaključku se upozorava kako pripovjedni tekst shvaćen kao
performativ uvijek do određene mjere transformira kontekst u koji
ulazi stvarajući nove pretpostavke svoga razumijevanja, ali da on o
toj mjeri ipak nikad ne može odlučiti sam. Konačan je učinak njegove
izvedbe premješten u sferu čitateljske reakcije koja međutim opet nije
predmetom potpuno slobodnog izbora, jer je do neke mjere i sama
uvjetovana. I tekst i čitateljska reakcija ovise jedno o drugome, ali
na način koji ne mogu potpuno anticipirati. Zato je pripovjednom
tekstu svojstven neodlučiv rascjep između performativa i konstativa
koji svaki čin pisanja i čitanja obilježava iskustvom političko-etičke
odgovornosti.
Zaključna ocjena i prijedlog
Magistarski rad Kristine Peternai po naravi svoje teme zadire u
granična područja brojnih znanstvenih disciplina iziskujući svestrani
pregled nad problematikom, dobro vođenu i pozorno uravnoteženu
argumentaciju. Zbog aktualnosti i složenosti teme performativnosti
mnogi su njezini aspekti još nedomišljeni, nedorečeni ili proturječni
što je od pristupnice tražilo ne samo sposobnost uočavanja,
domišljanja i povezivanja, već i zauzimanje stava u tumačenju.
Povjerenstvo ocjenjuje da je magistarski rad Performativna koncepcija
pripovjednog teksta odgovorio na te izazove na suvisao, primjeren i
uvjerljiv način te da čini vrijedan prilog predstojećoj diskusiji u
našoj sredini. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog
fakulteta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu i uputi rad u
daljnji postupak.
U Zagrebu, 25. siječnja 2005.
Povjerenstvo za ocjenu:
Dr. Zlatko Kramarić, izv. prof., predsjednik
Dr. Vladimir Biti, red. prof., član
Dr. Tatjana Jukić, docent, članica
Dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red.prof.
Dr.sc. Josip Milat, red.prof.
Zagreb, 20. siječnja 2005.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, I. Lučića 3
Predmet: Izvješće i ocjena magistarskog rada Esmeralde Sunko pod
naslovom: " Stavovi studenata učiteljskih i nastavničkih studija o
odgoju i obrazovanju mladih za pluralno društvo"
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, na sjednici održanoj 15.
prosinca 2004. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu dr.
sc. Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik povjerenstva), dr. sc.
Vladimir Jurić, red.prof. (član, mentor), dr. sc. Josip Milat,
red.prof. Visoke učiteljske škole u Splitu (član) za ocjenu
magistarskog rada Esmeralde Sunko pod naslovom "Stavovi studenata
učiteljskih i nastavničkih studija o odgoju i obrazovanju za pluralno
društvo"
Nakon primjedbi koje su članovi povjerenstva uputili, pristupnica je
predala prerađeni rad u studenome 2004. godine. Imenovano povjerenstvo
podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno
IZVJEŠĆE
========
Magistarski rad Esmeralde Sunko pod naslovom "Stavovi studenata
učiteljskih i nastavničkih studija o odgoju i obrazovanju za pluralno
društvo" obuhvaća 330 strana teksta. Strukturalna podjela čini sedam
(s uvodom osam) cjelina i to: Uvod ( str. 6 – 8 ); 1. Pluralno društvo
(str. 8 – 69 ); 2. Pristup problemu istraživanja (str. 70 – 85 ); 3.
Analiza rezultata ( str. 86 –211 ); 4. Zaključna rasprava (str. 212
–224 ); 5. Zaključak (str. 225 – 233); 6. Literatura (str. 234 – 241
); 7. Prilozi (str. 2 – 227). Literatura obuhvaća izvore na hrvatskom,
engleskom i njemačkom jeziku. Prilozi su zbog opsega uvršteni u
poseban opus. U priloge su uvršteni instrumenti kojima se pristupnica
koristila u empirijskom dijelu istraživanja (str. 2 – 8), tablice
deskriptivne statistike (str. 9 – 137), tablice SPSS 11 programa
Faktorske analize (str. 139– 188 ), rezultati faktorske analize (str.
189 –190), tablice i rezultati kanoničke analize (str. 191 – 221 ) i
rezultati multivarijatne analize (str. 222 – 227).
Sadržaj rada
============
U uvodnom poglavlju pristupnica obrazlaže uzroke neumitnih promjena u
pluralnom društvu i povezanost odgoja i obrazovanja profesionalnih
djelatnika za odgojno i obrazovno djelovanje na načelima "tolerancije
svih oblika različitosti, koji djeluju na njihove stavove" (str.7).
Istodobno, autorica naglašava zadatke rada koje je apostrofirala iz
konteksta integracije Hrvatske s Europom, što sadržaj rada dovodi u
centar aktualnih zbivanja. Tema je izazovna s obzirom na spoznaje i
stavove studenata koji se pripremaju za odgojno i obrazovno djelovanje
budućih naraštaja i ekologije utjecaja na njihove stavove, a to je
analiza nastavnih planova i programa prema kojima se odvija nastava na
visokim institucijama.
Teorijski pristup problemu autorica započinje sa značajkama pluralnog
društva, te ih dovodi u odnos funkcije i odgovornosti, migracije i
različitosti. Obrazlažući pojam pluralnog društva, autorica se
poslužila povijesnim putem razvoja pluralnog društva dotičući pri tom
pojmove sloboda, jednakost i solidarnost. Probleme izazvane odnosima
među različitim zajednicama, autorica interpretira nastojanjima Vijeća
Europe, propisima, konvencijama i preporukama na koje se članice
Vijeća Europe obvezuju. Autorica ističe Preporuku 2002 (12), koja je
"usredotočena na pomaganje pakta za obrazovanje o građanskom odgoju i
implementaciju" str.18.
Najopširniji dio teorijskog razmatranja o multikulturalnosti i
interkulturalnosti autorica dovodi u kontekst suvremenih problema.
Nakon teorijskih postavki o pojmovima kultura, multikulturalizam i
interkulturalizam, služeći se pri tom određenjima znanstvenika
različitih opredjeljenja, autorica je svrstala problematiku područja
održivog razvoja, kulture mira, kulture ljudskih prava i odgovornosti
u kontekstu demokratskog građanstva.
Problematiku održivog razvoja, autorica je obrazložila aktualnim
problemima globalizacije i rodnosti.
Problematika kulture mira fragmentirana je problematikom nasilja,
modelima njegovog preveniranja na različitim razinama (široj
socijalnoj, radnoj sredini i radom s nasilnicima i žrtvama).
Problem ostvarivanja i oživotvorenja kulture ljudskih prava i
odgovornosti, autorica povezuje s relacijama slobode, solidarnosti i
jednakosti, povezujući s time osobitosti ljudi našeg podneblja i
kulture komunikacije. Unutar kulture ljudskih prava i odgovornosti
autorica naglašava razliku odgojno - obrazovne integracije i
inkluzije.
Ljudska dimenzija je problematizirana rodnom ravnopravnosti za koju
autorica rješenje vidi u pretpostavljanju jačanja demokratskih
institucija.
Naglašava se uloga odgoja i obrazovanja, što čini uvod u poglavlje
"Odrednice multikulturalnog odgoja i interkulturalnog učenja". Odgojni
i obrazovni sustavi važni su za razvoj kritičkog mišljenja. Pojmove
interkulturalnog učenja autorica obrazlaže uz pomoć definicija raznih
autora iz područja pedagoških znanosti. Autorica u ovom dijelu
naglašava važnost zadovoljenja potreba pojedinca. Čineći distinkicju
pojmova školski pluralizam i pluralizam u školstvu, autorica ujedno
vidi i moguća rješenja za zadovoljenje potreba u pluralnom društvu.
Moguća rješenja za zadovoljavanje ljudskih potreba Esmeralda Sunko
interpretira obilježjima obrazovanja za demokratsko građanstvo,
izdvajajući pri tom izobrazbu učitelja i odgajatelja i ulogu medija i
informativnih tehnologija, ističući jednaku važnost formalnog,
neformalnog i informalnog obrazovanja, kao što je navedeno u
Preporukama Vijeća Europe.
Kraj poglavlja povezan je s društvenom složenosti, koja traži pripremu
za ulogu građana u demokratskom društvu s naglaskom na odgovornost u
obrazovanju.
U empirijskom dijelu autorica ispituje stavove studenata o odnosu
odgoja i obrazovanja u pluralnom društvu, pa je posljednje poglavlje
teorijskog razmatranja posvetila pitanjima prirode stavova kao osnovne
odrednice ponašanja. Imajući na umu empirijski dio ispitivanja stavova
studenata, pristupnica navodi tehnike mjerenja stavova, oblikovanje i
mijenjanje.
Empirijski dio istraživanja pristupnica započinje problemima
konsenzusa uvođenja sadržaja odgoja za demokraciju i usustavljenost
provedbe takvih sadržaja.
Empirijski dio istraživanja ima za cilj ustanoviti stavove studenata
odgajateljskih, učiteljskih i nastavničkih usmjerenja prema problemu
multikulturalnosti, s obzirom na osobno školovanje. Autorica ovim
radom želi utvrditi stanje ostvarivanja preporuke Vijeća Europe, te
navodi niz konstrukata kojima će se ispitati stavovi studenata o
odgoju i obrazovanju za život i rad u pluralnom društvu. Ovo
ispitivanje je pilot ispitivanje, empirijsko, deskriptivno i
evaluativno. Metodologija ispitivanja je mješovita, kombinirana
različitim metodama. Konstrukti su potkrijepljeni rezultatima i
literaturom koji su do sada obrađivali ovu temu. Analizom preporuke
(2002)12 Ministarskog odbora Vijeća Europe, analizom nastavnih planova
i programa: Visoke učiteljske škole u Splitu, Učiteljske Akademije u
Zagrebu, Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih
područja iz Splita i Prirodoslovno matematičkog fakulteta iz Zagreba,
stavovima studenata rečenih visokoškolskih institucija autorica želi
potvrditi postavljenu hipotezu (str 73).
Zavisnu varijablu ovog ispitivanja čine stavovi studenata prema odgoju
i obrazovanju u pluralnom društvu, a nezavisne varijable su vrsta
visokoškolske institucije, spol, dob, veličina mjesta u kojem su
živjeli do polaska na studij, smjer studija, godine studija.
Upitnik namijenjen ispitivanju stavova sastoji se od tri dijela,
konstruirala je pristupnica, služeći se pri tome literaturom raznih
autora. Uzorak ispitanika/ca čini 381 studeanta/ica str.82.
U analizi Preporuke (2002) 12, vijeća ministara, pristupnica upućuje
na Dodatak preporuci u kojem su prisutne opće smjernice za politiku
reforme obrazovanja za demokratsko građanstvo, ciljevi i sadržaj
obrazovanja za demokratsko građanstvo i početna i dalja izobrazba
nastavnika i edukatora, uloga medija i novih informativnih
tehnologija.
Autorica je analizirala dvadeset nastavnih planova i programa i
sadržaje 1236 nastavnih predmeta po pripadajućim programima rečenih
visokoškolskih institucija. Pristupnica je izdvojila 15 pojmova koji
su po njenom mišljenju ključni u određivanju izravnih sadržaj u
analiziranim planovima i programima. Osim izravnih sadržaja autorica
je analizirala i neizravne sadržaje te ih jednako kao i izravne
tablično prikazala i izračunala prisutnost izravnih sadržaja na
pojedinim visokoškolskim institucijama. Rezultati ovog dijela
ispitivanja pristupnica je u osvrtima pojedinih studijskih grupa,
donosila premise potrebne za zaključak radnje.
Rezultati dobiveni upitnikom obrađeni su deskriptivnom statistikom,
faktorskom analizom, kanoničkom analizom varijate i multivarijatnom
analizom varjance.
Rezultati dobiveni deskriptivnom statistikom daju objašnjenja suštine
rezultata dobivenih drugim empirijskim tehnikama, (FA; CCA i MANOVA).
Faktorskom analizom ekstrahirana su tri glavna faktora: stavovi o
rodnoj ravnopravnosti i djeci s posebnim potrebama, prava studenata i
studijske vrednote.Prvi faktor, «Stavovi o rodnoj ravnopravnosti i
djeci s posebnim potrebama» opisuju šest varijabli koje se odnose na
ravnopravnost roda, integraciju djece s posebnim potrebama,
dezintegraciju HIV pozitivne djece, društvenu neodgovornost,
emocionalno zlostavljanje i fizičko zlostavljanje. Drugi faktor nazvan
"Prava studenata" uključuje varijable kršenja ljudskih prava, interes
za ljudska prava i neslobodu izražavanja. Treći faktor «Studijske
vrednote» podijeljen je na dva podfaktora eksterna motivacija za
studij i orijentacija na zapošljavanje.
Autorica je ispitivanjem obuhvatila više povezanih pojava, postavila
ih u korelacijske odnose i obradila ih CCA. Nezavisne varijable su
spol, veličina mjesta življenja do studija, članstvo u političkim
strankama, članstvo u nevladinim organizacijama, članstvo u sekti i
visoko učilište koje studenti polaze. Kriterijske ili zavisne
varijable su test znanja o ljudskim pravima, ravnopravnost roda,
integracija djece s posebnim potrebama, dezintegracija HIV pozitivne
djece, društvena neodgovornost i emocionalno zlostavljanje. Hi kvadrat
testom je ukazana povezanost frekvencija te su izdvojena tri para
kanoničkih varijata.
Prvi par kanoničkih varijata opisuje razlike u stavovima muških i
ženskih ispitanika.
Drugi par kanoničkih varijata opisuje emocionalni profil studenata
Treći par kanoničkih faktora dovodi u odnos visoko učilište koje
ispitanici polaze sa stavovima o pravima djece s posebnim potrebama..
MANOVA je upotrijebljena s ciljem utvrđivanja postojanja statistički
značajnih razlika u stavovima studenata prema dobivenim faktorima.
Stavovi o ravnopravnosti spolova obzirom na visokoškolsku instituciju
i grad u kojem studiraju, integraciji djece s posebnim potrebama
obzirom na visokoškolsku instituciju i grad u kojem studiraju, i test
znanja o ljudskim pravima na visokoškolsku instituciju i grad u kojem
studiraju.
Dobivene. rezultate autorica je komentirala u poglavlju Zaključna
razmatranja i pokazala je slijedeće:
*
Stavovi ispitanica/ka su više pozitivni u ravnopravnosti prema
sposobnosti na rad, ali manje vrijednosti pokazuju u ravnopravnim
izborima nekih drugih sloboda, koje su obuhvaćene ispitivanjem,
posebno odskaču vrijednosti muških ispitanika(str.213).
*
Muški ispitanici i ispitanici iz Zagreba su više politički aktivni
i više su članovi sekta nego ispitanici iz Splita.
*
Ispitanici ne vezuju kršenje prava studenata i nemogućnost
slobodnog izražavanja, mogućnost upisa izbornog kolegija prema
osobnom interesu s demokratskim odnosima,
*
Postoje razlike u stavovima spram zlostavljanja obzirom na vrstu
visokoškolske institucije koju studenti polaze. Učitelji VUŠ-a -ST
i UA- ZG, više prihvaćaju integraciju djece s posebnim potrebama,
postižu bolje rezultate na testovima znanja o ljudskim pravima,
više su senzibilizirani na stavove o zlostavljanju od drugih,
ispitivanjem obuhvaćenih visokoškolskih institucija.
*
Ispitanici splitskih visokoškolskih institucija su pokazali veću
društvenu odgovornost nego oni iz Zagreba.
*
Zagrebački studenti su manje senzibilizirani na emocionalno
zlostavljanje i lakše prihvaćaju društvenu neodgovornost od
splitskih ispitanika
*
Premala je zastupljenost sadržaja koji odgajaju i obrazuju
studente, buduće odgajatelje, učitelje, nastavnike, za rad i život
u pluralnom društvu.
U zaključku je autorica sumirala u kratkim crtama cijeli rad, te je
istakla da oni ispitanici kojima su u programima manje zastupljeni
sadržaji odgoja i obrazovanja za pluralno društvo, žele manje takove
sadržaje u svojim kurikulumima.
Sadržaji koje preporučuje Vijeće ministara još nisu implementirani u
odgoj i obrazovanje na visokoškolskim institucijama, koje su
obuhvaćene istraživanjem.
Učinak, godina studiranja i spol ne utječe na participaciju ispitanika
u društvenoj angažiranosti, dok dob studenata i veličina mjesta u
kojem su živjeli do odlaska na studij utječe na njihov društveni
angažman. Društveno su više angažirani ispitanici starije dobne
strukture i oni ispitanici koji su živjeli u većim mjestima do polaska
na studij.
Vrsta visokoškolske institucije koju ispitanici polaze ne utječe na
zastupljenost demokratskih odnosa u njima.
Studenti su zainteresirani za odgoj i obrazovanje za demokratsko
građanstvo kroz implementaciju već postojećih predmeta.
Ispitanici koji su proveli više godina na studiju smatraju da se
njihova prava krše više nego oni ispitanici s nižih godina studija.
Spol i veličina mjesta u kojem su ispitanici živjeli do odlaska na
studij ne utječe na demokratske odnose koji vladaju na ispitivanjem
obuhvaćenim visokim učilištima, kao ni na važnost nacionalne i vjerske
pripadnosti.
Smjer studija ispitanika utječe na važnost poznavanja nacionalne i
vjerske pripadnosti njihovih kolega/ica za druženje i prijateljstvo.
Vrsta visokoškolske institucije utječe na stavove ispitanika o
alternativnim oblicima odgoja i obrazovanja dok spol i veličina mjesta
u kojem su živjeli do odlaska na studij ne pokazuju utjecaj.
Studijska grupa utječe na znanje studenata o ljudskim pravima.
Autorica u zaključku obrazlaže utjecaje na ispitanike koji ne
prihvaćaju cjelovito rodnu ravnopravnost, jer na njihove stavove
utječe patrijarhalni odgoj uvriježen u našoj kulturi. Ovaj dio
autorica povezuje s teorijskim dijelom razmatranja. Dob, veličina
mjesta u kojem su živjeli do odlaska na studij, visokoškolska
institucija koju polaze, studijsko usmjerenje i godine studija ne
pokazuju razlike u odnosu na rodnu ravnopravnost.
Planovi i programi ispitivanjem obuhvaćenih visokoškolskih institucija
ne pokazuju jasne sadržaje u kontekstu rodne ravnopravnosti.
Ispitanici kojima su kroz sadržaje programa prezentirani sadržaji o
odgojno obrazovnoj integraciji pokazuju pozitivne stavove za razliku
od onih ispitanika kojima takovi stavovi nisu prezentirani (PMF- ZG;
FPMZ-ST ).
Zaključna ocjena i prijedlog
----------------------------
Odabrana tema pristupnice u centru je aktualnih zbivanja u Republici
Hrvatskoj, u procesu približavanja E.U, a podjednako je važan i njen
znanstveni udio. sa stajališta sadašnjeg trenutka kretanja preobrazbe
školstva. Vrijednost ovog magistarskog rada je upravo u naglasku
visokoškolskih institucija, odnosno važećim planovima i programima i
stavovima studenata koji će u budućnosti odgajati nove naraštaje za
život u pluralnom društvu i stavovima studenata koji studiraju na tim
istim fakultetima. Reforma visokog školstva je premalo istražena.
Postoji cijeli niz nejasnoća o odgoju i obrazovanju mladih za pluralno
društvo što daje posebnu vrijednost ovome radu kao znanstvenoj podlozi
za nastupajuće promjene.
Stavovi studenata česta su tema pedagogijskih istraživanja. Društveni
pluralizam i pluralizam u odgoju i obrazovanju su često teorijski
razmatrani, ali je malo onih istraživanja u kojima su u poredbenim
odnosima razmatrane takve teorijske postavke i empirijska
istraživanja.
Posebno vrijedan dio magistarske radnje čine statistički prikazi i
osvrti analize nastavnih sadržaja planova i programa, odnosno, analiza
sadržaja nastavnih predmeta.
Analiza je provedena vrlo temeljito i precizno, a rezultati provedene
analize važan su temelj promjene postojećih sadržaja. Rezultati
analize sadržaja uspoređeni su s rezultatima koji pokazuju stavove
studenata. Okvir rada čine Preporuke koje je uputilo Vijeće Europe
preko Vijeća ministara.
Teorijski dio istraživanja je savjesno i kritički obavljen, temeljen
na domaćim i stranim izvorima. Autorica je temi pristupila s
povjerenjem i izvorima se koristila nastojeći se čuvati jednostranosti
ili subjektivnog negiranja. Navodeći mišljenja različitih autora,
prilikom određivanja osnovnih pojmova (kultura, multikultura,
interkultura, odgoj, obrazovanje, pluralizam…) zadržala je autonomiju
osobnog mišljenja.
U teorijskom dijelu autorica posvećuje veći dio problemima pluralnog
društva u Hrvatskoj, čime je pokazala dobro poznavanje problematike s
područja pluralnog društva, koja je kontradiktorna po svojim
sadržajima u smislu definiranja ulaska Republike Hrvatske u Europsku
Uniju. Autorica je naglasila važnost očuvanja osobnog identiteta i
prihvaćanja različitosti u suživotu u multikulturalnoj sredini.
Odrednice interkulturalnog učenja u teorijskom dijelu rada, ukazuju na
važnost izobrazbe budućih odgajatelja, učitelja, nastavnika i
profesora za odgoj i obrazovanje za demokratsko građansko društvo u
kojem se živi danas i u kojem će živjeti i odgajati se mnogi novi
naraštaji.
Pristupnica je odabrala aktualne probleme, ključne pokazatelje za
reformu odgoja i obrazovanja na visokim učilištima, u kojima ne govori
o broju nastavnih sati već o implementiranim sadržajima. Obzirom na
širinu problematike odabrala je odgovarajuću metodologiju
istraživanja. Znanstveni doprinos radnje očituje se u analizi stavova
studenata, analizi planova i programa, njihovoj usporedbi i
zaključcima izvedenim na empirijskim osnovama.
U empirijskom dijelu istraživanja Esmeralda Sunko je primijenila
upitnik koji je sama izradila te je prezentirala kvantitativnu i
kvalitativnu analizu dobivenih rezultata. Ono što obilježava ovaj dio
rada je široko primijenjena metodologija, visoka razina
interpretacije, potaknuta bogato navedenom literaturom, koja osim
sadržajne poruke nosi i vrijedna obilježja teorijskog domišljanja.
Ispitivanjem stavova studenata za odgoj i obrazovanje u pluralnom
društvu, autorica je dobila interesantne podatke koji su izuzetno
važni za pedagošku praksu.
Podaci, prema kojima studenti imaju negativne stavove prema inkluziji,
objašnjavaju njihovu naobrazbu kroz programe visokoškolskih
institucija kojih su oni polaznici. Isto tako negativni stavovi muških
ispitanika prema rodnoj ravnopravnosti govore o tome koliki utjecaj
ima tradicionalni odgoj, njihovo školovanje i sadržaji planova i
programa visokoškolskih institucija kojih su polaznici. Rezultati koji
govore o pozitivnom prihvaćanju i društvenim vrijednostima ispitanika
prilikom upisa u školu i njihove spremnosti za uključivanje u sadržaje
odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo najjači su argument
predstojećih promjena u odgoju i obrazovanju za pluralno društvo .
Iako povjerenstvo smatra da rad Esmeralde Sunko zadovoljava propisane
kriterije magistarskog rada ipak skrećemo pozornost na neke propuste.
To se odnosi u teoretskom dijelu rada na stanovite disproporcije
između cjelina. Iako pristupnica provodi istraživanje na 381
ispitaniku /ici sa četiri studijske godine svih istraživanjem
obuhvaćenih visokoškolskih institucija nisu obuhvaćeni studenti prve
godine kineziologije FPMZ-ST. Svi ovi prigovori i sugestije za moguća
poboljšanja ne umanjuju temeljni zaključak povjerenstva da ovaj
magistarski rad pokazuje kako pristupnica dobro poznaje područje kojim
se u radu bavi, metodologiju njegovog istraživanja, te da je uporabom
te metodologije u stanju dati značajan doprinos sustavnom istraživanju
odnosa stavova studenata u pluralnom društvu za osobni odgoj i
obrazovanje i prenošenje njihovih stavova na buduće naraštaje.
Posebice se to odnosi na doprinos istraživanjima potrebnim za promjene
strukture sadržaja nastavnih predmeta u visokoškolskim institucijama
obzirom na preporuke Vijeća Evrope.
P r i j e d l o g
=================
Na temelju svega gore navedenog povjerenstvo pozitivno ocjenjuje
magistarski rad pristupnice Esmeralde Sunko pod naslovom " Stavovi
studenata učiteljskih i nastavničkih studija o odgoju i obrazovanju za
pluralno društvo", te zaključuje da radnja predstavlja originalni
znanstveni doprinos teoriji i praktičnom implementiranju obrazovnih
sadržaja na djelovanje stavova mladih (studenata) o odgoju i
obrazovanju za pluralno društvo, odnosno pedagogiji kao znanosti.
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u
Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Esmeralde Sunko
pod naslovom "Stavovi studenata učiteljskih i nastavničkih studija o
odgoju i obrazovanju za pluralno društvo" i odobri daljnji postupak.
.
Dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
_____________________________
Dr. sc. Vladimir Jurić, red.prof.
_____________________________
Dr.sc. Josip Milat, red.prof.
_____________________________
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u zagrebu
Predmet: Izvješće o magistarskom radu Irene Hip-Fabek
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 10.
studenoga 2004., te 12. siječnja 2005. imenovani smo u Stručno
povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Irene Hip-Fabek pod naslovom
"Utjecaj korištenja strategija samohendikepiranja na stvaranje dojma o
sebi". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, te podnosi
Vijeću sljedeće
I z v j e š ć e
===============
Magistarski rad Irene Hip-Fabek ima 140 stranica teksta koji uključuje
159 referenci u popisu korištene literature, te tri priloga (rezultate
predispitivanja za Skalu samohendikepiranja, Skalu samohendikepiranja,
te Rosenbergovu skalu samopoštovanja). Na kraju rada priložen je
sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, te životopis autorice.
Tekst samoga rada podijeljen je u 7 cjelina: Uvod, Obrazloženje teme i
metodologija rada, Rezultati predispitivanja, Rezultati i rasprava,
Zaključak, Literatura i Prilozi.
U uvodu autorica najprije iznosi važnije teorije samopoimanja,
definirajući samopoimanje kao «fenomenološku organizaciju iskustva
pojedinca i ideja o njemu samom u svim aspektima njegova života».
Teorijski prikaz koncepta samopoimanja autorica započinje s
fenomenološkom teorijom Carla Rogersa, prema kojoj svaka osoba svijet
doživljava na jedinstven način, a njene percepcije i čine njeno
fenomenološko polje. Pri tome su najvažnije odrednice ponašanja
svjesne percepcije pojedinca.
Među psihoanalitičkim koncepcijama samopoimanja, autorica najviše
pažnje posvećuje razvojnoj teoriji identiteta Erika Eriksona, koji
tumači razvoj identiteta kroz osam razvojnih faza, od kojih je svaka
obilježena konfliktom koji se u određenoj razvojnoj fazi treba
riješiti. Razvoj identiteta omogućuje se putem mehanizma
identifikacije sa značajnim drugima, te je identitet rezultat
integracije svih razvojnih identifikacija.
Za razliku od psihoanalitičkih teorija samopoimanja,
socijalno-kognitivne teorije naglašavaju strukturalne aspekte pojma o
sebi, dakle odgovaraju na pitanja od čega je pojam o sebi sastavljen i
kako je organiziran, ali objašnjavaju i načine na koje pojam o sebi
utječe na daljnju obradu informacija. Takva je teorija personalnih
konstrukata Georgea Kellyja, koncepcija shema o sebi Hazel Markus, te
pristup Cantora i Kihlstruma koji govore o hijerarhijski organiziranim
pojmovima o sebi.
Nakon pregleda važnijih teorija samopoimanja, autorica daje pregled
motivacijskih procesa važnih za samopoimanje, te ističe dvije skupine
procesa: motiv za samopotvrđivanjem i motiv za samouzdizanjem. Dok
motiv za samopotvrđivanjem osigurava usklađenost naših samopercepcija
s informacijama koje o sebi primamo iz okoline, motiv za
samouzdizanjem podrazumijeva sklonost ka prihvaćanju informacija koje
idu u našu korist. Drugim riječima, informacije iz okoline skloni smo
prosuđivati pristrano, u vlastitu korist. Očito impresionirana vrlo
iscrpnim istraživanjima nekih autora o rješavanju mogućeg konflikta
jednog, odnosno drugog motiva (npr. istraživanja Williama Swanna),
autorica pokušava iznaći rezultate koji potkrjepljuju ideju da
prevladava jedan odnosno drugi motiv, što je, po našem sudu,
nepotrebno. Riječ je o ravnopravnim motivacijskim procesima
procjenjivanja vlastitoga ja, a ponajprije će o situacijskim faktorima
ovisiti kada će prevladati jedan ili drugi motiv.
Da bismo očuvali pozitivnu sliku o sebi ili je uzdigli, kaže autorica,
katkada posežemo i za neobičnim strategijama, kakva je
samohendikepiranje, strategija koja podrazumijeva izvedbu nekog
zadatka u uvjetima koji će povećati mogućnost za opravdavanje
(mogućeg) neuspjeha (npr. obavljanje zadatka u vrlo nepovoljnim
okolnostima), odnosno povećanje zasluga u slučaju uspješno obavljenog
zadatka (unatoč nepovoljnim okolnostima zadatak je uspješno obavljen,
što znači da su moje sposobnosti, uložen napor ili koje druge
pozitivne osobine izuzetno visoke).
Premda u literaturi postoji mnoštvo podjela samohendikepa, autorica se
odlučuje usvojiti jedan od najrazrađenijih pristupa razlikovanju
hendikepa na samoiskazane (izvještavanje osobe o postojanju kakvog
onemogućavajućeg hendikepa) i bihevioralne (oni koji su zaista
prethodili obavljanju određenog zadatka). Druga dimenzija razlikovanja
hendikepa je na internalne i eksternalne, te se na taj način dobiva
četiri moguće kombinacije hendikepa na navedene dvije dimenzije.
Autorica primjereno ističe da se samohendikepiranje ne javlja u svim
situacijama u kojima postoji mogućnost neuspjeha, nego uglavnom onda
kada uspjeh u aktivnosti koja je važna za ispitanika nije sasvim
izvjestan. Ono se javlja i onda kada osoba nije sasvim sigurna u svoje
sposobnosti. Do samohendikepiranja može doći i kada se učinak
procjenjuje na temelju društveno stvorenih standarda, kao i onda kada
postoji prisutnost drugih koji su u situaciji da donose prosudbe o
sposobnosti onoga koji zadatak obavlja. Samohendikepiranje u
situacijama postignuća neće, međutim, biti korišteno onda kada ta
strategija može biti protumačena kao prikrivanje nedostatka
sposobnosti za obavljanje zadatka, kao što niti novi hendikepi neće
biti korišteni onda kada situacija već sadrži neki, od prije
postojeći, hendikep. Semohendikepiranje inhibira postojanje vanjske
nagrade, kao i težnja da se dobiju prave informacije o vlastitim
sposobnostima.
Istraživanja su pokazala da postoje dosljedne individualne razlike u
sklonosti za korištenje strategija samohendikepiranja. One se mogu
koristiti u određenim aspektima, npr. ispitna anksioznost kao
opravdanje za neuspjeh na ispitu, ili pak mogu biti generalizirane na
sve ili na većinu situacija koje podrazumijevaju vrednovanje.
Motivacijska osnova samohendikepiranja može biti dvojaka: s jedne
strane ono može poslužiti kao samoprezentacijska strategija, dakle
nastojanje da ostavimo pozitivan dojam na druge ljude. S druge strane,
ono može imati samozaštitnu funkciju, s ciljem očuvanja ili pak
povećavanja samopoštovanja. Rezultati istraživanja jedne odnosno druge
motivacijske osnove nisu dali jednoznačne rezultate, te se autorica
priklanja stajalištu prema kojem je pravo istraživačko pitanje kada će
ovi motivi utjecati na ponašanje, odnosno u kojim situacijama i na
koje ljude.
Dok su prethodujući faktori samohendikepiranja razmjerno dobro
ispitani, to nije slučaj s posljedicama samohendikepiranja. Tako,
između ostalih, ostaje nejasan utjecaj korištenja strategija
samohendikepiranja aktera na procjene promatrača u pogledu vrednovanja
učinka aktera, ali i u pogledu stvaranja cjelokupnog dojma o akteru.
Upravo je ovo pitanje središnje pitanje rada Irene Hip-Fabek, a kao
teorijski okvir za pručavanje ovih utjecaja autorica koristi Weinerov
model atribucije postignuća. Prema ovom modelu, kauzalni se atributi u
području postignuća razlikuju s obzirom na svoj položaju na tri
dimenzije: na mjesto uzročnosti (ishod je rezultat faktora koji su
unutar osobe ili izvan nje), na stabilnost (uzroci su stabilni ili
nestabilni u vremenu), te na podložnost kontroli (uzrok je podložan
ili nije podložan kontroli aktera). Osim dimenzija po kojima se
razlikuju kauzalni atributi, Weinerova teorija atribucije postignuća
tumači i promjene u motivaciji, emocijama, očekivanjima i ponašanjima
koji su rezultat atribucijskog procesa, a koji uključuju promjene u
očekivanjima budućeg uspjeha, odnosno neuspjeha, specifične emocije
nastale kao rezultat uspjeha ili neuspjeha (ljutnja ili sažaljenje),
te ponašanja kažnjavanja ili prosocijalne reakcije usmjerene prema
(ne)uspješnom akteru. U skladu s navedenim, autorica prikazuje
Weinerov model primijenjen na organizacijsko okruženje prema kojem će
donošenje odluke o mjerama prema zaposleniku koji je pogriješio ili
ostvario loš učinak ovisiti ponajprije o percepciji stabilnosti uzroka
i percepciji podložnosti kontroli.
Cilj magistarskog rada Irene Hip bio je provjeriti utječe li i na koji
način korištenje strategija samohendikepiranja na stvaranje dojma o
sebi. U skladu s postavljenim ciljem, autorica je formulirala tri
problema.
1.
Da li i kako korištenje strategija samohendikepiranja utječe na
stvaranje dojma o osobi, te kako ovaj utjecaj ovisi o vrsti
samohendikepa? Autorica pretpostavlja da će prisutnost
samohendikepa, kada je riječ o vrednovanju sposobnosti aktera,
smanjiti vjerojatnost da će neuspjeh biti pripisan nedostatku
sposobnosti. Kod procjena ostalih osobina, procjena hendikepa kao
podložnog kontroli dovest će i do stvaranja negativnijeg dojma o
njemu.
2.
Ovisi li utjecaj korištenja strategija samohendikepiranja na
stvaranje dojma o osobi o spolu promatrane osobe, te nekim
obilježjima procjenjivača (spol, samopoštovanje, sklonost
korištenju strategija samohendikepiranja). Na temelju prijašnjih
istraživanja autorica iznosi pretpostavku da će procjenjivačice
biti kritičnije prema korištenju strategija samohendikepiranja
koje će percipirati kao podložne kontroli aktera. Također očekuje
da će osobe koje su i same sklone samohendikepiranju negativnije
procjenjivati aktera koji ih koristi, od procjenjivača koji ne
koriste strategije samohendikepiranja. Isto tako pretpostavlja da
će osobe nižeg samopoštovanja budući da su osjetljivije na
socijalne utjecaje, procjenjivati aktera koji koristi strategije
samohendikepiranja pozitivnije od osoba visokog samopoštovanja.
3.
Kakve će posljedice biti procijenjene pravednima za aktere koji
koriste različite strategije samohendikepiranja i čime će one biti
determinirane? Autorica pretpostavlja da će posljedice po aktera,
kada se mogućnost kontrole uzroka neuspjeha percipira stabilnim,
biti negativnije.
Nacrt istraživanja bio je faktorijalni međugrupni nacrt 5 (korištenje
samohendikepiranja samoiskazano internalno, samoiskazano eskternalno,
bihevioralno internalno, bihevioralno eksternalno, bez korištenja
hendikepa) x 2 (spol aktera) x 2 (spol promatrača). Uzorak su činili
zaposlenici jedne hrvatske tvrtke (N=365), od čega je bilo 190
sudionica i 175 sudionika.
Ispitivanje je provedeno elektronskom poštom, sa zaposlenicima visoke
stručne spreme. Svi su sudionici istraživanja dobili opis osobe koja
nije uspješno obavila povjereni joj zadatak, navodeći neki od četiri
moguća hendikepa (jedna je situacija bila kontrolna, bez navođenja
samohendikepa). Nakon čitanja opisa, njihov je zadatak bio procijeniti
aktera priče na nizu skala za procjenu. One su uključivale Weinerove
dimezije uzročnosti, očekivanja budućeg učinka, procjenu odgovornosti
aktera za ishod, emocije ljutnje ili empatije prema akteru, te
prikladnost različitih posljedica koje bi mogle uslijediti kao
rekacija na akterov neuspjeh. Opći dojam o akteru ispitan je na
temelju 12 bipolarnih skala omeđenih pridjevima koji su označavali
različite osobine. U opisima je variran spol aktera priče i vrsta
hendikepa koji je akter koristio. Da bi bilo moguće provjeriti utjecaj
osobina procjenjivača, svi su sudionici ispunili i Skalu
samohendikepiranja, te Skalu samopoštovanja. Ispitivanje je bio
anonimno, a sudionici su ispunjene upitnike mogli vratiti internom
poštom.
Rezultati istraživanja obrađeni su na primjeren način korištenjem
statističkih postupaka analize varijance, regresijske analize,
faktorske analize, strukturalnog modeliraja.
Nastojeći odgovoriti na prvi problem svoga istraživanja o utjecaju
korištenja strategija samohendikepiranja na stvaranje dojma o osobi,
autorica je, osim uobičajenog postupka usporedba situacija na
česticama skale dojma o sebi skalu i faktorizirala, te su dobijena tri
uobičajena faktora: faktor ugodnosti (23,8% varijance), s najvećim
opterećenjima na procjenama nesebičnosti, sviđanja, tolerantnosti i
poštenja, faktor adekvatnosti (19,1 % varijance) s najvećim
opterećenjima na procjenama inteligencije, kompetentnosti, marljivosti
i ambicioznosti, ali i sa značajnim opterećenjima na procjenama
sviđanja, samopouzdanja i poštenja. Treći je faktor nazvan faktorom
prilagođenosti (18,95 %), s najvećim opterećenjima na česticama
otvorenosti, opuštenosti, samopouzdanja i popularnosti. Analiza
varijance rezultata faktorskih bodova pokazala je razlikovanje
situacija na sva tri faktora: na faktoru ugodnosti najpovoljnije se
procjenjuju akteri u situacijima samoiskazanog samohendikepiranja, a
najnegativnije u situacijama bihevioralnog internalnog
samohendikepiranja. Na faktoru prilagođenosti najpozitivnije se
procjenjuje akter u situaciji bihevioralnog eksternalnog
samohendikepiranja, a najniže je procjene na ovom faktoru dobio akter
u kontrolnoj situaciji. Na faktoru adekvatnosti najpozitivnije se
procjenjuje akter u kontrolnoj situaciji, a najnegativnije u
situacijama bihevioralnog samohendikepiranja. Nadalje, razmatrajući
dobivene rezultate pod vidom Weinerove teorije atribucije uspjeha i
neuspjeha, autorica zaključuje da će utjecaj korištenja strategija
samohendikepiranja na stvaranje dojma o osobi ovisiti o percepciji
hendikepa na tri dimenzije Weinerovog modela: procjene aktera bit će
pozitivnije što je uzrok neuspjeha, odnosno hendikep procijenjen kao
manje podložan kontroli aktera, kao eksternalniji i vremenski manje
stabilan.
Odgovarajući na drugi problem rada o tome je li utjecaj korištenja
strategija samohendikepiranja na stvaranje dojma o osobi ovisan o
spolu promatrane osobe, te nekim obilježjima procjenjivača (spol,
samopoštovanje, sklonost korištenju strategija samohendikepiranja)
autorica zaključuje da bi spol procjenjivača, kao i spol aktera mogli
imati značajnog utjecaja na percepciju aktera koji rabi neku od
strategija samohendikepiranja. Ove varijable, međutim, ponajprije
utječu na procjene osobina ličnosti aktera, a ne na efikasnost
samohendikepiranja u svrhu zaštite kompetentnosti aktera. Utvrđene
razlike u procjenama s obzirom na spol procjenjivača i spol aktera
autorica pripisuje rodnim razlikama, ali i djelovanju rodnih
stereotipa. Negativnije procjene muških aktera na nizu osobina
ličnosti koje daju žene, kada je riječ o situaciji bihevioralnog
internalnog samohendikepiranja, potvrđuju autoričinu pretpostavku da
će žene biti kritičnije prema korištenju strategija samohendikepiranja
koje se mogu percipirati kao podložne kontroli aktera. U procjenama
ženskog aktera, međutim, nema rodnih razlika u procjenama.
Pretpostavke o utjecaju samopoštovanja i sklonosti samohendikepiranju
na procjene aktera koji rabe strategije samohendikepiranja potvrđene
su samo djelomično: on je pokazan ponajprije u procjenama na
dimenzijama koje su povezane s osobinama važnima za posao
(inteligencija, kompetentnost, ambicioznost, marljivost). Također,
aktera koji koristi strategije samohendikepiranja pozitivnije je
procijenio samo jedan dio ispitanika niskog samopoštovanja i to oni
koji sami nisu skloni koritenju strategija samohendikepiranja.
Suprotno očekivanjima pozitivnije procjene aktera su davali ispitanici
visokog samopoštovanja, koji su i sami skloni korištenju strategija
samohendikepiranja.
U trećem problemu rada autorica se bavi pitanjem procjene prikladnosti
različitih posljedica za aktera koji je koristio različite strategije
samohendikepiranja. Neovisno o tome koju je strategiju
samohendikepiranja akter koristio, promatrači su procijenili da u
situaciji neuspješno obavljenog zadatka akteru ponajprije treba
ponuditi pomoć. No, za druge posljedice loše obavljenog zadatka
postojale su razlike u procjenama promatrača, ovisno o korištenoj
strategiji samohendikepiranja: strategije samoiskazanog
samohendikepiranja (navođenje zdravstvenih tegoba, te isticanje težine
zadatka) nisu imale utjecaja na procjene prikladnosti posljedica za
aktera. Međutim, bihevioralne strategije samohendikepiranja
(nekorištenje prilike za uvježbavanje zadatka, te predugi ostanak vani
uoči prezentacije) imale su utjecaja na procjene prikladnosti
pojedinih posljedica: npr. prikladnost težih posljedica (kritiziranje,
premještaj, smanjivanje plaće i davanje otkaza) ocijenjena je značajno
višom u situacijama korištenja bihevioralnih strategija
samohendikepiranja, nego u kontrolnoj situaciji, te u situaciji
samoiskazanog samohendikepiranja. Na kraju je autorica na temelju
dobivenih rezultata testirala Weinerov model socijalne motivacije,
prema kojem će procjene Weinerovih kognitivno-afektivnih varijabli
(procjena uzroka neupjeha kao internalnog ili eksternalnog, podložnog
ili nepodložnog kontroli, stabilnog ili nestabilnog) u kombinaciji s
procjenom osobe kao odgovorne ili neodgovorne i očekivanja lošijeg ili
boljeg učinka u budućnosti izazvati emocionalne reakcije procjenjivača
(ljutnju ili simpatiju), te će se kao rezultanta ovoga slijeda javiti
reakcija kažnjavanja ili prosocijalna reakcija. Autorica je testirala
navedeni model uključujući posljedice otpuštanja i pružanja pomoći.
Rezultati su potvrdili Weinerov model, uz isključivanje varijable
procjene simpatije prema akteru. Kako bi provjerila djeluje li
korištenje različitih strategija samohendikepiranja na procjene
prikladnosti različitih posljedica preko navedene sekvence varijabli,
modelu su, kao početne, dodane i dvije vrste samohendikepiranja:
bihevioralno - samoiskazano i internalno – eksternalno
samohendikepiranje. Utjecaj bihevioralnog - samoiskazanog
samohendikepiranja na procjenu prikladnosti različitih posljedica
djelomično proizlazi iz slijeda procjena podložnosti i lokus
kauzalnosti – odgovorost – ljutnja – posljedice, ali uz to postoji i
izravan utjecaj vrste samohendikepiranja na procjenu odgovornosti. U
Weinerovom modelu varijable ljutnje, simpatije i očekivanja budućeg
učinka su neposredni prediktori prosocijalne ili kažnjavajuće reakcije
promatrača. Dodatne analize pokazale su da se razlike u procjenama
prikladnosti različitih posljedica mogu samo djelomično i u različitom
stupnju objasniti prediktorskim varijablama ljutnje, simpatije i
očekivanja.
Irena Hip-Fabek je u izradi svoga magistarskoga rada pokazala izvrsno
poznavanje brojnih istraživanja u području samohendikepiranja, ali i
atribucijske teorije, odnosno, specifično Weinerovog modela atribucije
uspjeha i neuspjeha. O tome svjedoči opsežan popis korištene
literature na kraju rada, premda se može prigovoriti da se autorica
katkada gubi u nabrajanju niza pojedinačnih istraživanja i rezultata,
bez jasnog integracijskog okvira. Posebna je vrijednost istraživanja
uzorak zaposlenih osoba, pa ovo istraživanja u tom smislu predstavlja
važan prinos proučavanju utjecaja korištenja strategija
samohendikepiranja na stvaranje dojma o osobi u stvarnom
organizacijskom kontekstu. Rezultati istraživanja govore u prilog
nekim ranijim nalazima da bihevioralno i samoiskazano
samohendikepiranje nisu međusobno zamjenjive strategije, već različita
samozaštitna ponašanja – dok bi samoiskazano samohendikepiranje moglo
biti efikasnije kao strategija pozitivne samoprezentacije,
bihevioralno bi samohendikepiranje moglo biti uspješnije kao
strategija zaštite samopoštovanja aktera.
Unatoč brižljivo osmišljenom i provedenom istraživanju, autorica vrlo
oprezno i kritički interpretira dobivene rezultate, čuvajući se
pretjeranih generalizacija. I dok operacionalizacija samohendikepa
predstavlja, po našem sudu, manji problem, veći je problem definicija
ishoda kao neuspješnog, pri čemu ne znamo ništa o učinkovitosti
strategija samohendikepiranja u situaciji uspješnog ishoda, što može
biti zanimljiv pravac budućih istraživanja. Ovoga je nedostatka
svjesna i sama autorica, kao i metodološkog ograničenja uzorka u kojem
je sužen raspon obrazovanja sudionika, koji su svi visoke stručne
spreme.
Međutim, teorijska utemeljenost, domišljat nacrt, prikladnost
upotrijebljenih analiza podataka, te nadasve oprez i kritičnost u
interpretaciji rezultata uvelike nadilaze poneki prigovor koji se
istraživanju može uputiti. Stoga zaključujemo da je magistarski rad
Irene Hip-Fabek pod naslovom "Utjecaj korištenja strategija
samohendikepiranja na stvaranje dojma o osobi" vrijedan znanstveni
doprinos razumijevanju složenih odnosa među ovim varijablama, posebice
imajući u vidu Weinerov model postignuća i organizacijsko okruženje.
Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog
fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Irene Hip-Fabek, te da
joj se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti
iz područja psihologije.
U Zagrebu, 24. siječnja 2005.
Dr.sc. Dinka Čorkalo, doc.
predsjednica povjerenstva
Dr.sc. Vesna Buško, doc.
članica povjerenstva
Dr.sc. Vera Ćubela-Adorić, doc.
(Filozofski fakultet u Zadru)
članica povjerenstva
Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Mr. sc. Jelena Šesnić
Katedra za američku književnost
Odsjek za anglistiku
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 17. 1. 2005.
Predmet: Molba za pisanje doktorske dizertacije na engleskom jeziku
Molim cijenjeni naslov da mi odobri pisanje doktorske dizertacije na
engleskom jeziku. Tema dizertacije odnosi se na područje suvremene
američke književnosti i kulture, a prihvaćeni naslov glasi "E pluribus
unum": politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj
američkoj prozi ("E Pluribus Unum": Identity Politics and Construction
of Ethnicity in Contemporary US Fiction). Rad na dizertaciji započela
sam 2002/3. godine tijekom boravka na Fulbright studijskoj stipendiji
na University of Virginia u SAD-u, gdje je rad s američkim
nastavnicima zahtijevao pisanje na engleskom te sam u dogovoru s
mentorom, prof. dr. Stipom Grgasom, pisanje nastavila na engleskom
jeziku.
Molim da uvažite gore navedene razloge i unaprijed zahvaljujem.
Mr. sc. Jelena Šesnić
____________________
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Zoran Gregl, viši znanstveni suradnik
Dr. sc. Marina Milićević – Bradač
Zagreb, 2. prosinca 2004
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovani
smo na sjednici održanoj 10. studenoga 2004. u Stručno povjerenstvo
koje treba podnijeti izviještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Zoran
Wiewegh uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim
učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan
doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod
naslovom Arhitektura hrvatskog dijela rimske provincije Panonije i
mentor dr. sc. Zoran Gregl, viši znanstveni suradnik Arheološkog
muzeja u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeći
SKUPNI IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Zoran Wiewegh je rođen u Koprivnici 4. lipnja 1969. Na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2000.g. studij
arheologije. 2004.g. obranio je magistarski rad pod naslovom
Jugoistočna nekropola Siscije.
To znači da Zoran Wiewegh zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka 1.
Zakona o visokim učilištima, a to je akademski stupanj magistra
znanosti iz znanstvenog polja arheologije.
Od 2001.g. Zoran Wiewegh je bio zaposlen kao kustos u Gradskom muzeju
u Sisku a od 2004.g. je zaposlen kao stručni suradnik u Ministarstvu
kulture RH. Napisao je više znanstvenih radova i jednu monografiju.
Između ostaloga objavio je jedan znanstveni rad u časopisu Opuscula
Arhaeologica, časopisu koji je po vrsnoći izjednačen časopisima s
priznatom međunarodnom recenzijom (Rimska keramika iz Siska s
lokaliteta Kovnica, OA 25, Zagreb 2001, str. 89 – 149)
Od 2001.g. je suradnik istraživač u znanstveno istraživačkom projektu,
koji vodi dr. sc. Branka Migotti.
Tako mr. sc. Zoran Wiewegh zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka
1. Zakona o visokim Učilištima jer je objavio znanstveni rad u
časopisu koji je izjednačen po vrsnoći te je suradnik istraživač na
znanstvenom projektu duže od godinu dana.
Kako pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o
visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o opravdanosti teme
doktorske disertacije:
1.
Prostor hrvatskog dijela rimske provincije Panonije nikad nije bio
obuhvaćen takvim sveobuhvatnim istraživanjima. Ovom bi
disertacijom tako po prvi put dobili cjeloviti prikaz stanja
rimske arhitekture što će omogućiti i temeljitiju analizu,
interpretaciju kao i kronologiju rimskog razdoblja sjeverne
Hrvatske.
2.
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu je ovlašten
za znanstveno polje arheologije kome pripada doktorska tema
pristupnika.
3.
Pristupnik je za mentora predložio dr. sc. Zorana Gregla
znanstvenog savjetnika koji je stručnjak za antičku provincijalnu
arheologiju
4.
Mr. sc. Zoran Wiewegh je svoj rad kao arheolog i znanstvenik
posvetio problemima antike u sjevernoj Hrvatskoj tako da mu se
može pripisati autorstvo nad objavljenim radovima ali i budućoj
doktorskoj radnji.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Zoran Gregl, viši znanstveni suradnik
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
Fakultetsko vijeće Zoran Wiewegh
Filozofski fakultet Vankina 21
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskog rada
ARHITEKTURA HRVATSKOG DIJELA
RIMSKE PROVINCIJE PANONIJE
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Arheologija
Sinopsis znanstvenog rada iz: Antičke provincijalne arheologije
1. Razlozi za predloženo istraživanje
Antička provincijalna arheologija hrvatskoj susjednih zemalja (u prvom
redu Mađarske i Slovenije, na području kojih je bila rimska provincija
Panonija i Norik, a čija je baština nezaobilazni komparativni
materijal za naša istraživanja) dala je nekoliko sinteza iz kojih se
isčitavaju relevantni podaci o arhitekturi rimskog razdoblja. Prostor
hrvatskog dijela provincije Paninije (sjeverna Hrvatska) nikada nije
bio obuhvaćen takvim istraživanjem. Manji broj domaćih radova bavi se
pojedinim segmentima provincijalne arheologije, dok je većina radova
posvećena obradi pojedinih lokaliteta, često bez dublje analize
arhitektonskih struktura. Predlažući ovakvo istraživanje smatrali smo
da će cjeloviti prikaz dosadašnjih istraživanja, potkrijepljen
analizom i interpretacijom i upotpunjen novijim istraživanjima, biti
doprinos poznavanju graditeljske baštine rimskog razdoblja te pomoći
interpretaciji pojedinih specifičnosti vezanih za naše područje. Rad
bi ujedno bio sistematski razvrstan, a ujedno i prvi takve vrste,
kataloški prikaz te na taj način popunio prazninu u poznavanju
predmetne materije.
2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Opis i analiza rimskodobne arhitekture u hrvatskom dijelu Panonije
provest će se na korpusu arheološke literature (uglavnom je riječ o
člancima objavljenim u raznim znanstvenim časopisima), u kojoj je čest
prikaz lokaliteta lišen analize zatečenih struktura. Bit će obuhvaćena
i neobjavljena dokumentacija sa ranijih istraživanja te jednim dijelom
i nepublicirana arheološka istraživanja koja je proveo podnositelj
zahtjeva za izradu dizertacije. Teorijsku podlogu istraživanju čini
velik broj uglavnom strane literature s područja: 1) arhitekture
rimskog razdoblja na matičnom području rimske države te one u rimskim
provincijama (R. Marta, Architettura Romana; E. B. Thomas, Römische
Villen in Pannonien; M. Suić, Antički grad na istočnoj obali Jadrana),
2) građevinskih tehnika predmetnog razdoblja (J.P.Adam, Roman
building; zbornik, Materijali predantičkog i antičkog graditeljstva na
istočnom jadranskom prostoru), 3) urbanizma (K. Póczy, Pannonian
cities), 4) antičkih izvora o arhitekturi (Vitruvije, Deset knjiga o
arhitekturi) te ostale literature koja je nužna za obradu manjih
cjelina obuhvaćenih radom (prirodne značajke prostora, problematika
predrimskih naselja i sl.)
3. Praktična primjenjivost spoznaja istraživanja
Nakon opisa i analize arhitekture moći će se: 1) sagledati pravilnosti
i utjecaju standardne arhitekture razdoblja na arhitekturu područja
koje je predmet rada, 2) uočiti odstupanja od uobičajenih normi u
gradnji predmetnog razdoblja, 3) pružiti moguće smjernice u budućim
arheološkim istraživanjima građevinskih struktura na predmetnom
području.
4. Uže područje rada
U predloženoj materiji naglasak je na analizi građevinskih struktura,
u tipološkom te u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, u
pravilnostima i odstupanjima gradnje te na analizi korištenih
građevinskih tehnika i materijala.
5. Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
Osnovni cilj istraživanja i znanstveni doprinos očituje se kroz
pružanje cjelokupnog prikaza rimskodobne arhitekture u hrvatskom
dijelu provincije Panonije, kroz analizu tipova građevinskih struktura
i međusobnu komparaciju. Doprinos struci bit će i u izvođenju
zaključaka o učestalosti poznatih tipova gradnje te osobito o
pojedinim specifičnostima vezanim za ovo područje kao i razlozima
njihovog nastanka.
6. Metodološki postupci
U istraživanju će biti korišteni sljedeći postupci (metode):
komparacija poznatih i novih spoznaja, kompilacija relevantnih
spoznaja, analiza materije, reinterpretacija, induktivna metoda i
klasifikacija relevantnih podataka.
7. Nacrt strukture rada
Predloženo istraživanje sastojalo bi se od sljedećih poglavlja:
Prvo poglavlje je uvod (I) u odabrano istraživanje u kojem će biti
objašnjeni razlozi odabira teme, navedeni će biti ciljevi, zadaci i
metode istraživanja. Uvodno poglavlje također će obuhvatiti i nekoliko
manjih zasebnih cjelina u kojima će biti objašnjeni razlozi vremenskog
i prostornog razgraničenja istraživanja, izvori korišteni u radu te
arheološka istraživanja, prirodne značajke prostora i njihov utjecaj
na nastanak naselja. Unutar uvodnog dijela zasebnu cjelinu će činiti
osvrt na predrimska naselja, osobito ona koja su nastala kasnija
rimska te prikaz procesa urbanizacije hrvatskog dijela Panonije
tijekom rimske vladavine.
Drugo poglavlje je razvoj oblika naselja u provinciji (II) s posebnim
osvrtom na korištenu terminologiju te zasebnom cjelinom kojom će biti
obrađena mreža naselja (gradovi, vikusi, pagusi, vile) te položaj
nakorpola u odnosu naselja.
Treće poglavlje je vojna arhitektura (III) koje je na nekim mjestima
prethodila osnutku civilnih naselja, dok je na drugim bila u funkciji
obrane granica (odnosno limesa) tijekom dužeg razdoblja.
U četvrtom poglavlju biti će obrađena civilna arhitektura (IV).
Poglavlje će biti podijeljeno na dvije zasebne cjeline. U prvoj
cjelini, o javnoj arhitekturi, biti će obrađeni nalazi gradskih
zidina, ulica, trgova i portika, administrativnih građevina, hramova i
svetiša, skladišta, građevina namijenjenih javnim priredbama, termi,
lučkih pristaništa i mostova. U drugoj cjelini biti će obrađena
stambena arhitektura, odnosno nalazi insula, domusa, vila urbana i
vila rustika.
Tema petog poglavlja je infrastruktura (V), različiti oblici
standardnih infrastrukturnih sadržaja većih naselja, kao i rješenja
koja su korištena pri gradnji manjih arhitektonskih struktura.
U šestom poglavlju obeđene će biti tehnike gradnje (VI korištene
tijekom rimske vladavine na području kojim se bavi predloženi rad – od
nalaza drvene gradnje do opečnih i kamenih konstrukcija.
Završna poglavlja sadrže popis literature korištene u radu i katalog u
kojem će biti pregled svih nalaza s opisima, metričkim i tehničkim
podacima te datacijama.
Zagreb, 25.10.2004.
Pristupnik Mentor:
mr. sc. Zoran Wiewegh dr. sc. Zoran Wiewegh
Izvještaj stručnog povjerenstva o podobnosti mr. sc. Tatjane Tkalčec o
ispunjavanju uvjeta za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
=========================================
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
=====================
Fakultetsko vijeće izabralo nas je na svojoj sjednici od 13. listopada
2004. u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo molbu mr. sc.
Tatjane Tkalčec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog
studija i nakon pregleda pristigle dokumentacije predložimo rješenje.
Na temelju uvida u dokumentaciju priloženu molbi podnosimo
Fakultetskom vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
--------
1. Predstavljanje doktoranda.
Mr. sc. Tatjana Tkalčec rođena je 1972. u Bjelovaru. Opće osnovno i
srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Križevcima. Jednopredmetni
studij arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
dovršila je 1997. godine s diplomskim radom Srednjovjekovni burg
Gudovac-Gradina. Do 2000. godine, tj. prije zapošljavanja sudjelovala
je u brojnim zaštitnim i sustavnim arheološkim istraživanjima a
isticala se i kao izvrsni student. Od 2000. godine radi u Institutu za
arheologije u zvanju stručnog suradnika-dokumentariste, a iste je
godine stekla status znanstvene novakinje te kao asistentica radi u
okviru znanstvenog projekta Srednjovjekovno arheološko naslijeđe
Hrvatske (5.-16. st.), voditelja prof. dr. sc. Željka Tomičića. Dana
28. travnja 2004. godine obranila je na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu magistarski rad Srednjovjekovna gradišta u
Hrvatskoj.
Pregledom bibliografije ustanovili smo da ima objavljena tri (3)
izvorna znanstvena rada koji se svi odnose na temu prijavljenu za
disertaciju. Radovi su objavljeni u domaćem časopisu koji je vrsnoćom
izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Riječ je o
radovima navedenim u bibliografiji pod rednim brojevima 1, 2 i 4:
Gotičke keramičke čaše iz Glogovnice i Ivanca Križevačkog kraj
Križevaca i Gudovca kraj Bjelovara, Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, vol. 18./2001., Zagreb 2001., 213.-234.
Kasnosrednjovjekovna stolna keramika s nekih gradišta iz Kutine i
Garešnice, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 19./2002.,
Zagreb 2002., 165.-194.
Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazišta u okolici
Torčeca, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 20./2003.,
Zagreb 2003., 113.-130.
Posebice ističemo rad pod br. 1. koji anticipira opsežnu obradu u
magistarskom radu. Drugi i četvrti izvorni znanstveni rad je u
koautorstvu, ali opet u okviru tematike disertacije. U bibliografiji
se dalje navodi još 2 izvorna znanstvena rada (koautorstvo), 2
pregledna rada, 2 stručna rada, 16 prethodnih priopćenja, 3 predavanja
na znanstvenim skupovima, 4 ostala rada u časopisima i 3 prikaza.
Većina je radova u koautorstvu.
2. Podobnost.
Na temelju iznesenog o studiju, namještenju i znanstvenom te stručnom
radu smatramo da pristupnica zadovoljava sve uvjete propisane člankom
51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima.
1.
Postigla je akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog
polja arheologije.
2.
Ima najmanje 1 znanstveni rad iz tematike disertacije objavljen u
časopisu koji je vrsnoćom izjednačen s časopisima s međunarodno
priznatom recenzijom.
Već četvrtu godinu aktivno sudjeluje u znanstvenom projektu Instituta
za arheologiju
Pod vodstvom prof. dr. sc. Željka Tomičića.
Stručno povjerenstvo stoga smatra da se pristupnici mr. sc. Tatjani
Tkalčec u smislu članka 120., stavak 6. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju može odobriti postupak stjecanja
doktorata izvan doktorskog studija.
3. Podobnost teme.
Opširan sinopsis doktorskog rada na temu ARHEOLOŠKA SLIKA OBRAMBENOG
SUSTAVA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE napisan je jasno i precizno: Uvod
definira prostor međuriječja Save, Drave i Dunava i razdoblje koje će
se obrađivati, ali uklopljeno u šire područje između Srednje Europe i
Podunavlja.
To je razdoblje velikih povijesnih, društvenih i gospodarskih promjena
i previranja, podjednako sudbonosnih za povijesne prostore Hrvatske i
Europu, sve više u fokusu zanimanja europskih znanstvenika (posebice
iz susjedne Austrije, Mađarske i Slovenije). O tome u sinopsisu govori
odjeljak Teorijska podloga rada u kojem se iznosi sažeti prikaz
povijesne dinamike srednjovjekovne Slavonije.
Doktorandica je u važnoj prednosti jer je osobno sudjelovala u brojnim
terenskim istraživanjima, potom pojedinim novim otkrićima i sama ih
interpretirala i objavljivala, najopširnije u nedavno obranjenom
magistarskom radu koji bi tako predstavljao jedno bitno poglavlje
disertacije. U novije doba je u sjevernoj Hrvatskoj otkriveno dosta
novih nalaza i nalazišta koji će omogućiti stvaranje zaokružene slike
na zadanu temu.
U Užem području rada se prikazuju sveukupno poznata nalazišta
obrambenog karaktera na području srednjovjekovne Slavonije. Posebna
pozornost posvećuje se srednjovjekovnim gradovima i problemu
terminologije u svezi s njima. Svako se nalazište (grad) promatra u
svom mikro-prostoru, komparira unutar područja zahvata i posebice s
izvanjskim pojavama diljem Europe. Težit će se predstavljanju lokalne
kronološke razdiobe zadanog razdoblja u sjevernoj Hrvatskoj, koja će
se temeljiti na postojećim arheološkim podacima pojedinih nalazišta.
Tako uspostavljena kronologija povezat će se s Hrvatskoj susjednim
područjima.
Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos su:
sintetiziranje sveukupnih spoznaja o nalazištima obrambenog karaktera
na području srednjovjekovne Slavonije, razrada tipologije, proučavanje
ustroja i razvoja te proučavanje njihove uloge u užem okolnom i širem
europskom prostoru. Rad će predstavljati bitan doprinos arheologije
srednjovjekovnog razdoblja kao jedinstvena sinteza o nalazištima
obrambenog karaktera. Poseban doprinos u tom smislu dat će detaljna
tipološko-kronološka analiza arheološkog fundusa s nalazišta plemićki
grad Vrbovec, koja je u hrvatskoj arheologiji do sada uglavnom
nedostajala.
Točno je i na zadovoljavajući način definirana metodologija koja će u
radu biti primijenjena, a ona se osim klasičnim arheološkim metodama
stratigrafsko-tipološkog vrednovanja i komparativnog vrednovanja,
obraća i modernim interdisciplinarnim analizama (arheobotanika,
arheozoologija i sl.).
Struktura rada je iznesena i definirana u 6 poglavlja, a u zaključku
će biti iznesene teze i hipoteze o nastanku i razvoju obrambenog
sustava u srednjovjekovnoj Slavoniji.
Kako se radi o temi koja je do sada u arheološkoj literaturi uglavnom
nedovoljno bila proučavana i ponekad zapostavljana ova disertacija
dati će svakako zanimljiv i važan, odnosno utemeljen
interdisciplinarni doprinos poznavanju srednjovjekovlja Slavonije.
Stručno povjerenstvo zaključuje da opseg rada, pristup i očekivani
rezultati zadovoljavaju sve kriterije koji se postavljaju pred
disertaciju. Očekuju se nove arheološke i interdisciplinarne spoznaje
o toliko važnim problemima srednjovjekovnog razdoblja koji nas upravo
brojnim primjerima utvrđenih gradova i njihovim inventarom snažno
integriraju u korpus Europe.
Tema disertacije znanstveno relevantna, pripada znanstvenom području
humanističkih znanosti, polju arheologije za koje je ovlašten
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Mr. sc. Tatjana Tkalčec predložila je za mentora prof. dr. sc. Željka
Tomičića, znanstvenog savjetnika i prijedlog je prihvaćen.
4.
Prijedlog Povjerenstva Vijeću
Na temelju iznijetih činjenica Povjerenstvo utvrđuje da mr. sc.
Tatjana Tkalčec u svemu zadovoljava sve propisane zahtjeve za
stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija. Ujedno je
pregledom sinopsisa teze ocijenjeno da je planirani rad vrijedan
zadatak i da će pridonositi unapređenju arheološke znanosti u
Hrvatskoj.
Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da se mr. sc. Tatjani
Tkalčec odobri pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti s
područja humanističkih znanosti (polje arheologija) izvan doktorskog
studija te da prihvati predloženu temu za disertaciju pod naslovom
Arheološka slika obrambenog sustava srednjovjekovne Slavonije.
Predlažemo Vijeću da za mentora odredi prof. dr. sc. Željka Tomičića,
znanstvenog savjetnika.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj. Instituta za arheologiju u
Zagrebu
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Mirja Jarak, doc.
član povjerenstva
3. dr. sc. Krešimir Filipec, doc.
član povjerenstva
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Tatjana Tkalčec
Sveučilišta u Zagrebu Ivanićgradska 56
Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb
10 000 Zagreb
Sinopsis doktorskog rada
ARHEOLOŠKA SLIKA OBRAMBENOG SUSTAVA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: arheologija
Grana: srednjovjekovna arheologija
UVOD
Slavonija kao jedinstvena političko-geografska cjelina dužega trajanja
srednjovjekovnoga razdoblja formirala se na prostoru današnje sjeverne
ili kontinentalne Hrvatske, od Sutle na zapadu do Dunava na istoku.
Povoljna prirodna podloga ovoga prostora određenog glavnim riječnim
tokovima Save, Drave i Dunava te njihovim pritocima rezultirala je
gustim naseljavanjem od najstarijih vremena. Od početka nastajanja
stalnih naselja javila se i potreba za zaštitom i obranom od
neprijatelja te su se naselja podizala na teže pristupačnim položajima
ili su se dodatno utvrđivala obrambenim graditeljskim elementima.
Potreba za zaštitom vlastitog integriteta značajka je svake zajednice,
kulture ili naroda, a jedan vid njenog očitovanja prepoznaje se kroz
izgradnju obrambene arhitekture. Zajednička značajka cjelokupnog
prostora srednjovjekovne Slavonije je uspostavljanje obrambenog
sustava utvrđenim gradovima. Gradovi podignuti na stjenovitim liticama
ili pak u nizinama, okruženi bedemima i opkopima ispunjenim vodom,
predstavljaju zasebnu skupinu arheoloških nalazišta, vrstu zatvorenih
cjelina unutar kojih se intenzivno odvijao život i unutar kojih su
stoljećima taloženi slojevi bogati nalazima koji predstavljaju
jedinstvene izvorne dokumente. Dosadašnja znanstvena dostignuća u
proučavanju srednjovjekovnog obrambenog graditeljstva temeljena su
uglavnom na podacima iz pisanih srednjovjekovnih dokumenata, odnosno
na istraživanjima povjesničara i povjesničara umjetnosti, dok je
pokretna arheološka građa tek manjim dijelom znanstveno obrađena i
objavljena, a izostala je njena tipološko-kronološka analiza. Stoga se
ukazuje potreba svestranijeg pristupa problematici pri čemu
arheologija svojim metodama može pružiti neiscrpan i, svakako,
nezaobilazan izvor podataka.
TEORIJSKA PODLOGA
Tijekom čitavog srednjovjekovlja na promatranome je prostoru postojao
sustav utvrđenih objekata za koje iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka
postoje tek sporadični arheološki materijalni tragovi, za razliku od
brojnih očuvanih i arheološki istraženih nalazišta obrambenoga
karaktera s područja srednje Europe. Veći broj ove vrste arheoloških
nalazišta susrećemo u srednjovjekovnoj Slavoniji početkom 12. stoljeća
kada dolazi do procesa jačanja feudalnog sustava, što je značajka
čitavog srednjoeuropskog prostora. U 13. stoljeću dolazi do procvata
podizanja utvrđenih gradova i uspostavljanja obrambenog sustava na
cjelokupnom prostoru srednjovjekovne Slavonije. Osobit poticaj tome
procesu predstavljala je provala Tatara 1241. - 1242. g. Naredno
razdoblje obilježava i uspon srednjovjekovne Slavonije koja tada već
ima razvijene feudalne odnose te dolazi do povećanja naseljenosti,
napretka poljoprivredne proizvodnje te razvoja trgovine i obrta. Do
prekida tog razvoja došlo je tijekom 15. st. uslijed intenzivnijih
turskih prodora, da bi u 16. st., osobito njegovom sredinom, došlo do
potpune stagnacije i nazadovanja gospodarskog i društvenog
prosperiteta srednjovjekovnog društva Slavonije. Taj negativni proces
očitovao se na svim egzistencijalnim planovima srednjovjekovnog
društva pa tako i u obrambenom graditeljstvu zbog drugačijih tehnika
ratovanja. Tako tijekom prve polovine 16. st., razdoblja koje ujedno
predstavlja kraj srednjeg vijeka i početak novoga, dolazi do učestalog
napuštanja i propadanja postojećih obrambenih objekata i izgradnje
novih. Tek su rijetki lokaliteti preživjeli to razdoblje, a u tome
slučaju su temeljitim graditeljskim preinakama prilagođeni novim
potrebama obrane.
UŽE PODRUČJE RADA
U radu se prikazuje sveukupna slika o arheološkim nalazištima
obrambenoga karaktera na području srednjovjekovne Slavonije. Osobita
pažnja posvećuje se srednjovjekovnim gradovima i pitanju njihove
terminologije koja je u dosadašnjoj literaturi vrlo neusklađena te je
ova vrsta kulturnih dobara nazivana burgovima, tvrdim, feudalnim ili
plemićkim gradovima. Nalazišta se s arheološkog gledišta razmatraju
pojedinačno, zatim se međusobno uspoređuju te se uspoređuju sa sličnim
nalazištima srednje Europe. Kako je predmet promatranja arheologije
ljudsko ponašanje u prošlosti, rad je koncipiran na taj način da se
kroz proučavanje problematike promotre globalne potrebe čovjeka za
zaštitom i načini organizacije obrambenog sustava, a ujedno se
obrađuju arheološki nalazi koji daju dublju sliku o samom čovjeku
srednjovjekovnoga društva. Klasifikacijom obrambenih objekata u
prostorno-vremenskom smislu pokušat će se uočiti osnovne odrednice
njihova nastanka, od povoda za njihovo podizanje, njihove funkcije
(obrana samoga lokaliteta i njegovih stanovnika, obrana okolnih
naselja, obrana i kontrola cestovnih i vodenih komunikacija), osnivača
i vlasnika (plemić ili kralj) pa sve do uočavanja specifičnosti
unutrašnje organizacije prostora i života na gradu. Na osnovi
arheološke stratifikacije nalazišta Plemićki grad Vrbovec kraj Huma na
Sutli i iščitavanjem njegove slojevitosti iznijet će se
tipološko-kronološka klasifikacija sitnih arheoloških nalaza. Tek je
jasan tipološko-kronološki sustav pojedinog arheološkog lokaliteta
polaznica od koje je moguće ulaziti u dublja proučavanja odnosa samoga
grada s okolnim sličnim lokalitetima ili otvorenim naseljima.
Iščitavanjem značajki arheoloških nalaza (kako domaće tako i strane
provenijencije) dobiva se slika o lokalnoj proizvodnji i ukusu te o
trgovačkim vezama i putevima, odnosno o vezama srednjovjekovne
Slavonije sa zemljama srednje Europe. Iako utvrđeni gradovi
srednjovjekovne Slavonije u pojedinostima ne odaju raskoš sličnih
gradova u srednjoj Europi, oni u svakom pogledu, od dostignuća obrane
prilagođenima ratnim navikama neprijatelja do umjetničkog izražaja
kako u profanom obrambenom graditeljstvu tako i u sitnom arheološkom
materijalu, sažimaju najznačajnija svojstva te vrste nalazišta srednje
Europe, ukazujući time još jednom na stoljetnu pripadnost naših
krajeva tome prostoru.
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Primarni ciljevi istraživanja jesu sintetiziranje sveukupnih saznanja
o nalazištima obrambenoga karaktera na području srednjovjekovne
Slavonije, uspostavljanje njihove tipologije na osnovi oblika,
položaja i funkcije, definiranje povoda za njihov nastanak,
proučavanje unutrašnjeg ustroja i razvoja te proučavanje njihove uloge
u užem okolnom i širem europskom prostoru. Očekuje se da će rad
predstavljati doprinos znanosti time što se u njemu prvi puta u
Hrvatskoj sažima do sada sintezno neobrađena problematika
srednjovjekovnih nalazišta obrambenoga karaktera. Pretpostavlja se da
će posebni doprinos predstavljati detaljna tipološko-kronološka
analiza arheološkog fundusa s lokaliteta Plemićki grad Vrbovec jer je
u hrvatskoj arheologiji tipologija kasnosrednjovjekovnog arheološkog
materijala do danas u potpunosti izostala.
METODOLOGIJA
Na osnovi ukupnih prikupljenih multidisciplinarnih saznanja o
pojedinim nalazištima obrambenoga karaktera pokušava se iščitati slika
obrambenog sustava na prostoru srednjovjekovne Slavonije s gledišta
arheološke struke, što se potkrijepljuje kartiranjem i potrebitom
nacrtnom i slikovnom dokumentacijom. Teorijskim sagledavanjem
uzročno-posljedičnih veza specifičnih povijesnih trenutaka i društvene
organizacije predstavljaju se mogući modeli nastanka i razvoja
obrambenog sustava srednjovjekovne Slavonije. Tijelo rada čini i
tipološko-kronološka obrada arheoloških nalaza iz sustavno
istraživanoga srednjovjekovnoga grada Vrbovca. Pri kronološkim
odrednicama koristi se vremenski determiniran komparativni materijal
iz susjednih zemalja. U obzir se uzima specifična stratigrafija samoga
lokaliteta te apsolutni datumi dobiveni interdisciplinarnim
istraživanjima. Interdisciplinarni rezultati arheobotaničkih i
zooarheoloških ispitivanja koriste se pri oslikavanju privrede
srednjovjekovnoga društva.
STRUKTURA RADA
U uvodu se predstavlja problematika rada, odnosno postavlja se
hipoteza o nastajanju obrambenog sustava u srednjovjekovnoj Slavoniji
po uzoru na slične, iako ne nužno i istovremene, procese u srednjoj
Europi. Analizira se i stručna terminologija koja pokriva izabranu
tematiku te se donose prijedlozi za određene terminološke izraze.
Ističe se važnost daljnjih istraživanja na multidisciplinaran način
pri čemu je neizostavna uporaba arheoloških metoda.U sljedećem
poglavlju promatra se prostor srednjovjekovne Slavonije u
povijesno-geografskim okvirima i to kao zasebne cjeline unutar šireg
srednjoeuropskog prostora, a u tom kontekstu se opisuje i njen
geostrateški položaj. Ujedno se analiziraju mikrocjeline unutar samoga
prostora srednjovjekovne Slavonije te se s istoga gledišta sagledavaju
mogući povodi za određene regionalne specifičnosti podizanja
obrambenih srednjovjekovnih objekata. U trećem poglavlju daje se
cjelovit pregled arheoloških nalazišta s temeljnim podacima, tlocrtnim
nacrtima i zračnim snimcima. U četvrtom poglavlju analiziraju se
opisana nalazišta i izvodi tipologija na osnovi njihovog položaja i
oblika. Promatra se odnos pojedinih graditeljskih (obrambenih,
stambenih i gospodarskih) elemenata pri čemu će se pokušati ustanoviti
moguće zakonitosti i pravilnosti unutrašnje organizacije prostora.
Uspoređuju se pojedina nalazišta srednjovjekovne Slavonije i ističu
zajedničke značajke koje se razmatraju s arheološkog gledišta
uvažavajući i saznanja ostalih srodnih disciplina. U petom poglavlju
donosi se tipološko-kronološka obrada arheoloških nalaza s nalazišta
Plemićki grad Vrbovec, koja za sada predstavlja prvi takav cjeloviti
rad u hrvatskoj arheologiji kasnoga srednjeg vijeka. U šestom
poglavlju razmatra se uloga i odnos utvrđenih srednjovjekovnih gradova
spram okolnog prostora, odnosno međuodnos pojedinog grada i
pripadajućih naselja otvorenoga tipa te odnos grada spram prirodnih,
vodenih i cestovnih komunikacija koje kontrolira. Zamijećene
zakonitosti u međuodnosima utvrđenih gradova i okolnih naselja
uspoređuju se s rezultatima postignutim u susjednim europskim
zemljama. Slijedi zaključak o iznesenim hipotezama i dokazanim tezama
o nastanku i razvoju obrambenog sustava u srednjovjekovnoj Slavoniji.
Procesi nastanka i razvoja obrambenog sustava analogni su sličnim
procesima koji su prepoznati na širokom srednjoeuropskom prostoru.
Zagreb, 29. studenoga 2004.
mr. sc. Tatjana Tkalčec
Dr. sc. Marina Milićević Bradać, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Zagreb, 10. siječnja 2005.
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Klasa
643-02/04-03/72; Urbroj 3804-200-04-2) imenovani smo na sjednici
održanoj 15. prosinca 2004. u Stručno povjerenstvo koje treba
podnijeti izviještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Domagoj Tončinić
uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za
pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te
da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Arhitektura
rimskih legijskih logora i mentorica dr. sc. Mirjana Sanader, red.
prof.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeći
SKUPNI IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Domagoj Tončinić je rođen 06. srpnja 1972. godine u Zagrebu.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2000.g. studij
arheologije i povijesti. 2004.g. obranio je magistarski rad pod
naslovom Spomenici VII. legije na području rimske provincije
Dalmacije.
To znači da Domagoj Tončinić zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka
1. Zakona o visokim učilištima, a to je akademski stupanj magistra
znanosti iz znanstvenog polja arheologije.
Od 2001.godine zaposlen je na Odsjeku za arheologiju kao znanstveni
novak. Objavio je više znanstvenih radova, dva poglavlja u knjizi,
stručne članke kao i više recenzija i prikaza.
Tako Domagoj Tončinić zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka 1.
Zakona o visokim učilištima, jer je suradnik istraživač na znanstvenom
projektu (0130460) duže od godinu dana.
Kako pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o
visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o opravdanosti teme
doktorske disertacije:
Na prostoru rimskog carstva bilo je sagrađeno 60 legijskih logora.
Iako se većina njih se sustavno istražuje u posljednjih tridesetak
godina nemamo rada koji bi obuhvaćao i analizirao sve građevine
legijskih logora. Ovom bi disertacijom tako dobili cjelovitu sliku
arhitekture rimskih legijskih logora temeljenu na novim
istraživanjima.
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu je ovlašten za
znanstveno polje arheologije kome pripada doktorska tema pristupnika.
Pristupnik je za mentoricu predložio dr. sc. Mirjanu Sanader, red.
prof. koja je stručnjakinja za rimski provincijalnu arheologiju.
Mr. sc. Domagoj Tončinić je svoje djelovanje kao arheolog i
znanstvenik posvetio problemima provincijalne arheologije tako da mu
se može pripisati autorstvo nad objavljenim radovima ali i budućoj
doktorskoj radnji.
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Fakultetsko vijeće Domagoj Tončinić
Filozofski fakultet Zagrebačka 13/I
Sveučilište u Zagrebu 42000 VARAŽDIN
Ivana Lučića 3
10000 ZAGREB
Sinopsis doktorskog rada
ARHITEKTURA RIMSKIH LEGIJSKIH LOGORA
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Arheologija
Grana: Provincijalna arheologija
Uvod
====
Rim je od malog sela u Laciju postepeno izrastao u svjetsko carstvo
koje je okružilo cijelo Sredozemlje, zahvatilo tri kontinenta, i
postavilo temelje za sve civilizacije koje su na tom prostoru
slijedile. Taj razvoj Rim u velikoj mjeri zahvaljuje svojoj vojsci
čija je osnovna i najvažnija organizacijska jedinica bila legija.
Rimske legije podizale su privremene i noćne tabore tokom vojnih
pohoda, a nakon pohoda bile su smještene u stalnim logorima koji su
mogli izrasti iz privremenih tabora. Ti su logori bili središta koja
su osiguravala potpunu pacifikaciju osvojenih područja i podjarmljenih
populacija. Nakon što je prestala ekspanzija, ti su logori bili
nukleus iz kojeg je izrastao obrambeni sustav Rimskog carstva - Limes
. No, u jednakoj mjeri su rimski legijski logori bili ishodišta
romanizacije, središta u kojima su pripremani i koordinirani veliki
infrastrukturni zahvati (primjerice gradnja cesta), mjesta na kojima
su rješavani sporovi lokalnih zajednica (primjerice teritorijalna
razgraničenja lokalnih zajednica). U rimskim legijskim logorima stalno
je boravilo nekoliko tisuća vojnika, a logorima su gravitirali i uz
njih se nastanjivali obitelji vojnika, obrtnici, trgovaca itd. Mnogi
logori su prerasli u rimske gradske zajednice s najvišim statusom – u
kolonije rimskih građana. Mnogi današnji gradovi razvili su se na
području nekadašnjih rimskih legijskih logora (Beč, Budimpešta itd.).
Na području koje je zauzimalo Rimsko carstvo arheološki je utvrđeno 66
stalnih rimskih legijskih logora. Oni nisu samo važan spomenik rimske
vojne povijesti i obrambene taktike, već i nezaobilazno vrelo za
proučavanje rimskih građevinskih tehnika, arhitekture i urbanizacije.
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
================================================
Rimska provincijalna arheologija bavi se istraživanjem rimskih
legijskih logora već više od 100 godina. Pojedini logori intenzivno su
istraživani i dobro poznati, a istraživanje drugih tek je u povojima.
Danas postoji nekoliko sinteza o rimskoj vojnoj arhitekturi koje su
nezaobilazna teorijska podloga za svaki rad o ovoj problematici (H.
von Petrikovits, Die Innenbauten römischer Legionslager während der
Prinzipatszeit, 1975; A. Johnson, Roman Forts of the 1 st and 2nd
centuries AD in Britain and the German Provinces, 1983). Nezaobilazni
su nadalje literatura o građevinskim tehnikama (J.P. Adam, Roman
building, 2001) i antički izvori o arhitekturi (Vitruvije, Deset
knjiga o arhitekturi, 1999). Ove radove treba nadopuniti brojnim
objavama novijih arheoloških istraživanja rimskih legijskih logora, a
u svjetlu novih spoznaja valja objavljene rezultate starijih
istraživanja podvrgnuti reinterpretaciji.
Praktična primjenjivost spoznaja istraživanja
=============================================
Povijesti rimskih osvajanja Ilirika i rimske vojske u Dalmaciji i
Panoniji u domaćoj je literaturi posvećen cijeli niz radova. Tako su
nam u glavnim crtama poznati tijek osvajanja, razmještaj rimskih
vojnih postrojbi i mjesta na kojima su one boravile. No, naše spoznaje
zasnivaju se na kabinetskim studijama povijesnih izvora i literature,
rekognosciranjima i na pojedinačnim, uglavnom slučajnim nalazima. Uz
pojedine iznimke gotovo da i nije bilo arheoloških istraživanja
rimskih vojnih lokaliteta. Sustavna iskopavanja započela su tek prije
sedam godina u legijskom logoru Tiluriju, a prije godinu dana u
legijskom logoru Burnumu. Za očekivati je da će i pojedine lokacije na
hrvatskom dijelu podunavskog limesa biti obuhvaćena sustavnim ili
zaštitnim istraživanjima. Detaljna analiza arhitekture rimskih
legijskih logora kod budućih će istraživanja olakšati: 1)
prepoznavanje i interpretaciju nalaza 2) prepoznavanje možebitnih
odstupanja od standardnih oblika rimske vojne arhitekture i na taj
način 3) odabir znanstveno zanimljivih istraživačkih ciljeva i
planiranje njihovog ostvarivanja.
Uže područje rada
=================
Arhitektura rimskih legijskih logora u osnovi je tipizirana i
standardizirana. Unutar analize će stoga posebna pozornost biti
posvećena onim građevinskim rješenjima koja odskaču od standardnih
tipova te uvjetovanosti tih rješenja specifičnostima terena,
podnebljem, vremenom nastanka, lokalnim utjecajima i dr.
Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
====================================================
Osnovni cilj istraživanja je izrada prikaza arhitekture rimskih
legijskih logora. Prikaz bi na osnovi svih relevantnih istraživanja za
svaku arhitektonsku cjelinu trebao sadržavati podatke o tipološkim i
građevinskim karakteristikama, smještaju unutar logora, funkcionalnim
elementima i namjeni, genezi i razvoju te iznimkama i njihovoj
uvjetovanosti.
Metodološki postupci
====================
Pri istraživanju će ponajprije na osnovi izvora, izvještaja s
iskopavanja i teorijske literature biti provedena komparativna analiza
arhitektonskih cjelina unutar rimskih legijskih logora. Na taj način
će standardni i tipizirani oblici biti izdvojeni od atipičnih pojava.
Analiza svih relevantnih podataka dovest će do zaključka o faktorima
koji utječu na pojavu atipičnih oblika.
Nacrt strukture rada
====================
U uvodnom poglavlju biti će navedeni poticaji na osnovi kojih je
predložena tema doktorskog rada. Ujedno će biti obrazloženi ciljevi
koje bi rad trebao ispuniti i metode kojima se do njih namjerava doći.
Kao uvod u problematiku u drugom će poglavlju biti pregledno prikazana
povijest i razvoj rimskih legijskih logora. Prikazom će biti
obuhvaćene sve u znanosti opće prihvaćene spoznaje o rimskim legijskim
logorima
Treće poglavlje je katalog svih relevantnih rimskih legijskih logora.
U svakoj kataloškoj jedinici biti će obrađeni povijest logora od
nastanka do kraja, legije i ostale postrojbe koje su u njemu boravile,
povijest istraživanja i relevantna literatura.
U četvrtom poglavlju biti će obrađene pojedine arhitektonske cjeline
unutar rimskih legijskih logora –zapovjedništvo, zapovjednikov stan,
kultne građevine, skladišta, radionice, vojne spavaonice itd.
U Zagrebu, 30.11.2004.
Mentorica: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. sc. Mirjana Sanader Prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl mr.
sc. Domagoj Tončinić
Dr. sc. Marina Milićević Bradać, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Zagreb, 10.siječanja 2005.
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovani
smo na sjednici održanoj 15. prosinca 2004. u Stručno povjerenstvo
koje treba podnijeti izviještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ivana
Ožanić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim
učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan
doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod
naslovom Kasna antika u Hrvatskoj i mentorica dr. sc. Mirjana Sanader,
red. prof.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeći
SKUPNI IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Ivana Ožanić je rođena 15. veljače 1973. godine u Šibeniku. Na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1998.g. studij
arheologije. 2004.g. obranila je magistarski rad pod naslovom
Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca.
To znači da Ivana Ožanić zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka 1.
Zakona o visokim učilištima, a to je akademski stupanj magistra
znanosti iz znanstvenog polja arheologije.
Od 2004.godine zaposlena je na Odsjeku za arheologiju kao znanstveni
novak. Objavila je više znanstvenih radova, jednu knjigu knjigu,
stručne članke kao i više recenzija i prikaza. Između ostaloga
objavila je i jedan znanstveni rad u časopisu Opuscula Archaeologica,
časopisu koji je po vrsnoći izjednačen časopisima s priznatom
međunarodnom recenzijom (Gradina Osječenica – antičko razdoblje, OA
22, Zagreb 1998., str. 153 – 168).
Od 2001. g. do 2004. je bila suradnica u znanstveno istraživačkom
projektu Antičke nekropole i prometnice u sjevernoj Hrvatskoj koji
vodi dr. sc. Zoran Gregl.
Od 2004.g. je suradnica istraživačica u znanstveno istraživačkom
projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj koji vodi dr. sc. Mirjana
Sanader, red. prof.
Tako mr. sc. Ivana Ožanić zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka
1. Zakona o visokim Učilištima jer je objavila znanstveni rad u
časopisu koji je izjednačen po vrsnoći, te je suradnica istraživačica
na znanstvenom projektu (0130460) duže od godinu dana.
Kako pristupnica zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o
visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o opravdanosti teme
doktorske disertacije:
1.
Razdoblje kasne antike je snažno obilježilo hrvatski kulturni
prostor. Usprkos tome do danas nisu istraženi svi aspekti njenog
djelovanja i utjecaja. Ovom bi se disertacijom tako po prvi put
dobila cjelovita analiza toga važnoga razdoblja.
2.
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu je ovlašten
za znanstveno polje arheologije kome pripada doktorska tema
pristupnice.
3.
Pristupnica je za mentoricu predložio dr. sc. Mirjanu Sanader,
red. prof. koja je stručnjakinja za rimski provincijalnu
arheologiju.
4.
Mr. sc. Ivana Ožanić je svoje djelovanje kao arheologinja i
znanstvenica posvetila problemima provincijalne arheologije tako
da joj se može pripisati autorstvo nad objavljenim radovima, ali i
budućoj doktorskoj radnji.
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Fakultetsko vijeće Ivana Ožanić
Filozofskog fakulteta Crikvenička 20
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
Kasna antika u Hrvatskoj
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: arheologija
Grana: antička arheologija
Uvod
----
Razdoblje koje se smatra kasnom antikom prati se otprilike od druge
polovice 3. st. do kraja 6. st. i početka 7. st. Početkom kasne antike
može se smatrati vrijeme od sredine 3. st. kada se ubrzava proces
transformacije antike u kasnu antiku i kada počinju prve
manisfestacije kršćanstva. Krajem kasne antike smatra se kraj 6. i
prva desetljeća 7. st. kada postepeno antički gradovi bivaju porušeni
i napušteni. Kroz arheološke nalaze može se pratiti socijalna
struktura i ekonomija te kultura i mentalitet tog razdoblja. U
gradskim strukturama uočavaju se promjene koje se najbolje čitaju iz
arhitektonskih ostataka. Prostor Hrvatske obuhvaća područja dvaju
provincija – Panonije i Dalmacije, te desetu regiju Italije.
Teorijska podloga
-----------------
Povijesnu podloga kasnoantičkog doba može se isčitati u velikoj
količini bibliografskih jedinica. Ovom prilikom navest ćemo glavne
autoritete kao što su Alexander Demandt (Die Spätantike, Römische
Geschichte von Diocletian bis Justinian, 284-565 n.Chr., München 1989),
Peter Brown (The World of Late Antiquity. London, 1971) i A.H. M.
Jones (The Later Roman Empire, 284 – 602, Vol. I – II, Oxford 19904).
Arhitektura kasne antike u Hrvatskoj je obrađena u nekoliko sinteza
koja su nezabiolazana teorijska podloga (Mate Suić, Antički grad na
istočnom Jadranu. Zagreb 1976, Đuro Basler Arhitektura kasnoantičkog
doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1972, Ante Šonje, Bizant i
crkveno graditeljstvo u Istri. Rijeka 1981.). Sistematizacju
kasnoantičke arhitekture u Dalmaciji izdanu u novije vrijeme nalazimo
kod Pascal Chevalier, Ecclesiae Dalmatiae. Salona II, Rome – Split,
1995. Sintezu o umjetnosti i arhitekturi možemo naći u knjizi Nenad
Cambi, Antika. Zagreb, 2002. Arheološka građu ranokršćanskog razdoblja
u kontinentalnoj Hrvatskoj nalazimo u katalogu Branke Migotti Od
nepobjedivog sunca do sunca Pravde. Zagreb 1994. Pokretni materijal je
objavljivan u raznim časopisima i monografijama.
Praktična primjenjivost spoznaja
--------------------------------
Po prvi puta će se Dalmacija, Panonija i Istra u razdoblju kasne
antike istovremeno analizirati u jednoj sintezi. Teoretska podloga
upotpunjena analizama pokretnog i nepokretnog arheološkog materijala
upotpunit će dosadašnja znanja o problemima kasne antike. Pojasnit će
se teritorijalno - administrativni položaj Dalmacije, Panonije,
odnosno Istre u to vrijeme, te iznijeti novi podaci o ekonomskom i
socijalnom životu. Kroz te podatke moći će se istaknuti eventualne
razlike, odnosno sličnosti između te tri regije zbog povijesnih i
geografskih prilika.
Uže područje rada
-----------------
Osnovu rada pružit će analiza i evenutalna revizija objavljenog
pokretnog materijala i profane arhitekture. Rad će se djelomično
upotpuniti neobjavljenim materijalom te rezultatima nekih novih
istraživanja.
Cilj istraživanja i nove znanstvene spoznaje
--------------------------------------------
Cilj ovog rada je analiza materijalnih pokretnih i nepokretnih
spomenika kasne antike s područja Hrvatske. Doprinos ovog rada bit će
novi pogled na ekonomski, socijalni, kulturni te religiozni život u
Hrvatskoj od sredine 3. st. do prvih desetljeća 7. st. Dobivenim
rezultatima moći će se bolje sagledati promjene koje su se odigravale
tijekom kasne antike.
Metodološki postupci
--------------------
Pri izradi doktorskog rada služit ćemo se metodama koje omogućuju
arheološki i literarni izvori. Koristit će se komparativna metoda,
metode analize, sinteze, te statističko kvantitativna analiza. U
pojedinim slučajevima (pokretni nalazi) poslužit ćemo se tipološkom i
stilističkom analizom.
Struktura rada
--------------
U uvodu će se izložiti povijest i stanje istraživanja kasnoantičkih
pokretnih i nepokretnih spomenika u Hrvatskoj. Opisat će se i
povijesne različitosti tih područja, te će se ti podaci usporediti sa
povijesnim zbivanjima na prostoru Rimskog Carstva. Slijedit će
isticanje eventualnih različitosti u povijesti Dalmacije, Panonije i
Istre u kasnoj antici. Nakon toga obradit će se svaki nalaz kao
kataloška jedinica. Analiza se temelji na objavljenoj građi, ali će
biti nadopunjena uvidom u građu iz pojedinih muzeja te novim
istraživanjima. Potom će se u posebnom poglavlju podaci usporediti sa
zbivanjima na prostoru rimskog Carstva. U zaključku će se rezimirati
dobiveni rezultati. Dobivenim rezulatima moći će se osvijetliti uloge
provincije Dalmacije, Panonije i Istre unutar rimskog Carstva unutar
povijesnog razdoblja koje nazivamo kasna antika, a u konekstu zbivanja
u rimskom carstvu. Rad će biti popraćen bilješkama, bibliografijom,
grafikonima (statističke analize), kartama i tablama materijala sa
crtežima i fotografijama.
Zagreb, 30. 11. 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. Mirjana Sanader Prof. dr. sc Tihomila Težak - Gregl mr. sc.
Ivana Ožanić
Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
Dr. sc. Tihomila Težak – Gregl, red. prof.
Dr. Marina Milićević Bradač, red. prof.
Zagreb, 16. siječnja 2005.
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na
sjednici održanoj 10. listopada 2004., imenovani smo u Stručno
povjerenstvo koje treba podnijeti izvještej da li mr. sc. Želimir
Brnić zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o
visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan
doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod
naslovom Prodori stranih kultura u kasnom eneolitiku Karpatske kotline
te mentor dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeći
SKUPNI IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Želimir Brnić je rođen u Zagrebu 30. listopada 1958. godine.
Apsolvirao je jednopredmetnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a diplomirao te magistrirao 31.
svibnja 1995. na Karlovom univerzitetu u Pragu, Republika Češka. Na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu mu je 22. prosinca 2003. godine na
temelju Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih diploma
nostrificiran diplomski i magistarski rad koji je istovrijedan
sveučilišnoj diplomi magistra znanosti, iz znanstvenog područja
humanističkih znanosti, znanstveno polje: arheologija.
To znači da Želimir Brnić zadovoljava prvi uvijet članka 51. stavak 1.
Zakona o visokim učilištima, a taj je akademski stupanj magistra
znanosti iz znanstvenog polja arheologije.
Od 1995. do 2004. je kao arheolog zaposlen u Republici Češkoj. Počeo
je kao predavač na Odsjeku za arheologiju Karlovog sveučilišta te
potom radio u Arheološkom institutu Češke akademije znanosti. U Češkoj
je vodio više arheoloških istraživanja, a od 2000. – 2004. bio i
voditelj projekta “Prapovijesno naselje i nekropola u Vlinevesi”.
Objavio je pet znanstvenih radova iz prapovijesne i pretpovijesne
arheologije vezane za prostor Karpatske kotline. Objavio je više
znanstvenih radova u radovima medjunarodnih skupova i časopisima koji
su po vrsnoći izjednačeni časopisima s priznatom medjunarodnom
recenzijom ( Problematika pozdniho eneolitu v Karpatske kotline, Kutna
Hora, 1994, 37 – 52, i sa P. Sankrotom, Hrob ze starši doby latenske s
čtvercovym prikopem z Černoučku, Pamatky arheologicke, 2004, 63-85)
Tako mr. sc. Želimir Brnić zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavak
1. Zakona o visokim učilištima, jer je objavio znanstveni rad u
relevantnim znanstvenim časopisima i da je radio na znanstvenom
projektu više od godine dana.
Kako pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o
visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o opravdanosti teme
doktorske disertacije:
1.
Široki prostor Karpatske kotline u eneolitičkom periodu pokriven
je brojnim kulturama koje na tome prostoru vuku duge korijene. U
vrijeme kasnog eneolitika dolazi do šireg spektra promjena koje se
moraju prije svega tumačiti migracijama iz prostora euroazijskih
stepa. Uz kartiranje svih domaćih i stranih elemenata te njihova
medjusobna interferencija, izdvaja se, kao posebni problem,
prikupljena gradja za apsolutnu kronologiju koja može pripomoći
preciznijoj interpretaciji. Prije tridesetak godina bilo je radova
na ovu temu, jer cjelovitije shvaćeni problem može i mora
objasniti velike promjene koje su nastale početkom ranog brončanog
doba, a koje se ne odražavaju samo na prostor srednje Europe.
2.
Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta je ovlašten za temu,
iz grane prapovijesne arheologije, kojoj pripada disertacija.
3.
Pristupnik je za mentora predložio dr. sc. Aleksandra Durmana,
red. prof. koji je stručnjak za prapovijesnu arheologiju.
4.
Mr. sc. Želimir Brnić se u svojih prethodnih dvadeset godina,
radeći na brojnim prapovijesnim lokalitetima istočne Hrvatske,
Češke i Moravske, oformio u stručnjaka koji izuzetno dobro poznaje
materijal koji obrađuje u svojoj temi. On je jedan od rijetkih
koji izvorno poznaje građu sjevera i juga Karpatske kotline.
Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
Dr. sc. Tihomila Težak - Gregl, red. prof.
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
Fakultetsko vijeće Mr.sc. Želimir Brnić
Filozofski fakultet Pantovčak 38
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
Ivana Lučiča 3
10 000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
PRODOR STRANIH KULTURA U KASNOM ENEOLITIKU KARPATSKE
====================================================
KOTLINE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Znanstveno polje: arheologija
Grana: prapovijesna arheologija
Uvod
U kasnom eneolitiku Karpatske kotline postoje authotone kulture gdje
se iz badenske kulture razvija kostolačka a iz kostolačke vučedolska.
U tom razvoju dolazi do kvalitativnih i kvantitativnih promjena, koje
se ne mogu više objasniti unutar spomenutog autohtonog i kontinuiranog
razvoja. Razlog tome sagledavam u stranim utjecajima i prodorima
stranih populacija u prostor Karpatske kotline. Te su migracije i
kulturni utjecaji različito datirani i ocjenjivani ( u slučaju nalaza
iz Iže proglašeni su za autohtone elemente), a u stručnij literaturi
nije ni obraćana pozornost na interakciju s domaćim kulturama, odnosno
kako su ti utjecaji i migracije djelovali na autohtone kulture
Karpatske kotline.
Teorijska podloga i relevantne spoznaje
V.G. Childe je prvi iznio tezu o kurganima s oker grobovima u
sjeveroistočnoj Madarskoj. Živa se rasprava o toj temi vodila
šesdestih i sedamdestih godina dvadesetog stoljeća, kada su i ovi
nalazi monografski obrađeni (N. Kalicz,1968 i I. Eesedy.1979). U
stručnom vrednovanju variraju ocjene podrijetla i datacije, ali se
općenito ovi prodori smještaju u vrijeme badenske kulture (Kalicz,
Eesedy).Strani element u ukrašavanju keramike na području Karpatske
kotline je i keramika ukrašena otiskivanjem vrpce. Taj tip nije
monografski obrađjen, a čak je i smatran autohtonim elementom
(V.Nemejcová Pavuková u slučaju Iže).
Praktična primjenjivost spoznaja
Ispravno definiranje i datiranje migracija te interakcija doseljenih
populacija s autohtonim stanovništvom omogućava kompleksniju kulturno
historijsku interpretaciju i pridonsi boljem shvaćanju nastajanju
starih naroda u određenoj geografskoj regiji.
Uže područje rada
U ovom radu glavna tema su prodori stranih populacija i utjecaji
stranih kultura u prostoru Karpatske kotline.Mogu se izlučiti dvije
komponente ovih stranih elemenata. Prva je prodor populacije kulture s
kurganima s oker grobovima a drugu predstavljaju nalazi keramike
ukrašene otiskivanjem vrpce, nađeni uglavnom u naseobinskom kontekstu.
U analizi kurgana s oker grobovima oslanjat ću se na monografske
obrade ove problematike (M. Gimbutas,1970.., A. Häusler 1976., N.
Kalicz 1968., I. Eesedy 1979.).U razmatranju nalaza keramike ukrašene
otiskom vrpce koristit ću već objavljenju građu ali isto tako i
neobjavljene novije nalaze.
Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
U prvom redu cilj ove radnje je utvrđivanje točnog vriemena prodora
populacije kulture kurgana s oker grobovima kao i interakciju iste s
autohtonim kulturama. Cilj ovog istraživanja je i da se na osnovu
keramografske analize, koja je i najsignifikantnija metoda u
defeniraju prapovijesnih kultura, izdvoje i popišu te analiziraju svi
strani elementi kao što je keramika ukrašena otiskom vrpce. Pokušat ću
i odrediti i izvorne kulture kojima ta keramika pripada. Kartiranjem
ovih nalaza rekonstrirat ću daljnje prodore i utjecaje iz stranih
sredina. Bitnim ciljem je i ispravno datiranje ovih nalaza, kao i
interakcíja s autohtonim kulturama iz čega proizlazi kompleksna
kulturno historijska interpretacija.
Metodološki postupci
Vertikalna i horizontalna stratrigrafija su najpouzdanije metode u
određivanju kronološkog slijeda i odnosa areheoloških kultura. Ovom
metodom ispitat ću odnose autohtonih kultura sa stranim kulturama u
smislu točnog datiranja ovih potonjih. Skupni zatvoreni nalazi, poput
onih iz jama, jasni pokazatelji kulturno kronološkog horizonta jedne
kulture ali i kronološke istovremenosti različitih kulturnih
manifestacija. Keramonografskom analizom određuju se strani kulturni
elementi u odnosu na autohtone kulture a ujedno se određuje i kulturno
podrijetlo ovih stranih elemenata ukrašavanja keramike. Kartiranjem
nalaza rekonstruirat će se i putovi kojima su dolazili strani utjecaji
i populacije u Karpatsku kotlinu. Analizirat će se i pogrebni ritual
pojedinih kulturnih skupina. Bit će razmatrana i apsulutna kronologija
te će na osnovu kalibriranih 14C datuma biti izrađena kronološka
tabela.
Nacrt strukture rada
U kulturno historijskoj interpretaciji kasnog eneolitika Karpatske
kotline izdvajamo dva modela . Jedan model je autohtoni kontinuirani
razvoj a drugi model predstavlja migracije stranih populacija iz
euroazijskih stepa. Rad će biti strukturiran po kronološkom slijedu
prateći tako strane prodore u odnosu na autohtone kulture. Prvo će
biti obrađeno razdoblje badenske, kostolačke i naposlijetku vučedolske
kulture. Bit će i izneseni dokazi za novo datiranje prodora populacije
kulture kurguna s oker grobovima. Obradit ću, zatim, nalaze keramike
ukrašene vrpcom i to, kako već objavljene, tako i nove još
nepublicirane.
Na osnovu stratigrafskih pokazatelja kao i na osnovu interakcija s
domaćim kulturama datirat ću ove nalaze keramike i odrediti njezino
kulturno podrijetlo. Na kraju radnje bit će komentirana apsolutna
kronoligija s 14C kalibriranim datumima za pojedine kulture.
Zagreb, 28.10.2004.
Mentor: Voditelj studija Kandidat:
Prof. dr. sc. A. Durman Prof. dr. sc. T. Težak-Gregl Mr. sc. Želimir
Brnić
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena o ispunjavanja uvjeta mr. sc. Siniše Opića za
pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i
predložene teme pod naslovom Poremećaji u ponašanju učenika osnovne
škole: pojava, uzroci, oblici i pedagoška prevencija i predloženog
mentora.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je,
na svojoj sjednici od 26. travnja 2004., u Stručno povjerenstvo koje
treba utvrditi zadovoljava li mr. sc. Siniša Opić uvjete propisane
člankom 51. stavkom 11. Zakona o visokim učilištima za pristupanje
izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se
prihvatiti predložena tema disertacije pod naslovom „Poremećaji u
ponašanju učenika osnovne škole: pojava, uzroci, oblici i pedagoška
prevencija“ i mentor prof. dr. Vlatko Previšić.
Na temelju pregleda i ocjene podnesene dokumentacije dajemo Vijeću
slijedeći
I z v j e š t a j
Mr. sc. Siniša Opić (r. 1973) je završio gimnaziju u Zagrebu (1992);
diplomirao razrednu nastavu na Pedagogijskim znanostima Filozofskog
fakulteta u Zagrebu (1996) i magistrirao na
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1999)
temom o rizičnom socijalnom ponašanju učenika. Sada je zaposlen kao
nastavnik na srednjoj školi u Novskoj. Izabran je (2003) u naslovno
zvanje predavača za predmet specijalna pedagogija.
Stručno povjerenstvo, sukladno Zakonu o visokim učilištima, je
utvrdilo da pristupnik zadovoljava propisane uvjete jer ima:
1. Akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja
društvene znanosti polje odgojne znanosti, odgovorajuće za znastvenu
granu u kojoj želi steći doktorat znanosti.
2. Objavio je, uz ostale, dva izvorna znanstvena rada u časopisu čiji
se radovi referiraju u Sociological Abstracts, Social Services
Abstracts, Worldwide Political Science Abstracts s tematikom, također,
adekvatnom području i temi disertacije (Učestalost manifestiranja
rizičnog socijalnog ponašanja učenika osnovne škole; Relacije između
oblika rizičnog ponašanja učenika osnovne škole u manje urbanim i
seoskim sredinama i elementi moguće prevencije).
Predložena tema doktorske disertacije znanstveno i stručno je za
pedagogiju savim relevantna, a za odgojno-obrazovnu praksu vrlo
aktualna. Pristupnik se u njoj želi na teorijskoj i empirijskoj razini
baviti genealogijom i etiologijom različitih oblika poremećaja u
ponašanju učenika naše osnovne škole. Osim toga namjerava, temeljem
svega, predložiti moguće načine i modele preventivnog pedagoškom
djelovanja među učenicima u školi i izvan nje. Sve ovo čini se važnim,
opravdanim i korisnim za znanstveno istraživanje i stručno bavljenje
kada je među našom školskom djecom i mladeži svakodnevno sve više
različitih oblika agresivnosti, nasilja, bullyinga, pa i svojevrsne
antipedagogije školskog rada. Znanstveni će doprinosi biti osobiti u
užem području školske i socijalne pedagogije, istraženi
interdisciplinarnim tretmanom pojava društveno neprihvatljiva
ponašanja; od identifikacije pojavnosti, preko ukazivanja na moguće
uzrčnosti do prijedloga kako preventivno djelovati u pedagoškom
postupanju.
Tema predložene disertacije nalazi se u zanstvenom području, polju i
grani za koje je Filozofski fakultet ovlašten provoditi postupak
stjecanja doktorata.
Povjerensto prihvaća prijedlog pristupnika da mu mentor bude prof. dr.
Vlatko Previšić, koji se, uz ostalo, bavi ovom problematikom u nastavi
i znanstvenom istraživanju.
Stručno povjerenstvo drži da se pristupniku može pripisati autorstvo
objavljenih znanstvenih radova, kako je naprijed navedeno.
I na kraju. Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu da se mr. sc. Siniši Opiću odobri pristup izradi
i obrani disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom“Poremećaji
u ponašanju učenika osnovne škole: pojava, uzroci, oblici i pedagoška
prevencija“, a za mentora imenuje prof. dr. sc. Vlatko Previšić.
U Zagrebu, 19. siječnja 2005.g. Stručno povjerenstvo:
______________________
(Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.)
_______________________
(Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.)
_______________________
(Dr. sc. Neven Hrvatić, docent)
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta mr.sc. Siniša Opić
Sveučilišta u Zagrebu Slavka Batušića 7
Ivana Lučića 3 44330 Novska
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskog rada
POREMEĆAJI U PONAŠANJU UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE: POJAVA, UZROCI, OBLICI I
PEDAGOŠKA PREVENCIJA
Znanstveno polje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
1.
Uvod
U zadnjih nekoliko godina svjedoci smo pojave sve učestalijeg
manifestiranja raznih oblika poremećaja u ponašanju učenika osnovnih
škola. Takvi oblici ponašanja uvelike ugrožavaju same učenike koji
manifestiraju razne oblike poremećaja u ponašanju, njihove nastavnike,
ostale učenike, cjelokupni nastavni proces, a daljnjim razvojem i
cjelokupnu društvenu zajednicu. Multidisciplinarnost poremećaja u
ponašanju naglašava potrebu izučavanja pedagoške trihotomije
(etiologije, fenomenologije, prevencije) poremećaja u ponašanju
učenika. Upravo aktivnije usmjeravanje pedagogije prema novim
znanstvenim izazovima i potrebama izučavanja fenomena poremećaja u
ponašanju, unaprijedit će pedagošku teoriju i praksu, te polučiti
učinkovite mjere pedagoške prevencije.
2.
Teorijska podloga za predloženo istraživanje
Kako bismo bili u mogućnosti sagledati u cjelini pojavu poremećaja u
ponašanju učenika, potrebno je uključiti elemente trihotomije
(etiologiju, fenomenologiju, prevenciju) u znanstvenu opservaciju i
analizu. Etiologija poremećaja u ponašanju istražuje uzroke takvih
ponašanja, te moguće relacije unutar njih. Najčešće opisani uzroci
poremećaja u ponašanju učenika nalaze se unutar obitelji (Žižak i
Horvat-Kutle, 1995.; Bašić i Žižak, 1991.; Bašić, 1995.; Koller –
Trbović, 1994.). Osim obitelji učenika uloga škole može biti
promatrana kao jedan od značajnih elemenata etiologije učenikova
neprihvatljiva ponašanja (Schwartz, 1999.; Price i Everett,1997.).
Izučavanje uzroka poremećaja u ponašanju je od važnosti za provedbu
mogućih preventivnih pedagoških mjera, kako bismo mogli primjereno
djelovati, te ukloniti iIi djelomično umanjiti uzroke takvih
ponašanja. Fenomenologija (pojave i oblici) poremećaja u ponašanju
ukazuje na čitavu lepezu raznih oblika poremećaja u ponašanju koji
habitiraju u našim osnovnim školama (Uzelac i Mikšaj-Todorović,
1991.). Opservacija učestalosti manifestiranja raznih oblika rizičnih
socijalnih ponašanja učenika, koji bez preventivog nadzora imaju
intenciju da se razviju u poremećaje u ponašanju, pruža nam uvid u
“sliku” ponašanja u našim školama, te u raširenost pojave.
Fenomenološka istraživanja poremećaja u ponašanju učenika osnovnih
škola ukazuju da postoji povezanost između obiteljskih prilika, lošeg
uspjeha u školi, socioekonomskog statusa obitelji, intelektualne
sposobnosti, i sl., s etiologijom poremećaja u ponašanju. Tako neki
učenici manifestiraju razne oblike poremećaja u ponašanju upravo zbog
nekih disfunkcija, poremećenosti u datim sferama. Uzelac i Mikšaj –
Todorović, 1989., u istraživanju koje su proveli u zagrebačkim
osnovnim školama, prikazali su listu od 37 modaliteta ponašanja
učenika četvrtih razreda, za koje su nastavnici prosudili kako ih je
nužno uključiti u program dodatnog socijalnopedagoškog tremana.
Prevencija se odnosi na sve one mjere kojima se pokušava spriječiti
društveno neprihvatljivo ponašanje, odnosno poremećaji u ponašanju,
koji ugrožavaju kako pojedinca koji manifestira poremećaje, tako i
cjelokupno društvo. Zbog sve većeg porasta poremećaja u ponašanju
djece i mladeži, ( Petermann, 1996.; Price i Everett, 1997.; Lindeman
i sur., 1997.; Galen i Underwood, 1997.; Olweus, 1998.; Opić, 2000.,)
prevenciji se sve više pridaje pozornost. Sve bržim tehnološkim,
populacijskim razvojem društva, rastu i razni modaliteti poremećaja u
ponašanju, a usporedno trebaju rasti i mjere učinkovite pedagoške
prevencije.
3.
Uže područje rada, ciljevi istraživanja, očekivani znanstveni
doprinos
i praktična primjenjivost spoznaja
Uže područje rada su poremećaji u ponašanju učenika osnovnih škola, te
unutar njih znanstvena, teorijsko-empirijska verifikacija polazišnih
hipoteza koje se odnose na uzroke, pojave, oblike i pedagošku
prevenciju poremećaja u ponašanju. Temeljni cilj rada je sagledati
uzroke, pojave, oblike i pedagošku prevenciju poremećaja u ponašanju
učenika. Koncipiranje navedenog temeljnog cilja zahtjeva provedbu
studije o specifičnostima i zakonitostima osnovnih škola s etiološko -
fenomenološkog, te preventivnog aspekta promatranih oblika poremećaja
u ponašanju. Poseban naglasak bit će na komparaciji sa sličnim domaćim
i inozemnim studijama. Kako bi učitelji osnovnih škola mogli i znali
učinkovito, a sukladno pedagoškim načelima i principima rada,
prevenirati razne oblike poremećaja u ponašanju, trebaju poznavati
uzroke takvih ponašanja. Očekivani doprinos znanosti sastoji se u
temeljitoj i cjelokupnoj pedagoškoj znanstvenoj opservaciji poremećaja
u ponašanju, te posebice mogućoj učinkovitoj pedagoškoj prevenciji.
Rezultati rada trebali bi ukazati na određene pedagoško-preventivne
specifičnosti u radu s učenicima koji manifestiraju poremećaje u
ponašanju. Cjelokupno teorijsko i empirijsko izučavanje pojave
poremećaja u ponašanju trebalo bi unaprijediti pedagošku teoriju i
praksu te prezentirati mjere pedagoške prevencije. Praktična
primjenjivost spoznaja odnosi se na učitelje koji se svakodnevno
susreću s manifestiranjem raznih oblika poremećaja u ponašanju.
Dobiveni rezultati trebali bi im omogućiti da bolje prepoznaju uzroke
i manifestirane oblike poremećaja u ponašanju, te da mogu učinkovito
provesti pedagošku prevenciju.
4.
Obrada informacija u empirijskom istraživanju
Podaci će biti prezentirani ponajprije na manifestnoj razini pomoću
apsolutnih frekvencija i postotaka, te na latentnoj razini uz pomoć
multivarijatnih analiza podataka: biortogonalne Hottelingove kanoničko
korelacijske analize sadržane u programu CAN CAN, te diskriminativne
analize pomoću koje će se sagledati razlike između zadanih grupa
entiteta u skupu manifestnih ili latentnih varijabli. Kanoničkom
korelacijskom analizom formiraju se kanonički parovi faktora
kompozitnih varijabli u maksimalnim mogućim korelacijama, koji opisuju
latentni prostor (oblici poremećaja u ponašanju učenika i moguće
pedagoške prevencije datih oblika).
5.
Preliminarna struktura rada
U metodološkom smislu rad će se sastojati od dva dijela: teorijskog i
empirijskog. Teorijski dio biti će podjeljen na etiologiju,
fenomenologiju i pedagošku prevenciju poremećaja u ponašanju. Svaka
navedena cjelina bit će razrađena na podnaslove koji će biti u
korelaciji s empirijskim rezultatima rada. Drugi dio rada se odnosi na
vlastito empirijsko istraživanje provedeno u osnovnim školama. Iz
razumljivih razloga ovaj metodološki pristup bit će razrađen do nužnih
detalja.
Kandidat: Mentor:
Mr. sc. Siniša Opić dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
U Zagrebu, 20. ožujka 2004. godine
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
P r e d m e t: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta
mr. sc. Marka Jurčića za
pristupanje izradbi doktorske disertacije izvan doktorskog studija te
prihvaćanje teme
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na
sjednici održanoj 9. veljače 2004. donijelo je odluku kojom se imenuje
stručno povjerenstvo koje ima zadatak utvrditi i podnijeti izvještaj o
tome zadovoljava li mr. sc. Marko Jurčić uvjete za pristupanje izradbi
i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti
tema disertacije pod naslovom Doživljaj i zadovoljstvo roditelja
osnovnom školom. Stručno povjerenstvo čine: prof. dr. Dubravka Maleš,
predsjednica povjerenstva, prof. dr. Vladimir Jurić, član povjerenstva
i prof. dr. Vlatko Previšić, član povjerenstva.
Na temelju proučene dokumentacije koju je pristupnik priložio,
imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Mr. sc. Marko Jurčić rođen je 1. rujna 1956. godine u Donjem
Pazarištu. Osnovnu i srednju školu završio je u Gospiću, studij
razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Rijeci te studij pedagogije
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1998/99. upisao je
poslijediplomski studij pedagogije, a 28. svibnja 2002. godine na
Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
obranio znanstveni magistarski rad pod naslovom: Doživljaj razrednog
ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom i stekao
akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih
znanosti, polje odgojne znanosti.
Od 1985.-1995. godine mr. sc. Marko Jurčić radi na radnom mjestu
učitelja razredne nastave u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Zaprešiću
i u Osnovnoj školi Frana Galovića u Zagrebu, od čega četiri godine u
dopunskoj nastavi u Njemačkoj. Od 1995. godine do danas radi u
Osnovnoj školi Frana Galovića u Zagrebu na radnom mjestu stručnog
suradnika pedagoga.
Mr. sc. Marko Jurčić bio je suradnik u izradi Priručnika za hrvatsku
početnicu – prinos metodici početnog čitanja i pisanja. Za potrebe
Ministarstva prosvjete i športa od 1995. do 1997. godine vodio je
pedagoške radionice u sklopu stručnog usavršavanja stručnih suradnika
pedagoga i psihologa. Od 1997. godine do danas za potrebe Zavoda za
unapređivanje školstva, Zagreb održava predavanja za učitelje
pripravnike osnovnih i srednjih škola. Član je ispitne komisije za
polaganje stručnog ispita učitelja razredne nastave te član stručne
skupine za nastavne programe razredne nastave.
U časopisu Napredak ( God. 144, br. 2, str. 213-224, 2003.) objavio je
znanstveni rad pod naslovom Identitet moderne škole. Rad se odnosi na
unaprjeđivanje školskog ozračja i razvijanje identiteta škole, a što
je u čvrstoj vezi s tematikom predložene teme disertacije koja se
odnosi na doživljaj i zadovoljstvo roditelja osnovnom školom.
Prema članku 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje
izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pristupnik mora
imati akademski stupanj magistra znanosti te najmanje jedan objavljeni
znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz
tematike disertacije.
Na temelju analize priložene dokumentacije stručno povjerenstvo
zaključuje da pristupnik mr. sc. Marko Jurčić ispunjava formalne
uvjete predviđene zakonom za stjecanje doktorata znanosti.
Obrazloženje teme
Mr. sc. Marko Jurčić predložio je doktorsku disertaciju pod naslovom:
Doživljaj i zadovoljstvo roditelja osnovnom školom. Poticaj za
istraživanje ove teme kandidat nalazi u činjenici da je pitanje odnosa
škole i roditelja slabo zastupljeno u znanstvenim istraživanjima kako
kod nas tako i u svijetu te o tom pitanju postoji relativno malo
znanstvenih radova.
U obrazloženju projekta doktorske disertacije kandidat prvo iznosi
teorijska polazišta istraživanja. U pristupu razmatranju škole kao
okruženja u kojem se odvija odgojno-obrazovni proces kandidat ističe
nužnost odvojenog promatranja školskog i razrednog ozračja
(makroozračje i mikroozračje) vodeći pri tom računa o njihovu
međuutjecaju. Školsko ozračje se može razumjeti ako se sagledavaju
standardi rada i komunikacija, običaji i procedure, specifičan splet
čimbenika koji školi osigurava samosvojan način djelovanja,
organizacijske osobitosti te slojevitost socijalnih odnosa između
djelatnika škole, učenika i roditelja. Razredno ozračje prateći je
činitelj u neposrednim kontaktima učenika i učitelja, odnosa reakcija
i emocija, svojstva razrednog odjela i sl.
=====================================================================
Događanja u školi, na razini škole i razreda, proizvode dojmove,
odnosno, doživljaje. I jednu i drugu razinu događaja roditelji
percipiraju posredno i neposredno, čime se omogućava “konstrukcija”
posrednog i neposrednog doživljaja koji potencijalno utječe na
zadovoljstvo roditelja osnovnom školom te na njihovu spremnost na
suradnju sa školom. Kako zadovoljstvo čine emocije, koje se
reflektiraju na doživljeno, ono će se razumijevati kao emocija
promjenjivog intenziteta na kontinuumu «zadovoljni - nezadovoljni
roditelji školom» a što može imati utjecaj na spremnost roditelja za
suradnju sa školom.
====================================================================
Na temelju takvih teorijskih premisa mr. sc. Marko Jurčić uzima kao
osnovni problem istraživanja utvrđivanje povezanosti zadovoljstva
roditelja osnovnom školom i njihove spremnosti za suradnju sa školom.
U tom se smislu kao cilj postavlja određivanje temeljnih konstrukta
(posredni doživljaj i zadovoljstvo roditelja temeljnim čimbenicima
razredno-nastavnog ozračja; neposredni doživljaj odgojnog partnerstva
sa školom; spremnost na suradnju sa školom; kultura odgojnog
djelovanja u obitelji) o kojima ovisi zadovoljstvo školom te
utvrđivanje doživljaja i zadovoljstva roditelja školom i njihovu
spremnost na suradnju sa školom. U svom istraživanju kandidat polazi
od nul-hipoteze o postojanju povezanosti između zadovoljstva roditelja
osnovnom školom i njihove spremnosti za suradnju sa školom.
U metodologijskom pristupu empirijskom dijelu istraživanja pristupnik
će primijeniti neeksperimentalno korelacijsko istraživanje.
Ispitivanje će se provesti na namjerno odabranom uzorku roditelja učenika
III. i VII. razreda (oko 1200 roditelja, iz osam osnovnih škola Grada
Zagreba). Kao instrument za ovo istraživanje kandidat je prilagodio i
validirao ankete Oswalda (1989.) i Jurića (1989.). Instrument sadrži
58 tvrdnji zatvorenog tipa (skala Likertovog tipa) kojima se
dijagnosticira zadovoljstvo roditelja i 25 tvrdnji koje
dijagnosticiraju stupanj spremnosti roditelja na suradnju sa školom.
Sondažno je ispitivanje ovim instrumentom provedeno u svibnju 2003.
godine, u dvije osnovne škole (Osnovna škola Frana Galovića, Zagreb i
Osnovna škola Velika Mlaka, Zagreb) na uzorku od 57 roditelja.
Prilikom obrade podataka koristit će se faktorska analiza,
Kaiser-Meyer-Olkin (KMO) test i Barttlettov test sferificiteta. Pri
provjeravanju pouzdanosti koristit će se Cronbachov alfa koeficijent
pouzdanosti te Split-half postupak pouzdanosti.
Na temelju primijenjene sadržajne i faktorske analize varijabli
utvrdit će se temeljni faktori koji opisuju doživljaj i zadovoljstvo
roditelja školom te njihovu spremnost na suradnju sa školom. Zaključci
će se odnositi na dokaze proizašle iz multivarijatne analize;
utvrđivanje relevantnog dijela rezultata koji proizlaze iz višesmjerne
ANOVA analize na zavisnim varijablama (posredni doživljaj i
zadovoljstvo roditelja temeljnim čimbenicima razredno-nastavnog
ozračja; neposredni doživljaj odgojnog partnerstva sa školom;
spremnost na suradnju sa školom; kultura odgojnog djelovanja u
obitelji) te na izvršenu deskriptivnu analizu učinaka relevantnih
varijabli.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem, osim što bi trebali pokazati
postoji li povezanost između roditeljskog zadovoljstva školom i
njihove spremnosti za suradnju, trebali bi doprinijeti boljem
razumijevanju roditeljskog viđenja školskog okruženja te na temelju
toga izdvojiti ključne elemente koji su od vitalne važnosti pri izradi
strategije unapređivanja suradnje roditelja i učitelja, obitelji i
škole. Ovo bi istraživanje trebalo biti doprinos utvrđivanju i
jasnijem razgraničenju okolnosti koje povećavaju zadovoljstvo
roditelja osnovnom školom i njihovu spremnost na suradnju sa školom od
onih okolnosti koje imaju suprotne učinke. a time i doprinos
unapređivanju pedagoške prakse i otvaranju mogućnosti daljnjeg
istraživanja.
Ocjena i prijedlog Stručnog povjerenstva
========================================
Na temelju analize predočene dokumentacije, obrazloženja teme
disertacije te važećih zakonskih akata o znanstveno-istraživačkoj
djelatnosti Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je mr. sc. Marko Jurčić:
1.
stekao formalne uvjete predviđene zakonom koji mu daju pravo na
prijavu doktorske disertacije;
2.
da je u projektu doktorske disertacije detaljno i metodološki
korektno obrazložio pristup odabranoj temi, ali je naslov radnje
uži od onoga što je kandidat u obrazloženju metodologijskog
pristupa opisao.
Na temelju navedenog, članovi Stručnog povjerenstva predlažu da se
tema doktorske disertacije Doživljaj i zadovoljstvo roditelja osnovnom
školom preimenuje te da novi naslov glasi Zadovoljstvo roditelja
osnovnom školom i njihova spremnost za suradnju. Članovi Stručnog
povjerenstva složili su se da mentor kandidatu na izradi doktorske
disertacije bude prof. dr. Vladimir Jurić te predlažu da se mr. sc.
Marku Jurčiću odobri daljnji postupak na izradi doktorske disertacije.
Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Fakultetsko vijeće Mr.sc. Marko Jurčić
Filozofskog fakulteta Slavka Kolara 56
Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
ZADOVOLJSTVO RODITELJA OSNOVNOM ŠKOLOM
I NJIHOVA SPREMNOST ZA SURADNJU
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
I. Uvod
U poimanju škole nužno je odvojeno promatrati školsko i razredno
ozračje (makroozračje i mikroozračje) te njihove međuutjecaje. Školsko
ozračje se može razumjeti ako se sagledavaju standardi rada i
komunikacija, običaji i procedure, specifičan splet čimbenika koji
školi osigurava samosvojan način djelovanja, organizacijske osobitosti
te slojevitost socijalnih odnosa između djelatnika škole, učenika i
roditelja. Razredno ozračje prateći je činitelj u neposrednim
kontaktima učenika i učitelja, odnos reakcija, emocija, svojstva
razrednog odjela i slično. Događanja u školi, na razini škole i
razreda, proizvode dojmove, odnosno, doživljaje. I jednu i drugu
razinu događaja roditelji percipiraju neposredno i posredno, čime se
omogućava “konstrukcija” neposrednog i posrednog doživljaja koji
potencijalno utječe na zadovoljstvo roditelja osnovnom školom te na
njihovu spremnost za suradnju sa školom.
Kako se pod zadovoljstvom podrazumijevaju emocije, koje se
reflektiraju na doživljeno, ono će se razumijevati kao emocija
promjenjivog intenziteta na kontinuumu «zadovoljni - nezadovoljni
roditelji školom” a što može imati utjecaj na spremnost roditelja za
suradnju sa školom. Spremnost roditelja za suradnju sa školom
podrazumijeva njihovu spremnost sudjelovati u radu školskih organa
upravljanja i u školskim aktivnostima (formalnim i neformalnim
programima). Takav pristup označava dinamičan, višesmjeran i
dijalektičan usmjeren proces zajedničkog djelovanja roditelja i škole
na razvoj dječje ličnosti. Suradnja roditelja i škole znači ostvarenje
zajedničkog rada i zajedničke aktivnosti, za dobrobit djeteta, s
naglaskom na ravnopravnosti roditelja i škole u komunikaciji i
međusobnom uvažavanju, na shvaćanju granice u kompetenciji i na
podizanju organizacijske, kreativne i djelotvorne razine odgoja i
obrazovanja djeteta.
II. Problem, ciljevi i hipoteze istraživanja
Problem ovoga rada jest:
1. Utvrditi faktorsku strukturu čestica u anketnom listu «a» te
utvrditi glavne učinke s obzirom na obrazovnu strukturu roditelja, na
spol i dob djeteta te učinke njihove interakcije prema dobivenim
latentnim dimenzijama: učiteljeva podrška djetetu, razredna kohezija,
ispitna anksioznost te visina učeničkog opterećenja nastavom iz
perspektive roditelja, kooperacija/agresija u odnosu roditelj –
učitelj, globalna procjena školskoga ozračja, kultura odgojnog
djelovanja u obitelji.
2. Utvrditi faktorsku strukturu čestica u anketnom listu «b» te
utvrditi glavne učinke s obzirom na obrazovnu strukturu roditelja, na
spol i dob djeteta te učinke njihove interakcije prema dobivenim
latentnim dimenzijama: sudjelovanje roditelja u radu školskih tijela,
sudjelovanje roditelja u školskim aktivnostima.
3. Utvrditi postoji li povezanost zadovoljstva roditelja osnovnom
školom i njihove spremnosti za suradnju sa školom.
Cilj ovoga rada jest:
Odrediti analizom varijabli temeljne konstrukte zadovoljstvo roditelja
školom i njihove spremnosti za suradnju, dijagnosticirati trenutno
zadovoljstvo roditelja školom i njihovu spremnost za suradnju, opisati
pojedinačno temeljne konstrukte na temelju mišljenja, stava ili suda
većine roditelja.
Hipoteze:
Na prvi i drugi problem odgovorit će se afirmativnim hipotezama
glavnih učinaka s obzirom na obrazovnu strukturu roditelja, na spol i
dob djeteta te učinke njihove interakcije prema dobivenim latentnim
dimenzijama. Na treći problem odgovara se nul-hipotezom: Postoji
povezanost između zadovoljstva roditelja osnovnom školom i njihove
spremnosti za suradnju sa školom.
III. Metodologijski pristup
Primijenit će se anketno istraživanje koje će omogućiti primjenu
deskriptivne statistike kao sređivanje i inspekciju podataka,
odgovarajuću interpretaciju i sukladno zaključivanje. Nadalje,
istraživanje će biti provedeno kao neeksperimentalno korelacijsko
istraživanje kojima će se utvrditi povezanost između različitih
varijabli značajnih za izučavani problem. Pored utvrđivanja
povezanosti, korelacijsko istraživanje omogućit će i opisivanje
zatečenih pojava. koje će se temeljiti na samoiskazu ispitanika o
vlastitim mišljenjima, uvjerenjima i stavovima prikupljenim anketom.
3. 1. Uzorak i ispitanici
Primijenit će se metoda uzorkovanja, odnosno odabir namjernog uzorka
roditelja učenika III. i VII. razreda (oko 1200 roditelja, iz osam
osnovnih škola Grada Zagreba).
3. 2. Instrument
Za ovo istraživanje prilagodili smo i validirali anketu (Oswald, 1989.
i Jurić 1989.) Instrumenti su nešto izmijenjeni lociranjem pripadnih
tvrdnji, a odnose se na istraživanje zadovoljstva roditelja osnovnom
školom i njihovu spremnost za suradnju. Instrumenti navedenih autora u
svojoj izvornoj formi nisu do sada podvrgnuti faktorskoj analizi,
odnosno nema u relevantnoj literaturi širih navoda o provjeri
faktorske strukture. Instrument a/ sadrži 58 tvrdnji kojima se
dijagnosticira zadovoljstvo roditelja, a instrument b/ 21 tvrdnju
kojima se dijagnosticira spremnost roditelja za suradnju. Tvrdnje su
zatvorenoga tipa (skala Likertova tipa).
3. 3. Postupak
Sondažno istraživanje provedeno je u svibnju 2003. godine u dvije
osnovne škole u Gradu Zagrebu na uzorku od 57 roditelja. Upute su se
pokazale jasnim i tvrdnje razumljivim.
IV. Rezultati i rasprava
Oba korištena instrumenta bit će uvrštena u zasebne faktorske analize
kojima će se utvrditi pogodni faktori to jest manifestne varijable.
Čestice s malim komunalitetom biti će izlučene iz daljnjih analiza te
će se tim postupkom zadržati čestice koje daju interpretabilne faktore
koji objašnjavaju velik postotak varijance i visok Crombach afa
čitavog uzorka. Adekvatnost podataka i opravdanost faktorske analize
ispitat će se Kaiser - Meyer - Oklin (KOM) testom i Barttettovim
testom sferificiteta. Kao metodu ekstrakcije faktora koristit će se
analiza zajedničkih faktora te ćemo kao početni kriterij ekstrakcije
broja faktora uzeti kriterij vrijednosti karakterističnih korijena.
Zbog radi bolje interpretabilnosti faktora koristit će se ortogonalna
rotacija, a kao pristup VARIMAX pristup. Pri provjeravanju pouzdanosti
koristit će se Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti te Split-half
postupak pouzdanosti.
Dobivene ortogonalne faktorske strukture, konvertirane u faktorske
bodove koristit ćemo kao zavisne varijable. Budući da ćemo rezultate
svakoga ispitanika na tim dimenzijama prikazati z-vrijednostima, z =
0,00 predstavljat će prosjek cijele skupine ispitanika. Poradi toga
moći ćemo neposredno utvrditi kolika je devijacija pojedine skupine na
određenoj dimenziji u odnosu na cijeli uzorak. Boxov M test testirat
će upravo tu nul-hipotezu putem determinante i zbog toga očekujemo da
će taj test polučiti takav rezultat. Pri procjeni sinergističkoga
djelovanja varijabli, koristit će se četiri uobičajena multivarijatna
testa pri testiranju značajnosti objašnjene varijance za svaki učinak
i interakciju. Prikazat će se relevantni dio rezultata koji proizlaze
iz višesmjerne ANOVA analize na zavisnim varijablama: učiteljeva
podrška djetetu, razredna kohezija, ispitna anksioznost te visina
učeničkog opterećenja nastavom iz perspektive roditelja,
kooperacija/agresija u odnosu roditelj – učitelj, globalna procjena
školskoga ozračja, kultura odgojnog djelovanja u obitelji,
sudjelovanje roditelja u radu školskih tijela, te sudjelovanje
roditelja u školskim aktivnostima.
V. Zaključna razmatranja
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem, osim što bi trebali pokazati
postoji li povezanost između roditeljskog zadovoljstva školom i
njihove spremnosti za suradnju, trebali bi doprinijeti boljem
razumijevanju roditeljskog viđenja školskog okruženja te na temelju
toga izdvojiti ključne elemente koji su od vitalne važnosti pri izradi
strategije unapređivanja suradnje roditelja i učitelja, obitelji i
škole. Ovo bi istraživanje trebalo biti doprinos utvrđivanju i
jasnijem razgraničenju okolnosti koje povećavaju zadovoljstvo
roditelja osnovnom školom i njihovu spremnost za suradnju sa školom od
onih okolnosti koje imaju suprotne učinke, a time i doprinos
unapređivanju pedagoške prakse i otvaranju mogućnosti daljnjeg
istraživanja.
Mentor: Voditelj studija: Pristupnik:
Prof. dr. Vladimir Jurić Prof. dr. Vlatko Previšić Mr. sc. Marko
Jurčić
____________________ ______________________ _________________
Vijeće poslijediplomskog studija
informacijskih znanosti
13. prosinca 2004.
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta
predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija
informacijskih znanosti i odobrenje teme disertacije za mr. sc. Tamaru
Krajna
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta od 14. lipnja
2004. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi je li
mr. sc. Tamara Krajna. ispunila sve uvjete predviđene programom
Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li
joj se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom Znanstvena
komunikacija u području tehničkih znanosti na primjeru Sveučilišta u
Zagrebu. Na temelju uvida u dokumentaciju poslijediplomskog studija
podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Tamara Krajna. magistrirala je u rujnu 2003. godine na
poslijediplomskom znanstvenom studiju informacijskih znanosti
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu s temom Međunarodna zapaženost
hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001).
Jednogodišnji doktorski studij informacijskih znanosti upisala je
2004. godine. Na tom je studiju ispunila sve propisane uvjete. Dosad
je objavila nekoliko radova:
*
Žiha, Kalman; Krajna, Tamara. Pregled međunarodnih istraživanja u
brodogradnji : zbornik XVI Simpozija teorija i praksa brodogradnje
in memoriam prof. Leopold Sorta, Plitvice, 21. do 23. listopada
2004. Zagreb : Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2004.
(CD-ROM).
*
Krajna, Tamara. Znanstvene informacije s područja polimerstva :
Rapra Polymer Library. // Polimeri : časopis za plastiku i gumu
25, 2(2004), 29-31.
*
Krajna, Tamara. Edukacija korisnika – primjer Knjižnice FSB-a //
Edukacija korisnika i knjižničnog osoblja : zbornik radova / 5.
dani specijalnog knjižničarstva Hrvatske, Opatija, 10. i 11.
travnja 2003. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str.
205-211.
*
Krajna, Tamara, Gabriel D. M. Digitalni izvori informacija iz
područja tehničkih znanosti. // Specijalne knjižnice – izvori i
korištenje znanja : zbornik radova / 4. dani specijalnog
knjižničarstva Hrvatske, Opatija, 25. i 26. travnja 2002. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003. Str. 61-69.
U razdoblju od 2002. do 2004. bila je aktivnom sudionicom više
znanstvenih i stručnih skupova, među kojima su konferencije Libraries
in the digital age (Dubrovnik 2002., 2003. i 2004.), Dani specijalnog
knjižničarstva (2002. i 2003. godine), seminari Sustava znanstvenih
informacija (2002., 2003. i 2004. godine), skupštine Hrvatskog
knjižničarskog društva (2002. i 2004. godine), simpozij Teorija i
praksa brodogradnje (2004. godine).
Povjerenstvo ocjenjuje da je dosadašnji znanstveni rad i interes mr.
sc. Tamare Krajna. bio uspješan i da je ona udovoljila potrebnim
uvjetima za pristupanje pisanju disertacije.
Ocjena teme disertacije
=======================
Mr. sc. Tamara Krajna predlaže sljedeću temu disertacije: Znanstvena
komunikacija u području tehničkih znanosti na primjeru Sveučilišta u
Zagrebu.
Kandidatkinja predlaže na uzorku hrvatskih znanstvenika koji djeluju u
području tehničkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu istražiti obrazac
korištenja informacijskih izvora i obrazac objavljivanja znanstvenih
rezultata u razdoblju od 1996. godine do 2004. godine. Uzorak bi
sačinjavali znanstvenici u znanstveno-nastavnom zvanju, koje su zvanje
stekli zaključno s 2004. godinom.
Usporedbom tih obrazaca kandidatkinja će odrediti njihove razlike,
odnosno sličnosti te ispitati mogućnost poopćavanja i transponiranja
tih rezultata na utvrđivanje modela znanstvene komunikacije u području
tehničkih znanosti, poglavito u malim znastvenim zajednicama.
Istraživanje bi se provelo anketom znanstvenika koji pripadaju
području tehničkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te analizom podataka
iz Hrvatske znanstvene bibliografije (sadržava prvenstveno zapise o
publicističkom učinku znanstvenih projekata koji su financirani iz
proračuna Republike Hrvatske). Rezultati bi bili analizirani u odnosu
na znanstveni stupanj (znanstveno zvanje) i polje djelovanja
(strojarstvo, zrakoplovstvo, građevina, grafička tehnologija…)
ispitivanog uzorka znanstvenika.
Povjerenstvo smatra da je predložena tema značajna za utvrđivanje
formalne komunikacije hrvatskih znanstvenika u području tehničkih
znanosti, čime bi se mogla oblikovati na dokazima utemeljena podloga
za mjerenje i vrednovanje rezultata znanstvenog rada u pojedinim
znanstvenim i akademskim ustanovama.
Za mentora se predlaze doc. dr. sc. Jelka Petrak.
Prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik
Doc. dr. sc. Jelka Petrak, članica
Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, članica
Fakultetsko vijeće Tamara Krajna
Filozofskoga fakulteta Prilesje, 6. odvojak br. 2
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
13. svibnja 2004.
Sinopsis doktorskoga rada
ZNANSTVENA KOMUNIKACIJA U PODRUČJU TEHNIČKIH ZNANOSTI NA PRIMJERU
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Uvod. Znanstvenu komunikaciju sačinjava proces stvaranja, izdavanja,
distribuiranja i korištenja znanja. Modeli i učinkovitost znanstvene
komunikacije mijenjaju se pod utjecajem načina obrade, pohrane i
širenja informacija te djelotvornosti pristupa. Promjene modela
komunikacije izrazite su tijekom posljednjih dvadesetak godina, a
posebno tijekom prošlog desetljeća. U prethodnom razdoblju znanost se
oslanjala isključivo na tiskane izvore informacija. Danas se, uz
informacije u tiskanom obliku, sve više susrećemo s različitim
informacijama u digitalnom obliku: od elektroničkih publikacija,
različitih online baza podataka, web stranica pojedinih ustanova na
kojima znanstvenici objavljuju svoje radove i rezultate istraživanja,
do online kataloga i sl.. Koliko su sve te mogućnosti utjecale na
obrasce znanstvenog komuniciranja ovisi o području znanosti te o
financijskim i tehnološkim mogućnostima pojedine znanstvene sredine.
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje. Prema Mertonu (The
sociology of science, 1973), učinkovito prenošenje znanstvenih
informacija igra ključnu ulogu u napretku znanosti.
Objavljeni znanstveni rezultati svojina su cijele znanstvene
zajednice. a njihova vrijednost mjeri se jedinstvenim mjerilima. Prema
Ružiću (Informacijsko-komunikacijski sistem, 1991.) komunikacijski
sustavi predstavljaju "platformu za iznošenje informacija, znanja,
mišljenja, (…) sa snažnim povratnim vezama i informacijski filtar –
selektiranje, sistematiziranje i oblikovanje informacijskih sadržaja
(…) s ciljem da se svakom korisniku omogući pristup informacijama koje
su mu potrebne, bez obzira na to gdje se one nalaze i u koje vrijeme
traže". Stvaranje novog znanja osnova je uvođenja novih tehnologija i
inovacija, a raspolaganje znanstvenim znanjem izravno utječe na razvoj
gospodarstva (Božičević, J. Znanstvena politika u funkciji
gospodarstva. U: Vidljiva i njevidljiva akademija, 1998, str. 59-64).
Praktična primjenjivost spoznaja. Rezultati ovog istraživanja pomoći
će u sagledavanju obrasca formalne komunikacije hrvatskih znanstvenika
u području tehničkih znanosti, čime bi se mogla oblikovati na dokazima
utemeljena podloga za mjerenje i vrednovanje rezultata znanstvenog
rada, u pojedinim znanstvenim i akedemskim ustanovama.
Uže područje rada. Ovaj rad će se temeljiti na istraživanju modela
znanstvene komunikacije tehničkih znanosti. Istraživanje će se
provesti na znanstvenim ustanovama, odnosno znanstvenicima koji
pripadaju području tehničkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Ovo istraživanje ima za cilj:
*
istražiti obrazac korištenja informacijskih izvora u zajednici
hrvatskih znanstvenika koji djeluju u području tehničkih znanosti
te utvrditi koliko nove tehnologije utječu na njihovo znanstveno
djelovanje u smislu traženja i prikupljanja relevantnih
informacija,
*
istražiti obrazac objavljivanja znanstvenih rezultata hrvatskih
znanstvenika u području tehničkih znanosti,
*
istražiti razlike, odnosno sličnosti navedenih obrazaca i
znanstvenih polja unutar tehničkih znanosti te
*
istražiti posredničku ulogu knjižnica između znanstvenika i izvora
informacija.
Znanstveni doprinos. Svako znanstveno područje ima neke svoje
specifičnosti u objavljivanju, distribuiranju i korištenju znanstvenih
informacija. Prema dostupnoj literaturi, ispitivanje posebnosti
znanstvene komunikacije u području tehničkih znanosti do sada nije
provedeno, kako u Hrvatskoj, tako ni u svijetu. Rezultati ovog
istraživanja trebali bi dati novi doprinos analizi znanstvene
komunikacije u području tehničkih znanosti, s posebnim osvrtom na
razlike i sličnosti unutar znanstvenih polja i to:
*
određivanjem pokazatelja znanstveno-istraživačkog rada u području
tehničkih znanosti te načina njihova mjerenja i vrjednovanja,
*
analizom korištenja izvora informacija kojima se znanstvenici
služe u svom znanstvenom radu,
*
ispitivanjem mogućnosti poboljšanja komunikacije znanstvenika s
područja tehničkih znanosti upotrebom informacijskih servisa koji
se nude putem Interneta i uloge knjižnica u tom procesu.
Metode. Među hrvatskim znanstvenicima u području tehničkih znanosti
koji djeluju na fakultetima u sustavu Sveučilišta u Zagrebu provest će
se anketa kojom se želi dobiti uvid u način njihovoga znanstvenoga
komuniciranja i utvrditi:
*
oblike i način pristupa informacijama koje koriste za svoj
znanstveno istraživački rad,
*
načine objavljivanja vlastitih radova.
Podaci dobiveni obradom anketnoga upitnika doveli bi se u odnos s
podacima prikupljenim iz Hrvatske znanstvene bibliografije iz koje bi
se prikupili podaci o objavljenim radovima (jezik objavljivanja,
domaći ili strani časopisi, zbornici…) anketirene skupine znanstvenika
Rezultati će biti analizirani u odnosu na dva osnovna kriterija:
znanstveni stupanj (znanstveno zvanje) ispitanika i polje njegova
djelovanja (strojarstvo, zrakoplovstvo, građevina, grafička
tehnologija…).
Struktura rada. Rad će biti podijeljen na nekoliko dijelova:
*
uvodni dio analizirat će znanstvenu komunikaciju, formalne i
neformalne komunikacijske kanale, utjecaj tehnologije na znanost i
znanstveno komuniciranje i publiciranje, te načine vrednovanja
znanstvenog rada
*
u drugom dijelu analizirat će se ciljevi rada i detaljno pojasniti
metode koje će biti korištene,
*
središnji dio sadržavat će detaljne rezultate istraživanja koji će
se dobiti anketom i analizom Hrvatske znanstvene bibliografije, te
raspravu dobivenih rezultata.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
Dr. sc. Jelka Petrak Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Mr. sc. Tamara
Krajna
Fakultetsko vijeće Boris Badurina
Filozofskoga fakulteta Dankovečka 7
Sveučilišta u Zagrebu 10040 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Korištenje informacijskih tehnologija na hrvatskim visokim učilištima
Longitudinalna studija
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: bibliotekarstvo
Uvod
====
U knjizi Library and Information Science Research: Perspectives and
Strategies for Improvement Charles M. McLure i Peter Hernon navode da
su brojna istraživanja pokazala u kojoj su mjeri informacijske potrebe
pojedinca određene djelokrugom njegova rada. U tom svjetlu treba
promatrati i informacijske potrebe sveučilišnog nastavnog osoblja koje
potražuje informacije i za svoj nastavni i za znanstvenoistraživački
rad. Informacijska je tehnologija danas rašireno sredstvo prenošenja
informacija, a oslonac je i za stvaranje informacija. U obrazovnim
ustanovama posebna se pažnja usmjeruje prema informacijskoj pismenosti
nastavnika kako bi studentima posredovali znanje i informacije na
zanimljiv način i kako bi ih pripremili, osobito na tzv. nastavničkim
studijima, za sustavno korištenje novih tehnologija u budućemu radu.
Znanstveni rad gotovo je nemoguć bez osigurana pristupa informacijama
i razmjene rezultata znanstvenih istraživanja s drugim znanstvenicima
ili sa širom javnošću što danas zahtijeva određeni stupanj
"informacijske pismenosti". Informacijska je pismenost tema mnogih
teorijskometodoloških rasprava i empirijskih istraživanja. Primjerice,
istraživači s Kalifornijskog državnog sveučilišta pokušali su odrediti
što čini informacijsku pismenost i definirali sedam ključnih čimbenika
informacijske pismenosti (K. Dunn, 2002.) Među njima dva su čimbenika
vezana uz uporabu informacijske tehnologije i informacijskih izvora na
raznim medijima. Na Sveučilištu Idaho 2002. godine provedeno je
istraživanje (M. A. Jankowska, 2004.) s ciljem prepoznavanja
informacijskih potreba i očekivanja u odnosu na brzorastuću uporabu
informacijske tehnologije. Podaci dobiveni usporedivi su s
istraživanjem koje je provedeno u Hrvatskoj 1999. godine uz potporu
tadašnjeg Ministarstva znanosti i tehnologije. Istraživanje je bilo
usmjereno na problematiku informatizacije visokoškolskih ustanova s
ciljem utvrđivanja stupnja saznanja, stavova i očekivanja nastavnika
vezano uz mogućnosti i primjenu informacijskih tehnologija u sklopu
znanstveno-nastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim učilištima, te
načina na koje je moguće poboljšati uporabu informacijskih izvora među
svim članovima akademske zajednice.
Uže područje rada
=================
Rad će se usmjeriti na korištenje informacijskih i komunikacijskih
tehnologija (IKT) na hrvatskim visokim učilištima, a istražit će se
stupanj saznanja, stavova i očekivanja nastavnika u odnosu na korist
IKT-a za njihov nastavni i znanstvenoistraživački rad. Ponovit će se
istraživanje od prije 5 godina (1999.), a uzorak će se odabrati
temeljem zastupljenosti nastavnika sa svih hrvatskih visokih učilišta,
svih područja i svih nastavnih odnosno znanstveno-nastavnih i
suradničkih zvanja.
Ciljevi istraživanja
====================
Osnovni je cilj istraživanja dobiti uvid u trendove razvoja i stupanj
korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije na
visokoškolskim ustanovama te dobivene rezultate komparativno obraditi
u odnosu na rezultate iz istraživanja provedenog 1999.
Budući da je planirano istraživanje longitudinalno, pretpostavka je da
će se moći zaključivati o promjenama u intenzitetu korištenja IKT-a,
broju korisnika te broju i vrsti korištenih informacijskih izvora.
Radna je hipoteza istraživanja da se korištenje IKT-a u zadovoljavanju
informacijskih potreba nastavnika pojačava i da su dostupni izvori
sadržajno bogatiji.
Metodologija
============
Po svojoj prirodi ovo je istraživanje longitudinalno, a osnovne su
istraživačke metode anketa i usporedna statistička analiza podataka
prikupljenih dvjema anketama (1999. i 2005.).
Struktura rada
==============
U uvodnom dijelu bit će riječi o razlozima, ciljevima i metodologiji
istraživanja. Ukazat će se na slična istraživanja i dobivene
rezultate. U drugome dijelu obradit će se teorijska pitanja
informatizacije i utjecaja informacijske i komunikacijske tehnologije
na informacijske potrebe, osobito u segmentu visokoškolskih ustanova i
nastavnog procesa, ali i na društvo općenito. Pokušat će se pregledno
izložiti i komentirati postojeća saznanja o utjecaju novih tehnologija
na visokoškolsku nastavu i znanstveni rad. U trećemu dijelu bit će
predstavljeno istraživanje i rezultati do kojih se došlo, kritički
problematizirati rezultati prijašnjeg i provedenog novog istraživanja,
te prikazati i protumačiti trendovi. U zadnjem dijelu rada postavit će
se model za buduća slična istraživanja ovoga tipa.
22.12.2004.
Potpis mentora: Potpis voditelja studija Potpis kandidata:
ili zamjenika:
Doc. dr. sc. Srećko Jelušić Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Boris
Badurina
Fakultetsko vijeće Katica Krešić
Filozofskoga fakulteta Orlac 73
Sveučilišta u Zagrebu 88 000 Mostar
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada iz hrvatskoga jezika
PASIVNI LEKSIK U DJELU POLITIKA ZA SVAKOG ČOVIKA FRA PETRA BAKULE
znanstveno područje: humanističke znanosti
polje: jezikoslovlje
grana: kroatistika
U radu se raščlanjuje pasivni leksik prema vrstama arhaizama u
moralno-poučnome tekstu fra Petra Bakule, hercegovačkoga franjevca iz
19. st. Dosadašnja istraživanja hrvatskoga jezika u BiH u drugoj
polovici 19. st. usmjerena su na proučavanje jezika franjevačkih
tekstova čiji su autori nasljedovali ilirske ideje i pripadali
bosanskim govornim područjima. Stoga se ne mogu sagledati raznovrsni
jezični utjecaji tekstova koji su imali brojne čitatelje i utjecali su
na oblikovanje standarda na bh. prostorima.
Teorijska podloga rada bit će opisi stanja hrvatskoga jezika koji se
odnose na standardološku i na dijalektalnu problematiku vezanu za
prostore koji su na bilo koji način utjecali na jezik autora.
U radu se namjerava pokazati stanje hrvatskoga jezika u prvim
desetljećima druge polovice 19. st. na tekstu hercegovačkoga franjevca
u odnosu na današnji standard. Raščlamba bi trebala ukazati na stupanj
jezične ujednačenosti i polifunkcionalnosti hrvatskoga jezika s
obzirom da je tekst moralno - poučnoga sadržaja s raznovrsnim temama,
ali i one jezične razine i slojeve koji su nestabilniji te autor
iznosi vlastita rješenja (leksik, nazivlje).
Uže područje rada bit će pasivni leksik s obzirom na utjecaj
vremenskih činitelja. Arhaizmi će se razvrstati s obzirom na to što je
kod arhaizama zastarjelo. Iz prijelaznoga leksičkog sloja opisat će se
novotvorenice.
Cilj ovoga rada jest prikazati i opisati pasivni leksik u djelu
Politika za svakog čovika fra Petra Bakule te usporedbom današnjega
standardnojezičnog stanja i jezičnih posebnosti navedenoga teksta u
specifičnim društveno-političkim okolnostima pokazati promjenjivost i
stabilnost pojedinih jezičnih slojeva hrvatskoga jezika u BiH
neposredno pred završetak standardizacijskoga procesa.
U radu će se komparativnom metodom opisati i izdvojiti arhaizmi prema
današnjoj standardnojezičnoj normi i to oni slojevi s izraženim
arhaičnim obilježjima: grafijsko-ortografski, fonološki, morfološki i
tvorbeni. Određeni slojevi usporedit će se i s jezikom Bakulinih
suvremenika naročito tamo gdje su razvidni različiti utjecaji.
Zamišljeno je da se rad sastoji od uvodnoga dijela u kojemu će se
prikazati društveno-politička situacija i stanje jezika u drugoj
polovici 19. st., metodološki pristup i cilj rada s kratkim
životopisom autora. Središnji dio rada činit će arhaizmi razvrstani
prema arhaičnoj odrednici leksema kao i individualne novotvorenice s
rječnikom. Opisani leksemi kao i oni koji pripadaju obrađenim tipovima
a u radu se neće posebice opisati, navest će se u rječniku arhaizama.
U Mostaru 5. prosinca 2004.
Mentor: Voditelj studija: Pristupnica:
prof.dr. Marko Samardžija prof.dr. Ivo Pranjković Katica Krešić
Fakultetsko vijeće Đurđa Mikulić
Filozofskoga fakulteta Mlinarska cesta 14
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
SOCIOKULTURNI ASPEKTI TRANZICIJE U HRVATSKOJ: ANALIZA SOCIOEKONOMSKIH
STAVOVA
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: Sociologija
Grana: Posebne sociologije
1. UVOD
Proces tranzicije u Hrvatskoj rezultirao je značajnim promjenama u
političkom i ekonomskom sustavu, a u sociokulturnoj dimenziji
usmjeravanjem na novi set vrijednosti. Provedeno će istraživanje
rezultirati dubljim uvidom u stavove građana Hrvatske koji se odnose
na način organiziranja ekonomskog života u društvu, iz čega će biti
moguće donijeti zaključke o tome u kojoj je mjeri ostvarena promjena u
segmentu socioekonomskih stavova u hrvatskom društvu.
2. TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE
Teorijska podloga istraživanja obuhvaća spoznaje sociologije iz
područja sociokulturnih (vrijednosnih) promjena, kontekstualiziranog
kroz proces tranzicije. Također će se koristiti sadržaji ekonomske
teorije i političke ekonomije o mogućim načinima organiziranja
ekonomije: planskom, liberalno-tržišnom i socijalno-tržišnom. S
metodološke se strane rad oslanja na područje stavova i načina njihova
mjerenja.
Aktualna istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da postoje
određene razlike u vrednovanju pojedinih aspekata procesa
liberalizacije ekonomije između različitih grupa stanovništva i da
navedeni proces nije ispunio očekivanja dijela stanovništva.
3. UŽE PODRUČJE RADA
Istraživanje je usmjereno na socioekonomske stavove u Hrvatskoj.
Postavlja se teza da građani Hrvatske u manjoj mjeri podržavaju
vrijednosti socijalističke ekonomije od vrijednosti tržišne ekonomije,
unutar koje se razlikuju dva modaliteta (liberalni i
socijalno-tržišni). Teza se provjerava na dvije razine: općenitoj
razini osnovnih socioekonomskih stavova i na razini pojedinačnih mjera
ekonomske i socijalne politike.
4. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Ciljevi istraživanja su: ustanoviti prihvatljivost različitih modela
ekonomije u hrvatskoj populaciji, identificirati strukturu
socioekonomskih stavova i utvrditi razlike u stavovima u ovisnosti o
sociodemografskim i socioekonomskim karakteristikama ispitanika. Na
temelju dobivenih rezultata bit će moguće donijeti zaključke o
razmjerima promjene u području socioekonomskih stavova.
5. METODOLOŠKI POSTUPCI
Metodološki postupci obuhvaćaju područje deskriptivne statistike
(analiza razine poželjnosti pojedinih načina organizacije ekonomske
sfere društva) te inferencijalne i multivarijatne statističke analize
(latentna struktura socioekonomskih stavova i provjera razlika u
stavovima između različitih grupa ispitanika).
6. STRUKTURA RADA
Nakon uvoda slijedi teorijski okvir u kojem će se definirati osnovni
pojmovi (tranzicija i njene dimenzije te vrijednosti i stavovi). U
operacionalnom dijelu bit će razrađen pojam socioekonomskih stavova i
na temelju njih operacionalizirani modeli ekonomije. Slijede hipoteze
istraživanja. U okviru metodoloških postavki istraživanja analizirat
će se i evaluirati instrumenti te opisati statistički postupci. Nakon
interpretacije rezultata istraživanja donijet će se zaključci o
socioekonomskim stavovima u Hrvatskoj.
10. 01. 2005.
Mentor Voditelj studija Kanditat
prof. dr. Benjamin Čulig prof. dr. Vjekoslav Afrić Đurđa Mikulić
Fakultetsko vijeće Anđelka Galić
Filozofskog fakulteta Mikulić odvojak 5
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
GRAFIČKI CIKLUS VASI CANDELABRI... GIOVANNIJA BATTISTE PIRANESIJA U
MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT U ZAGREBU
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest umjetnosti
Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma
i vizualnih komunikacija
1. Kratki uvod
Otkriće dvaju folio svezaka sa 110 grafičkih listova G. B. Piranesija,
objavljenih 1778. godine u Rimu pod naslovom Vasi candelabri cippi
sarcofagi tripodi lucerne ed ornamenti antichi, koji se više od 120
godina čuvaju u knjižnici zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, kao
i podatak o njihovu vjerojatnom porijeklu, bili su dostatan poticaj za
istraživanje. U grafičkom opusu Giovannija Battiste Piranesija
(Mojano, 1720. – Rim, 1778.) koje je izmijenilo pogled 18. stoljeća na
antiku i utjecalo na oblike u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti,
ovi bakropisi predstavljaju specifično područje grafičkog ostvarenja.
Riječ je o seriji grafika vezanih uz Piranesijevu djelatnost kao
kolekcionara, restauratora i trgovca klasičnim starinama u posljednjem
desetljeću njegova života, koje i radi svog specifičnog značaja ni
približno nije bilo predmetom zanimanja i proučavanja stručnjaka kao
neka druga djela ovog majstora bakropisa.
2. Teorijska podloga
Bakropise iz ciklusa Vasi candelabri.. nužno je razmotriti u kontekstu
cjelokupnog grafičkog opusa G. B. Piranesija i njegova značenja u
povijesti, ne samo grafike, nego i umjetnosti uopće. Konzultirani su
stoga izvori ključni za razumijevanje cjeline Piranesijeva djela i
kompleksnosti njegova značenja (L. Bianconi, J. G. Legrand, A.
Giesecke, H. Focillon, A. M. Hind, A. Bettagno, A. Robison, J.
Wilton-Ely...)., te relativno malobrojni tekstovi koji tematiziraju
djelatnost Piranesija kao antikvara, restauratora i oblikovatelja
maštovitih predmeta opreme i dekoracije interijera, kao i okolnosti
nastanka i značaj ovog grafičkog ciklusa (J. Scott, C. Höper, A.
Gonzales Palacios, B. Ford, D. Udy, M. McCarthy).
3. Praktična primjenjivost spoznaja do kojih se kani doći
Složeni postupak istraživanja u svrhu datiranja izdanja ciklusa Vasi
candelabri... iz Muzeja za umjetnost i obrt koji se temeljio na
najrelevantnijim katalozima djela, (katalog F. Piranesija iz 1792., C.
K. Nagler, H. Focillon, Calcografia Nazionale. J. Wilton-Ely) doveo je
do spoznaje da je riječ o ranom, manje poznatom izdanju ovog
Piranesijeva djela, koje još nije publicirano u stručnoj literaturi,
što je poticaj za preispitivanje dosadašnjih datacija i revalorizaciju
različitih izdanja ovog grafičkog ciklusa.
4. Uže područje rada
U ovom radu bit će razmotrene bitne tematske i stilsko-morfološke
odrednice cjelokupnog Piranesijeva grafičkog djela u kontekstu
grafičke umjetnosti 18. st. na razmeđi baroka i klasicizma, kao i
posebnosti stila u kojemu se prožimaju značajke venecijanske i rimske
tradicije.
Poseban naglasak bit će na posljednjem desetljeću Piranesijeva
stvaranja, obilježenom njegovom djelatnošću kao restauratora i trgovca
antikvitetima, kad su nastali listovi grafičkog ciklusa Vasi
candelabri.., na kojima je autor na temu dekorativnih antikviteta dao
još jednu osebujnu interpretaciju antike. U tom kontekstu bit će
istaknut utjecaj ovih bakropisa na onodobnu i kasniju umjetničku
produkciju.
U završnom dijelu bit će predočeni rezultati teorijskih i praktičnih
istraživanja (Calcografia, Istituto Nazionale per la Grafica, Rim;
Biblioteca Nazionale, Firenca) provedenih u svrhu datiranja izdanja
zagrebačkog primjerka ovog Piranesijeva djela. Znanstveni doprinos
rada otkriće je dosad nepoznatih otisaka dvaju listova koji
predstavljaju prvo stanje ovih bakropisa, a sadržani su u primjerku u
izdanju Vasi candelabri... iz Muzeja za umjetnost i obrt.
5. Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je dati prikaz jednog dosad manje istraženog
segmenta Piranesijeva djelovanja i predočiti nove spoznaje vezane uz
zagrebački primjerak grafičkog ciklusa Vasi candelabri..., relevantne
za sva buduća datiranja izdanja ovog Piranesijeva djela.
6. Metodološki postupci
Metodološki postupak obuhvaća temeljiti uvid u izvore za proučavanje
cjelokupnog grafičkog opusa G. B. Piranesija te njihovu komparativnu
analizu, s posebnim naglaskom na grafički ciklus Vasi candelabri... .
Na temelju provedenog praktičnog istraživanja (Rim, Firenca) dat će se
interpretacija rezultata i analitički prikaz, uz predočenje
ilustrativnog materijala koji potvrđuje nove spoznaje o ovom
Piranesijevu djelu.
7. Nacrt strukture rada
U uvodnom dijelu bit će iznesen pregled dostupnih izvora i literature
o djelu G. B. Piranesija. Prvo poglavlje sadržavat će opsežnu
biografiju u kojoj će biti obuhvaćeno njegovo djelovanje kao
bakropisca, arhitekta, arheologa, teoretičara umjetnosti,
kolekcionara, restauratora i antikvara. U drugom poglavlju razmatrat
će se tehničke i stilske značajke Piranesijevih bakropisa u kontekstu
europske umjetnosti njegova vremena. Treće poglavlje bit će posvećeno
grafičkom ciklusu Vasi candelabri..., estetskim principima na kojima
je zasnovan, kao i utjecaju ovog djela na umjetnost i umjetnički obrt.
Završno poglavlje sadržavat će prikaz rezultata istraživanja vezanih
uz primjerak ovog djela u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt te
katalog svih 110 grafičkih listova uz upućivanje na odgovarajuće
reference u spomenutim katalozima djela.
15. 12. 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidat
Doc. dr. sc. Sanja Cvetnić Prof. dr. sc. Ivo Maroević Anđelka Galić
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Katica Kuljašević
Trnsko 35 a, Zagreb
Sinopsis magisterijskog rada
Uloga pedagoga u stvaranju poticajnog okruženja u dječjem vrtiću
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Znanstveno polje: Odgojne znanosti
Znanstvena grana: Pedagogija
1. Uvod: Suvremena praksa odgoja i obrazovanja u dječjim vrtićima
treba suvremenog pedagoga – stručnjaka uronjenog u praksu, koji
promišlja odgoj i učenje holistički, integrativno i kontinuirano.
Tragom potreba postmodernog doba njegova zadaća postaje «stvaranje ili
građenje kulture ustanove, poticajnog okruženja za sve sudionike
odgojno-obrazovnog procesa, posebice za djecu, a to zahtijeva istinsku
suradnju svih sudionika…» (Miljak, 2001)
2. Teorijska podloga: Teorijske okvire i empirijsku podlogu
sačinjavaju radovi brojnih autora i istraživača, počevši od
Montessori, 1907. do suvremenih autora Malaguzzia, 1998, 2000,
Brunera, 1998, Rinaldi, 1992,1998, Katz, 1998, 2000. i drugih, koji
ističu važnost poticajnog okruženja za cjelokupni razvoj, odgoj i
obrazovanje djece. Naravno, svi ovi autori pod poticajnim okruženjem
podrazumijevaju različito, ali se svi slažu u tomu da u ranom
djetinjstvu uloga poticajnog okruženja, fizičkog i socijalnog, posebno
dolazi do izražaja.
3. Predmet istraživanja: Rano djetinjstvo je razdoblje kada se
stvaraju temelji za razvoj i odgoj svih ljudskih potencijala i
sposobnosti. Autori ističu potrebu senzoričkog materijala i raznolikog
estetski oblikovanog okruženja kao preduvjeta za razvoj ne samo
motoričkih i senzoričkih sposobnosti, nego i za cjelokupan razvoj i
odgoj djeteta. U literaturi su poznata istraživanja (Katz, 1998) o
povezanosti agresivnog ponašanja djece i njihovog neposrednog
okruženja. Poticajno i raznoliko okruženje u ovoj dobi omogućuje
razvoj različitih načina učenja, ili prema Gardneru (1993) različitih
vrsta inteligencija. Okruženje ili kontekst dječjeg vrtića ima niz
međusobno dinamički povezanih dimenzija, koje neki autori nazivaju
kultura ustanove, drugi ozračje, i dr. Temeljna polazišta u
određivanju poticajnog okruženja u instituciji dječjeg vrtića su
razvojna primjerenost (dobna i individualna), estetska oblikovanost i
socio- konstruktivistička paradigma cjeloživotnog učenja.
4. Cilj istraživanja: Istražiti različite dimenzije okruženja počevši
od fizičkog rasporeda prostora, primjerene opremljenosti materijalima,
sredstvima i igračkama koje potiču djecu na raznolike aktivnosti i
igre, do istraživanja socijalnih i organizacijskih odnosa i uvjeta u
ustanovi s naglaskom na ulogu pedagoga u tom zajedničkom poslu.
5. Metodologijski pristup: U empirijskom dijelu rada primijenit će se
akcijsko istraživanje. Uzorak će činiti odgojiteljice iz 4 odgojne
grupe dječjeg vrtića «Vrbik» iz Zagreba. Koristit će se
videorefleksivna metodologija i primijenit će se Upitnik za
ispitivanje stavova odgojitelja o aspektima okruženja i njihovoj
važnosti za mogućnost zajedničkog življenja, odgoja i obrazovanja
djece i odraslih. Na temelju dokumentacije sustavnog promatranja i
kodiranih video-zapisa odvijat će se proces osvještavanja, refleksije
vlastitih odgojno-obrazovnih postupaka i postupaka drugih sudionika, s
posebnim osvrtom na mijenjanju okruženje u odgojnim grupama i u
ustanovi kao cjelini koji imaju pozitivno ili negativno djelovanje.
Rasprave (diskursi) će predstavljati središnju metodološku okosnicu za
refleksiju i vrednovanje odgojno-obrazovne prakse, kao i za cikličko
unošenje zajednički dogovorenih akcija (inovacija).
6. Praktična primjenjivost: Rezultati istraživanja omogućit će dublje
poznavanje raznolikosti i međusobne povezanosti i djelovanja ovih
dimenzija koje bi se mogle koristiti u oblikovanju okruženja i u
drugim ustanovama.
7. Nacrt strukture rada: Rad će sadržavati uvod, znanstvenu i
društvenu opravdanost, osobnu motiviranost, implikacije.Teorijski dio,
pregled relevantnih teorijskih okvira i rezultate dosadašnjih
istraživanja u području utjecaja kulture ustanove na oblikovanje
institucijskog okruženja koje bi bilo poticajno za odgoj i obrazovanje
djece u dječjem vrtiću. Zatim empirijski dio, predmet, cilj
istraživanja, uzorak, instrumente/metode, postupak, analizu,
interpretaciju podataka te raspravu, zaključak, literaturu i priloge.
U Zagrebu, 15. prosinca 2004. god.
Mentor: Voditelj studija: Student:
Prof.dr.sc. Arjana Miljak Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Katica
Kuljašević
Ksenija Švenda-Radeljak
Fakultetsko vijeće Celine Sam. 31b
==================================
Filozofskog fakulteta 10430 Samobor
===================================
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada iz područja informacijskih znanosti
---------------------------------------------------------------
USTROJ TEZAURUSA ZA ZNANSTVENO PODRUČJE SOCIJALNE DJELATNOSTI
Grana socijalna politika
Znanstveno područje: Društvene znanosti
=======================================
Polje: Informacijske znanosti
1.Tema ovog magistarskog rada proistekla je iz potrebe za boljom
obradom, organizacijom i prijenosom informacija u području socijalne
djelatnosti.To je mlado znanstveno područje koje upravo iz prirodnog
jezika stvara svoj specifični znanstveni jezik sa svim problemima koji
iz tog proizlaze. Područje je multidisciplinarno, stoga sam se
odlučila za ustroj tezaurusa samo za jednu granu područja. To je grana
socijalna politika. Razlozi odabira su u tome što je socijalna
politika jedna od dviju najvećih grana područja (uz posebna područja
socijalnog rada), te je najviše upita korisnika, kao i količina
knjižnog fonda vezana uz nju.
2. Kao najbolje pomagalo za organiziranje, označavanje i pretraživanje
informacija pokazao se tezaurs. Mnoga ga znanstvena područja već dugo
koriste te je korisnicima, kao i knjižničarima znatna pomoć pri radu.
Tezaurus ili pojmovnik je strukturirani popis ključnih riječi, odnosno
deskriptora kojima je svrha da u nekom dokumentacijskom sustavu na
nedvosmislen način prikažu pojmovni sadržaj u njemu sadržanih
dokumenata. Drugim riječima tezaurus je posebna vrsta jezika za
pretraživanje građen prema hijerarhijskim vezama i asocijativnim
odnosima unutar nekog tematskog područja. Upravo zahvaljujući
tezaurusu termini koje koristimo u predmetnom označivanju su
standardizirani i jednoznačni. On omogućuje dosljednost u označivanju
dokumenata i vodi pri njihovom pretraživanju. U magistarskom radu biti
će dan i kratki povijesni pregled razvoja tezaurusa, te načini
gradnje, vrste i mogućnosti njegovog korištenja u knjižnicama danas.
Na kraju ovog dijela naznačiti će se i mogućnosti tezaurusa u mrežnom
okruženju.
3. Cilj istraživanja bilo bi povezivanje teorijskih spoznaja o
organizaciji znanja u knjižnici s praktičnom izgradnjom određenog
tezaurusa koji bi umnogome olakšao i ubrzao pronalaženje relevantnih
informacija, ali i pomogao daljnjem razvoju kontroliranog jezika same
znanstvene grane za koju se izgrađuje.
4. Rezultat magistarskog rada bio bi izgrađen tezaurus za područje
socijalne politike, koji bi se primjenjivano za obradu i organizaciju
građe prvenstveno u knjižnici Studijskog centra socijalnog rada-Pravni
fakultet u Zagrebu, a ukoliko bude interesa i šire.
5.Metode izrade magistarskog rada bile bi deskriptivna i komparativna
metoda.
6.Struktura rada sastojala bi se od uvoda, glavnog dijela i zaključka.
U uvodu bi bio dan kratki prikaz razvoja znanstvenog polja socijalnih
djelatnosti, s naglaskom na područje socijalne politike. Prikazala bi
se specifična epistemiologija područja, te kako se ona odražava na
strukturiranje knjižnog fonda u knjižnici Studija socijalnog rada.
Dati će se pregled formalne obrade građe u knjižnici Studija, te
dometi i ograničenja UDK klasifikacije primjenjene u knjižnici.
Ukratko će se navesti specifične potrebe korisnika knjižnice, te sa
time povezana nužnost izrade tezaurusa.
U glavnom dijelu na početku biti će dani podaci o tezaurusu općenito,
njegovom povijesnom razvoju, vrstama i načinima izrade, te mogućnosti
praktične primjene u knjižnicama. Opisati će se metoda izrade
tezaurusa socijalne politike. Nakon toga biti će dan sistematski
prikaz tezaurusa i abecedni prikaz tezaurusa.
U završnom dijelu naznačile bi se mogućnosti daljnjeg razvoja
tezaurusa i mogućnosti izrade tezaurusa i za ostala područja
socijalnih djelatnosti.
Zagreb, 15.01.2005.
Mentor Voditelj studija Kandidat
prof. dr. sc. prof. dr. sc. Ksenija
Jadranka Lazić-Lasić Aleksandra Horvat Švenda-Radeljak
Fakultetsko vijeće Kamen Delač-Petković
Filozofskog fakulteta Ćikovići 81
Sveučilišta u Zagrebu 51215 Kastav
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
---------------------------
SELO GORNJI KUTI I NJEGOVA “HRVATSKA ČITAONICA”
Znanstvneno područje: humanističke znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: bibliotekarstvo
Na sjeveru Gorskog kotara, u selu Gornji Kuti (općina Brod Moravice)
postoji knjžnica s čitaonicom koja je po mnogo čemu zanimljiv
kulturološki fenomen u hrvatskim razmjerima. Iako selo ima samo
tridesetak kuća i daleko je od glavnih prometnica i kulturnih
zbivanja, šesnaestorica su seljana već 1936. godine osjetila potrebu
da osnuju čitaonicu. Izabrali su Upravni odbor Čitaonice te
predsjednika, potpredsjednika, tajnika i blagajnika. Ustanova je pod
imenom “Kulturno-prosvjetno društvo “Hrvatska čitaonica sela Gornji
Kuti – Gorski kotar” došla i do nas. Tijekom sedamdesetak godina
seljani sami volonterski brinu o njezinoj zgradi, nabavljaju,
obrađuju, čuvaju i posuđuju knjižnu građu i periodiku, sami čuvaju
arhivsku građu, sami organiziraju kulturne manifestacije... Čitaonica
je iznjedrila dva društva – Tamburaško društvo “Kočki tamburaši” i
Planinarsko društvo “Vršak”, koja još i danas djeluju u njezinim
prostorijama. Po svemu navedenom Čitaonica je jedinstvena u Hrvatskoj
i može nam poslužiti za primjer kako njegovati kulturu i domoljublje,
primjer vrijedan pažnje i šire društvene zajednice.
Današnji su korisnici Čitaonice unuci njezinih osnivača. Iako u Kutima
nema obitelji čiji članovi nisu uložili u nju svoje vrijeme i trud, o
Čitaonici još nitko nije opširnije pisao. Povodom njezine šezdesete
obljetnice objavila sam o njoj članak u Vjesniku bibliotekara
Hrvatske. Moje tadašnje istraživanje pokazalo je da je sačuvano mnogo
izvornih dokumenata i fotografskog materijala koji omogućuje sustavno
istraživanje i vrednovanje rada Čitaonice. Magistarski je rad prilika
da se zabilježe i mnogi podaci koji su sačuvani usmenom predajom te da
Čitaonica konačno dobije svoju pisanu povijest.
Magistarski rad je utemeljen na povijesti Čitaonice, koju treba po
prvi put sustavno istražiti. Na početku treba dati osnovne podatke o
selu i ukratko usporediti kulturne prilike u brodmoravičkom kraju
tridesetih godina 20. st. s prilikama u ostatku Gorskog kotara.
Središnji dio rada treba prikazati rezultate provedenog istraživanja
te iscrpno opisati postanak i djelovanje Čitaonice. U tu svrhu valja
pregledati i vrednovati knjižnu građu i dokumentaciju (o povijesti
sela i Čitaonice) koju Čitaonica posjeduje, prikupiti fotografije,
računalno ih obraditi i pohraniti na CD te istražiti građu vezanu uz
selo Gornji Kuti i njegovu Čitaonicu u Konzervatorskom odjelu Uprave
za zaštitu kulturne baštine u Rijeci, Arhivu grada Rijeke i Hrvatskom
državnom arhivu u Zagrebu. Treba obrazložiti poteškoće u radu
Čitaonice (zabrana osnivanja, cenzura, zastoji u radu, problemi s
lokacijom, stalno seljenje fonda iz jednog prostora u drugi,
oštećivanje fonda, upitna stručnost knjižničara-volontera). Valja
istražiti ulogu Čitaonice u razvoju sela Gornji Kuti odnosno čitavog
brodmoravičkog kraja u kojem postoji još samo jedna i to
osnovnoškolska knjižnica (kulturološki, sociološki i psihološki
pristup), a osobito u razvoju školstva (Osnovna škola Brod Moravice i
partizanska škola u šumi Lazica) te ukazati na vezu: škola – pismenost
– čitaonica i knjižnica. Moguće je dokazati neposredan utjecaj
Čitaonice na obje ove škole.
Potrebno je prikazati današnje stanje Čitaonice (zgrada, fondovi,
korisnici), osobito glede fizičke zaštite građe. Treba usporediti
nekadašnji kulturno-prosvjetni rad Čitaonice s današnjim. Bitno je
vrednovati rad Čitaonice s bibliotekarskog gledišta, istaknuti njezine
vrijednosti i predložiti kako treba ispraviti nedostatke, motivirati
korisnike na uspješniji rad i poticati ih na njegovanje baštine i
svojih kulturnih vrednota.
Radom želim potvrditi tezu koju zastupam: Čitaonica je kvalitativno
unaprijedila živote ne samo stanovnika Gornjih Kuti već i stanovnika
čitavog brodmoravičkog kraja. Ona je jedina ustanova koja može spasiti
selo od izumiranja te bi to trebao biti prioritet u budućem radu
njezinih članova.
Struktura magistarskoga rada sastoji se od kazala, predgovora, sažetka
na hrvatskom jeziku, sažetka na engleskom jeziku, uvoda te sadržaja
iza kojega slijedi zaključak, te izvori i literatura, odnosno izvori
fotografija.
Sadržaj je središnji i najopširniji dio rada u kojem se najprije
govori o selu Gornji Kuti u Gorskom kotaru, počevši od općenitih
podataka, kao što su povijesne činjenice, zemljopisni položaj,
klimatske i ekonomske prilike te demografski podaci, a zatim se daje
kratak prikaz kajkavskog kuočkog narječja te opis ruralnog načina
života potkrijepljen opisom kuće Mance – najstarije kuće u Gornjim
Kutima. Povijesni odnosno knjižničarski prikaz djelovanja “Hrvatske
čitaonice sela Gornji Kuti-Gorski kotar” započinje s preduvjetima i
pripremama za osnivanje Čitaonice, zatim je opisano samo osnivanje, s
razrješenjem dvojbe radi li se o jednom ili šesnaestorici osnivača, a
onda slijede specifičnosti i poteškoće u radu Čitaonice, s osobitim
osvrtom na osnivačke poteškoće, “nepoćudno članstvo” i cenzuru, potom
ustroj i organizacija rada Čitaonice te članstvo (korisnici). U
poglavlju o knjižnom fondu opisan je inicijalni fond Čitaonice, nabava
knjiga i periodike te obrada građe (Burićeva klasifikacija) i posudba
građe. Nabrojeni su knjižničari, opisane poteškoće s lokacijom
Čitaonice i kulturno-prosvjetni rad Čitaonice. Dokazan je utjecaj
Čitaonice na razvoj sela – putem dramske družine, “Kočkih tamburaša” i
Planinarskog društva “Vršak”, kao i utjecaj Čitaonice na razvoj
školstva u brodmoravičkom kraju – opisano je školstvo u brodmoravičkom
kraju prije Drugog svjetskog rata, djelovanje Partizanske škole u šumi
lazica (učitelji i učenici) i današnja veza Čitaonice s Osnovnom
školom Brod Moravice. Sadržaj završava opisom današnjeg stanja
Čitaonice (zgrada, fondovi, korisnici i program rada), fizičke zaštite
zgrade Čitaonice i njezinog knjižnog fonda te planovima za budućnost.
U zaključku se odgovara na ključno pitanje: Može li Čitaonica
zaustaviti izumiranje sela?
20. prosinca 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat
Karmen Delač-Petković
Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 22. 12. 2004.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz
pedagogije
stečenih u inozemstvu
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
-----------------------------------------
SVELUČILIŠTA U ZAGREBU
----------------------
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz
pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja
diplome Danijele Rudež, stečene na Naučno-nastavnom odsjeku za
pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno
istovjetne diplomi stečenoj na studiju pedagogije u Republici
Hrvatskoj.
Uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na
Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s
Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i
diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E :
Danijele Rudež, rođena 22. svibnja 1979. godine u Imotskom. Kako molbi
nije priložila životopis, na osnovu priložene dokumentacije vidljivo
je samo da je državljanka Republike Hrvatske, da je u Imotskom
završila srednju ekonomsku školu i stekla stručni naziv ekonomist, te
da je 19. 4. 2004. godine diplomirala na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu na Naučno-nastavnom odsjeku za pedagogiju izvanredni studij
pedagogije i stekla stručni naziv “profesor pedagogije”.
Na osnovu uvida u nastavni plan i program studija koji je pristupnica
završila, i popisa položenih ispita, Povjerenstvo konstatira da se taj
studij velikim dijelom podudara sa studijem pedagogije na Sveučilištu
u Zagrebu, pa donosi sljedeći
P r i j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Danijeli Rudež prizna
diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studijska grupa
Pedagogija, kao potpuno istovjetna diplomi studija pedagogije na
Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov
"profesor pedagogije" i sva prava koja joj po propisima pripadaju.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-------------------------------------
2. Dr. sci. Antun Arbunić. doc.
--------------------------------------
3. Mr. sci. Koraljka Posavec, asist.
-------------------------------------
MINISTARSTVO ZNANOSTI, PROSVJETE I ŠPORTA
REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
PREDMET: Zahtjev za poništenje (suspenziju) podzakonskih akata o
stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju
Upućujemo zahtjev za poništenje sljedećih podzakonskih akata:
a) Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stručnoj spremi i
pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu od
30. srpnja 1999. (Narodne novine od 30. srpnja 1999., br. 80)
b) Pravilnika o dopuni Pravilnika o stručnoj spremi i
pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u
osnovnom školstvu (Narodne novine od 20. lipnja 2001., br. 56).
Sporni pravilnici umanjuju prava profesorima gotovo svih zvanja koja
se stječu studiranjem i diplomiranjem na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu ili njihova prava izjednačuju s onim koji nisu profesori tih
struka.
Naš je zahtjev potaknut posebno pritužbama mnogobrojnih profesora
povijesti iz cijele Hrvatske koji se ne uspijevaju zaposliti u
osnovnim školama jer se za učitelje povijesti, umjesto profesora
povijesti, primaju diplomanti visokih učiteljskih škola (ili
učiteljskih akademija) s tzv. pojačanim nastavnim predmetom povijesti.
Upozoravamo, također, da umjesto profesora hrvatskoga jezika i
književnosti nastavni predmet Hrvatski jezik u osnovnim i srednjim
školama predaju diplomanti raznovrsnih studija koji nisu studirali
hrvatski jezik te nisu stekli zvanje profesora hrvatskoga jezika. Ni u
jednoj europskoj državi materinski jezik ne predaju osobe koje nemaju
potrebnu stručnu kvalifikaciju. Spomenuti pravilnici, kao i pravilnici
o polaganju stručnih ispita, također omogućuju da kroatolozi
(diplomanti Hrvatskih studija koji nisu profesori hrvatskoga jezika)
budu postavljeni za 'profesore hrvatskoga jezika' na temelju položenog
stručnog ispita iz svoga drugog predmeta (najčešće sociologije).
Filozofski fakultet u Zagrebu predlaže Ministarstvu znanosti,
prosvjete i športa Republike Hrvatske da nakon suspenzije dotičnih
pravilnika pristupi hitnoj pripremi zakona o stručnoj spremi i
pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u osnovnim i srednjim
školama (poput europskih zakona), a do prihvaćanja tih zakona u
Hrvatskom saboru:
a) Umjesto Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stručnoj
spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem
školstvu vrati (privremeno, najdulje za jednu školsku godinu do
donošenja zakona) na snagu Pravilnik o stručnoj spremi i
pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu od 5.
siječnja 1996.
b) Umjesto Pravilnika o dopuni Pravilnika o stručnoj spremi i
pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u
osnovnom školstvu donese novi (privremeni, najdulje za jednu školsku
godinu do donošenja zakona) Pravilnik o dopuni Pravilnika o stručnoj
spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih
suradnika u osnovnom školstvu u kojem će precizno biti naznačeno da
prvenstvo u zapošljavanju učitelja (hrvatskoga jezika, stranih jezika,
povijesti, zemljopisa, matematike, likovne kulture i dr.) u 5. i 6.
razredu osnovne škole imaju profesori koji su završili studij na nekom
od filozofskih, prirodoslovno-matematičkih, pedagoških i kinezioloških
fakulteta te umjetničkih akademija u Republici Hrvatskoj, a da
diplomirani učitelji razredne nastave (s pojačanim nastavnim
predmetom) mogu izvoditi tu nastavu dok škola na ponovljenim
svakogodišnjim natječajima ne dobije za te nastavne predmete
odgovarajućeg profesora.
Podsjećamo da je Filozofski fakultet u Zagrebu tijekom posljednjih
nekoliko godina već u tri navrata uputio Ministarstvu prijedloge za
poništenje spornih dokumenata: u rujnu 1999. godine uputili smo
prijedlog Ministarstvu da poništi Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju
nastavniku u srednjem školstvu, u studenom 1999. te u proljeće 2000.
godine prijedlog da se poništi Pravilnik o izmjenama i dopunama
Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju
nastavnika u srednjem školstvu. Na naše prijedloge nikada nismo dobili
odgovor.
Držimo da će uvažavanje našega zahtjeva bitno pridonijeti uklanjanju
eklatantnih primjera 'sukoba interesa', transparentnosti prava pri
zapošljavanju diplomiranih profesora u odnosu na stručnjake drugih
profila te ugledu Hrvatske na putu u europske integracije.
U Zagrebu, Prof. dr. sc. Miljenko Jurković,
dekan Filozofskog fakulteta
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Lidija Cvikić
znanstvena novakinja
Odsjek za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta
Zagreb, 18. siječnja 2005.
MOLBA
=====
Molim vas da mi odobrite plaćeni dopust od 3. do 16. ožujka 2005. radi
odlaska u Chicago, u Sjedinjene Američke Države gdje ću sudjelovati u
održavanju stručnih seminara za učitelje u hrvatskim školama. Seminare
organiziraju Hrvatska matica iseljenika i Generalni konzulat Republike
Hrvatske u Chicagu .
S poštovanjem,
Lidija Cvikić

  • BROCCOLI AND CHEESE SOUP VISIT OUR WEBSITE AT HTTPWWWPHOENIXVAGOV
  • ETABLISSEMENT ADRESSE DATE DEMANDE D’UNE
  • CHANGE OF ADDRESS RETURN SIGNED FORM TO MONTANA STATE
  • MACBETH ACT 3 SCENE 1 THIS
  • CHEESE & YOGURT CE 457527 ADAM CUMMINGS DAVID
  • DIRECTIONS FOR PRINTING THE BOOKLET 1 SELECT “FILE” “PAGE
  • INTERNATIONAL CONFERENCE ON HARMONISATION OF TECHNICAL REQUIREMENTS FOR REGISTRATION
  • SPONSOR MONITORING WHAT IS MONITORING? MONITORING IS A QUALITY
  • PREDMET POJAŠNJENJE KONKURSNE DOKUMENTACIJE НАРУЧИЛАЦ VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
  • C  ENTRO DI ATENEO PER I SERVIZI INFORMATIVI
  • GEMS – GET A NEW PASSWORD HAVE YOU
  • SHARK DISSECTION – DOGFISH SQUALUS ACANTHIAS FUN FACTS
  • SEGUIMIENTO DE LA IMPLANTACIÓN DEL SISTEMA DE INFORMACIÓN GEOGRÁFICA
  • REGISTRATION FORM REWARD WORKSHOP “THE FUTURE OF GROUND WATER
  • 2021 CHEESE CUP RULES 1 USA HOCKEY RULES APPLY
  • 1100 PÁGINA 2 DE 2 DEUDOR MOROSO CONCEPTO NO
  • SI ME PARO SEÑOR AL AMOR QUE TÚ ME
  • NAME PERIOD “SINNERS IN THE HANDS OF
  • ESCUELA DIOCESANA DE ORACIÓN ORAR EL CREDO O RAMOS
  • MICROWAVE MACARONI AND CHEESE 1 CUP UNCOOKED MACARONI
  • NOTA DE PRENSA QUESOS LOS CAMEROS ENTRE LOS 50
  • ACUERDO DE EQUIVALENCIA DATOS DEL ESTUDIANTE NOMBRE Y APELLIDOS
  • Ž I V O T O P I S
  • 1182011 PEGGY C STEPHENS (TONKIN) PHD 325 E BUCHTEL
  • GOSFORD PASSING LOOPS MONITORING DATA LICENSEE DOWNER EDI WORKS
  • PODWYKONAWCA NIP … ADR… DATA ……… ZAMAWIAJĄCY ……………………
  • CHEDDAR & ROCKET SCONES CHEESEY AND DELICIOUS THESE
  • PROGRESIONES VERTICALES FONÉTICA BACKPACK GOING PLACES STAND
  • INFECTION PREVENTION AND CONTROL TRAINING GUIDE 2016 AVAILABLE FOR
  • BUILDING PLANS WHAT IS THE BUILDING CODE? THE