Smjernica Vijeća Od 21 Maja 1992 O Očuvanju Prirodnih

smjernica vijeća od 21. maja 1992. o očuvanju prirodnih životnih prostora (staništa) i divljih životinjskih i biljnih vrsta član 1. za

Smjernica Vijeća od 21. maja 1992. o očuvanju prirodnih životnih
prostora (staništa) i divljih životinjskih i biljnih vrsta
Član 1.
Za potrebe ove Direktive:
a.
Očuvanje znači niz mjera potrebnih za održanje ili uspostavljanje
prirodnog životnog prostora (staništa) i populacije vrsta divlje
flore i faune na nivou povoljnog stanja kako je definisano u (e) i
(i).
b.
Prirodni životni prostor(stanište) znači kopneno ili vodeno
područje određeno njenim geografskim, abiotičkim i biotičkim
svojstvima, bilo da su potpuno prirodna ili djelimično prirodna.
c.
Tipovi prirodnih životnih prostora(staništa) koji su od interesa
Zajednice su oni unutar teritorija na koje se upućuje u članu 2.
i.
koje su u opasnosti od izumiranja (istrebljenja) unutar njihovog
prirodnog područja; ili
ii.
koji imaju malo prirodno područje proizašlo iz njihovog uzmaka,
ili zbog njihovog prirodno ograničenog područja; ili
iii.
koji predstavljaju izvanredne primjere jedne ili više tipičnih
karakteristika od pet sljedećih biogeografskih regija: Alpske,
Atlantske, Kontinentalne, Macaronesian (Kanarska ostrva),
Mediteranske. Ti stanišni tipovi su nabrojani ili mogu biti
nabrojani u Annexu I.
d.
Tipovi ugroženog prirodnog životnog prostora(staništa) su tipovi
prirodnog životnog prostora(staništa) koji su u opasnosti od
nestajanja, a koji se nalaze na teritoriji na koje se odnosi član
2., i za čije očuvanje Zajednica ima posebnu odgovornost zbog
veličine njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar
teritorija navedenih u članu 2. Ti ugroženi tipovi prirodnih
staništa su označeni zvjezdicom (*) u Annexu I.
e.
Stanje očuvanosti prirodnih životnih prostora(staništa) znači zbir
uticaja koji djeluju na prirodne životne prostore(staništa) i
njegove tipične vrste, a koji mogu uticati na njegovu dugoročnu
rasprostranjenost, ustrojstvo i funkcije, kao i na dugoročni
opstanak njegovih tipičnih vrsta unutar teritorija koje navodi
članak 2.
Stanje očuvanosti prirodnih životnih prostora(staništa) biće doveden u
«povoljno stanje» kada:
*
Njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površine koje na
tom području zauzima su stabilna ili se povećavaju,i
*
kada specifične strukture i funkcije koje su neophodne za
dugoročno održanje postoje i vjerovatno će dalje postojati u
predvidljivoj budućnosti, i
*
kada je položaj očuvanja tipičnih vrsta prirodnog životnog
prostora(staništa) doveden u povoljno stanje kako je to navedeno
pod (i).
a.
Stanište vrsta znači okolina određena specifičnim abiotičkim i
biotičkim faktorima, u kojem vrste žive u bilo kojoj fazi svojeg
biološkog ciklusa.
b.
Vrste od interesa za Zajednicu su one koje su unutar teritorija iz
člana 2.:
i.
ugrožene, osim onih vrsta čije je prirodno područje neznatano
unutar teritorija iz članka 2. i koje nisu ugrožene ili osjetljive
u zapadnoj palearktičkoj regiji; ili
(ii) osjetljive, i.e. a za koje se vjeruje da će prijeći u kategoriju
ugroženih vrsta u skoroj budućnosti ako uzročni faktori nastave s
djelovanjem; ili
(iii) rijetke, i.e. male populacije koje trenutno nisu ugrožene, ali
bi mogle biti. Vrste koje su smještene unutar ograničenih geografskih
područja ili koje su rijetko raspršene na većem području; ili
iv.
endemske i zahtijevaju posebnu pažnju iz razloga specifične
prirode njihovog staništa i/ ili zbog potencijalne opasnosti od
njihovog iskorišcavanja u njihovom staništu i /ili zbog
potencijalne opasnosti iskorišćavanja njihovog položaja kao
zaštićene vrste.
Takve vrste su navedene ili mogu biti navedene u Annexu II i/ili u
Annexu IV iliV.
h.
Ugrožene vrste znače vrste na koje se odnosi (g) (i) a za čiju
zaštitu Zajednica ima posebnu odgovornost u pogledu veličine
područja njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar
područja teritorija na koje se odnosi član 2.; te ugrožene vrste
su označene zvjezdicom u Annexu II.
i.
Stanje očuvanosti vrsta znači zbir uticaja koji djeluju na vrste a
koji mogu djelovati na dugoročnu rasprostranjenost i brojnost
njihovih populacija unutar teritorija iz članka 2.
Stanje očuvanosti biće dovedeno u povoljno stanje kada:
*
podaci o dinamici koji se odnose na zaštićene vrste pokazuju da
su vrste sposobne da se same održe u životu u dugoročnom periodu
unutar njihovog prirodnog životnog prostora (staništa), i
*
se prirodno područje vrsta ne smanjuje niti je vjerovatno da će
se smanjivati u predvidljivoj budućnosti, i
*
postoji, i vjerovatno je da će postojati, dovoljno veliko
stanište koje može održati populaciju u dugoročnom periodu.
a.
Područje (site) znači geografski određeno područje čija je
površina jasno određena.
b.
Područje od značaja za Zajednicu znači mjesto koje u
biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada, značajno
doprinosi u održanju ili obnavljanju «povoljnog stanja» u očuvanju
tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz Annexa I, ili
vrsta iz Annexa II, i koji značajno doprinosi koherenciji u Naturi
2000. na koju se odnosi član 3., i/ili koji doprinosi očuvanju
biološke raznolikosti unutar dotične regije ili regija.
Za životinjske vrste koje se rasprostiru preko veće teritorije,
područja od interesa za Zajednicu će se podudarati s mjestima unutar
prirodnog područja tih vrsta, a koja predstavljaju fizičke i biološke
faktore koji su nužni za njihov život i reprodukciju.
l.
Posebna zaštićena područja znače mjesta od značaja za Zajednicu
označena (predložena) od država članica putem zakonskih,
administrativnih i/ili ugovornih akata, gdje se mjere zaštite
sprovode za održanje ili uspostavljanje «povoljnog stanja» zaštite
prirodnih životnih prostora (staništa), i/ili populacije vrsta za
koje je područje predloženo.
m.
Primjerak (specimen) znači bilo koju biljku ili životinju, živu
ili mrtvu, od vrsta navedenih u Annexu IV ili V, njihovi dijelovi
ili od njih dobijeni proizvodi (derivative), kao i bilo koji
proizvod za koji se pokaže, iz popratnog dokumenta, pakovanja ili
marke ili etikete, ili ako iz bilo kojih okolnosti proizlazi da su
to dijelovi ili od tih vrsta biljaka ili životinja dobijeni
proizvodi.
n.
Komisija znači komisiju osnovanu u skladu s članom 20.
Član 2.
1. Cilj ove Smjernice je da doprinese zaštiti biološke raznolikosti
kroz očuvanje prirodnih životnih prostora (staništa) i divljih biljnih
i životinjskih vrsta na Evropskoj teritoriji država članica na koje se
Sporazum odnosi.
2. Mjere preduzete u skladu s ovom Smjernicom će biti kreirane u cilju
očuvanja i uspostavljanja povoljnog stanja zaštite prirodnih životnih
prostora (staništa) i divljih biljnih i životinjskih vrsta koje su od
interesa za Zajednicu.
3. Mjere preduzete u skladu s ovom Smjernicom vodiće računa o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim potrebama, te regionalnim i
lokalnim karakteristikama.
Očuvanje (zaštita) prirodnih životnih prostora (staništa) i staništa
vrsta
====================================================================
Član 3.
1. Zajednička Evropska ekološka mreža posebnih zaštićenih područja
biće uspostavljena pod nazivom Natura 2000. Ta mreža, složena od
tipova prirodnih životnih prostora (staništa) navedenih u Annexu I i
staništa vrsta navedenih u Annexu II, omogućiće održanje tipova
prirodnih staništa, ili tamo gdje je potrebno uspostavljanje povoljnog
stanja zaštite unutar njihovog prirodnog područja.
Mreža Natura 2000. uključiće posebno zaštićena područja klasifikovana
od država članica u skladu sa Smjernicom 79/409/EEC.
2. Svaka država članica doprinijeće kreiranju Nature 2000. u visini
zastupljenosti na njihovoj teritoriji tipova prirodnih životnih
prostora (staništa) i staništa vrsta na koje se odnosi stav 1. Radi
toga svaka će država članica odrediti , u skladu s članom 4., mjesta i
posebna zaštićena područja vodeći računa o ciljevima postavljenim u
stavu 1.
3. Tamo gdje to smatraju nužnim države članice će pokušati
unaprijediti ekološko jedinstvo Nature 2000. očuvanjem, a gdje je
potrebno i razvojem oblika predjela koji je od izuzetnog značaja za
divlje biljne i životinjske vrste, kao što se navodi u članku 10.
Član 4.
1. Prema kriterijima ustanovljenim u Annexu III.(dio 1.) i prema
relevantnim naučnim informacijama, svaka država članica će predložiti
listu koja pokazuje koji tipovi prirodnih životnih prostora (staništa)
iz Annexa I i koje vrste iz Annexa II su odomaćene na njihovoj
teritoriji. Za životinjske vrste koje se rasprostiru na većoj
teritoriji ta će se mjesta podudarati s mjestima unutar prirodnog
područja tih vrsta, koja predstavljaju fizičke i biološke faktore
nužne za njihov život i reprodukciju. Kada je potrebno, države članice
će predložiti dopunu liste u skladu s nadzorom iz člana 11.
Lista će se dostaviti Komisiji unutar 3 godine od objavljivanja ove
Smjernice, zajedno s informacijama o svakom području. Informacija će
sadržati kartu mjesta, ime, lokaciju, veličinu i podatke koji
proizlaze iz aplikacije kriterijuma specificiranih u Annexu
III(dio1.), pripremljena u formatu koji je propisala Komisija u skladu
s procedurom propisanom članom 21.
2. Na bazi kriterijuma postavljenih u Annexu III (stage 2) i u okviru
svake od pet biogeografskih regija navedenih u članu 1 (c) (iii) i na
cijeloj teritoriji navedenoj u članu 2. (1), Komisija će ustanoviti, u
saradnji sa svakom državom članicom, nacrt liste mjesta od značaja za
Zajednicu stvorenu od lista država članica označavajući one koje su
izgubili jedno ili više tipova zaštićenih prirodnih životnih prostora
(staništa) ili zaštićenih vrsta.
Države članice čija mjesta «ugošćuju» jedno ili više tipova zaštićenih
prirodnih životnih prostora (staništa) i zaštićenih vrsta a
rasprostiru se na više od 5% njihovog nacionalne teritorije, mogu uz
saglasnost Komisije, zatražiti da se lista kriterijuma iz Annexa III
(dio 2.) primjenjuje fleksibilnije u biranju područja od značaja za
Zajednicu na njihovoj teritoriji.
Lista izabranih područja kao područja od značaja za Zajednicu, a koja
navodi mjesta na kojima se nalazi jedno ili više tipova zaštićenih
prirodnih životnih prostora (staništa) ili zaštićenih vrsta, biće
usvojena od Komisije u skladu s procedurom propisanom članom 21.
3. Lista na koju se odnosi stav 2. biće usvojena u roku od šest godina
od objavljivanja Smjernice.
4. Jednom kada se usvoji mjesto od značaja za Zajednicu prema
proceduri iz stava 2, država članica će označiti to područje kao
posebno zaštićeno područje što je prije moguće, a najdalje u roku od
šest godina, uspostavljajući prioritete u pogledu važnosti mjesta za
održanje i uspostavu povoljnog stanja tipova prirodnih životnih
prostora (staništa) iz Annexa I i vrsta iz Annexa II, i jedinstvo
Nature 2000, te u pogledu prijetnji degradacijom i uništavanjem kojima
su područja izložena.
5. Čim se područje uvrsti na listu o kojoj se govori u trećem podstavu
stav a 2. na njega će se primjenjivati član 6 (2), (3) i (4).
Član 5.
1. U posebnim slučajevima kada Komisija nađe da nacionalna lista iz
člana 4 (1) ne spominje područje na kojem se nalazi tip zaštićenog
prirodnog životnog prostora (staništa) ili zaštićene vrste, a koji se
na osnovu relevantnih i vjerodostojnih naučnih podataka smatra nužnim
za očuvanje tih zaštićenih tipova prirodnih životnih prostora
(staništa) ili za opstanak zaštićenih vrsta, potsaknuće se bilateralna
saradnja između države članice i Komisije s ciljem upoređivanja
naučnih podataka koje su koristili.
2. Ako, po isteku perioda konsultacija koji ne prekoračuje šest
mjeseci, nesuglasice ostanu neriješene, Komisija će proslijediti
Vijeću prijedlog koji se odnosi na izbor mjesta od značaja za
Zajednicu.
3. Vijeće će jednoglasno donijeti odluku u toku tri mjeseca od kada mu
je upućena.
4. Za vrijeme perioda konsultacija i dok Vijeće ne donese odluku na
navedena mjesta primjenjivaće se odredba člana 6.(2).
Član 6.
1. Za posebno zaštićena područja, Država članica će uvesti potrebne
zaštitne mjere zajedno s odgovarajućim planom upravljanja koji je
posebno napravljen za ta područja, ili koji je integrisan u druge
razvojne planove, odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne
mjere koje odgovaraju ekološkim potrebama tipova prirodnih životnih
prostora (staništa) iz Annexa I i vrstama iz Annexa II.
2. Države članice će preduzeti, u posebnim zaštićenim područjima,
odgovarajuće korake u izbjegavanju pogoršanja prirodnih životnih
prostora (staništa) i staništa vrsta, kao i u izbjegavanju
uznemiravanja vrsta za koje je područje označeno, ukoliko takva
uznemiravanja mogu imati značajne posljedice prema odredbama i
ciljevima Smjernice.
3. Svaki plan ili projekat koji nije direktno povezan ili koji nije
nužan za upravljanje područjem ali je vjerovatno da ima značajan
uticaj na to, bilo samostalno ili u kombinaciji s drugim planovima ili
projektima, biće podložan odgovarajućim procjenama o njegovom uticaju
na područje u pogledu zaštitnih ciljeva. U pogledu zaključaka procjene
uticaja na područje i zavisno od odredbe stava 4. nadležno nacionalno
tijelo složiće se s planom ili projektom pošto se uvjeri da neće
negativno uticati na očuvanje dotičnog područja, a nakon što su po
potrebi proveli javnu raspravu.
4. Uprkos negativnim procjenama o implikacijama na područje i u
odsutnosti alternativnih rješenja, plan ili projekat ipak se smije
sprovesti iz razloga koji su od javnog interesa, uključujući one
socijalne i ekonomske prirode, a država članica preduzeće
kompenzacione mjere nužne za osiguranje sveobuhvatnosti Nature 2000. O
preduzetim kompenzacionim mjerama država članica obavijestiće
Komisiju.
Kada su u pitanju područja na kojima se nalaze zaštićeni tipovi
prirodnih životnih prostora (staništa) i/ili zaštićene vrste, jedini
motivi koji mogu biti uzeti u obzir su oni koji se odnose na ljudsko
zdravlje ili javnu sigurnost, koji se odnose na posljedice koje će
koristiti prvenstvenom interesu okoline, ili nadalje prema mišljenju
Komisije, na druge razloge koji su od izuzetnog javnog interesa.
Član 7.
Obaveze koje proizlaze iz člana 6. stava 2., 3. i 4. ove Smjernice
zamijeniće sve obveze koje proizlaze iz prve rečenice člana 4. stava
4. Smjernice 79/409/EEC a tiču se područja koja su klasifikovana
(proglašena) u skladu s članom 4. stav 1. ili su prema članu 4. stavu
2. iste Smjernice kao takva priznata, i to od datuma početka primjene
ove Smjernice, odnosno, nakon toga od datuma kada država članica u
skladu sa Smjernicom 79/409/EEC klasifikuje (proglasi) ili prizna
dotično područje kao posebno zaštićeno područje.
Član 8.
1. Paralelno s prijedlogom za označavanjem područja koja su pogodna da
postanu posebna zaštićena područja na kojima se nalazi zaštićeni
tipovi prirodnih životnih prostora (staništa) i/ili zaštićene vrste,
država članica će poslati, ako je potrebno, Komisiji njihovu procjenu
sufinansiranja za koju smatraju da je nužna za ispunjenje njihovih
obaveza koje su navedene u članu 6.(1).
2. U dogovoru sa svakom zainteresovanom državom članicom, Komisija će
ustanoviti, za područja od značaja za Zajednicu za koje se
sufinansiranje traži, one mjere koje su nužne za održanje ili ponovnu
uspostavu povoljnog stanja tipova zaštićenih prirodnih životnih
prostora (staništa) i zaštićenih vrsta na navedenim područjima, kao i
ukupne troškove koji proizlaze iz primjene tih mjera.
3. Komisija, u dogovoru sa zainteresovanom državom članicom,
procijeniće finansiranje, uključujući i sufinansiranje, koje je
potrebno za primjenu mjera navedenih u stavu 2., uzimajući u obzir,
između ostalog, koncentraciju tipova zaštićenih prirodnih životnih
prostora (staništa) i/ili zaštićenih vrsta na teritoriji države
članice i relativni (finansijski) teret koji tražene mjere
zahtijevaju.
4. U skladu s procjenom navedenom u stavu 2. i 3., Komisija će
usvojiti, uzimajući u obzir raspoložive izvore finansiranja unutar
relevantnih instrumenata Zajednice i u skladu s procedurom iz člana
21., prioritetan okvir mjera i akcija koji uključuje sufinansiranje a
koji će se preduzeti kada se područje podvede pod član 4.(4).
5. Mjere koje nisu uključene u okvir akcije zbog nedostatka sredstava,
kao i one uključene u gore navedenom okviru a koje nisu dobile
potrebna sredstva sufinansiranja ili su samo djelimično sufinansirana,
biće ponovo uzeta u razmatranje u skladu s procedurom iz člana 21., u
kontekstu dvogodišnje revizije okvira akcije i mogu, u međuvremenu,
biti odložene od strane država članica koje su neodlučne u pogledu
revizije. Revizija će uzeti u obzir, ako je potrebno, novonastalu
situaciju u pogledu područja na koje se odnosi.
6. U područjima gdje su mjere koje zavise od sufinansiranja odložene,
države članice će se suzdržati od primjene bilo kakvih mjera koje bi
mogle rezultirati ugrožavanjem tih područja.
Član 9.
Komisija, djelujući u skladu s procedurom iz člana 21., periodično će
ispitivati doprinos Nature 2000. u postizanju ciljeva navedenih u
članu 2. i 3.. U tom kontekstu posebno zaštićena područja mogu biti
ponovo klasifikovana ako je osiguran prirodni razvoj kao rezultat
nadzora osiguranog članom 11.
Član 10.
Države članice će nastojati , tamo gdje to smatraju nužnim, u svojim
planovima o korištenju zemljišta i politici razvoja i, posebno, u
pogledu poboljšanja ekološke koherencije u mreži Natura 2000.,
podsticati upravljanje sveobuhvatnostima predjela koji su od posebnog
značaja za divlje biljke i životinje.
Te sveobuhvatnosti predjela su one koje su, svojom vrijednošću
linearnih i postojanih (neprekinutih) struktura ( kao što su rijeke sa
svojim obalama ili tradicionalnim sistemom za obilježavanje granica
polja) ili njihovom funkcijom umrežavanja (stepping stones) ( kao što
su ribnjaci ili gajevi), neophodne za migraciju, rasprostiranje i
genetsku razmjenu divljih vrsta.
Član 11.
Države članice će preuzeti obvezu nadzora stanja očuvanosti prirodnih
životnih prostora (staništa) i vrsta iz članka 2., a s posebnim
naglaskom na prioritetne tipove prirodnih životnih prostora (staništa)
i prioritetne vrste.
Zaštita vrsta
=============
Član 12.
1. Država članica preduzeće nužne mjere za uspostavljanje stroge
zaštite životinjskih vrsta navedenih u Annexu 4. (a) unutar njihovog
prirodnog područja rasprostranjenosti, zabranjujući:
a.
sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta
u divljini;
b.
namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme
razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracija;
c.
namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine;
d.
oštećivanje ili uništavanje mjesta za razmnožavanje ili odmor.
2. Za ove vrste , država članica će zabraniti držanje, prijevoz i
prodaju ili razmjenu, i nuđenje na prodaju ili razmjenu onih vrsta
uzetih iz divljine, osim onih uzetih zakonito iz divljine prije nego
je ova Smjernica stupila na snagu.
3. Zabrana iz stava 1. (a) i (b) i stava 2. odnosi se na sve faze
života životinja na koje se odnosi ovaj član.
4. Država članica će ustanoviti sistem monitoringa slučajnog hvatanja
i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u Annexu 4. (a). Prema
sakupljenim podacima, država članica će preduzeti daljnja istraživanja
ili zaštitne mjere koje su potrebne da slučajno hvatanje i ubijanje ne
bi imalo negativan uticaj na dotične vrste.
Član 13.
1. Država članica preduzće potrebne mjere uspostavljanja sistema
stroge zaštite biljnih vrsta, zabranjujući:
a.
namjerno branje, skupljanje, sječa, iskopavanje ili
uništavanje tih biljaka unutar njihovog prirodnog područja u
divljini;
b.
držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu ili nuđenje na
prodaju ili razmjenu primjeraka tih vrsta uzetih iz divljine,
osim onih koji su uzeti zakonito prije stupanja na snagu ove
Smjernice.
2. Zabrana iz stava 1. (a) i (b) primijeniće se na sve faze biološkog
ciklusa biljaka na koje se ovaj članak odnosi.
Član 14.
1. Ako, u skladu s nadzorom iz člana 11., države članice smatraju da
je potrebno, preduzeće mjere koje će osigurati da je uvođenje u
divljinu primjeraka divljih biljnih i životinjskih vrsta navedenih u
Annexu V. kao i njihovo korištenje u podudarnosti s održavanjem
povoljnog stanja očuvanosti.
2. Tamo gdje se smatra da su takve mjere potrebne, one će uključivati
kontinuirani nadzor iz člana 11. Takve mjere mogu uključivati
naročito:
*
propise koji se odnose na pristup određenom području,
*
privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz divljine i
iskorištavanje određene populacije,
*
reguliranje perioda i/ili metoda uzimanja primjeraka,
*
primjenu, kada se uzimaju primjerci, lovnih i ribolovnih pravila
koja vode računa o zaštiti dotične populacije,
*
uspostavljanje sistema licenci za uzimanje primjeraka, ili
uvođenje kvota,
*
regulativu koja se odnosi na kupovanje, prodaju, nuđenje na
prodaju, držanje zbog prodaje ili prijevoz zbog prodaje
primjeraka,
*
uzgoj u zarobljeništvu životinjskih vrsta kao i vještačko
razmnožavanje biljnih vrsta, u strogo kontrolisanim uvjetima, s
razlogom ograničavanja uzimanja primjeraka iz divljine,
*
procjene uticaja prihvaćenih mjera.
Član 15.
U pogledu hvatanja ili ubijanja divljih biljnih i životinjskih vrsta
iz Annexa V.(a) i u slučajevima gdje, u skladu s članom 16.,
primijenjeno ograničenje za uzimanje, hvatanje ili ubijanje vrsta
navedenih u Annexu IV.(a), države članice će zabraniti upotrebu svih
sredstava koji mogu prouzrokovati lokalni nestanak, ili ozbiljno
ugroziti, populaciju dotičnih vrsta, a posebno:
(a) upotrebu sredstava hvatanja ili ubijanja iz Annexa VI.(a);
(b) bilo koji oblik hvatanja ili ubijanja iz sredstava prijevoza koji
su navedeni u Annexu VI.(b).
Član 16.
1. Pod uslovom da nema zadovoljavajuće alternative i da ograničenje
nije štetno za održanje dotične populacije vrsta u povoljnom stanju
očuvanosti unutar njihovog prirodnog područja rasprostranjenosti,
država članica može izuzeti primjenu odredaba člana 12., 13., 14. i
15. (a) i (b):
a.
u interesu zaštite divljih biljnih i životinjskih vrsta i
očuvanja prirodnih životnih prostora (staništa);
b.
spriječavanja ozbiljne štete, na usjevima, stoci, šumama,
ribnjacima i vodama i drugim tipovima imovine;
c.
u interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti, ili iz drugih
važnih razloga od pretežitog javnog interesa, uključujući one
socijalne i ekonomske prirode kao i posljedice koje će
prvenstveno biti od značaja za okolinu.
d.
za potrebe istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja i
re-introdukcije (naseljavanja vrsta koje nisu prije tamo
obitavale), kao i za uzgojne operacije potrebne za te svrhe,
uključujući i vještačko razmnožavanje biljaka;
e.
za davanje dozvole za, pod strogo kontrolisanim uslovima, na
selektivnoj bazi i ograničenog trajanja, uzimanje ili držanje
određenih primjeraka vrsta iz Annexa IV. u ograničenom (malom)
broju, specificirano od strane nadležnog državnog tijela.
2. Države članice će proslijediti Komisiji svake dvije godine
izvještaj u skladu sa oblikom propisanim od Odbora o primijenjenim
ograničenjima iz stava 1.. Komisija će dati svoje mišljenje o tim
ograničenjima u roku od 12 mjeseci od kada su primili izvještaj i daće
svoju procjenu Odboru.
3. Izvještaj će specificirati:
f.
vrste koje su predmet ograničenja i razloge ograničenja,
uključujući prirodu rizika, sa , ako je potrebno, uputstvima o
odbijenim alternativama i naučnim podacima koji su korišteni;
g.
sredstva, naprave ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje
životinjskih vrsta i razlozi za njihovu primjenu;
h.
okolnosti kada i gdje su ograničenja dopuštena;
i.
nadležno tijelo ovlašteno proglasiti i provjeriti da se potrebni
uslovi poštuju i odlučiti koja sredstva, naprave i metode mogu
biti korištene, unutar kojih granica i koje agencije i osobe
mogu sprovesti taj zadatak;
j.
mjere nadzora koje su korištene i postignuti rezultati.
Informiranje
============
Član 17.
1. Svakih šest godina od datuma isteka perioda iz člana 23., države
članice će sastaviti izvještaj o implementaciji mjera iz ove
Smjernice. Taj će izvještaj sadržati posebne informacije koje se tiču
mjera zaštite iz člana 6.(1) kao i procjenu uticaja tih mjera na
stanje očuvanosti tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz
Annexa I. i vrsta iz Annexa II. i najvažnije rezultate nadzora iz
člana 11. Izvještaj, koji je u skladu s oblikom propisanim od Odbora,
biće proslijeđeno Komisiji i dostupno javnosti.
2. Komisija će pripremiti mješoviti izvještaj baziran na izvještajima
iz stava 1.. Taj izvještaj će uključiti odgovarajuću procjenu
postignutog razvoja, a posebno, doprinos Nature 2000 u postizanju
ciljeva iz člana 3. Nacrt dijela izvještaja koji se odnosi na
informacije dobijene od države članice, biće proslijeđen državi
članici na ovjeru. Nakon što se izvještaj podnese na odobrenje Odboru,
Komisija će objaviti završnu verziju izvještaja, prije isteka dvije
godine od prijema izvještaja iz stava 1., i proslijediti je državama
članicama, Evropskom Parlamentu, Vijeću i Ekonomskoj i Socijalnoj
Komisiji.
3. Država članica može označiti područja određena ovom Smjernicom
putem obavještenja Zajednici koja su kreirana za ovu svrhu od strane
odbora.
Istraživanje
Član 18.
1. Države članice i Komisija će podsticati potrebna istraživanja i
naučni rad vodeći računa o ciljevima postavljenim u članu 2. i
obavezama iz člana 11.
One će razmjenjivati informacije u cilju odgovarajuće koordinacije
istraživanja koje se sprovodi na nivou države članice i nivou Komisije
2. Posebna pažnja posvetiti će se naučnom radu potrebnom za
implementaciju članaova 4 i 10, i podsticaće se međusobna saradnja u
istraživanju između država članica.
Postupak izmjene Annexa
-----------------------
Član 19.
Amandmani koji su neophodni za izmjenu Annexa I.,II.,III.,V. i VI. iz
razloga tehničkog i naučnog napretka biće izmijenjeni od strane Vijeća
kvalifikovanom većinom na prijedlog Komisije.
Amandmani koji su potrebni za promjenu Annexa IV. zbog tehničkog i
naučnog napretka biće promijenjeni od strane Vijeća jednoglasnom
odlukom, a na prijedlog Komisije.
Komisija
--------
Član 20.
Komisiji će biti od pomoći odbor sastavljen od predstavnika država
članica i kojem će predsjedavati predstavnik Komisije.
Član 21
1. Predstavnik Komisije će podnijeti odboru nacrt mjera koje bi se
trebale preduzeti. Odbor će dostaviti svoje mišljenje o nacrtu unutar
roka koji će odrediti Predsjedavajući u skladu s hitnošću materije.
Mišljenje će biti doneseno većinom propisanom u članu 148 (2)
Sporazuma (Ugovora) u slučaju odluka koje Vijeće usvaja na prijedlog
Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru će se
prosuđivati na način predviđen u istom članu. Predsjedavajući neće
glasati.
2. Komisija će prihvatiti predviđene mjere ako su one u skladu s datim
mišljenjem odbora.
Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, ili ako odbor
nije dao svoje mišljenje, Komisija će, bez odlaganja, Vijeću podnijeti
prijedlog koji se odnosi na preduzimanje tih mjera. Vijeće će donijeti
odluku kvalifikovanom većinom.
Ako po isteku tri mjeseca od datuma obraćanja Vijeću, Vijeće ne donese
odluku, predložene mjere prihvatiće Komisija.
Prijelazne odredbe
Član 22
U ugrađivanju odredaba ove Smjernice , države članice će:
a.
proučiti poželjnost reintrodukcije vrsta iz Annexa IV. koje su
udomaćene na njihovoj teritoriji gdje to može doprinijeti
njihovom očuvanju, osiguravajući da je istraga, uzimajući u
obzir iskustvo koje su imale druge države članice ili drugi,
ustanovila da će takva reintrodukcija značajno doprinijeti
ponovnom uspostavljanju povoljnog stanja očuvanosti što se tiče
tih vrsta, i da se reintrodukcija preduzme nakon što je
sprovedena javna rasprava.
b.
Osigurati da se namjerna introdukcija u divljinu bilo koje vrste
koja nije udomaćena na njihovoj teritoriji reguliše tako da ne
utiče na prirodni životni prostor (stanište) unutar njegovog
prirodnog područja rasprostiranja ili na divlje biljne i
životinjske vrste i, ako smatraju potrebnim da takvu
introdukciju zabrane. Rezultat procjena koje su preduzete biće
proslijeđene odboru zbog prikupljanja informacija.
c.
Promovisati obrazovanje i opštee znanje o potrebi očuvanja
divljih biljnih i životinjskih vrsta i zaštite njihovih staništa
i prirodnih životnih prostora (staništa).
Završne odredbe
===============
Član 23
1.
Država članica će donijeti potrebne zakone, odluke i
administrativne odredbe ravnajući se prema ovoj Smjernici u roku
od dvije godine od njenog objavljivanja. O tome će smjesta
obavijestiti Komisiju.
2.
Kada država članica usvoji ove mjere , one će sadržati upućivanje
na ovu Smjernicu ili će biti popraćene tim uputstvima prilikom
njihove službene objave. Metode stvaranja takvih uputstava biće
regulisane od strane države članice.
3.
Države članice će obavijestiti Komisiju o glavnim odredbama
nacionalnih zakona koje su usvojili u području pokrivenom ovom
Smjernicom.
10