16 pojam migracije – migracijski termini i koncepti znanosti koje se sustavno bave migracijama: geografija, demografija, antropologija

16
Pojam migracije – migracijski termini i koncepti
Znanosti koje se sustavno bave migracijama: geografija, demografija,
antropologija, ekonomija, sociologija; znanosti koje su upućene na
proučavanje migracija: povijest, politologija, medicina
*
geografija se prvenstveno bavi prostornim varijacijama migracija,
odnosno migracijskim tokovima; numerički orijentirana no socijalna
geografija pokušava utvrditi i osnovne razloge migriranja ili
zadržavanja populacija
*
demografija migracije promatra kao jednu od najvažnijih sastavnica
kretanja stanovništva i prikazuje je kao «mehaničko kretanje» (uz
fertilitet i mortalitet kao «organska kretanja»)
*
ekonomija je prisiljena baviti se migracijama jer svaki
migracijski tok ima posljedice na ukupna ekonomska kretanja:
pitanja tržišta rada izravno su pod utjecajem migracijskih
trendova i mogućnosti; zaposlenost i nezaposlenost uzrokuju
emigraciju ili imigraciju, a emigracija i imigracija povratno
utječu na stanje na tržištu rada; ekonomija istražuje i utjecaj
migracija na potrošačku potražnju i inflaciju, kao i učinke
doznaka migranata na zemlje porijekla
*
antropolozi proučavaju i prethistorijske migracije, prvenstveno
migracije homo sapiensa prije nastanka civilizacija, kao i utjecaj
migracija na njegov razvitak; antropologiju zanimaju i etnički
sastav migrantskih populacija u usporedbi s «domaćim»
stanovništvom, kao i posljedice kulturnog miješanja
*
sociologiju zanimaju društveni odnosi koji generiraju migracije,
posljedice migracija na socijalne odnose, uloga migranata u
stvaranju novih socijalnih sistema u području između «nacionalnih»
društava, stvaranje migrantskih institucija u zemljama primitka,
kao i proces društvene integracije migrantskih skupina, te pitanje
tijeka društvene integracije u uvjetima visokih stopa imigracije
*
povijest je upućena na proučavanje migracija, posebice kada su
masovne migracije izravna posljedica važnih političkih i
socijalnih promjena unutar određene povijesne faze; povjesničari
također istražuju i povratni utjecaj migracija na političke
događaje
*
politologija istražuje suvremene političke procese koji generiraju
migracije, prije svega prisilne migracije, kao i ulogu država u
generiranju, kontroliranju i sprečavanju migracija; ona isto tako
posebnu pažnju pridaje pitanjima političke pripadnosti, građanstva
tj. državljanstva migranata te utjecaj naturalizacije na poimanje
političke zajednice u pojedinim državama
*
medicina je zainteresirana za migracije u epidemiološkom smislu,
prije svega u svrhu lociranja načina širenja pojedinih infekcija;
no uz to medicina je zainteresirana i za posebnosti «zdravstvene
slike» specifičnih populacija kao što je npr. migrantska
- prije definicije – etimologija – latinski migratio, migrare –
lutanje, kretanje, seljenje
Premda migracije kao fenomen zahtijevaju multidisciplinarni i
interdisciplinarni pristup u proučavanju do sada je svaka disciplina
imala svoj vlastiti pristup bez puno integracije. Posljedice su
vidljive i prilikom definiranja samog pojma migracije – svaka
disciplina posebno naglašava dimenzije koje su relevantne za njen
pristup proučavanju migracija.
Tako se pri definiranju naglašava ili uloga prostora, udaljenosti; ili
uloga vremena (trajnosti), ili uloga ekonomskih ili socijalnih
posljedica; ili uloga administrativnih i državnih granica; ili
ekonomske aktivnosti migranata, ili sama masovnost migracija itd.; ili
posljedice po pripadnost migranata.
Ako se radi o suvremenim migracijama ne može se izbjeći prostorna i
vremenska dimenzija bez obzira koliko pojam jedinice prostora bio
arbitraran – Standing (1984 – Mesić, 241) naglašava 4 dimenzije koje
se odnose na aktere u pokretu (movers) 1. prostor (teritorijalna
jedinica – arbitrarno određena – fizičko kretanje kroz prostor između
dvije destinacije; pri tome je važna udaljenost), 2. vrijeme ili
trajnost prijenosa, 3. stanovanje tj. prebivanje (kao životna jedinica
– pretpostavka da je čovjek gotovo prirodno sedentaran), 4. aktivnosti
i njihove posljedice (veće posljedice – fenomen bliži migracijama)
Osnovno pitanje – razlike između migracija i prostorne mobilnosti –
svaka migracija uključuje kretanje, ali svako kretanje nije migracija.
Čini se da se danas migracije mogu odrediti jedino u suprotnosti prema
općoj prostornoj mobilnosti. Naime još 1971. Zelinsky je ustvrdio u
svom članku «Hipoteza o tranziciji mobilnosti» da je značajka
modernizacije i činjenica da su oblici mobilnosti sve kompleksniji,
privremena pokretljivost sve češća. Rast privremene pokretljivosti
značajka je razvijenih društava, takva pokretljivost posljedica je
širenja ne-ekonomskih ili još češće potrošačkih tj. ne-produktivnih
motiva pokretljivosti. U takvim uvjetima ključno je odrediti barem
koji elementi danas kretanje približavaju migracijama.
Tip kretanja
Migracija
Prostorna pokretljivost
Definicija
Stalna promjena uobičajenog prebivališta
Prijenos s varirajućim trajanjem
Ključni koncepti
*
Uobičajeno prebivalište
Integralni koncept
Manje važan
*
Povratak
Bez namjere povratka
Može uključiti povratak
Ključne dimenzije
*
Trajanje
Trajna promjena prebivališta
Varijacije u trajanju prebivanja
*
Frekventnost
Jedan prijenos
Repetitivan događaj
*
Sezonalnost
Manje sezonske varijacije
Velike sezonske varijacije
Bell, Martin i Ward, Gary (2000) Comparing temporary mobility with
permanent migration, Tourism Geographies 2(1): 87-107, str. 90
- ovako predstavljene migracije i prostorna pokretljivost trebaju se
shvatiti prije kao dva pola istog kontinuuma
- Kretanja populacija odvijaju se u dvije dimenzije: u prostoru i
vremenu i obično se klasificiraju prema standardnim vremenskim i
prostornim granicama; kada se u obzir uzmu standardne uobičajeno
primjenjivane granice tada se različiti tipovi prostornog kretanja
mogu staviti u sljedeći raster:
Bell, Martin i Ward, Gary (2000) Comparing temporary mobility with
permanent migration, Tourism Geographies 2(1): 87-107, str. 92
Migracije i pokretljivost: prostorne i vremenske granice
Lokalne granice
Regionalne granice
Državne granice
Rezidencijalna pokretljivost
Intra-urbana
Ruralno-urbana
Urbano-ruralna pokretljivost
Inter-regionalna
Inter-urbana
pokretljivost
Međunarodna
pokretljivost
Godine
Mjeseci
Tjedni
Dani
Sati
Lokalna zajednica
Regija
Država
Svijet
*
migracije će se dakle lakše pronaći u gornjim kvadrantima ove
sheme; suvremene migracije u razvijenim društvima najlakše se
određuju dakle unutar dihotomije proizvodnja-potrošnja no i ova
podjela je problematična jer je stvarnost isuviše bogata
različitim fenomenima koji se ne uklapaju u različite sheme,
pogotovo ne u dihotomije; no Bell i Ward pokušali su spojiti
dihotomiju proizvodnja-potrošnja s vremenskim odsjecima koji
udaljuju mobilnog pojedinca od prvotnog mjesta stanovanja –
uključuju kriterij noćenja
Dužina trajanja puta
Razlog kretanja
Proizvodnja
Potrošnja
Trajno preseljenje
Radna migracija
Poboljšanje stanovanja
Migracije «ugodnosti»
Privremena re-lokacija
(minimalno jedno noćenje)
Poslovni put
Komutacije na velike odaljenosti
Sezonski poslovi
Obiteljske posjete
Ekskurzije
Odmor
Sezonske migracije («heliocentrične»)
Konferencije i konvencije
Studij i rezidencijalni tečajevi
Hospitalizacija
Utamničenje (zatvorske kazne)
Dnevna kretanja
Komutiranje
Shopping
Rekreacija
Bell, Martin i Ward, Gary (2000) Comparing temporary mobility with
permanent migration, Tourism Geographies 2(1): 87-107, str. 94
*
ovakve dihotomije međutim potpuno isključuju političke motive i
posljedice migracija, pa tako i protjerivanje, izbjeglištvo itd.
*
ako se prisjetimo Standinga s početka cijele priče u ovoj shemi
nedostaje još odrednica – a to su: aktivnost migranata i
posljedice njihove aktivnosti, bez velikih posljedica migracije
nisu zamjetne kao fenomen, sam čin migracija mora imati socijalne
posljedice (za obitelj, za susjedstvo, za lokalnu zajednicu, za
društvo) – kriterij koji najčešće preuzimaju sociolozi,
ekonomisti, pa i politolozi
*
U sociologiji se dakako ističe socijalni moment kretanja ili
premiještanja, pa je tako prema prvim sociološkim rječnicima:
«Migracija je oblik populacijskog kretanja, koji tijekom kulturne
evolucije slijedi disperziju. Sudionici su dovoljno napredni u
ekonomskoj kulturi, inteligenciji i zemljopisnom znanju, tako da
su svjesni prave destinacije. Kretanje je planirano, svrhovito i
namjerno...»
*
značenje ove definicije – postoji druga destinacija kao socijalna
sredina ili ekonomska mogućnost, to nije samo prostorna ekspanzija
u nepoznato, već socijalni čin za sebe - Samuel Eisenstadt:
Migraciju definiramo kao fizički prijelaz nekog pojedinca ili neke
grupe iz jednog društva u drugo. Ovaj prijelaz obično uključuje
napuštanje jednog socijalnog ambijenta i trajno ulaženje u drugi;
tako se otvara pitanje granica društva (nacionalno društvo se
preklapa s «društvom»), a i objektivno definiranje socijalnog
ambijenta je teško
*
Joseph Mangalam pokušava ugraditi sociološke elemente u definiciju
i pri tome pokušava biti određeniji: određuje migracije kao
«relativno trajni odlazak pojedinaca ili grupa, iz jedne
geografski određene lokacije prema drugoj, kojemu prethodi proces
odlučivanja pojedinaca, zasnovan na hijerarhijski uređenim
skupovima vrednota i želja, koji rezultira promjenom
interakcijskog sistema migranata» - sociološke definicije
migracija razlikuju se u naglašavanju posebnih socioloških
dimenzija s obzirom na paradigmatsku orijentaciju sociologa koji
ih definiraju; u ovom slučaju naglašava se socijalna interakcija
migranata
*
Ronzani međutim naglašava «prelazak pojedinaca iz jednog
društvenog sistema u neki drugi, čime se neposredno ili posredno u
obadva sistema induciraju promjene odnosa i struktura», u ovom
slučaju autor je orijentiran sistemski i strukturalistički
*
Bez obzira na pravac i orijentaciju sociologa, sociološke
definicije priznaju geografske činjenice – dvije različite,
udaljene lokacije, fizički prijelaz iz jedne u drugu, relativnu
trajnost prelaska, ali naglašavaju da je migracija prije svega
socijalni proces koji uključuje razlikovanje
društveno-strukturalnih uvjeta koji omogućuju i potiču seljenje,
proces odlučivanja migranata kao aktera koji prepoznaju
hijerarhiju vrijednosti te značajne vrijednosne, interakcijske i
strukturalne promjene nakon promjene prebivališta tj. u
postmigracijskim fazama
*
za određenje migracija potrebno je uključenje sljedećih dimenzija:
1. prostor: udaljenost početne i konačne destinacije, granice
destinacija (arbitrarne, administrativno-političke, geografske,
socijalni prostori/ (teritorijalna jedinica – arbitrarno određena
– fizičko kretanje kroz prostor između dvije destinacije; pri tome
je važna udaljenost), 2. vrijeme: trajnost prijenosa, frekvencija,
sezonalnost, 3. stanovanje tj. prebivanje (kao životna jedinica –
pretpostavka da je čovjek gotovo prirodno sedentaran – suprotonost
su transmigracije i transmigranti s dva ili više životnih središta
koji cirkuliraju između različitih socijalnih sredina), 4.
aktivnosti i njihove posljedice (na društvo, veće posljedice –
fenomen bliži migracijama)
*
pogreška suvremenih zapadnih podjela – izbacuju političke
migracije, zanemaruju prisilne migracije – upućeni na povijest –
pokušaji sveobuhvatnih tipologija
TIPOLOGIJE MIGRACIJA
- kada se usporede tipologije migracija – univerzalne, opće, posebne;
no gotovo je nemoguće odrediti migracije van povijesnih i prostornih
posebnosti
- prva kretanja – spontana ekspanzija ili migracije – za migracije su
potrebne dvije lokacije, odnosno destinacija; spontano širenje bez
destinacije vjerojatno nije migracija
- posebne podjele uključuju spomenute dihotomije:
prisilne-dobrovoljne, ekonomske-ne-ekonomske, proizvođačke-potrošačke,
dugoročne-periodične, masovne-umjerene, ruralno-urbane (i obrnuto plus
interurbane, i interruralne), vanjske-unutarnje; sve dihotomije su
međutim prije kontinuumi i svaka migracija može se pronaći unutar tog
kontinuuma (npr. trgovina robljem, sezonske radne migracije, spajanje
obitelji itd.)
- Mesić: u rigoroznijem konceptualnom smislu, tipologije se mogu
konstruirati tek međusobnim križanjem dvaju ili više konstitutivnih
elemenata određenja migracija;
prvi značajniji pokušaj široke tipologije koja bi uključila najveći
dio migracija ili ukupne prostorne mobilnosti jest pokušaj Williama
Petersena. No on već u početku naglašava: migracije se razlikuju od
fertilnosti i mortaliteta po tome što se ne mogu analizirati kao
ne-kulturalne, fiziološke činjenice već se moraju diferencirati
uvažavajući socijalne uvjete. To znači da sve opće tvrdnje o
migracijama moraju biti u obliku tipologije prije nego li zakona
(Petersen, 1970:67), ali to isto tako znači da Petersen posebno
naglašava aktivnosti migranata, aktivnosti koje potiču migracije kao i
posljedice migracija na društvo kao najvažniji element određenja
migracija.
*
Petersen naglašava da mnogi autori polaze od pretpostavke da su
ljudi sedentarni te da se kreću samo ukoliko su prisiljeni na
kretanje. Ovo je psihološka univerzalija koja pretpostavlja
međutim da postoji i njena komplementarna suprotnost, a to je da
čovjek migrira zbog vlastite želje ili zbog «wanderlust». Kao i
sve univerzalije one ne mogu objasniti diferencirano, kompleksno
ponašanje – ako su ljudi sedentarni, zašto neki migriraju, a neki
ne. Ako se već uzimaju simplističke metafore moraju se uzimati i
mehaničke analogije – u ovom slučaju ne samo sila koja pokreće na
kretanje, već i inercija (npr. nomadi stalno u pokretu – push i
pull objašnjenja potpuno irelevantna)
*
Ako postoji «wanderlust», onda mora postojati i «sitzlust», ali
obje kategorije nisu korisne kao psihološke univerzalije, no one
upućuju na važnu činjenicu: jedan dio ljudi migrira kako bi
postigao nešto novo – takve migracije su inovacijske. Drugi
migriraju reagirajući na promjene uvjeta, da bi zadržali to što
imaju. Oni se kreću geografski da ostali gdje jesu u ostalim
pogledima – takva migracija je konzervativna. Kada migranti sami
imaju pasivnu ulogu kao npr. robovi pri transportu u Novi svijet,
ta će se migracija definirati kao inovativna ili konzervativna
ovisno o tome kako je definira aktivirajući agent, akter, u ovom
slučaju trgovac robljem.
*
Kada se polarnost push i pull (potisnih i privlačnih) faktora
primjeni u ova dva spomenuta smisla (inovativne i konzervativne)
te kada se uključe i razina migrantske aspiracije, želje može se
formirati jedna opća tipologija migracija: tako postoji pet klasa
migracija: primitivne, prisilne, prinudne (iznuđene), slobodne i
masovne.
*
Primitivne migracije nastaju zbog ekoloških potisnih faktora,
ovdje se ne radi o seobi primitivnih naroda, već o kretanju koje
se odnosi na nemogućnost čovjeka da se suprotstavi nekim prirodnim
silama. Točno je međutim da razvijenije tehnologije se lakše mogu
suprotstaviti prirodnim nepogodama te da je veća vjerojatnost da
će migrirati primitivnije skupine u ovakvim slučajevima.
*
Također ove migracije su i konzervativne. Ne samo da skupine traže
iste prostore da bi nastavili s istovjetnom proizvodnjom. Ukoliko
je grupi koja migrira svejedno kuda ide (zbog gubitka vlastitog
prostora i sl.) onda se kreće kao tekućina, prema linijama
najmanjeg otpora. Konzervativni migranti samo traže prostor gdje
mogu nastaviti sa starim načinom života; to ne znači da će takav
prostor i pronaći odnosno to ne znači da će svi konzervativni
migranti uspjeti sačuvati osnovne vrijednosti koje žele spasiti od
nečega, ponekad je i njihova migracija povezana s fundamentalnim
promjenama u kulturi.
*
Kada ekološki pritisak primora grupe na migracije tada se radi o
lutanju ili «wandering», «Wanderung», neplanirana, neintendirana
kretanja preko mora može se tada nazvati morsko lutanje (jedna od
romantičnijih predstava morskog lutanja – vikinzi, kartaški
Kelti).
*
Sakupljači hrane i lovci većinom se ne mogu održati samo na jednom
prostoru već moraju krstariti širim područjem, s mogućnošću
povratka u stari prostor – takva kretanje mogu se nazvati
sakupljačka (gathering).
*
Analogni tip kretanja kada se radi o stočarima je nomadizam (grčki
termin za ispašu): krstarenja ponekad mogu biti «ekstremna» - neka
australska plemena nemaju naziv za dom; kriterij stanovanja,
prebivanja u nekim slučajevima se teško može primijeniti.
*
Primitivne migracije agrarnih populacija obično se dešavaju kada
postoji snažan disparitet između količine proizvodnje na zemlji i
veličine populacije koja ovisi o toj proizvodnji – iznenadna
kretanja (pošasti) ili višak populacije – grupe su obično
prisiljene migrirati – opet se radi o konzervativnim migracijama.
*
U suvremeno doba uobičajena destinacija je grad – takve migracije
su većinom inovativne migracije, prije nego li konzervativne.
Tipologija primitivnih migracija:
Primitivne migracije
Lutanje
(Wandering, Wanderung)
Kretanja naroda
Morska lutanja
Krstarenje
(Ranging)
Sakupljanje
Nomadstvo
Bijeg sa zemlje
Ovaj tip migracija određuju ekološki potisni faktori kao i geografski
i ponekad socijalni kontrolni faktori (tekućina koja se kreće ovisno o
danim granicama)
*
Prisilne i «iznuđene» migracije: aktivirajući agent u primitivnim
migracijama je ekološki pritisak – u prisilnim migracijama to je
država ili neki funkcionalni ekvivalent državne institucije.
Korisno je uvesti termin prinudnih migracija kada potencijalni
migranti mogu zadržati određenu moć odluke hoće li ostati ili
otići (primjer – optanti) – često se dešava da je granica između
ova dva tipa migracija samo nominalna.
*
Drugi kriterij kojima se mogu razdvojiti ova dva tipa migracije je
njihova funkcija, ali ne kako je definira migrant već aktivirajući
agent – ukoliko se potiče određenu populaciju na iseljavanja radi
se prije o konzervativnim migracijama jer cilj nije inovativna
promjena socijalnih odnosa, migrantskih biografija već zadržavanje
određenog poželjnog političkog stanja. U drugom slučaju drugi se
potiču na seljenje jer je u novim destinacijama npr. potrebna
radna snaga, to dakako znači i velik pomak u obrascima ponašanja
migranata kao i u mjestu koje je planirano kao mjesto imigracije –
ovaj oblik iznuđene migracije je inovativan. Tako se mogu odrediti
četiri tipa prisilnih migracija:
Prinudne, iznuđene
Prisilne
Riješiti se populacije (konzervativne)
Bijeg
Raseljavanje
Iskoristiti rad migranata (inovativne)
Trgovina radnom snagom (coolie trade)
Trgovina robljem
*
U ljudskoj povijesti bijeg je bio važan oblik migracije. Seobe
naroda kao oblik bijega; vakuum moći sa slabljenjem Rimskog
carstva, ali i serija potisnih faktora kao što je širenje Kineskog
carstva, ekonomske prilike u Centralnoj Aziji kao i klimatske
promjene.
*
U suvremeno vrijeme – razmjena stanovništva između Indije i
Pakistana, bijeg pred neprijateljskim vojskama; politički
emigranti koji žele povratak (i rade na njemu) i izbjeglice –
Petersen pretpostavlja da se izbjeglice žele trajno naseliti u
novom području
*
Drugi podtip je raseljavanje – implicira postojanje namjere
određene institucije ili njenog ekvivalenta da promijeni
populacijsku strukturu nekog područja – etnička raseljavanja
(Tatari, Čečeni u SSSR-u nakon II svj. Rata, Nijemci u FNRJ) ili
pak socijalni politički motivi – raseljavanja Kulaka; etnička
čišćenja
*
Trgovina roblja i coolie trade – emigracija iz Indije od 1834 do
1937 uključila je preko 30 milijuna ljudi, no oko 24 milijuna se
vratilo
- Do sada prikazani tipovi migracija – migranti su relativno nevažan
faktor; primitivne migracije proizlaze iz nedostatka sredstava da se
zadovolji osnovna fiziološka potreba, a u prisilnim i iznuđenim
migracijama migranti su uglavnom pasivni
- U sljedećim tipovima migranti su odlučujući faktor – to su slobodne
migracije – najvažniji primjer prekomorska iseljavanja iz Europe
tijekom 19.st.
- Lindberg – emigracija iz Švedske u tri faze, može se generalizirati
i na mnoge druge zemlje Europe: 1. oko 1840-ih migranti dolaze iz
sveučilišnih gradova – romantička dispozicija i obrazovanje, migracija
povezana s velikim rizikom i zato su prvi emigranti avanturisti ili
intelektualci
To su pionirska kretanja, čija važnost nije bila u veličini već
otvaranju novih puteva seljnja. Jednom kada su se naselili financijski
su pomagali preseljenje obitelji i prijatelja.
Taj stupanj prelazi u drugi stupanj kada nastaje grupna migracija –
emigracija npr. vjerskih grupa u potrazi za novim prostorima gdje mogu
bez kontrole državnih institucija živjeti na svoj način.
Međutim ovaj grupni oblik seljenja još uvijek nije masovni, slobodne
migracije su obično male po broju no kao pioniri ovi migranti otvaraju
utvrđene putove velikim tokovima; migracija postaje stil, utvrđeni
obrazac i primjer kolektivnog ponašanja. Jednom kada započne rast
takvog kretanja je «poluautomatsko»: grupne migracije postaju masovne
migracije. Jednom kada se utvrdi kao socijalni obrazac emigracije više
nije niti potrebno proučavati individualnu motivaciju da bi se
predvidjelo ponašanje ljudi u određenim područjima (primjeri
depopulacije).
Obrasci migriranja međutim uključuju i tehnologiju koja migracije
omogućuje – to su željeznica i drugi sustavi transporta – niža cijena,
mogućnost otplate putne karte itd. Tako se smanjuje geografska, ali i
socijalna distanca te se smanjuju troškovi i rizici migriranja.
Bitno je razlikovati tipove masovnih migracija: prema karakteristikama
naseljavanja, tj. konzervativne kada migranti zadržavaju stara
zanimanja (poljoprivreda, zanati i sl. – primjeri s Divljeg Zapada); i
prema činjenici da proces urbanizacije traži radnu snagu u područjima
rada koja do tada nisu bila zauzeta – inovativne migracije.
Relacija
Migracijska sila
Klasa migracije
Tip migracija
Konzervativne Inovacijske
Priroda i čovjek
Ekološki potisak
Primitivne
Lutanje
Krstarenje
Bijeg sa zemlje
Država (ili ekvivalent) i čovjek
Migracijska politika
Prisilne
Iznuđene
Raseljavanje
Bijeg
Trg. Robljem
Trg. radom
Čovjek i njegove norme
Više aspiracije
Slobodne
Grupne
Pionirske
Kolektivno ponašanje
Socijalni trenutak
Masovne
Naselje
Urbanizacija
*
Jednoznačna i objektivna definicija migracije nije moguća jer nije
moguće konačno odrediti prebivalište, boravak, granice teritorija,
niti značaj i utjecaj aktivnosti samih ljudi u pokretu tj.
socijalne posljedice kretanja – to ne znači da se migracije ne
mogu jasnije ograničiti – upravo to je bio pokušaj Williama
Petersena.
Važni termini sociologije migracija:
*
Unutarnje migracije: premještanje unutar nacionalnih granica, iz
jedne političko-administrativne zajednice u drugu –
ruralno-urbane, inter-regionalne «in-migration» useljavanje u
lokalnu jedinicu, «out-migration» isljeavanje iz lokalne jedinice.
Migracija iz ruralnih područja u gradska područja opisuje se kao
«rural out-migration». Isto tako useljavanje u zajednicu ili
administrativnu jedinicu, pa čak i zemlju opisuje se kao «in-flow»
dok je iseljavanje iz zajednice, administrativne jedinice i zemlje
«out-flow».
*
Vanjske, međunarodne migracije – premještanje prebivališta van
granica nacije-države, podjela: imigracija, emigracija; problemi
sa složenim državama, konfederacijama, problemi nakon raspada
složenih država
*
Migracijski tok ili strujanje – smjer migracijskih kretanja od
određenog polazišta do određenog cilja, taj cilj može biti
konkretno mjesto (tada se naziva specific stream ili specifični
tok) ili konkretno tipično područje (npr. migracije u urbana
područja, relativna masovnost). Svaki migracijski tok može
proizvesti i obrnuti tok ili «counterstream», tako je useljavanje
u urbana područja proizvelo i obrnuti tok tj. iseljavanje iz
urbanih u sub-urbana područja ali i u ruralna područja.
*
Migracijski volumen, migracijski saldo, migracijske bilance:
neto-migracija razlika između broja useljavanja i iseljavanja u
određenom periodu posljedica je porast ili smanjenje stanovništva
(postoji pozitivna i negativna neto migracija).
*
Lančana migracija: oblik migracije koji počinje kada migranti
pioniri omogućuju migraciju rođaka, prijatelja i poznanika, kako
doznakama novca, tako i novim smještajem, prevođenjem itd. Lančanu
migraciju omogućuje i razvitak transportnog sistema,
institucionalizacija uloge iseljenika. Kasnije ulogu posrednika
preuzimaju specijalizirane tvrtke ili etnički posrednici (za
talijanske migrante – padroni). Također migranti nakon određenog
vremena uvide da je ekonomski povoljnije dovesti cijelu obitelj sa
sobom nego li ih redovito posjećivati – što je veća udaljenost
mjesta emigracije to se migranti lakše odlučuju na dovođenje
cijele obitelji.
*
Push i pull faktori (potisni i privlačni); migracijski proces je
vrlo kompleksan, od njegovog početka pa do njegovog kraja na njega
utječe velik broj faktora – može se reći da je migracijski proces
multi-kauzalan. Teško je jasno odvojiti kompliciranu mješavinu
objektivno forsirajućih faktora i subjektivnih odluka migranata.
Gravitacijski model Ravensteina bio je prvi pokušaj jasnijeg
određenja ponašanja migranata i određenja toka migracijskog
prijenosa. Analogno fizičkim gravitacijskim poljima – push faktori
tjeraju migrante, a pull privlače. Everett S. Lee push faktore
veže za zemlju ili mjesto emigracije (ratovi, nesigurnost,
siromaštvo, nezaposlenost itd.), a pull faktore za zemlju ili
mjesto imigracije (stabilnost, dobra ekonomska konjunktura,
migracijske politike useljenja itd.)
*
Migracijski sistem, uloga država, određuju veličinu, pravac,
kompoziciju, trajanje migracijskih strujanja. Manje su bitna
osobna odlučivanja, a više strukturalne mogućnosti; zemlje su
povezane u migracijska strujanja.
Oblici migracija i prostorne mobilnosti – od povijesnih do suvremenih
Pretpovijesna kretanja:
Vezane uz nastanak i razvitak ljudske vrste, pa sve do migracija o
kojima postoje historijski zapisi – osnovno pitanje – što je ljudska
vrsta. Ukoliko se uzmu u obzir svi hominidi onda su prva kretanje bila
u obliku arealne fluidnosti kojom se osigurava biološki transfer
genetskog materijala iz jedne populacije u drugu, susjednu, uz
slučajne fizičke pomake pojedinih čopora uslijed ekoloških promjena i
pritisaka (i u ovom slučaju vrijedi donekle Petersenova tipologija
primitivnih migracija).
*
Prije 700.000 godina homo sapiens se nalazio gotovo isključivo u
Africi, baš kao i Australopithecus afarensis, prethodnik homo
erectusa koji se pojavio prije 3.3 milijuna godina. Pronađeni
skelet «Lucy» je primjerak Australopithecus afarensisa.
*
Prije milijun i pol godina Homo erectus se počeo širiti i drugim
kontinentima. Najstariji primjerak u Europi pronađen je u blizini
Heidelberga u Njemačkoj i star otprilike 650.000 godina.
Pretpostavlja se da je do tog vremena «čovjek» već selio do
Francuskog centralnog masiva, njene mediteranske obale, današnje
Italije, Njemačke, Austrije i Češke.
*
Prethistorija se obično dijeli prema promjenama koje se dešavaju u
prirodi, načinu života i strukturi ljudskih društava kao i
razvitku tehnologije. Najpoznatija podjela je ona koja periode
dijeli prema različitim materijalima koje je čovjek koristio za
svoja oruđa, ovisno o tome kako se razvijao i što je koristio:
kameno doba, bakarno doba, brončano doba i željezno doba. Oruđe
počinje imati važan utjecaj na ljudski život, svako novo i
unaprijeđeno oruđe promijenilo je nešto u svakodnevnom životu i
ponašanju čovjeka. Sposobnost kontroliranja vatre razvila se
otprilike prije 350.000 godina.
*
Usprkos ovim promjenama, međutim, ljudski razvitak je usko vezan
za prirodu i određen prirodom. Klima npr. utječe na život
stanovnika Europe vrlo izravno. Upravo je klima omogućila
naseljavanje brojnih područja zemaljske kugle u povoljnim
periodima.
*
35.000. p.n.e. do 10.000. p.n.e. nova vrsta – homo sapiens - ulazi
u Europu s Bliskog Istoka gdje je već egzistirala od 100.000.
p.n.e. nadalje. Nastanio se u južnu i srednju Europu te se polako
kretao u sjevernu u trenutku kada se ona oslobađa od leda – u
područje današnje Danske oko 15.000. p.n.e. u područje današnje
Engleske i Irske oko 10.000. p.n.e.
*
Razlog useljavanja u Europu ostaje nejasan ali je vrlo vjerojatno
da je i homo sapiens bio privučen bogatim krdima, hranom i
skloništima, potisna sila je vjerojatno sukob među grupama. Kako
ne znamo gotovo ništa o socijalnoj organizaciji tadašnjih ljudi
pretpostavlja se da je svaka manja grupa imala vođu koji je
određivao pravac aktivnosti, pa tako i seljenja. Svaka odluka bila
je pod jakim utjecajem faktora poput klime, dostupnosti hrane i
sl. koje su ograničavale slobodu izbora.
*
Klimatske promjene i tako i dalje ostaju očiti neposredni ekološki
faktor koji inducira migracije, na kretanje ljudi su tako mogle
utjecati seobe životinja koje je čovjek lovio, niz klimatskih
fluktuacija, novi rasporedi mora, kopna i zaleđenih površina, a
ujedno i postupni razvoj kulture, upotreba vatre, usavršavanje
oruđa, veće lovačko sabiračko znanje, izrada (krojene) odjeće i
stjecanje pomorske vještine.
Sesilnost i nomadstvo
*
Poljodjelstvo donosi tzv. neolitsku revoluciju i potpuno mijenja
način života čovjeka. S njim dolazi do tendencije ka sesilnosti, a
često kretanje u prostoru više nije norma. Štoviše migracije prije
postaju izraz prirodnih i društvenih poremećaja. Sesilnost
zahtjeva gradnju kuća i naselja i potpuno drugačiji odnos prema
prostoru – tako se stvara i osjećaj vezanosti za pojedina naselja
za prebivališta zajednice, a to je i osnova bez koje nisu moguće
niti suvremene migracije kao promjena prebivališta.
*
Razvitkom poljoprivrede čovjekova interakcija s prirodom postaje
tehnološki posredovana, a ekološki inducirana migracija više nije
dominantni uzrok prostorne pokretljivosti čovjeka. Glad i višak
stanovništva je prije pokazatelj nedostatne proizvodnje u novim
uvjetima. Sada čovjek može narušiti ravnotežu u prirodi i sam
inducirati ekološke probleme koji će ga natjerati na ponovna
lutanja ili ciljane migracije. Osim toga uspjeh poljodjelstva će
povećati populaciju pa čak i stvoriti višak populacije koji će
morati migrirati zbog demografskih razloga.
*
Napokon dominacija agrikulturnog načina života donijela je i
značajne promjene u kulturi, zajednice ljudi se sve više počinju
razlikovati pa svaka stvara svoja posebna oruđa, kućanske artikle,
način pokapanja – s tim promjenama dolazi i do promjene u
socijalnoj strukturi. Uz to razvija se i trgovina, posebice je
neophodna razmjena materijala od kojih se proizvodi oruđe, bakar
se tako najprije koristio na Balkanu oko 4.500 p.n.e. a zatim se
proširio po ostatku Europe. Nedostatak pojedinih materijala ili
oruđa stvorio bi i tržište za stručnjake, koji su putovali i
selili se kako bi proizvodili oruđa u krajevima koji su ih
trebali.
*
Način širenja: Oko 8.000. p.n.e svakodnevni život ljudi u Europi
se počeo mijenjati, poljodjelstvo je zamijenilo
lovačko-sakupljački stil života, a proces je započeo u
jugo-istočnoj Europi. Međutim prve populacije koje su donijele
nove tehnologije i poljodjelstvo došle su s Bliskog Istoka – tamo
se populacija brzo razvila, a zemlja je uskoro bila iscrpljena.
Kolonizacija je krenula prema jugoistočnoj Europi i Podunavlju,
taj proces je proširio poljodjelstvo po cijeloj Europi do 4.000.
p.n.e.
*
Alternativni model života sjedilačkim poljoprivrednim zajednicama
je nomadstvo. Čini se da se nomadstvo razvilo tek nakon razvitka
rudimentarne zemljoradnje – nomadske skupine teže kretanju u
ograničenom prostoru koji slijedi prirodne cikluse, no poremećaji
u okolini mogu dovesti do migracija na velike daljine.
*
Od 800. – 400. p.n.e dolazi do novih invazija u Europi i novih
masovnih pomicanja stanovnika. Premda se način privređivanja nije
drastično promijenio u ovom periodu novost je korištenje željeza
za izrađivanje oružja i oruđa kao i nove uspješnije tehnike
zemljoradnje. Veća uspješnost proizvodnje hrane omogućila je
nastanak specijalizacije grupa ljudi u posebnim zanimanjima ili
pak posvećivanje religije. Višak populacije ne pronalazi
jednostavno nezaposjednute plodne dijelove zemlje, što je značilo
da se za plodnu zemlju moglo i moralo boriti.
*
Promjene su primjetne i u kulturnom i političkom životu. Nastaju
nove kulture, a neke postaju dominantne – grčka u jugo-istočnoj
Europi, nove kulture u srednjoj Europi, keltske i germanske, kao i
nove azijske kulture u istočnoj Europi. Sve kulture su sastavljene
od manjih odvojenih grupa koje imaju sličnu kulturu, pa ipak svaka
grupa ima svoj teritorij i neki oblik političke organizacije. Po
prvi puta se pojavljuju konflikti među kvazi-državama jer se svaka
grupa bori za svoju kulturu i svoj teritorij. Migracija postaje
posljedica i političkog konflikta, ali sve masovne migracije i
dalje su prouzrokovane kombinacijom klimatskih, političkih i
ekonomskih faktora. Masovna kretanja i dalje su u obliku «padanja»
domino kockica.
*
Civilizacije donose nove oblike migracija – planske prisilne,
raseljavanja, naseljavanja. Same civilizacije nastaju ekološki
induciranim migracijama – miješanje tehnologija i kultura
omogućava visok stupanj inovacije i razbijanje tradicionalnih
oblika života u određenom geografskom području. Doseljenici
pospješuju preoblikovanje konzervativnih struktura i sa
sazrijevanje endemski niklih začetaka civilizacije, unoseći novu
napetost i dinamiku. Također, doseljenici izravno prenose tehnička
i druga dostignuća stečena u sredinama iz kojih su došli.
*
Migracijama su ljudi prenosili civilizacijska i kulturna
dostignuća iz jednog područja u druga. Same migracije nisu jedini
čimbenik civilizacijskog i kulturnog napretka u pojedinim
dijelovima svijeta, ali su često imale aktivirajući, odnosno
inovirajući učinak u pretpovijesnoj dinamici ljudskih skupina s
novom fizičkom okolinom i drugim različitim ljudima
*
Civilizacije osim toga generiraju migracije u više smjerova: npr.
grčke migracije u razvijeno doba od 400 do 200. pn.e. stvorile su
više migracijskih tokova. Naime grčki gradovi i grčka civilizacija
se brže razvijala nego li druga naseljena područja u Europi.
Gradovi-države su politički dominirale cijelom jugo-istočnom
Europom i velikim područjem Mediterana, te su bili veliki centri
trgovine. Trgovalo se s vrlo udaljenim krajevima, a na putovima
prema tim krajevima uspostavljene su postaje s grčkim
stanovništvom.
*
Migracija je bila dvosmjerna: kolonizacija i trgovačke postaje,
ali i priliv robova iz osvojenih područja. Drugi važan faktor
iseljavanja je politički – u vrijeme demokracije – ostracizam,
pritisak na politički i ekonomski jake pojedince na iseljavanje.
*
Ekspanzija rimskog carstva generirala je migracije u više
smjerova: vojnici i administrativno osoblje na granice carstva.
Rimske ekspanzije su također stvorile političke domino migracije,
premještajući etničke grupe. Isto tako velik broj robova ulazi u
rimske gradove.
*
No i ekološki inducirane migracije mogu uništiti civilizacije –
lančano kretanje stočarskih naroda inducirano je zamrzavanjem
zemlje u srednjoj Aziji, provala Huna je pospješila pad Rimskog
carstva.
*
Cijeli period od 4. do 7. stoljeća nove ere bilo je period
migracija naroda. Ovaj period bio je krucijalan za oblikovanje
distribucije kultura u Europi i za postavljanje temelja budućih
etno-nacija. Mnoga plemena pronosila su vlastita imena i kulturu
europskim područjima koja su ih zadržala – npr. Franci i
Burgunđani u Francuskoj, Angli i Saksonci u Engleskoj.
*
Posebice su invazije Germana u 4. i 5. stoljeću duboko
preoblikovale Europu
*
Način useljavanja: plemena su probijala put u područja – u prvom
valu bili su Huni, Goti i Avari koji su se kretali širokim
europskim područjima. U drugom valu bili su Slaveni, stepski
narodi i Arapi, dok su u trećem valu bili Vikinzi, Normani i
Mađari.
*
Danas nema puno informacija o točnim razlozima migracija
različitih skupina, no neki inducirajući faktori su jasni: neka
plemena bila su privučena bogatstvom rimskog carstva, što je
posebice bio slučaj s Hunima i Germanima. Migracije plemena iz
centralne Azije u Europu i pokretanje lančanih migracija etničkih
grupa posljedica su napada Huna, Avara i Bugara. Neka plemena sa
sjevera krenula su prema jugu zbog klimatskih promjena, dok su
druga bila privučena pojedinim plodnim krajevima.
*
Osim vanjskih razloga ponekad su posebno važni bili unutarnji –
rast populacije, promjene životnih uvjeta pojedinih grupa,
razvijajuće socijalne strukture.
*
deportacije, evakuacije, egzil, prisilne repatrijacije, prisilni
transferi itd. današnjom terminologijom rečeno - sastavni su dio
europske antičke i srednjovjekovne povijesti. Miroljubivo i
dobrovoljno preseljenje u prijašnjim je vremenima bilo prije
izuzetak nego li pravilo.
*
Za razliku od rano-srednjevjekovnih migracija koja su obuhvaćala
cijela plemena i plemenske saveze, migracije srednjeg vijeka
obuhvaćale su samo pojedine grupacije i društvene klase: vitezovi
u vrijeme križarski ratova, trgovci i zanatlije, putujući
zabavljači itd.
*
Srednjevjekovni vladari i plemići Istočne Europe često su poticali
naseljavanje zapadnoeuropskih, posebice njemačkih poljodjelaca
koji su donosili naprednije tehnologije poljoprivredne
proizvodnje. Pri tome su im nudili ne samo bolje ekonomske uvjete,
već i veće osobne slobode nego što su uživali lokalni seljaci.
*
Također je bitna demografsko-ekonomska slika: Između 10 stoljeća
kada jenjavaju seobe naroda i zadnji pokretni narodi ponovo
postaju sjedilački poput Mađara. Prije velike kuge 1350.
populacija Europe se gotovo udvostručila. Gotovo sve plodne
površine su iskorištene, a ponovo se razvija i svećenstvo, znanost
i umjetnost; Između 1347 i 1351 trećina stanovništva Europe umire
od kuge, a populacije se dugo ne oporavlja. Ekonomski rast
prijašnjih stoljeća također više nije moguć, a nema niti novih
površina za daljnju ekspanziju (ekstenzivne) zemljoradnje – loša
žetva značila je automatski glad. Kada su godine bile dobre
stvorena je inflacija jer su seljaci pokušavali nadoknaditi
gubitke i proizvodili su više nego li je bilo potrebno.
*
Nepovoljni uvjeti zajedno s visokim porezima uzrokovali su
djelomično napuštanje zemlje u Zapadnoj Europi i stvorile lutajuće
paupere – siromahe. U potrazi za poslom ti su ljudi putovali u
druge ruralne krajeve gdje se počela pojavljivati skromna
industrija. U Istočnoj Europi siromašenje seljaštva stvorila je
još više kmetova. No i trgovina je konstantno pokretala ljude
(Marko Polo i njegova obitelj ide do Kine zbog nedostatka tržišta
u Europi).
*
Također unutarnji konflikti među lokalnim moćnim plemićima
stvaraju i političke izbjeglice.
*
Primjeri većih migracija u periodu od 9.-14. stoljeća – 300 do 400
tisuća njemačkih seljaka, vitezova seli prema Šleziji i drugim
krajevima Istočne Europe; 10.-15. stojeća izbjeglice bježe u
susjedne zemlje ovisno o sukobi Aragnaci protiv Burgunđana u
Francuskoj, Rat ruža u Engleskoj, ratovi talijanskih gradova,
Španjolskih kraljevina itd.; u 13. st. Židovi bježe iz Engleske i
Francuske; najvažniji i najveći val pokrenuo je preko 250.000
Europljana prema Svetoj zemlji tijekom križarskih ratova
1099-1244.; upadi Tatara također pokrenuli preseljavanja tijeko
13. stoljeća
*
Povijesne migracije većinom ne odgovaraju suvremenim definicijama
migracija – nedostaje svijest o drugoj destinaciji, ili pak
postoje samo nesigurne informacije o boljim uvjetima života,
boljim ekološkim uvjetima privređivanja i boljim zemljištima za
poljodjelstvo koje je dominantan oblik proizvodnje. Većina
kretanja je i dalje ekološki inducirana, dok su migracije koje su
politički inducirane većim dijelom bijegovi iseljavanja ili pak
kolonizacije i osvajanja. Postoje i primjeri planskog
naseljavanja. Kretanja su većinom masovna, a dobrovoljnost i
odluke pojedinaca igraju manju ulogu – migranti nisu potpuno
svjesni akteri i nemaju ideju o ekološkim, socijalnim i političkim
posljedicama preseljavanja.
*
Moderne migracije – nastaju tek kada se učvršćuju jake države,
kada postoje i snažnije političke granice među entitetima, kada
postoje jasne destinacije u kojima su učvršćeni politički i
socijalni odnosi. O modernim migracijama se tako može govoriti tek
od 14. stoljeća kada su se etablirale jake države čije se granice
ne pomiču lako u kojima postoji jasnija politička i socijalna
hijerarhija i kada se migracije generiraju zbog jasnih političkih,
ekonomskih i socijalnih ciljeva.
*
Aristide Zolberg podijelio je moderne migracije na tri epohe: 1.
epoha apsolutizma i merkantilizma; 2. epoha industrijske
revolucije i 3. suvremena epoha
*
1. epoha – apsolutizma i merkantilizma traje od 16. do 18.
stoljeća; Stanovništvo raste sporo i smatra se ekonomskim i vojnim
resursom, vladari nastoje zadržati svoje podanike unutar granica
svojih država, ali i privući nove podanike kao radnu snagu;
prekomorski transport je skup i riskantan te je država glavni
faktor koji generira i kontrolira iseljavanja i naseljavanja. U tu
svrhu koristi snažan administrativni i vojni aparat te se javljaju
i posebne kompanije koje za državu organiziraju populacijski,
demografski inženjering.
*
Kolonizacijom je tako naseljeno preko dva milijuna Europljana u
Novom svijetu, a trgovinom roblja preseljeno oko 7-8 milijuna
robova iz Afrike.
*
Novi svijet privlačio je i poduzetne migrante srednjih klasa, no
njihovu migraciju države žele ograničiti jer su se bojale
depopulacije pojedinih područja zbog pre-jakog privlačnog utjecaja
nekih novih sredina. U velikom broju slučajeva ove migracije nisu
inovacijske prema kriterijima Petersena – većina nastavlja živjeti
ili u ruralnim područjima Novog svijeta ili nudi ista znanja i
usluge koje su nudili kao trgovci, obrtnici i sl. U Britaniji ili
Francuskoj npr.
*
No nisu sve migracije imale dominantan ekonomski karakter – jačaju
i političke migracije – izgon Židova iz Španjolske 1492., zatim i
Maura, Španjolci protjeruju protestante iz dijelova Nizozemske i
Belgije, Francuzi nakon Bartolomejske noći protestante, a Henrik
VIII katolike – to je zapravo znak modernizacije u Gellnerovom
smislu jer države i vladajuće elite traže kulturnu uniformnost
među populacijom što do tada nije bio slučaj; 30-godišnji rat koji
je završio primjenom načela cuius regio – eius religio
ustanovljenog na mirovnoj konferencijiWestfaliji 1648 – razmjena
stanovništva u nekim dijelovima Europe – prije svega u Njemačkoj
*
Industrijske, demografske i demokratske revolucije od kasnog 18.
stoljeća do kraja 19. glavni su čimbenici migracija druge epohe.
Brzi rast populacije, kapitalistička industrijalizacija tjera
dotad inertno ruralno stanovništvo na radne migracije u brzo
rastuća industrijska središta, zatim i preko granica u Novi svijet
koji je trebao novu populaciju i radnu snagu za svoju rastuću
ekonomiju i kultiviranje osvojenih područja.
*
Rastući višak seoskog stanovništva i cikličke ekonomske krize s
velikom nezaposlenošću tjeraju vlade europskih zemalja na
generiranje emigracije, koja postaje ispušni ventil društvenih
napetosti.
*
Masovne moderne prekomorske migracije povezuju se s demografskom
tranzicijom i procesima modernizacije. Nije čudno da je prvo
zahvaćena Velika Britanija, zatim njemačke zemlje i Skandinavija
te na kraju i Južna Europa. U razdoblju od 1800.-1850. od 3,4
milijuna europskih iseljenika 2,5 milijuna bilo je britanskog
porijekla, dok su u tri slijedeća desetljeća prekomorske migracije
uključile još 8,1 milijun ljudi od kojih su 82% Britanci i
Nijemci; Tek u zadnjem valu od 1880-1914. većina iseljenika dolazi
iz Južne, Srednje i Istočne Europe. U prekomorskim migracijama u
Ameriku sudjelovalo je gotovo 30 milijuna ljudi. U razdoblju od
1846. do 1924. migranti su u prosjeku činili 12,3% stanovništva.
*
No u tom razdoblju zabilježene su i unutarnje-europske migracije
posebice iz ne-industrijaliziranih krajeva u industrijalizirane i
to iz Irske u Britaniju, iz Italije, Španjolske i Belgije u
Francusku, iz Poljske u Njemačku. Industrijalizacija i ekonomski
uspon Europe proširili su potrošačko tržište, uključujući sve veću
potražnju za tropskim proizvodima s kolonijalnih plantaža – no
robovski se rad zbog abolicionističkog pokreta više nije mogao
održavati. Uvoz druge jeftine masovne i disciplinirane radne snage
– radnici pod obaveznim ugovorom tzv. coolies iz Indije i dijelova
jugoistočne Azije uvezeni su radnici u Kaliforniju, Britansku
Kolumbiju, Australiju te različite južnoameričke zemlje. Ponajviše
su radili na izgradnji željeznica, puteva i u rudarstvu. Za njima
dolaze i kineski trgovci te započinje kinesko naseljavanje diljem
kolonija jugoistočne Azije ali i u Americi.
*
Tipične političke migracije uključuju izbjeglice različitog
političkog mišljenja i klasne pripadnosti – tzv. torijevci
napuštaju SAD i odlaze u Kanadu. Također i «emigres» koji bježe
pred francuskom revolucijom. S jačanjem nacionalističkih pokreta u
Europi manje grupe političkih migranata iz raznih područja – lako
nalaze azil u liberalnim državama tog vremena.
*
Treća epoha počinje u zadnjem desetljeću 19. stoljeća kada se
prema Zolbergovom mišljenju, konfiguriraju temeljne odrednice
našeg suvremenog svijeta. Njezina glavna karakteristika je
stvaranje jaza između malog broja kapitalom bogatih, tehnološko
naprednih i vojno moćnih europskih ili izvorno europskih zemalja
uz Japan te ostatka svijeta. Istodobno se demografska ekspanzija
razvijenih zemalja smanjuje dok se za drugu grupu povećava. U
većini zemalja u razvoju stanovništvo raste brže od nacionalnog
proizvoda tako da siromaštvo ostaje ili se širi. Nadalje razvijaju
se tehnologije i promet što omogućuje masovne migracije. U potrazi
za boljim životom sve je više ljudi spremno i u boljoj je
mogućnosti, krenuti u migracije, bilo unutarnje ili vanjske.
Svjetski rezervoar potencijalnih migranata dramatično se proširio,
postavši sve heterogeniji u smislu vrsta migranata i njihovog
ishodišta.
*
Tomas Hammar razlikuje četiri ključna razdoblja međunarodnih
migracija u posljednja dva stoljeća: Prvo razdoblje koje je
započelo sredinom 1800-tih i nastavljeno do izbijanja Prvog svj.
Rata karakterizira slobodna migracija, kako unutar Europe tako i
prema prekomorskim zemljama kao što je Sj. Amerika i Australija.
Ekonomski liberalizam dokinuo je do sredine 1800-tih sve zapreke
merkantilizma, uključujući kontrolu nad kretanjem stanovništva. U
tom razdoblju u Europi virtualno nije bilo nikakve kontrole koja
bi ograničavala putovanje u inozemstvo, s izuzetkom Carističke
Rusije. (Hrvatske putovnice na početku 20. stoljeća) Broj onih
koji su putovali ostao je relativno umjeren u to vrijeme, a
putovnice se nisu tražile ni pri izlasku niti pri ulasku u neku
zemlju. Ljudi su, zapravo mogli započeti raditi u drugoj zemlji
bez traženja ikakvog dopuštenja za to. Tijekom tog istog razdoblja
europsko je stanovništvo počelo brzo rasti.
*
Drugo razdoblje proteže se od početka Prvog do kraja Drugog
svjetskog rata. Ono je obilježeno uvođenjem sistema kontrole u
međunarodne migracije (kompartmentalizacija svijeta u nacije
države). Zbog straha od stranih špijuna u vrijeme rata, putovnice
su postale korisno sredstvo kontrole granica (uvođenje logora za
migrante). Kad se Prvi svjetski rat završio, migracijska kontrola
je ostala, ali sada u interesu reguliranja tržišta rada.
Privremeni migracijski zakoni pretvoreni su tijekom 1920-ih iz
1930-ih u nekoliko zemalja u zakone o strancima. Zbog velike
nezaposlenosti u međuratnim desetljećima, osnažili su zahtjevi za
zaštitom domaće radne snage od konkurencije stranaca
*
Treće razdoblje počinje nakon II. Svjetskog rata i traje do 1973.
kada se diljem Europe donose mjere za zaustavljanje radne
imigracije. Ono je ponovno označeno relativno liberalnom
imigracijskog kontrolom, dijelom uvjetovanom velikom potražnjom za
radnom snagom u industrijaliziranim zapadnoeuropskim zemljama, pa
i otvorenim regrutiranjem stranih radnika
*
U vrijeme hladnog rata došlo je i do znatnog priljeva izbjeglica
iz Istočne Njemačke, Mađarske i Čehoslovačke te dekolonizacijom
koja je rezultirala ekstenzivnom imigracijom iz prijašnjih
kolonija u Englesku, Francusku, Nizozemsku, Belgiju, Španjolsku i
Portugal. Pretpostavljalo se da se radi o privremenoj radnoj
migraciji.
*
Četvrta faza započinje od 1973/74. i karakterizira je rigorozna
imigracijska kontrola. Imigracija radne snage virtualno je
prestala u cijeloj Zapadnoj Europi ne računajući rastuće ilegalne
kontingente i stanoviti broj sezonskih radnika – ali obiteljsko
spajanje

  • LA CARIDAD UNA AMISTAD CON DIOS 1 LA
  • OBČINA ŠOŠTANJ U P R A V A RAZPISNA
  • Universidad Tecnológica de Querétaro Ingeniería en Procesos y Operaciones
  • NAME DATE HTTPWWWPRESIDENTSUSANETCAMPAIGNSLOGANSHTML DIRECTIONS USE THE INTERNET
  • Zgoda_Prawnych_Opiekun%C3%B3w
  • Rejestr%20wypadk%C3%B3w
  • „ A „ ……………………………………… VIZSGÁZÓ NEVE (OLVASHATÓAN) GYAKORLATI II
  • wniosek+o+wydanie+za%C5%9Bw.os.prawne
  • PROJEKT REZOLUCJA SEJMU RZECZYPOSPOLITEJ POLSKIEJ Z DNIA 2006 R
  • en rue 99 — 1040 Bruxellesbrussel — Belgiquebelgië
  • Apendicitis%20aguda%20(laparotom%C3%ADa)
  • 3 PERSONAJES HAY TRES PERSONAJES PRINCIPALES CARRIAZO AVENDAÑO Y
  • FICHA PARA EL USO DE LA PIZARRA DIGITAL EN
  • FÍSICA Y QUÍMICA 1º BACHILLERATO QUÍMICA – I
  • Inst%C3%A0ncia-Reus-Mobilitat-i-Serveis
  • TEMPUS KÖZALAPÍTVÁNY K Ö Z H A S Z
  • EN ESTE ARCHIVO SE ENCUENTRAN RESUMIDOS LOS SIGUIENTES TEXTOS
  • edycja-tekstu_Nie-ma-tego-z%C5%82ego-1.1_2
  • NÚM 22 JUEVES 2 DE FEBRERO DE 2017 I
  • KRAFT AUS VIER TAKTEN (1981) WAS EIN
  • REPENSANDO EL PATRIMONIO DESDE AMÉRICA LATINA ARQ RAMÓN GUTIÉRREZ
  • A PPENDIX D HAZARD ANALYSIS PROCESS INSTRUCTOR GUIDE APPENDIX
  • 03-nombramientojunta_directiva_asociaci%C3%B3n
  • Nota%20de%20prensa%20Operaci%C3%B3n%20BATUTA_internet_tcm30-216204
  • 1788 – 650 WEST GEORGIA STREET VANCOUVER BC
  • NOTE REGARDING THE WAY TO FINALISE AN SPC –
  • SEÑALES DE ALARMA ALFONSO MUÑOZ PRIMER AÑO
  • TRADUCCION E INTERPRETACION (CURSO 20032004) PRUEBA DE ACCESO AL
  • (CARGO DE LA PERSONA) DE RECTÁNGULO 17 NOMBRE DE
  • INS LES CORTS DEPARTAMENT D’EDUCACIÓ FÍSICA TEORIA DE LA