DEKLINACIJE Deklinacija Je Imenska Promena Koju Karakterisu Rod Broj

deklinacije deklinacija je imenska promena koju karakterisu rod, broj i padez. rod moze biti muski (genus masculinum), zenski (genus femini

DEKLINACIJE
Deklinacija je imenska promena koju karakterisu rod, broj i padez. Rod
moze biti muski (genus masculinum), zenski (genus femininum) i srednji
(genus neutrum). Imenica moze biti u jednini (numerus singularis) i
mnozini (numerus pluralis). U latinskom jeziku postoji 6 padeza:
nominativ (nominativus), genitiv (genitivus), dativ (dativus),
akuzativ (accusativus), vokativ (vokativus) i ablativ (ablativus). U
svakom padezu razlikuju se osnova i nastavci. Osnova je nepromenljivi
deo reci, a nastavci za pojedine padeze se razlikuju. Osnova se dobija
kada se od genitiva mnozine odbaci nastavak.
Neki nastavci su isti:
-nominativ i vokativ su isti u jednini i mnozini, mada postoje i neki
izuzeci
-jednaki su dativ i ablativ mnozine
-nominativ, akuzativ i vokativ imenica srednjeg roda jednaki su u
jednini i mnozini
DEKLINACIJE SE PREPOZNAJU PO NASTAVKU ZA GENITIV JEDNINE!
I DEKLINACIJA
Po prvoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno zenskog
roda. Drugi naziv prve deklinacije je „a“ deklinacija, jer se osnova
zavrsava na a.
n.s.
n.p.
N.
a
ae
G.
ae
arum
D.
ae
is
Acc.
am
as
V.
a
ae
Abl.
a
is
II DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno muskog i
srednjeg roda, odnosno imenice koje se u nominativu jednine zavrsavaju
na –us, -er (za muski) i –um (za srednji rod). Druga deklinacija se
naziva i „o“ deklinacija jer se i osnova zavrsava na o.
-US
-ER
-UM
n.s.
n.p.
n.s.
n.p.
n.s
n.p.
N.
us
i
er
i
um
a
G.
i
orum
i
orum
i
orum
D.
o
is
o
is
o
is
Acc.
um
os
um
os
um
a
V.
e
i
er
i
um
a
Abl.
o
is
o
is
o
is
III DEKLINACIJA
Po trecoj deklinaciji menjaju se imenice suglasnickih osnova, imenice
samoglasnickih osnova i pridevi, a sve jos moze biti u muskom, zenskom
ili srednjem rodu, zato se ova deklinacija naziva i mesovitom
deklinacijom.
-Suglasnicke osnove-
Imenice cija se osnova zavrsava na suglasnik su nejednakoslozne jer u
genitivu jednine imaju jedan slog vise nego u nominativu jednine.
Nominativ se razlikuje u zavisnosti od imenice, ali je uvek jednak
vokativu, i bice obelezen sa „-“.
g.m., g.f.
g.n.
n.s.
n.p.
n.s.
n.p.
N.
-
es
-
a
G.
is
um
is
um
D.
i
ibus
i
ibus
Acc.
em
es
-
a
V.
-
es
-
a
Abl.
e
ibus
e
ibus
-Samoglasnicke („i“) osnove-
U „i“ osnove ubrajamo:
-jednakoslozne imenice (navis, navis; civis, civis; nubes, nubis)
-imenice koje su nejednakoslozne i imaju suglasnicku grupu ispred
genitivnog nastavka (mons, montis; urb, urbis)
-imenice srednjeg roda „-al, -ar, -e“ (animal, exemplar, mare)
jdnsl. im.
njdnsl. im.
im. sr. roda
n.s.
n.p.
n.s.
n.p.
n.s.
n.p.
N.
navis
naves
mons
montes
animal
animlia
G.
navis
navium
montis
montium
animalis
animalium
D.
navi
navibus
monti
montibus
animali
animalibus
Acc.
navem
naves
montem
montes
animal
animalia
V.
navis
naves
mons
montes
animal
animalia
Abl.
nave
navibus
monte
montibus
animali
animalibus
IV DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji se menjaju imenice pretezno muskog i srednjeg roda
cija se osnova zavrsava na –u.
g.m., g.f.
g.n.
n.s.
n.p.
n.s.
n.p.
N.
us
us
u
ua
G.
us
uum
us
uum
D.
ui
ibus
u
ibus
Acc.
um
us
u
ua
V.
us
us
u
ua
Abl.
u
ibus
u
ibus
V DEKLINACIJA
Samo dve imenice pete deklinacije imaju potpunu promenu: res, rei i
dies, diei. Sve ostale imaju delimicnu (nepotpunu) promenu.
n.s.
n.p.
N.
es
es
G.
ei
erum
D.
ei
ebus
Acc.
em
es
V.
es
es
Abl.
e
ebus
IZUZECI:
II DEKLINACIJA
III DEKLINACIJA
IV DEKLINACIJA
n.s.
n.p
n.s.
n.p.
n.s.
n.s.
n.p.
N.
deus
dei, dii, di
vis
vires
Iupiter
domus
domus
G.
dei
deorum
/
virium
Iovis
domus
domuum, domorum
D.
deo
deis, diis, dis
/
viribus
Iovi
domui
domibus
Acc.
deum
deos
vim
vires
Iovem
domum
domos
V.
dee, deus
dei, dii, di
/
vires
Iupiter
domus
domus
Abl.
deo
deis, diis, dis
vi
viribus
Iove
domo
domibus
L.
domi